Franja

flexibilis -e (flectere)

1. upogljiv, gibčen, gibek, prožen, šibek: materia Ci., arcus O. vitrum Plin., betulla circulis fl. Plin.; pren.: flexibile durum, (vocis genus) Ci., vox fl. Q.

2. metaf. ki se da voditi, vodljiv, okreten, gibek, omahljiv, nestalen: nihil est tam flexibile quam sensus civium Ci., fl. aetas, oratio Ci., nihil non flexibile ad bonitatem Ci. nič nespravljivega, avaritia durissimum (najtrdovratnejše) malum minimumque flexibile Sen. ph., fl. ingenium Plin. iun., flexibiles in quamcumque partem ducimur a principe Plin. iun. Adv. flexibiliter voljno: Aug.

flexus² -ūs, m (flectere)

I. med.

1. ovinek, zavoj, krivina, zavinek, obrat, pregib: Plin., Q., fluminis, cervicis O., labyrinthei flexūs Cat., (aures) … duros habent introitus multisque cum flexibus Ci., fl. viae, flexūs vallium L., fl. oculorum Sen. ph., flexu modico (litus) sinum facit Cu., Rhenus modico flexu in occidentem versus T.; pesn.: flexu sinuoso elabitur Anguis V. zakrivljena (vijoča se) v mnogih vijugah.

2. metaf.
a) preobrat: flexūs rerum publicarum (v ustavi) Ci.
b) kot ret. t. t. α) menjava, spreminjanje glasu (modulacija): vocis Q., qui flexus deceat miserationem Q., citharoedi simul et sono vocis et plurimis flexibus serviunt Q. β) zahod, oddaljitev, odstop od glavne stvari: haec recta (prosti stavki) et in nullos flexus recedentia Q. ki nič ne zaidejo.

3. occ.
a) nagib na stran, izogib(anje) telesa: qui cursu parum valent, flexu eludunt Q.
b) ovinek poti (ceste), stranska pot, okljuk(a), okoliš, zapotje: in quo flexus est ad iter Arpinas Ci., notis flexibus praecurrit ad alium xystum Ph., flexu Armeniam petivit T., eo flexu itineris ire iubet, quo Viennam vitarent T.
c) obračališče = lok, v katerem so morali dirkači v cirkusu voziti okrog cilja (meta); od tod pesn. pren. (o stremljenju za nravno dovršenostjo): metae qua mollis flexus et unde Pers. kod je rahli obrat okrog cilja in odkod.

4. meton. preobrat: fl. aetatis (mladosti, življenja) Ci., brumales flexūs Lucr., autumni flexu T. ko se je jesen že koncu bližala, v pozni jeseni. —

II. pass.

1. upognjenost, krivost, zakrivljenost, kodranje, skodranost: fl. fistulae Cels., ossa patiuntur flexūs O. se dajo upogniti (kriviti), centum flexibus apti (capilli) O., fl. capillorum Q.

2. metaf.
a) kot gram. t. t. pregibanje besed ali pa njih (etim.) izvajanje: Q. (1, 6, 15).
b) kot ret. t. t. obrat v govoru: Q. (5, 13, 2).

flīgo -ere (—) (—) (indoev. kor. bhlīg̑-, bhleīg̑- biti = tolči; prim. gr. φλίγω in ϑλίβω stiskam, sl. blizu, let. blaîsît tolči, mečkati) tolči, udariti, vreči, metati; le pesn.: fl. se in terram L. Andr. fr., aequora fligebant navīs ad saxa virosque Lucr. (?); occ. pobijati: fligi socios, stirpem funditus fligi Acc. fr.

flōreō -ēre -uī (—) (flōs)

1. cvesti, cveteti, biti v cvetju: haec arbor una ter floret Ci., omnia florent Lucr., narcisso floreat alnus V., florent segetes, papavera; z meton. subj.: possetne uno tempore florere, deinde vicissim horrere terra? Ci., floret usque vinea H., si bene floreat annus O. če je čas cvetja (cvetna doba) v letu.

2. pren.: florent modo nata virentque H., aetate florere L. v cvetu let, v najlepših letih biti, florens vino animus Gell. vesel; occ.
a) poln biti česa, imeti česa v izobilju, bleščati se, svetiti se: Aug., Macr. mare velis florere videres Ca. ap. Char., iam mare velivolis florebat puppibus Lucr., laetas urbes pueris florere videmus Lucr., ad urbem accessus hominum gratulantium florebat Ci. je (kar) mrgolelo čestitajočih, tibi pampineo gravidus autumno floret ager V., florentes aere catervae V. bleščeče se v medi, florentia lumina flammis Lucr., variis floret via discolor armis Val. Fl.; abs.: genae florent Stat. se svetijo, genae florentes Mart. ki jih diči prvi puh.
b) (o vinu) peniti se: vina quoque in magnis … condita cellis florent O., si vinum florere incipiet Col.

3. metaf. cveteti = biti v sijajnih razmerah, — imeniten, — ugleden, — izvrsten, biti na vrhuncu svoje moči (slave), sloveti, odlikovati se: Lucr., Vell., Q. idr.: nihil semper floret Ci., floret Epicurus Ci., quae (Graecia) nunc quidem deleta est, tum florebat Ci., fl. in populari ratione Ci., cum unus maxime floreret N., cum Macedones florebant N., fl. in re militari N. sloveti kot vojskovodja Gallos quoque in bellis floruisse accepimus T., adversus externa floruimus T.; z abl. causae: fl. gratia et auctoritate, laudibus, honoribus, acumine ingenii Ci., Graecia famā, gloriā, doctrinā, imperio, bellicā laude floruit Ci., cum Sicilia florebat opibus et copiis Ci., iustitiae famā floruit N., fl. equestri laude Cu., Athenae cum florerent aequis legibus Ph., obsequio florentem Soranum celebraverat T., clarorum virorum proventu fl. Iust. — Od tod adj. pt. pr. flōrēns -entis, cvetoč, cveteč,

1. v pravem pomenu: cytisus, ferulae V., arva, Hymettus O., corona O. cvetlični venec.

2. metaf.
a) o starosti: aetas Ci., Lucr. doba cvetočih let, aevum Lucr., iuventa H. cvetoča doba, anni vigore florentes Petr., florentes viribus anni Sil.: o osebah = v cvetu mladosti: ambo florentes aetatibus V. fl. Iacchus Cat. florentior iuventus Veg.; z abl. limitationis: Berenice … florens aetate formāque T. mladostno cvetoča krasotica.
b) o govorniku in govoru = cvetoč, čvrst, ličen, lep: alii (oratores) florentes Ci. = katerih govori so polni cvetk = so ocvetličeni, florens orationis genus Ci., modus autem nullus est florentior in singulis verbis Ci., quae mihi florentiora visa sunt tuo indicio Ci., fl. facundia, oratio florentissima Gell.
c) o razcvetu zunanje moči, mogočnosti = močan, mogočen, na vrhuncu moči (mogočnosti), v sijajnih razmerah (bivajoč), sijajen, sijajno (obilno) obdarjen s čim, odličen, imeniten, veljaven, vpliven: fortuna, amicitia Ci., res publ. florentissima Ci., castra florentissima Ci. obilno z vsem založen, civitas ampla atque florens C., florens et illustris adulescens C., florentissimis rebus domos suas Helvetios reliquisse C., florente regno, florenti illi parti (stranki), neu florentes res suas cum Iugurthae perditis misceret S., florentes opes Etruscorum L., fl. Asia O., Sallustius rerum Romanarum florentissimus auctor T., florentes Atheniensium opes Iust.; z abl.: gratiā atque hospitiis florens hominum nobilissimorum Ci., Philippus eloquentiā, gravitate, honore florentissimus Ci. mož precvetoče zgovornosti, velike resnobe, zelo čaščen, homo florens aetate, opibus, honoribus, ingenio, liberis, propinquis, affinibus, amicis Ci. ep. (zevg., ker se florens pravzaprav nanaša le na aetate) ki ima v cvetu mladosti obilo … , vir ingenio florentissimus Vell. sijajno (zelo) nadarjen, florens vino animus Gell. vesel, boder. Kot subst. m. pl. = mogočniki, mogočneži: quod non florentibus se venditavit, sed afflictis (ponižanim) semper succurrit N. — Adv. flōrenter cvetoč(e), imenitno; v superl.: Minervius rhetor Romae florentissime docet Hier.

Opomba: Pt. fut. act. flōritūrus: Porph., Paul. Nol. (?).

flōrēscō -ere (—) (—) (incoh. glag. flōrēre)

1. vzcvesti, razcvesti, zacvesti: Varr., puleium aridum florescere brumali ipso die (dicitur) Ci., florescunt tempore certo arbusta Lucr.

2. metaf. vzcvesti, dokopati se blagostanja, ugleda, priti v ime, zadobiti ime (= sloves) zasloveti: tua iustitia et lenitas animi florescet cottidie magis Ci., illa senescere, at haec contra florescere cogunt Lucr., gaudeo, quod patria nostra florescit Plin. iun.; o osebah: nolite hunc nunc primum florescentem pervertere Ci., hoc florescente Crassus mortuus est Ci., Sulpicius ad summam gloriam florescens Ci.

flōs, flōris, m (prim. lat. flāre, flēmina, follis, folium, got. blōma nem. Blume)

I.

1. cvet, cvetlica, cvetka: fl. agri V. poljska cvetlica, flores rosarum Lucr., fl. rosae, flores verni H., fl. thymi, croceus O., florum omnium varietas Ci., sepulcrum floribus ornare Ci., flores legere V., O., carpere O., decerpere Lucr., flores coronaeque Cu. (gr. ἕν δὶα δυοῖν) cvetlični venci, flores ad mel faciendum idonei Sen. ph. medne cvetlice, cvetlice, ki tvorijo med, florem mittere Plin. cvet roditi, cveteti, flos (kolekt.) sertus et solutus Ap.; pren. v pl. cvet(je) (= florilegij, cvetober) česa najboljšega: flores rerum carpere Plin. izbrati cvetje iz spisov, breve velut florum corpusculum feci Iust. (o spisu).

2. meton. v pl. cvetlični sok, medeni sok: Plin. fuco et floribus oras explent (apes) V., rure levis verno flores apis ingerit alveo Tib. apis inde tulit collectos flores O.; pren. o gledališkem odru, poškropljenem z žafranovim sokom in potresenem s cvetlicami: recte necne crocum floresque perambulet Attae fabula si dubitem H. —

II. metaf.

1. cvet (življenja, let, dobe), mladostna moč, mladostna čvrstost: Ter., O., fl. aetatis Ci., Lucr., L., O., Cu., iuventae L., Cu. fl. perpetuus aevi O. primaevo flore iuventus V., senectus redit in florem O. se zopet pomladi, viridissimo flore puella Cat., fl. animi Sen. ph., Stat., in flore primo … iuvenis exstinctus est Plin. iun.; evfem. (v spolnem oziru) mladostna čvrstost, nedolžnost: florem aetatis Hasdrubal ipse patri Hannibalis fruendum praebuit L., castum amisit polluto corpore florem Cat., florem aetatis in Bithynia contaminatum Suet.; meton.
a) (o osebah) cvetoče mlado moštvo, mladina, cvet ali jedro (prim.: Αθηναίων ἄνθος pri Tukididu): fl. equitum Ci., tirones milites, flos totius Italiae ac robur Ci. cvet … in jedro, optimorum civium vel flos vel robur Ci., fl. nobilitatis et iuventutis Ci., quod flos, quod roboris in iuventute erat, amiserunt L., fl. virûm V.
b) (o rečeh) cvet, jedro = najboljše, najvišje česa: fl. vini Ca., Pac. ap. Non., Pl., Bacchi (= vini) Lucr. moč, flammai (= flammae) Lucr. blesk, sijaj, lactis Vitr. smetana, olei Plin. prvo, najboljše olje, tako tudi fl. cerae, salis Plin., farinae Plin. cvetna moka, visci Plin. kar po vrhu plava, marmoris et gypsi Col. drobnejši in čistejši prah, cenae Favorinus ap. Gell. najboljša jed.

2. cvet (moči), cvetoča (sijajna) doba: in ipso Graeciae flore Ci., fl. virium L.

3. kras, dika: Castricium florem iuventutis adpellant Ci., Gallia est flos („biser“) Italiae Ci., agrum Sabinum, florem Italiae, proponere Ci., ipsum florem dignitatis infringere velle Ci. izborno dostojanstvo; o govoru = lepotina, cvetka: intelleges … eorum pigmentorum … florem et colorem defuisse Ci., (oratio) conspersa sit quasi verborum sententiarumque floribus Ci., alia (copia) floribus laeta Q.; occ.
a) okras brade, mah, puh: tum mihi prima genas vestibat flore iuventas V., fl. genae Lucan. ali fl. iuvenilis Cl.
b) kot arhit. t. t. cvetlica = okrasek na glavi korintskega stebra ali na kupoli: Vitr.

fluctus -ūs, m (iz star. sup. fluctum glag. fluere)

1.
a) (redko) abstr. valovito gibanje, valovanje, kipenje valov, struja, tok: aquae Lucr., humor destitit in dubio fluctu iactarier intus Lucr., pulsare fluctu ferrea texta suo Lucr., fl. nosterque marisque O.; v pl.: quem Euripum … tam varias habere putatis agitationes … fluctuum Ci., o navis, referent in mare te novi fluctus? H.; pren.: varius fl. odorum Lucr. tok vonjav, atro volvens incendia fluctu Val. Fl. v … toku;
b) valovito gibanje (pri telesnem spoju), pretegovanje: exossato ciet omni pectore fluctus Lucr.; v pl.: Arn.

2. pogosteje meton. (konkr.) valujoče vodovje, val, valovje; v sg. (redko): alia fluctus differt, dissipat … membra Enn. ap. Non., ab saxo avortit fluctus ad litus scapham Pl., navis expulsa fluctu Ci., fons fluctu totus operiretur, nisi … Ci., ad fluctum aiunt declamare solitum Demosthenem Ci., fluctus uti medio coepit cum albescere ponto V., fluctu (maris) allui L., fluctu icta (navis) O.; večinoma v pl.: (venti) mari magno fluctus extollere certant Enn., excitatis maximis fluctibus Ci., hiemi sese fluctibusque committere Ci., fluctibus compleri C., sedatis fluctibus C., procella … fluctūs ad sidera tollit V., et mulcere dedit fluctus et tollere vento V., luctantem Icariis fluctibus (dat.) Africum mercator metuens H., fl. aequorei O., fluctibus erigitur pontus O., fluctus frangere Sen. ph., fluctibus leviter allui Plin. iun.; pren. preg.: excitabat, enim fluctus in simpulo, ut dicitur Ci. = veliko hrupa je gnal za nič (prim. v sl.: „veliko veka, malo teka“); sinekdoha: (valujoče) morje: iam medio apparet fluctu Zacynthos V. sredi morja, fluctūs subterlabere Sicanos V., ire per longos fluctus H. čez širno morje.

3. metaf. (večinoma v pl.) valovi , viharji življenja (poseb. javnega) = nemir(i), neugodnost, neprilike: in re publ. fluctus excilantur Ci., tantos fluctus excitare in contione Ci., in illis fluctibus contionum Ci. na ónih burnih (viharnih) zborovanjih, Massilia … barbariae fluctibus alluitur Ci., qui in hac tempestate populi (narodnega življenja) iactemur et fluctibus Ci., belli fluctibus circumiri Ci., se civilibus fluctibus committere N. državljanskim nevihtam, valovom strankarstva, belli miscebant fluctus Lucr., irarum fluctus Lucr., V., fluctibus in mediis et tempestatibus urbis H.

Opomba: Star. gen. sg. fluctuis: Varr. ap. Gell.; nom. pl. fluctī: Pac. fr., Acc. fr.

flūmen -inis, n (iz. *fleugsmen, *flug(s)men: fluere, gl. to besedo). —

I.

1. tekoča voda, vodovje, struja, tok, strumen: Varr., Sen. ph. idr. pater Tiberine tuo cum flumine sancto Enn., vis fluminum Ci., flumine secundo C. po vodi, z vodo, navzdol, adverso flumine C. proti toku, hos omnes flumina continebant C. cave aquam Albanam in mare manare suo flumine sinas L., fl. vivum V., L. rečnica, flumina fontis O. studenčnica, rapidus montano flumine torrens V., ater flumine languido Cocytos errans H., fl. curvum O. rečni ovinek, flumina limosa O. močvirno vodovje, sequemur amnis iter, donec nos flumine certo perferat Val. Fl., multum fluminum (mare) hac atque illuc ferre T.; konkr. v pl. valovi, valovje: Tantalus captat fugientia flumina H., Nilus antiquo sua flumina reddidit alveo O.

2. meton.
a) reka, veletok: leni fluit agmine flumen Enn., aurea tum dicat per terras flumina vulgo fluxisse Lucr., nos flumina arcemus, dirigimus avertimus Ci., citra flumen Rubiconem, ostium fluminis Cydni Ci. sine flumine valles O. brezvodne, fl. Dubis, Rhenus, Rhodanus C., Garumna flumen C., Tanain prope flumen orti H., ad Asturae flumen L.; z adj.: fl. Tiberinum V. reka Tibera, fl. Rhenum H. reka Ren, fl. Aesareum O. reka Ezar. Pooseb. = rečni bog: flumine Gange edita Limnate O.
b) vodotok, prekop: fl. angustum Auct. b. Alx., fossile, regium Amm. —

II. metaf.

1. (o tekočinah) tok, potok: flumine sanguinis meum reditum intercludendum putaverunt Ci., sanguinis expirans calidum de pectore flumen Lucr., picis fl. Lucr., largoque humectat flumine (sc. lacrimarum) vultum V., flumina iam lactis, iam flumina nectaris ibant O., rigido concussae flumine nubes Petr., fl. aër is Ap.; (o ljudeh) naval, sila: effusae ruunt inopino flumine turbae Sil.

2. (o duhu) kipeče (prekipevajoče) obilje: fl. ingenii Ci., ingenii flumina O., mens ingenti flumine litterarum inundata Petr. oplojen z veliko načitanostjo.

3. tek (tok) govorice, besed: fl. orationis Ci., Q., verborum Ci., eloquentiae Q., flumina facundiae Col., flumine largo plenus Petr.

fluō -ere, flūxī, flūxum (gl. tudi flō; prim. gr. φλύω prekipevam, vzkipevam, gr. φλυαρέω blebetam, lat. flēmina, flūctus, flūxus, flūmen [iz *flug(s)men], fluidus, fluitāre, fluvius, fluvia, flustra, stlat. con-flūgēs ali po drugih con-flugae)

I.

1. teči, pretakati se; najprej o vodi in drugih tekočinah: inter fines Helvetiorum et Allobrogum … Rhodanus fluit C., ut oculis, in utram partem fluat (Arar), iudicari non possit C., Chrysas est amnis, qui per Assorinorum agros fluit Ci., tantos terrae motus … factos esse, ut … flumina in contrarias partes fluxerint Ci., magnus fluens Nilus V. mogočno tekoči, madidis gravis fluere unda capillis (videtur) O., non intermissis ut fluat imber aquis O., mella fluant illi V., sudor fluit undique rivis V., fluit de corpore sudor O., fluxit discusso cortice sanguis O., fluxit in terram Remi cruor H., sanguis terras fluxurus in omnes Lucan., fluit lac vimine querno O., fluunt lacrimae per ora O., lacrimae fluunt, fluentes lacrimae Hier.; potem o raztopljenih kovinah in drugih rečeh: fluit aes rivis V., fluit aurum ignibus O., per oculos cerebrum molle fluit O.; pren. o govoru: ex eius ore melle dulcius fluebat oratio Ci., ne fluat oratio Ci. da ne teče enolično, cum flueret lutulentus (Lucilius) H. ko mu je beseda tekla v blatnem (umazanem) toku njegovih verzov, carmen … fluit O. teče gladko, in Herodoto omnia leniter fluunt Q. †grammatice† pleno iam satis alveo fluit Q.; occ.
a) kot medic. t. t. drisko imeti, ulivati se: fluit alvus, corpus Cels. fluentes morbi Cels. bolezni, ki jih spremlja driska (naspr. astricti, compressi).
b) z abl. = moker biti od česa, biti oblit s čim, pluti s čim, iz (s) koga (česa), po kom (čem) teči ali se cediti: membra fluentia tabo V., ille cruore fluens O. poln krvi, okrvavljen, oblit s krvjo = s krvjo plujoč, sudore fluentia bracchia O. vse mokre od potu, oblite s potom, rubenti fluxit mulctra mero Sil.; z in c. abl.: in madida veste fluens V. ves zmočen v mokri obleki; pesn. = bogat biti, imeti veliko česa, obilovati s čim: multo Baccho (= vino) fl. V., terra auro fluxit V.; abs.: fluentes buccae Ci. (Orat. in Pison. 11, 25) lica, po katerih se cedi mazilo (toda: buccis fluentibus [Gallus] Ci., gl. spodaj pod fluēns).

2. metaf. (o množici ljudstva) dreti, vreti, valiti se: omnisque relictis turba fluit castris V., fluunt ad regia tecta V., effuse fluentem in se aciem excepēre Cu.; occ.
a) (o zraku, vetru, ognju) hlipeti, veti, valiti se: aliunde fluens … aër Lucr., nec ratione fluunt (venti) Lucr., de litore Coo aura fluens Lucan., fluit undique victor Mulciber Sil.
b) (o obleki, laseh idr.) (valovito) se spuščati, usipati se ali padati: fluens vestis O., Pr., nodo collecta sinus fluentes V., fluentem fronde premit crinem V., comae per levia colla fluentes Pr., fluant per mea corpora rosae Pr.; ramos compesce fluentes V. viseče, divje.
c) na tla pasti, zgruditi se, sesesti: ad terram fluit cervix V., ad terram non sponte fluens V., viscera lapsa fluunt O. se usipljejo.
č) izlivati se, vreti iz česa: multaque ab ea (lunā) manant et fluunt Ci.
d) (raz)širiti se: Pythagorae disciplina cum longe lateque flueret Ci., multum autem fluxisse de scriptis nostris sermonem Ci. mnoge in kaj različne izjave da so se razglasile.
e) (neovirano) teči, v teku biti, potekati, goditi se, vršiti se: cuncta fluunt (prim.: gr. πάντα ῥεῖ) O., quibus (causis) ab aeterno tempore fluentibus in aeternum Ci., in rebus prosperis et ad voluntatem fluentibus Ci. v sreči in če gre vse po volji (po godu), rebus ad voluntatem fluentibus S. fr., nec praesentia prospere fluebant T. ni prav potekalo; quod (Caecubum) fluentem nauseam coërceat H. gnusa tok (= bljuvanje).

3. pren. potekati, nastati, izhajati, izvirati: haec omnia ex eodem fonte fluxerunt Ci., ab isto capite fluere necesse est omnem rationem bonorum et malorum Ci., disciplinis Graecis, unde et nostrae fluxerunt Q., omnia ex natura rerum … fluere Q.; occ. hoteti, meriti kam: videamus, illius rationes quorsum fluant Ci., res fluit ad interregnum Ci.

II.

1. pasti iz česa: fluent arma de manibus Ci.

2.
a) odpasti, izpasti: sponte fluant (poma) matura suā O., fluunt capilli Cels.
b) pren. teči, preteči, uteči, ubežati, (iz)giniti, miniti: tarda fluunt tempora H., fluit tempus Sen. ph., cetera nasci, occidere, fluere, labi Ci., fluit voluptas corporis et avolat Ci., fluere omnia cernimus Lucr.

3. na valovih plavati, pluti: nec mersa est pelago, nec fluit ulla ratis Mart.

4.
a) tako rekoč (raz)topiti se, oslabeti, omagati, opešati: dissolvuntur enim tum demum membra fluuntque Lucr., fluunt sudore et lassitudine membra L. se spotijo in omagajo, fluentibus membris Cu., surae fluxere Lucan., Romani, cum … fluere iam lassitudine vires sentirent L., fl. mollitie Ci. ali mollitiis Vell. topiti se v mehkužnosti, onemoči od mehkužnosti, fl. luxu L., Cu. topiti se (živeti) v razkošju, tako tudi: fl. voluptatibus Sen. ph.; ne in luxuriam flueretis Aug.
b) pren. ničev, prazen biti; labor ille, carens rectore, fluit Q.

5. trans. izli(va)ti, razli(va)ti, obilno da(ja)ti: quando petra aquas fluxit Ambr., Oenotria palmite largo vina fluens Cl., cuius (storacis) virgulae … lacrimam fluunt Isid.; kot medic. t. t.: fl. sanguinem Cael., sanguinem ex capite, ex iecore, ex supernis faucium Cael.; pren.: legi litteras tuas fluentes lac et mel Aug. — Od tod

I. adj. pt. pr. fluēns -entis

1. (o govoru)
a) enakomerno tekoč, miren: tracta quaedam et fluens … oratio Ci., fl. contextus Q., elegi fluentes Plin. iun. fluentes carminum deliciae Gell.,
b) enolično tekoč, enoličen, brez odstavkov: ut ne aut dissoluta aut fluens sit oratio Ci., inculta et fluens est oratio Ci.; occ. (o govorniku): in … descriptionibus fusi ac fluentes sumus Q. smo obširni in enolični.

2. mlahav, mlahavo viseč, povešen, klapast: buccis fluentibus (Gallus) Ci. (De orat. 2, 66, 266) s povešenimi (lici), fluentibus membris Cu., Aug.; o osebah: (pueri) soluti ac fluentes Q., incessu ipso … fluentes Sen. ph. — Adv. fluenter valovito (se gibajoč), v valovitem gibanju: res quaeque fluenter fertur Lucr., capillo fl. undante Ap. z valovito se spuščajočimi lasmi. —

II. adj. pt. pf. flūxus 3, adv. ē

I. tekoč: quod (vas) fluxum … videbat Lucr., fluxi suci Plin., elementa arida atque fluxa Ap. —

II. metaf.

1. valovito se spuščajoč, spuščen, ohlapen, prost = razpleten (o laseh): amictūs Lucan., habena L., carbasa Lucr. vihrajoča, plahutajoča, arma T. ki jim skoraj pade iz roke, crine fluxo T., cingi fluxiore cinctu Suet. ohlapneje se prepasati; (o osebah) z gen.: vestium Arsacidae Ap. z valovito se spuščajočimi oblačili.

2. mlahav, medel, slaboten: iuvenum corpora Col., Germanorum fluxa corpora T., spadone eviratior fluxo Mart., animi aetate fluxi S., noctu dieque fluxi T. zanikrni, animi fluxioris esse Suet. nekoliko lahkomiselnih načel, nekoliko širokovesten; z gen.: fluxa morum gens Sil. zanikrnega značaja, neznačajen rod, fluxius agens Amm. nemarneje, zanikrneje.

3. nestanoviten, minljiv, omahljiv, negotov, nezanesljiv: divitiarum et formae gloria fluxa et fragilis est S., fl. fides Pl., S., L., T. nezanesljiva zvestoba, nezanesljivost, verolomnost, res humanae fluxae et mobiles L., nihil … tam instabile ac fluxum est quam fama potentiae T.

4. propadajoč, razpadajoč, razmajan, nevzdržen: murorum aevo fluxa T. razpadajoča mesta; pren.: res fluxae Ci. ep. nevzdržne, Galbae fluxa auctoritas T. spodkopana, fluxa senio mens T. oslabel od starosti, studia inania et fluxa T. le začasnega uspeha, omnia fluxa infirmaque Ap. razpadljivo.

Opomba: Fut. I. fluebunt: It.; pt. fut. act.. fluiturus: Boet.; star. pt. pf.. fluctus in pt. fut. act. flucturus: Prisc. (neizpričano).

fluor -ōris, m (fluere)

1. struja, tok: aqua ad fluorem prona Arn.; sanguinis fl. Arn., P. F. krvotok; v pl.: Aus. amnium fluores Ap.; poseb. kot medic. t. t.: fluor sanguis (= sanguinis) Cael. menstrui fluores Aug. menstruacija, mesečno perilo, mesečna čišča, fluor ventris Cels., Pall. ali samo fluor (npr. fluore aeger) Cels. driska.

foculus -ī, m (demin. focus)

1. majhno (prenosno) ognjišče: Pl., Ap., arrepto carbone … e foculo Plin.; meton. ogenj (na ognjišču): bucca foculum excitat Iuv.

2. majhna žerjavnica, majhna medenica za ogenj: Ca., Amm.

3. darilna ponev, žrtveno ognjišče, majhen (žgalni) žrtvenik: Varr., Sen. ph., Fr., Tert., foculo posito Ci., dextram accenso ad sacrificium foculo inicit L.

focus -ī, m

1. ponev: Sen. ph., panem in foco caldo sub testu coquito Ca.; occ. darilna ponev, kadilna medenica: (dis) dentur in antiquos tura … focos O.

2. sinekdoha: ognjišče, poseb. v atriju rim. hiše: ad focum sedere Ci., iamdudum splendet focus H., focus a flammis et quod fovet omnia, dictus O., foco cinerem dimovit O., epulasque foci misere calentes O., ardentes in focis … vidimus mappas Plin.; tudi kamin v sobi: ligna super foco large reponens H., dum meus … luce at focus Tib.; occ.
a) darilno ognjišče: sacrum vetustis exstruat lignis focum H., dis tribus totidem focos de caespite ponit O., serta de sanctis focis Tib., haedus corruet ante focos Pr.; poseb. kot bivališče hišnih bogov (larov): haec imponentur in foco nostro Lari Pl., focus Larum, quo familia convenit Plin.
b) evfem. pogorišče grmade: confusa ruebant ossa focis V.
c) meton. α) ogenj, žar: per tria partitos qui (Cacus) dabat ora focos Pr. ki je bljuval ogenj, exhibuit vivos carbasus alba focos Pr. je dala ognju vzplameneti (bukniti); sine foco coxerunt Marc. β) razbeljeno železo: Veg.

3. meton. (pl. večinoma v edninskem pomenu)
a) dom, domačija, domovanje, bivališče, posestvo: domi focique fac … ut memineris Ter., te amicum Deiotari regis foci viderunt Ci. hiša, dvor, omnium civium foci vestrae sapientiae commissi sunt Ci., repetebant patrios focos Ci., eum nudum eicit domo atque patriis focis Ci.; poseb. v prvotno asindet. zvezi: ab aris focis Ci., pozneje: in aris et focis Ci., de aris ac focis ali pro aris atque focis Ci., pro aris focisque L. = za vse, kar je komu sveto (gl. āra); v teh zvezah kaže arae na žrtvenike svetišč, foci na majhna darilna ognjišča domačih larov (Lārēs).
b) družina, rodbina, quem (agellum) tu fastidis, habitatum quinque focis H.

folliculus -ī, m (demin. follis)

1. usnjena vrečica, mošnja, usnjat meh: f. lupinus Corn. meh iz volčje kože (v katerega so vtikali morilce svojih očetov in mater), ut … eques folliculis in castra ab Arpis frumentum veheret L.

2. occ.
a) mehur = žoga, balonček: ad pilam folliculumque transire Suet.
b) kovaški meh: aerarius ali artis aerariae Cael.
c) meh ali mešič žuželk: Lucr. (5, 803).
č) kot medic. t. t. α) ventris atque intestinorum folliculi Cael. β) sečni mehur: Cael. γ) modnik: Cael., celoten termin: f. genitalis Cael.

3. metaf.
a) kožica, mešiček, strok (o sadju, žitu): Varr., Petr., Sen. ph., Col. idr.
b) (o člov. telesu) ogrinjalo, odevalo (duše): Luc. ap. Non., Arn.

*for, fārī, fātus sum (prim. gr. φημί [dor. φαμί] govorim, rečem, pravim, φήμη [dor. φάμα] glas, govorica, bajka, φάτις govorica, φωνή glas, φάσκω govorim, lat. fāma, fātum, fābula, fās, fāstus, fateor, sl. bajati, basen, baje, bajka, bajilo). Glag. je nepopoln in (kot v. simplex) star. ter večinoma pesn., v prozi le v zvezi fando audire; najdemo naslednje obl.: fatur, fabor, fabitur, fatus, fatus sum (eram, erat), imp. fare, inf. fari ali farier, sup. fatu, pt. fans, fantis, fantem, gerundivum in gerundium fandus, fandi, fando; poleg teh oblik še: fantur Varr., farer Aug.

1. govoriti, praviti, povedati, reči, naznaniti; abs.: sic fatus V., breviter fata est V., age fare V. dej, povej, Venulus ita farier infit V., fandi fictor V. (o Odiseju), fari nescios pueros (= infantes) H., cum primum fari coepisset Suet.; z acc. rei: fabitur hoc aliquis Ci., animus delira fatur Lucr., haec (talia) fatus V., vix ea fatus eram V., haec fantem Pr., cursu, quem fabor, eundum est Val. Fl.; v pass. pomenu: fasti dies sunt, in quibus ius fatur Suet. ap. Prisc. et ap. Isid. se sodi; z dat. cui Palinurus fatur V.; s praep.: ita ad aethera fatur V., sociosque … sic fatur ad omnes Val. Fl., super Hercule fari Val. Fl.; z odvisnim vprašalnim stavkom: fare, age, quid venias V., fare, an spes ulla (sit) Val. Fl.; z ACI: adfore … fare viros Val. Fl.

2. occ.
a) prerokovati, vedeževati: fata, fata fanda Enn., Apollo fatis fandis dementem invitam ciet Pac. ap. Ci., hic tibi — fabor enim … — bellum ingens geret V., fare, quem poenae petant Sen. tr.
b) opevati: Tarpeium nemus … fabor Pr. — Od tod pt. fandus 3
a) najprej kot gerundium: copia, tempora, finis fandi V. govorjenja, doctissimus fandi V., omnes fandi virtutes Ap. predavanja, govora; pogosto v abl.: fando accipere Pl. po slišanju izvedeti, po (od) drugih izvedeti, postulatio ne fando quidem nota Ci. o kateri se ni niti slišalo govoriti (praviti), ne fando quidem auditum est Ci. niti po slišanju ni znano, fando si contigit aures vestras O. po govorici (toda: quis funera fando explicet? V. s pripovedovanjem).
b) potem kot adj. α) ki se da (iz)reči, izrekljiv, izrečen; kot subst. n. pl.: non fanda timemus Lucan. bojimo se neizrekljive nesreče. β) ki se sme (iz)reči, dovoljen, pravi, pravičen: respersae fando nefandoque sanguine arae L., non fanda (= nefanda) piacula Lucan.; kot subst. n.: sperate deos memores fandi atque nefandi V. pravice in krivice, omnia fanda nefanda malo permixta furore Cat.

forāmen -inis, n (forāre)

1. izvrtana odprtina, luknja, prevrtina, prevotlina: inventa in eo (scuto) foramina CXX C., tibia foramine pauco H. z malo luknjami, buxus longo foramine O., terebrā foramen facere, cavare Cels., Col.; pesn. o rani: sanguis per foramen emicuit O.

2. sploh luknja, votlina: operculi foramina L., mille foramina tectis addidit O., densa foramina cribri, convexa foramina retis O. foramen trochleae Vitr. obroček, foramina auris Cels. sluhovod, foramina oculorum Cels., oculi in foraminibus suis Vulg., foramen acūs Eccl. šivankino uho.

3. odprtina, hodnik, dohod, pot: Varr., Mel., Plin., Q., Iust., Amm., neque porta neque ullum foramen erat Sis. ap. Non., foramina terrae Lucr., O., foramine e terra emergere Vell. foramine relicto superne lumen admittunt Cu., quaecumque foramina novit umor Lucan., foramen valvae Petr., parietum et fenestrarum foramina Col., prolabi in cloacae foramen Suet.; foramina illa, quae patent ad animum a corpore Ci. skrivne poti.

forās, adv. acc. subst. *forae -ārum, f dveri, vrata, (sor. s foris -is, f, gl. foris)

1.
a) „k vratom“, „pred vrata“ = ven (gr. θύραζε)

1. ire f. Pl., Varr., O., abire f. Pl., Cat., f. egredi, progredi Pl., f. prodire Pl., Ph., exire Kom., edere se f. Pl., se ducere (educere) f. Ter., se dare f. Enn. ap. Ci., aliquem eicere, excludere, extrudere, pellere f. Ter., tantam pestem f. proiecit urbs Ci., f. fertur telum Lucr., fer cineres, Amarylli, foras! V., quae (vestigia) ubi omnia f. versa vidit L., vadere f. Ph., spectare f. Sen. ph.; z natančnejšim določilom (odkod? kam? kod?): ambulare hinc f. Pl., foribus procedere f. Pl., ire hinc (hinc ire) f., inde egredi f., inde huc egredi f., egredi f., egredi domo f., quisnam a nobis egreditur f.? huc effugere f., huc f. puerum evocare Ter., filium suum f. (z doma) mittit ad cenam Ci., portis se f. erumpunt C.; kot razporočno (ločitveno) besedilo: i f., mulier! Pl. ali uxor, vade f.! Mart. odidi iz moje hiše!
b) pren. = iz hiše, k drugim ljudem, v javnost: f. dare pallium Pl., f. necessum est, quidquid habeo, vendere Pl., f. locitare agellum Ter., iustitia f. spectat Ci., in qua (domo) nihil geratur, quod f. perferendum sit Ci. kar bi lahko prišlo v javnost, ea (scripta) f. dare Ci. na svetlo dati, evasit vox f. Poeta ap. Ci., dicta f. eliminare H. čez prag triklinija.
c) z gen. = zunaj: f. corporis Ap.; z acc. = zunaj: f. portam Hier. zunaj pred vrati; abs.: aquam foras (ven), vinum intro!; pred subst.: foras gerones (po drugih egerones ali gestatores) Pl., f. eiectus largior eius (animae) Lucr. navzven.

2. vulg. = forīs, zunaj: foras cenare, omnia f. parata sunt Petr.

foris¹ -is, f (prim. gr. θύρα dveri, duri, lat. forās, forīs, forum, forus, gr. θυρῶν veža, preddurje; foris je pretvorba subst. *forae -ārum (gl. forās), analogna po aedis, aedes, -ium)

1. durnica, vratnica, vrata z eno vratnico: aperuit forem scalarum Ci., claudere forem cubiculi Ci. ali thalami O., rasilis f. Cat., obseratā fore Ap., f. ferrata Amm.

2. pogosteje pl. forēs -ium, f dveri, duri, vrata z dvema vratnicama, dvokrilna vrata: Val. Fl., Iuv., Suet., Iust. idr. fores frangere Pl., fores crepuerunt (tudi foris crepuit) Pl. vrata so zaškripala = nekdo prihaja ven, hae mihi patent semper fores Ter., fores aperire Ter., Ci., Cu., f. carceris Ci., foris aedis effringunt Ci., ad fores adsistere Ci. ali stare Cu., fores aedificii circumire N., f. portarum, fores obicere L., fores reserare O., patuere fores O., claudere fores O., Tib., clausis foribus, foribus reclusis Lucr., f. acernae, caelatae O., moliri fores T.; pren.: quasi amicitiae fores aperire Ci. ep., artis fores aperire Plin., f. rapinarum Amm.; pl. v edninskem pomenu: signaque sex foribus dextris totidemque sinistris O. na desni … na levi vratnici.

3. metaf. v pl. = dohod, vhod, odprtina: cuius (equi aënei) in lateribus fores essent Ci., pro foribus sunt lumina nostra Lucr., f. antri O., labyrinthi, nassarum Plin.

forma -ae, f (ali sor. s ferire, torej = udarec, kov = podoba [prim. gr. τύπος : τύπτω], ali po premetu (metatezi) glasov f in m iz gr. μορφή podoba, postava)

I. abstr.

1. postava, podoba, lik, oblika, zunanjost, (telesni) obraz(ek): Kom., Pr., Lucan., Q. idr. f. hominis Ci., humana Ci., O., corporis Ci., N., homines inter se formā similes Ci., forma nostra reliquaque figura Ci. obraz in postava, f. imperatoria (Iphicratis) N., multi eius formam cognoscere studebant N., usus est familiā … formā mediocri N. po zunanjosti, formā excellens virgo L., excellens erat formā Cu., f. anilis, virginea O., mutatae formae in nova corpora O., ferrata dorso forma suum Val. Fl. ježevci, hominum et beluarum formae T.; o stvareh: f. imaginis Enn., parietum Varr., ex multis praediis unam fundi formam conficere Ci. ustvariti enotno (celotno) posestvo, f. solis Lucr., oris, aratri, floris V., agri H., arboris, freti, litoris O., mendax O. (o senci), aedificiorum Suet.

2. occ.
a) lepa podoba, lepa postava, lepota: Ter., Q., Val. Fl., eximia forma pueri Ci., et genus et formam pecunia donat H., pulcher formā V. lepe postave, Euryalus formā insignis V., formae dos O., auro ne pollue formam Tib., prostituere formam Petr., formae pulchritudo Cu. lepota njenega postavnega telesa, f. fugax Sen. tr., decus eximium formae Stat., dignitas formae T., Suet., Cleopatrae f. Fl.; meton. lepa ženska, lepotica, krasotica: cotidianae formae Ter., f. secunda, Cynthia formā potens Pr.
b) velikost: quorum (taurorum) ad formam acciperentur T., formae ingentis leones Iust.

3. metaf. „kov“, (osnovna) oblika, kakovost, vrsta, značaj, vzor, sestava, besedilo, vsebina: Varr., Sen. ph., Suet., Gell. idr. quae forma regionum? kakšni so kraji? haec novi iudicii nova forma terret oculos Ci., formae dicendi Ci., difficillimum est formam, quod χαρακτὴρ Graece dicitur, exponere Ci. kakovost, značaj, illa fuit populi Rom. forma Ci. ustava, qui Graeciae formam rerum publicarum dederunt Ci. ustavo, (Achaiam) in provinciae formam redigere L. (iz Ahaje) napraviti provinco, dati ji ustavo province, formae scelerum V. vrste, quae forma viros fortunave mersit? V. (ἓν δὶα δυοῖν = quae forma fortunae viros mersit) kake vrste usoda, f. pugnae L. način bojevanja, quae sit terrae forma futura, rogat O. kako bo na zemlji, f. leti Sil. način smrti, mortis mille formae Sen. tr., forma negandi Plin. iun., f. vitae T., eius scripti talis forma fuit T., litteras in eandem formam adferre T. prav taka pisma, senatus consulti f. Vop.; kot gram. t. t.
a) kakovost, značaj (besede): quadruplex f. Varr., formae verborum Q.
b) slovnična oblika, pregibna oblika: secunda f. Varr., aeditimus eā formā dictum quā finitimus Gell.; occ. red, pravilo, po katerem se postopa: censualis f. Ulp. (Dig.) cenilni red.

II. konkr.

1. tvor, lik, podoba: pictae, fictae caelataeque formae Ci., clarissimorum virorum formae Ci. doprsni kipi, sohe, formae litterarum aureae Ci. zlati liki črk, zlate črke, aliae formae variaeque figurae Lucr. (o atomih), terribiles visu formae Letumque Labosque V., intentus formis, quas in pulvere descripserat L. zamišljen v geometrijske like, uti libellis una forma multis subscriberet Lamp. z eno črko (tajno znamko); metaf.
a) (v duhu zasnovana, zamišljena) podoba, zamisel, predstava: officii, totius negotii, rei publ. Ci., beatae vitae Ci. vzorna podoba, forma et tamquam facies honesti Ci., forma et notio viri boni Ci.
b) kot arhit. t. t.: načrt, obris, tloris: Vitr.
c) kot log. t. t.: vrsta (naspr. genus rod): Ci., Q.

2. occ. podoba, utvara = prikazen: huic se forma dei obtulit V., ignota nova forma viri procedit V. neznan mož nenavadne prikazni, forma tricorporis umbrae (sc. Geryonis) V., formae magnorum luporum (velikih volkodlakov = v velike volkove preobraženih ljudi) V., formae deorum O., formae ferarum O. podobe živali, živalski krog.

3. model, obrazec, vzorec, tvorilo
a) = kopito (čevljarsko): H. (Sat. 2, 3, 106) forma calcei Ulp. (Dig.).
b) model za sir: formis buxeis caseum exprimere Col.
c) model, kalup za ulivanje medi: Plin. (36, 168).
č) model za črke: Cass.
d) pečat na denarju, kov: Sen. ph., altera forma (in aere) biceps O., argenti non signati forma Cu., formas quasdam nostrae pecuniae agnoscunt T. vrste našega denarja; meton. kovani denar, novci, penezi: formae binariae, ternariae Lamp. zlati, vredni po dva -, po tri zlate denarje, denariorum formae Isid. denarji.
e) α) okvir slike: ligneae formae Vitr., formae e roboribus Amm. β) vodno zajetje, vodovodna cev, vodotok, studenice: formae rivorum Front., aquaeductūs Icti.; meton. vodovod: Front.

Opomba: Star. gen. sg. formās: Pl.; formāī: Lucr.

formalità f formalnost (tudi pren.):
per ottenere il passaporto occorre adempiere ad alcune formalità za pridobitev potnega lista je treba izpolniti nekaj formalnosti
è uno che bada alle formalità ta da veliko na formalnosti

formīdō -āre -āvī -ātum (formīdō -inis)

1. intr. (hudo) bati se, strah, groza obhaja koga, strah je koga, groza je koga: bonum habe animum, ne formida! Pl.; z dat. (za kaj): auro formidat Euclio Pl.

2. trans. zgroziti se česa, koga, prestrašiti (ustrašiti, (z)bati) se česa: Pl., Naev. fr., Iuv., Prud. idr. f. illius iracundiam Ci. ep., satietas formidanda est Ci., quidquid fecerit, ipse se excruciat omniaque formidat Ci., malos fures H., cum te formidet mulier H., f. auxilia Cu., verbera Stat.; z inf.: Veg., Aug., si isti formidas credere Pl. če se braniš, če nočeš, ad haec ego naribus uti formido H. se bojim; s finalnim stavkom: formido miser, ne hic me tibi arbitretur suasisse Pl., formido male, ne ego hic nomen meum commutem Pl., aliquem non f., ut … Vop. Pogosto pt. pf. formīdātus 3 (večinoma z gr. dat.) strašen, ki se ga (je) vsi bojijo: Fl., Gell., Amm. pennae O., ki služijo za strašilo divjačini, manūs O. formidatus nautis aperitur Apollo V., civis … formidatus Othoni Iuv.; z abl. causae: Aethiops classe formidatus H.; pesn.: formidatae aquae O. strah pred vodo, steklost.