Franja

traîner [trɛne] verbe transitif vleči (za seboj), vlačiti; vleči (koga kam); zavlačevati

traîner après soi vleči za seboj, s seboj
traîner la jambe, la patte s težavo hoditi
traîner les pieds vleči noge za seboj, podrsavati z nogami pri hoji
il me traîne à des réunions fastidieuses vlači me na doigočasne sestanke
il traîne cette maladie depuis trois ans že tri leta prenaša to bolezen
traîner ses mots, sur les mots počasi govoriti
traîner quelqu'un dans la boue (figuré) vleči koga po blatu, blatiti koga
traîner les choses en longueur zavlačevati stvari
traîner un boulet (figuré) imeti neprijetno obveznost, ki se je ne moremo znebiti; verbe intransitif vleči se; dolgo trajati; iti prepočasi, zaostajati, kasneti; počasi delati; péjoratif potepati se, pohajkovati, postopati, vlačiti se; biti v neredu, razmetan
traîner par terre vleči se po tleh
traîner dans les rues postopati po ulicah
des papiers traînent sur son bureau papirji so razmetani, v neredu na njegovi pisalni mizi
cela traîne en longueur to se zelo vleče
ça traîne partout to je že obrabljeno, premlačeno
ça n'a pas traîné! to je bilo hitro narejeno!
faire traîner quelque chose zavlačevati kaj
ne traîne pas en rentrant de l'école! ne bodi počasen, ko se vračaš iz šole!
le travail presse, il ne s'agit plus de traîner delo pritiska, ne smemo večbiti počasni (»mečkati«)
depuis qu'il a été opéré, il traîne odkar je bil operiran, si ne more opomoči
se traîner vleči se s težavo naprej
se traîner par terre plaziti se po tleh

traire* [trɛr] verbe transitif molsti; vieilli vleči

traire une vache, une chèvre molsti kravo, kozo
traire le lait namolsti mleko

trapelare² v. tr. (pres. trapelo) vleči, vlačiti

tréfiler [-le] verbe transitif vleči, delati žico

tug [təg]

1. samostalnik
poteg, povlek, trzaj, trzanje, vlečenje; napor, napenjanje, muka, velik trud; hud (duševni) boj
figurativno huda borba (for za)
vrv, veriga za vlečenje:
navtika vlačilec (parnik)

tug of war šport vlečenje vrvi (tudi figurativno)
to give a tug at močno vleči, potegniti

2. prehodni glagol
močno vleči (kaj), potegniti, trzati
navtika vleči (z vlačilcem)
neprehodni glagol
vleči, potegniti (at za)
(redko) napenjati se, mučiti se, garati; boriti se (for za)

vȁditi -īm
I.
1. jemati iz: vaditi hljeb iz peći, novac iz novčanika
2. potegniti, vleči: vaditi sablju iz korica; dijete su morali kliještima vaditi
3. vlačiti: vaditi vodu iz bunara, zapušač iz boce
4. izdirati: vaditi zub kome
5. točiti: vaditi med iz saća
6. kopati: iz bosanskih rudnika vađeno je gvožđe, olovo i bakar; vaditi krompir motikom ili rukama
7. puliti: vaditi repu na njivi
8. dvigati, dvigniti: vaditi dokumente, putnu ispravu
9. kupiti: vaditi kartu na željezničkoj stanici
10. iztakniti, iztikati: vaditi kome oči
11. vaditi drugi, treći korijen, koren koreniti
12. vaditi kome dušu moriti, nadlegovati koga; vaditi kesten iz vatre za drugoga hoditi v žerjavico po kostanj za drugega
II. vaditi se
1. reševati se: posavjetovao mu je da se vadi sam kako god zna, a da njega ne miješa u te stvari
2. odškodovati se: moraju da se vade zato što im gosti često odu, a da ne plate ceh

vehō -ere, vexī, vectum (indoev. kor. *u̯eg̑h- gibati, vesti, voziti, peljati, premikati; prim. skr. váhati, vozi, nese, vleče, vahas- vozeč, vahítram vozilo, voz, ladja, gr. ὄχος [iz *Ƒόχος] voz, ὀχέω nesem, ὀχέομαι vozim (peljem) se, pamfil(ij)sko Ƒεχέτω naj prinese, lat. vehiculum, vehemēns, vehis, vectīgal, vectō, vectiō, vectitō idr., umbr. arveitu, arsueitu, arueitu = lat. advehito, kuveitu = lat. convehito, osk. veia (iz *u̯eh-i̯a) = lat. plaustrum, lit. vèžti = sl. voziti, vesti, voz, skr. vāhas-, nem. Wagen, got. gawigan premikati, tresti, stvnem. wegan = stvnem. wagan premikati se, zibati se, got. wagjan = stvnem. weggen = nem. bewegen, wägen, wiegen, got. wigs = stvnem. weg = nem. Weg, Wage, Wiege)

I. act.

1. (s kakim vozilom, plovilom, konjem idr.) z mesta na (drugo) mesto voziti, (od)peljati, spraviti (spravljati), odpraviti (odpravljati), prepeljati (prepeljevati, prepeljavati), prevažati, nositi, odnesti (odnašati), vesti, odvesti (odvažati), (od)vleči: Ter., Varr., Pr., currum albentes vehebant equi Ci., triumphantem (sc. Camillum) albi vexerunt equi L., te tuae vexere tigres H., uxorem plaustro Tib., aura vehit navem Val. Fl. žene, goni; meton.: singuli currūs senos viros vehebant Cu. na vsakem vozu se je peljalo šest mož; med. gibati se, premikati se: totum animal movebatur illud quidem, sed inmoderate et fortuito ut sex motibus veheretur Ci., apes trans aethera vectae V. leteče; pren.: temere in pericula vectus Cu. spustivši se.

2. occ. nesti, nositi, prinesti (prinašati): herum Pl., parentes suos Sen. ph., reticulum panis humero H., sarcinas, pecuniam Cu. nesti s seboj, talenta Cu. odpraviti, ex annona decem dierum et septem, quam in expeditionem pergens vehebat cervicibus miles Amm., (sc. formica) vehit ore cibum V., vehit equus dominum H., ille taurus, qui vexit Europam Ci., quos vehit unda V., cum (sc. amnis) aquae vim vehat L. s seboj vali (podi, žene, drevi), flumina vehunt aurum Cu., quodque suo Tagus amne vehit, fluit ignibus aurum O., vecta spolia, captivi, simulacra montium T. prevažali so (pri triumfu) = kazali so, razkazovali so; z dat.: ut militi … eques … frumentum veheret L. da je prinašal (dovažal); abs.: vehit Veg. nosi (jezdeca); metaf.: quod fugiens hora vexit H. je prinesla, prinese, aliquem ad summa vehere T. koga pripeljati do najvišjih časti, povzdigniti koga do vrhunca časti.

3. pass. dati se voziti (peljati), voziti se, peljati se, prepeljati (prepeljevati, prepeljavati) se ipd.: Pl. idr., nube vehi O. dati se nesti oblaku, puppe vehi O., cum in lecticulā veheretur Eutr. ko se je dal nositi, ko so ga nosili, curru vehi Ci., L., O., Plin., Vell., vehi in raedā, in essedo Ci., vehiculo iuncto (gl. vehiculum); pesn.: in niveis equis vehi O. = na zmagoslavnem vozu, v katerega so vpreženi belci; occ.
a) jezditi, jahati: equo vehi Ci., C., in quo (sc. equo) ego vehebar Ci., equo citato ad hostem vehitur N. jezdi v naskoku proti sovražniku, pisce vehi quaedam (sc. Nereides) videntur O.; abs. vehi (sc. se equo) jezditi, per urbem Ci., vehi post se L.
b) voziti (peljati) se na ladji, ladjati, pluti, jadrati: Plin. iun. idr., vehi navi Pl., in navi Pl., Ci., N., lintribus Varr., puppe, rate O., phaselis V., in quadriremi Ci., per mare vectus Pl., per aequora vectus V.

4. redko intr. = vehi, toda le v pt. pr. in gerundiju: vehens quadrigis Ci., plaustro vehens Iust., in equo vehens Quadr. ap. Gell., ius lecticā per urbem vehendi Suet.

vellō -ere, vellī (vulsī, volsī) volsum, mlajše vulsum (iz *u̯elsō, indoev. kor. *u̯el- lomiti, trgati; prim. lat. vulnus (volnus), vultur (voltur), vellus, lāna [iz *u̯_elna, *u̯lnā] (iz razširjenega kor. morda tudi lacer, lupus, vulpēs, sulcus) gr. ἑλεῖν prijeti, zgrabiti, vzeti, ἕλωρ, ἑλώριον [iz Ƒέλωρ] rop, plen, ἁλίσκομαι, tes. Ƒαλλίσκε-ται biti ujet, εἵλωτες, εἱλῶται heloti (lakonsko *ἥλωτες iz *ἐ-Ƒέλ-ω-τες), got. wilwan ropati)

1. (z)mikati, (po)puliti, „(po)pukati“, (o)skubiti, (o)skubsti (starejše priže(ma)ti), potegniti (potegovati, potezati), (po)vleči, „cukniti“ „(cukati)“, „pocukniti“ „(pocukati)“ koga za kaj: linum Plin., cutem Cels., vellunt tibi barbam lascivi pueri H., latus digitis O., vellere (za togo) coepi et pressare manu lentissima bracchia H., aurem H., Amm. (da bi koga na kaj opomnil ali opozoril); pren.: cum canerem reges … , Cynthius aurem vellit et admonuit V.; metaf. mučiti: mea secreto vellentur pectora morsu Stat. mučiti, trpinčiti.

2. occ. „pipati“ („izpipati“, „spipati“, „popipati“), „pukati“ („izpukati“, „popukati“), puliti (spuliti, izpuliti, populiti), (o)skubsti, (iz)ruti, (iz)ruvati, izdreti (izdirati): Q., Aug. idr., pilos caudae equinae H., comam Mart., capillos a stirpe Pr., ille genae florem primaevo corpore vulsit Lucan., plumam Col., vulsae plumae V., lanam Varr., unguibus et dentibus herbas O., siccas de caespite herbas Lucan., solo arborem V., vulsae radices V., spinas Ci., poma Tib. (u)trgati, oves Varr., Plin. ovcam (iz)puliti volno, pullos anserum Col., anseres Plin.; med. velli (o človeku) dati se opuliti, dati si (iz)puliti lase (kocinice), da bi bil golobrad ali da bi imel pobrita spolovila: Suet.

3. metaf. izdreti (izdirati): postes a cardine V., hastam de caespite V., sagittam oculo pendente Lucan., cuneum Col., vallum L. ali munimenta L. količje na okopu (na utrdbah) izdirati = podreti (podirati) utrdbe, okop, razdreti (razdirati) nasip, signa L., V. iz zemlje izdirati (da bi odrinil), dvigniti (dvigati) se z vojaškimi znamenji (zastavami); metaf. (o čebelah): castris vellere signa V. odriniti na boj. — Od tod adj. pt. pf. volsus (vulsus) 3

1. z izpuljeno brado, opuljen, oskuben, „ocufan“ = golobrad, gladek (gladak), gizdalinski (gizdalini so si dajali puliti brado), mehkužen: Fl., Q. idr., nepos Pr., iuvenis volsus et nitidus Hier.; metaf.: mens est volsa tibi Mart. slab, top.

2. podvržen trzajem, podvržen krčem, krčast, krčen, spastičen: Plin., Veg., Prud., Prisc.

venter [vɑ̃te] verbe intransitif pihati, veti, vleči (veter)

il vente veter piha

vergō -ere, pf. versī (O.) (indoev. baza *u̯er-(e)g-, *u̯er-g̑h-,*u̯eregu̯- upogibati, sukati, vrteti, viti, ožiti, stiskati; prim. skr. vr̥ṇákti, várjati (on) obrača, suče, vrti, vr̥jináḥ ukrivljen, napačen, intrigantski, vr̥ṇṓti zagrnjen, pokrit, obdan, zavarovan, vr̥ajáḥ ograda, vr̥jánam dvorišče, lit. veržiù tkati, zadrgovati, stiskati, ožiti, let. werst obračati, vrteti, sl. vrzel, stvnem. wurgjan, wurgen = nem. würgen stiskati, daviti, stvnem. rȩnken, nem. verrenken, Ranke, Ränke, stvnem. ringan = nem. ringen)

I. intr.

1. nagniti (nagibati) se, nagnjen biti, (z)nižati (zniževati) se: tectum vergit in tectum inferioris porticūs Ci., omnibus eius (sc. terrae) partibus in medium vergentibus Ci., collis declivis ad flumen vergebat C., ab oppido declivis locus (reber) vergebat in longitudinem CCCC passuum C.

2. occ. obrnjen biti kam, ležati, razprostirati se: Mel. idr., ad (in) meridiem L., in occidentem L., ad occidentem Cu., ad septemtriones C., ad solem cadentem V., angulus muri erat in planiorem vallem vergens L. je molel.

3. metaf.
a) časovno nagibati se, naklanjati se k čemu, bližati se čemu (poseb. koncu), pojemati, končevati se: Amm. idr., nox vergit ad lucem Cu., anni vergentes in senium Lucan., suam aetatem vergere T., vergente iam senectā T., vergente autumno T., vergente iam die Suet., T., vergens annis femina T. v leta idoča, starajoča se.
b) (po mišljenju, duhu) nagniti (nagibati) se, nagnjen biti k čemu: si ad voluptates vergit Sen. ph.
c) α) (po podobnih lastnostih, podobnem stanju) nagibati se k čemu, bližati se čemu, približati (približevati) se čemu: aegri vergentes in lethargum Plin. β) (o barvah) nagibati se, vleči kam, na kaj: color languidus in candidum vergens Plin., aes suo colore in iecinoris imaginem vergens Plin.
d) biti obrnjen kam: nisi Bruti auxilium ad Italiam vergere quam ad Asiam maluissemus Ci.
e) pripasti (pripadati) komu: Druso extincto illuc (njemu, tj. Tiberiju) cuncta vergere T. —

II. trans.

1. vsuti (vsipati), usuti (usipati), vli(va)ti, uli(va)ti: in gelidos versit amoma sinus O., sibi venenum Lucr.; metaf.: spumantes mero paterae verguntur Cl.

2. nagibati kam, med. nagibati se, obračati se, usmeriti (usmerjati) se: in terras … solis vergitur ardor Lucr., polus aversi calidus quā vergitur Austri Lucan.

vexō -āre -āvī -ātum (intens. k vehere?)

1. sem in tja gibati, premikati, gnati, poditi, dreviti, pehati, vleči, stres(a)ti ipd.: Vell., Gell. idr., venti vexant nubila O., quam (sc. Scyllam) fama secuta est … Dulichias vexasse rates V., navigia vexata Lucr.. venti vis … montis supremos … vexant Lucr., (sc. vector) per confragosa vexabitur Ci., Lact., in turba vexatus Suet. sem in tja pehan, clades regionum vexatarum T. (sc. terrae motu) Iust.

2. metaf.
a) koga nadlegovati, gnjaviti, stiskati, mučiti, trapiti, trpinčiti, grdo (nasilno) ravnati s kom, poškodovati, (po)kvariti: cum Hannibal Italiam vexaret Ca. ap. Gell., Caesar ad vexandos hostes profectus C., uxorem vexavistis, raptavistis Ci., cives vexati, verberati, necati Ci., vexare senatum Ci., rem publicam, omni scelere vexare rem pubicam Ci., quos locorum asperitas hostiliter vexavit L., vexati omnes … difficultate viae L., Antigonus saepe in itineribus vexabatur N., comae vexatae O. skodrani, rosae vexatae Mart. zmečkane, napol ovenele, aspera tussis fauces vexat Mart., quem humor vexat, vexari grandine Plin., immodicis imbribus terram vexari posse Sen. ph. lahko utrpi škodo, anser non dubitavit crus meum morsu vexare Petr., vexare vestem solo Petr. (o)guliti; od tod v obscenem pomenu: vexare maritum Petr., Mart., Aus.; abs.: rapere, trahere, vexare Aur. ropati, pleniti, stiskati; subst. pt. pf. vexāta -ōrum, n zmečkanine, udarnine, otiske, otiščanci, žulji ipd.: Cels., Plin.
b) occ. α) pokončati (pokončevati, pokončavati), (o)pustošiti, (o)pleniti, (o)globiti: Galliam, Gallorum agros C., agros vectigales vexatos, Sicilia vexata est a Carthaginiensibus, fana vexata, bello vastabitur Italia, vexabuntur urbe, vexare nobilium bona Ci., pecuniam S. zapravljati. β) (duševno) nadlegovati, mučiti, trapiti, vznemiriti (vznemirjati), (pre)plašiti: qui omnia divina vexarint Ci., vexare aliquem honestissimis condicionibus Ci., sollicitudo vexat impios Ci., cum (sc. Fulvia) … terroribus vexaretur N., conscientia mentem excitam vexabat S., mentem mariti vexare Iuv., conscientiā, invidiā vexari S. γ) (po)lotiti (lotevati) se koga, prevze(ma)ti koga, navda(ja)ti koga: civitatis mores luxuria vexabat S., me honoris cupido vexabat S. δ) (ustno ali pis(me)no) koga napasti (napadati), trdo prije(ma)ti, v nič dajati (devati) koga, kaj, (o)zmerjati, (o)psovati ipd.: vexare aliquem contumeliis, probris Ci., Cato Pisonem eis verbis vexavit Ci., vexatur Theophrastus et libris et scholis omnium philosophorum Ci., res eas, quas gesseram, vexare Ci.

vocō -āre -āvī -ātum (vōx)

1. brez obj. (po)klicati: nec sese dedit in conspectum, quamquam vocabam Enn., quis vocat? Plin., vin vocem huc ad te? Voca! Pl.; pren.: quo fata vocas? V. kam kličeš usodo = kaj zahtevaš od usode?, quo dura vocat Fortuna, sequamur V., qua vocat ira O., quo subita vocasset res L., quocumque vocasset defectionis spes L.; trans.
a) (z notranjim obj.) klicati: nomen viri O., Paeana voco O. kličem „Pajan“, Phaëthonta vocant O. kličejo „Faetont“; (z zunanjim obj.) (po)klicati, pozvati (pozivati), priklicati (priklicevati): suos clamore V., summā Thesea voce voco, caeruleum Tritona vocat O., nomine (po imenu) quemque vocans V., spero (sc. te) … nomine Dido saepe vocaturum V. da boš … klical Didono po imenu, da boš klical … Didonino ime, vocare comites O., pueris vocatis H., vocare concilium V., O., contionem (nam. milites ad contionem) T., senatum L. ali patres V. sklicati (sklicevati); pesn.: vocare auxilium (na pomoč) V., pugnas (na boj, v boj) V.; na vprašanje od kod?: milites ab operibus C. odpoklicati, magnam iumentorum atque hominum multitudinem ex omni provincia C.; na vprašanje kam? ali čemu?: Dumnorigem ad se vocat C., vocare milites ad arma Ci., C., N., ad concilium milites L. ali ad contionem milites L., Iust. sklicati, consul ad consilium vocavit L. je sklical vojni svèt, je sklical bojni posvet, vocare in senatum L., in templa V., in arma V., aliquem auxilio (na pomoč) T.; pren.: si te fata vocant V., nos alias hinc ad lacrimas eadem horrida belli fata vocant V. = grozna vojna usoda nas kliče od tod, da pokopljemo druge, ki so prav tako padli v boju, cornix plenā pluviam vocat improba voce V. kliče dež = naznanja dež, votis vocare imbrem V. izprositi dež, vocare zephyros V., aurae vela vocant V. sape (vetrovi) čakajo na jadra = so ugodne (primerne) za jadranje; od tod: ventis vocatis ibitis Italiam V. ko boste dobili (imeli) ugoden veter, agmine remorum ventisque vocatis V. z vsemi vesli in jadri.
b) klicati = (po)imenovati, nazvati (nazivati), nasloviti (naslavljati): quae si tu alio nomine vis vocare Ci. fr. ap. Aug., oppidum … Britanni vocant, cum silvas impeditas vallo atque fossa munierunt C., extemplo cum classe profectus Leucadem ad Heraeum quod vocant naves adplicuit L. kakor ji pravijo, vocare nomina maiorum T., infantem nomine matris vocavit V., patrioque vocat de nomine mensem O.; z dvojnim acc.: Enn. ap. Varr. idr., aedificia … , quae mapalia illi vocant S., alii alios timidos vocant S., quem Romani deinde vocaverunt Inuum L., (sc. amorem) coniugium vocat V., me miserum vocares H., lapis, quem Magneta vocant patrio de nomine Graeci Lucr., Bruttiosque se ex nomine mulieris vocaverunt Iust.; v pass. imenovati se, ime biti komu: qui vocare? Ter. kako te kličejo?, kako ti je ime?, ego vocor Lyconides Pl., iam lepidus vocor Ter., fundus, qui Sabinus vocatur Ci., in porticu, quae Poecile vocatur N., patiens vocari Caesaris ultor H., sive tu Lucina probas vocari H., neu Troas fieri iubeas Teucrosque vocari V. ne daj, da bi … = ne sili jih, da bi se imenovali Tevkri.
c) ogovoriti (ogovarjati), nagovoriti (nagovarjati): sermone communi vocabat Petr.

2. occ.
a) (na pomoč) (po)klicati, pozvati (pozivati) koga (poseb. bogove), ponižno, pohlevno (po)prositi, naprositi (naprošati) koga, klicati k bogovom, bogove: vocibus (glasno) vocare Iust., levare … pauperem … vocatus atque non vocatus audit H., me voce (glasno) vocantem V., vocare deos H., deos hominesque, Lucinam O., patriosque vocavi voce deos V., voce vocans Hecaten V., magnā manes ter voce vocavi V. (poslovilni klic umrlemu), vocare cetera sidera T., auxilio vocare deos V., divos in vota V. ob zaobljubah klicati k bogovom, obljubiti (zaobljubiti se) na bogove oz. pri bogovih (po drugih: klicati bogove, naj zaužijejo zaobljubljene žrtve), fratrem … in vota vocavit V. je z (za)obljubami poklical svojega (mrtvega) brata (na pomoč), votis vocari V. z obljubami se dati pregovoriti k uslišanju prošnje (prošenj), opemque dei non cassa in vota vocavit V. prosil je božjo pomoč, da bi (za)obljube ne bile zaman (brezuspešne), vobis (sc. diis) in verba vocatis O. poklicavši vas za pričo govorjenim besedam.
b) (pred kako oblast, poseb. pred sodišče) (po)klicati, pozvati (pozivati): tribuni consulem in rostra vocari iusserunt Varr. ap. Gell., vocat te dictator L., vocare aliquem in ius, in iudicium Ci. ali ad iudicium Q., aliquem ex iure manum consertum vocare (gl. II. cōnserō).
c) (na gostijo, v goste (gosti), na obed) (po)vabiti, (po)klicati, pozvati (pozivati): si quis esum me vocat Pl., esum vocatus Ph., vocare aliquem ad cenam Ter., Ci. ep., ad prandium vulgo vocati Ci., vocare aliquem ad pocula O., deos ruris ad sacra O., domum suam istum non fere quisquam vocabat Ci.; samo vocare (aliquem): convivam Pl., me vocato Pl., spatium vocandi dabitur plurimum Ter. vabiti v svate, eos vocabat, quorum mores a suis non abhorrerent N., (sc. Agrippinam) vocare desiit Suet., bene vocas Pl. (tako pravi tisti, ki odkloni povabilo na obed =) hvala, ne morem sprejeti = sem že povabljen (prim.: locata est res in opera locata est Pl.).

3. metaf.
a) (prijazno) (po)klicati, pozvati (pozivati), (po)vabiti: quod me ad vitam vocas Ci. ep., quam in spem me vocas? Ci. ep. kako upanje mi daješ (vzbujaš)?, vocare servos ad libertatem L., nox fessos ad quietem vocabat L., vocat auster in altum V. vabi k odplutju (izplutju), cursus in altum vela vocat V., quo cuiusque cibus vocat atque invitat euntis Lucr., feriae, quae me ad studium vocent Ph.; pesn. z inf.: sedare sitim fluvio vocabant Lucr.; occ. (sovražno ali h kaki sovražni dejavnosti) pozvati (pozivati), (raz)dražiti, razvne(ma)ti, izzvati (izzivati), spodbuditi (spodbujati): cum hinc Aetoli, haud dubii hostes, vocarent ad bellum L., cum ipso anni tempore ad gerendum bellum vocaretur C., cantu vocat in certamina divos V., vocare populum Romanum armis T., vocare hostem V., T., voca ventos V. = skušaj jih prehiteti, illum aspice contra, qui vocat V. ki poziva na dvoboj (k dvoboju), vocare ad pugnam T., ad deditionem L.; pren.: adrogantiā vocare offensas T. prizadevati žalitve, razžaliti ali nakopa(va)ti si mržnjo.
b) (koga ali kaj kam, v kak položaj ali kako duševno stanje) spraviti (spravljati), postaviti (postavljati), potegniti (potegovati, potezati), (po)vleči, pripraviti (pripravljati) do česa: sanguine in corpora summa vocato O. ko je kri stopila (pridrla) na površje telesa, me ad Democritum vocas Ci. kažeš mi Demokrita, napotuješ me na Demokrita, vocare cuncta ad senatum T. dodeliti (dodeljevati) senatu, vocare aliquem ali aliquid ad calculos (gl. calculus) Val. Max., aliquid ad computationem Plin. iun. kaj (z)računati, preračunati (preračunavati), aliquem ad rationem reddendam Q. koga poklicati (vzeti) na odgovor, verba sub iudicium O. vzeti v natančen (podroben) pretres, ad poenam vocare natos V. ali caput imperii T. v strah vzeti, kaznovati, pokoriti, aliquid in periculum ac discrimen vocare Ci. spraviti (spravljati) v … , rem publicam ad exitium ali templa ad exitium et vastitatem Ci. spraviti (spravljati) v propad (in opustošenje), pogubiti (pogubljati) (in (o)pustošiti), ne te in eundem luctum vocem Ci. ep., vocare aliquem in odium, in invidiam (apud aliquem) Ci. omrziti koga (komu), narediti koga osovraženega (pri kom), vzbuditi (pri kom) sovraštvo do koga, in suspicionem Ci. osumiti, sumničiti, komu se vzbuditi sum glede koga, in crimen Ci., N. ali in culpam Q. (ob)dolžiti, (o)kriviti, carmina in novum crimen O. znova kriviti, aliquid in dubium Ci. (po)dvomiti o čem, aliquid in disceptationem ac controversiam Ci. kako stvar narediti sporno in diskutirati o njej (pregovarjati se glede nje), vocant animum in contraria curae V. skrbi vlečejo duha sem in tja, navzkrižne skrbi mučijo srce, ad integritatem maiorum spe suā hominem vocabant Ci. upali so (nadejali so se), da bo prav tako pošten kot njegovi predniki, socios in regna vocare V. pozvati kot tovariše (družnike, sodruge) v kraljestvo, hunc illum fatis … portendi generum paribusque in regna vocari auspiciis V. da ga (usoda) kliče k vladarstvu, in commune honores vocare L. narediti za skupne, vocare aliquem in partem Ci. narediti (delati) koga deležnega, (u)deležiti koga, poskrbeti, da je kdo deležen česa; z gen. (česa): in partem praedae vocare deos L. ali Iovem vocare in partem praedamque (ἑ`ν διὰ δυοῖν = in partem praedae) V., se in partem curarum ab illo vocatum T., in partem hereditatis mulieres vocatae sunt Ci. del dediščine je kot delež pripadel ženskam, del dediščine so kot delež dobile ženske; tako tudi: vocandos … in portionem muneris Ionios Iust.

vōlgere^*

A) v. tr. (pres. vōlgo)

1. obrniti, obračati; usmeriti, usmerjati:
volgere il cammino, i passi verso usmeriti se k, kreniti proti
volgere in fuga il nemico sovražnika pognati v beg
volgere gli occhi, lo sguardo verso pogledati, usmeriti, upreti pogled k

2. pren. obrniti, obračati:
volgere le cose in scherzo obrniti kaj v šalo
volgere in dubbio qcs. podvomiti o čem
volgere ad altro uso nameniti drugam

3. knjižno
volgere nella mente qcs. razmišljati o čem, kaj premlevati

B) ➞ vōlgere, vōlgersi v. intr., v. rifl. (pres. /mi/ vōlgo)

1. obrniti, obračati se; zaviti:
volgersi a destra, a sinistra zavijati v desno, v levo
volgersi in fuga spustiti se v beg, zbežati

2. iti, hoditi k; vleči (barva):
la partita volge al termine tekma gre h koncu
un giallo che volge al marroncino rumena barva, ki vleče na svetlorjavo
la situazione volge al peggio, il tempo volge al brutto stanje, vreme se slabša

C) ➞ vōlgersi v. rifl. (pres. mi vōlgo)

1. obrniti, obračati se k
volgersi attorno pogledati okoli (sebe)
la sua rabbia si è volta contro di noi njegova jeza se je obrnila na nas, se je stresla na nas

2. pren. posvetiti, posvečati se; vdati se:
volgersi ad opere di beneficenza posvetiti se dobrodelnosti

vucáriti vùcārīm (se)
1. vleči (se): dva pandura vucarila su kravicu
2. vlačiti (se): vucariti se sa lakim ženama

vúći vúćēm, vel. vúci, vúcijāh vúcijāše, vúkoh vȗče, vûkao vúkla, vúčen -a
I.
1. vleči: vući kola, koga za rukav, koga za nos; ljubav ga je vukla k njoj; dijete dobro vuče; vući crtu; vući vodu iz bunara, mač iz korica, čavao, ekser iz daske
2. vući sebi vleči na svojo stran; vući noge vleči noge, težko hoditi; vući vodu na svoj mlin; vući koga za jezik; vući korist iz čega imeti korist iz česa; vući lance, okove biti v ječi; vući rep za sobom imeti madež na svojem imenu
II. vući se
1. vleči se: haljina se vuče po zemlji, po podu; lanac Karavanki vuče se duž sjeverne granice
2. vlačiti se: vući se poslije, posle bolesti; što se vučeš s onom bitangom
3. dajati se: što se vučeš s tim čovekom po novinama, po sudu
4. vuci mi se ispred očiju poberi se mi izpred oči; vući se klipka s kim kosati se s kom

worry² [wʌ́ri]

1. prehodni glagol
povzročiti (komu) skrbi, mučiti, ne pustiti pri miru, nadlegovati, motiti, vznemirjati, drážiti, jeziti, plašiti; dolgočasiti; (o živali) zgrabiti za vrat, daviti, gristi, (raz)trgati

to worry o.s. (po nepotrebnem) se skrbeti, si delati skrbi
to worry s.o.'s life (za)greniti komu življenje
does my singing worry you? vas moje petje moti (je neprijetno)?
to worry s.o. out of s.th. s težavo odvrniti koga od česa
her health worries me njeno zdravje mi dela skrbi
to be worried jeziti se, razburjati se, plašiti se
to worry the sword figurativno (mečevanje) z majhnimi, hitrimi gibi zbegati nasprotnika

2. neprehodni glagol
vznemirjati se, razburjati se; delati si skrbi, biti v skrbeh, biti zaskrbljen, plašiti se; mučiti se, truditi se, s težavo se prebijati (through skozi)
trgati, vleči (at s.th. kaj)
lov zgrabiti in raztrgati, prijeti z zobmi in stresti (divjačino) (o psu)

I should worry! pogovorno kaj me to briga!, to mi je vseeno!; to mi ni nič mar!
to worry along s težavo se preriniti skozi
don't worry! ne delaj si skrbi!
you worry too much preveč skrbi si delate!
to worry out (a problem) ponovno se lotiti problema in ga rešiti

wrench² [renč] prehodni glagol
(iz)trgati, (iz)vleči
medicina izpahniti, izviniti; izkriviti (tudi figurativno)
popačiti (besedilo, dejstvo)
neprehodni glagol
(nenadoma) se zasukati

to wrench s.th. (away) from s.o. iztrgati komu kaj
to wrench s.th. out of iztrgati iz
to wrench open s silo odpreti (the lid pokrov)
to wrench off odtrgati
to wrench one's ankle gleženj si izviniti
I wrenched the knife from him s silo sem mu iztrgal nož

wrest [rest]

1. samostalnik
povlek, poteg, sunek, hiter obrat; iztrganje, izvitje
glasba kladivce za uglaševanje (harfe)
tehnično razperilo, razvodka

2. prehodni glagol
(s silo) trgati, vleči, z naporom dobiti ali izsiliti
figurativno odvrniti, speljati v stran; skriviti, popačiti (besedilo itd.)

to wrest a living from barren land iz neplodne zemlje z velikim trudom izsiliti svoj vsakdanji kruh (življenjski obstanek)

zavitlávati -vìtlāvām
1. zamahovati
2. vrtinčiti
3. ekspr. zafrkavati, vleči: tako su jadnika stalno zavitlavali

zerren vleči, vlačiti (an na), potegniti; Medizin Muskeln: nategniti; an den Nerven zerren žreti živce; in den Schmutz zerren blatiti, oblatiti