Franja

praeter-eō -īre -iī (-īvī) -itum (praeter in īre)

I.

1. iti mimo (česa), preiti (prehajati): Pl., O., H., Cat., Tib. idr., praeteriens Ter. mimogrede; tudi pren.: praeteriens oppidum compilavit Ci. kar tako mimogrede; z acc.: Pl., H., Sen. ph. idr., hortos, domum Ci., tumulum Cu., adversarios N.; pren.: trans Ciliciam praeterit Cu. se razteza ob Kilikiji, quasi praeteriens satis faciam universis Ci. mimogrede (v govoru); occ. teči mimo česa: flumina ripas praetereunt H.

2. (časovno) preiti (prehajati), preteči (pretekati), miniti (minevati): Pl., T., Ambr. idr., praeterit aestas V., hora O.; poseb. pt. pf. praeteritus 3 pretekel, minul, prejšnji, nekdanji: O., V., H., Lucr., Q. idr., tempus Ci., Corn., Lact., aetas Ci., nox Pr., diebus decem praeteritis Varr. ko je preteklo deset dni, po preteku desetih dni, praeteritā die C. ko je rok potekel, in praeteritum (sc. tempus) Plin., Plin. iun., Suet. za (glede na) preteklost (naspr. in futurum) = ad praeteritum Sen. ph., viri praeteriti Pl. nekdanji, (že) umrli, (že) pokojni; tempus praeteritum (kot gram. t.t.) Q. pretekli čas, preteklost; subst. praeterita -ōrum, n
a) kar je preteklo, pretekle reči (stvari), preteklost, prošlost: praeterita mutare non possumus Ci., praeterita se Diviciaco fratri condonare dicit C.
b) prejšnji (predhodni) dogodki, prejšnje (predhodne) dogodbe: Vell.

3. metaf. preskočiti (preskakovati), molčati o čem, zamolč(ev)ati kaj, ne omeniti (omenjati) česa, ne povedati česa, ne govoriti o čem, pustiti (puščati) neomenjeno, ne vzeti (jemati) v poštev (ozir, misel), ne upoštevati, izpustiti (izpuščati), pustiti (puščati) vnemar: Ter., H., Plin., Vell. idr., non est praetereunda gravitas Lacedaemoniorum N., te quoque praetereo O., praetereo illa, quae praetereunda sunt Ci., praeterire aliquid silentio Ci. v govoru ne omenjati, nulla pars orationis silentio praeteriretur Cu. ni ostal brez glasne pohvale, nullum genus crudelitatis praeterire Ci. nobene vrste krutosti ne pustiti (puščati) ob strani, de Apollonio praeteriri potest Ci., nec praeteribo (z ACI) N.; z odvisnim vprašalnim stavkom: praetereo, quid tum sit actum Ci.; subst. praeterita -ōrum, n
a) izpuščene (neomenjene) stvari (reči, zadeve) se imenujejo svetopisemske kroniške knjige, ker prinašajo tisto, kar ni omenjeno v knjigah kraljev: Hier.
b) nihil in praeteritis relinquere Ci. nobene točke (njihovih naukov) ne pustiti neosvetljene = osvetliti vsako točko; occ.
a) (pri branju ali pisanju) kaj preskočiti (preskakovati), izpustiti (izpuščati): praetereas, si quid non facit ad stomachum Mart., syllabas Suet.; odtod o cenzorju, ki v senatu med branjem imenika senatorjev po cenzu koga za kazen izpusti, zaradi česar je bil tisti izključen iz senata: quattuor praeteriti sunt L.
b) opustiti (opuščati) kaj, ne storiti (narediti) česa, pozabiti (pozabljati): quae faenisices praeterierunt Varr.; z inf.: dicere Pl., sciscitari Ap.; za zanikanim glag.: praeterire non potui, quin scriberem C., Ci. ep. nisem mogel mimo, da ti ne bi pisal = na vsak način sem ti moral pisati.
c) pri delitvi daril, dediščin, služb idr. koga prezreti (prezirati), vnemar pustiti (puščati), pozabiti (pozabljati), zapostaviti (zapostavljati), ne (z)meniti se za koga, ne upoštevati koga: Pl. idr., populus solet nonnumquam dignos praeterire Ci., me quoque Romani praeteriere patres O., filium fratris (v oporoki) Ci., Philippus et Marcellus praetereuntur C. ne dobita ničesar.
d) uiti čemu, izogniti se čemu: nescis, quid mali praeterieris Ter.

4. impers. praeterit me ni mi znano, ne vem; z ACI: hoc te praeterit (ne veš) illud spectari solere Ci. —

II.

1. preteči (pretekati), prehite(va)ti koga: euros O., acri gaudet equo iamque hos cursu, iam praeterit illos V., praeterita est virgo O.

2. metaf. preseči (presegati, presezati), prekositi (prekašati): Varr., Vell. idr., iustum praeterit ira modum O., virtus tua alios praeterit O.

Opomba: Fut. praeteriet: Vulg., praeterient: Vulg.

praeter-equitō -āre (praeter in equitāre) mimo jezditi (jahati, jezdariti): plerosque a castris avertunt praeterequitantesque absterrent L.

praeter-ferō -ferre (-tulī) -lātum (praeter in ferre) mimo nesti (nositi), med. praeterferri mimo iti, mimo hiteti: simul latebras eorum improvida praeterlata acies est L.

praeter-fluō -ere -flūxī (praeter in fluere)

1. mimo teči: aquam oportet esse propinquam, quae praeterfluat aut in aliquem locum influat Varr., praeterfluens amnis, aqua Cu.; trans.: Valentiam S. fr., Mallon Mel., omnis moenia praeterfluens L., fines Semnonum Hermundorumque Vell.

2. metaf. izginiti (izginjati), miniti (minevati): nec praeteritam (sc. voluptatem) praeterfluere sinere Ci. minuli (slasti) ne da (ne dovoli) izginiti iz spomina, eorum … orationes sivi praeterfluere Ca. ap. Plin. govore teh ljudi sem pustil, da gredo mimo = govore teh ljudi sem preslišal.

praeter-fugiō -ere (praeter in fugere) mimo smukniti, mimo hiteti (metaf.): propositum exemplum Ambr.

praeter-gredior -gredī -gressus sum (praeter in gradī) mimo česa korakati, iti mimo, preiti (prehajati); abs.: ut rapiat praetergredientes Ambr.; s praep.: propter hostium castra Auct. b. Afr.; trans.: castra Ci. ep., Auct. b. Afr., ubi extremum agmen Metelli primos suos praetergressum videt S.

praeter-lābor -lābī -lāpsus sum (praeter in lābī)

1. mimo držati, mimo teči, mimo hiteti, mimo drseti idr.: flumina praeterlabentia Q.; trans.: amnis praeterlabitur tumidum V., Ausoniam tellurem praeterlabi V. jadrati mimo.

2. metaf. izmakniti (izmikati) se, izmuzniti (izmuzavati) se: definitio praeterlabitur Ci.

praeter-lambō -ere (praeter in lambere) „mimogrede (ob)lizati“, (o reki) mimo teči: Mosa fluvius praeterlambit (sc. oppidum) Amm., sed ad perpetuandam gloriam recte factorum praeterlambere Tiberis intersecans urbem Amm.

praeter-luō -ere (praeter in luere) „mimogrede (o)prati“ = mimo teči: nemus, quod fluvio praeterluenti ripisque longis attenditur Ap.

praeter-meō -āre (praeter in meāre) mimo iti, preiti (prehajati); abs.: Ambr. idr., salutantum tactu praeterque meantum Lucr.; trans.: stellas Sen. ph., ripas Cl., imos pedes Cassii montis Amm., eos tractūs, Sarmatas Amm.

praeter-mittō -ere -mīsī -missum (praeter in mittere)

1. mimo (s)pustiti ((s)puščati): neminem praetermittas, cui non eadem ista dicas Ci. ep.

2. (časovno) pustiti (puščati) preteči (preiti, miniti), pustiti (puščati), da kaj preteče (preide, mine), zamuditi (zamujati): occasionem L., Auct. b. Afr., Auct. b. Hisp. idr., occasionem navigandi Ci., ne quem diem pugnae praetermitteret C., locum laudandi alicuius Ci. ep.

3. opustiti (opuščati): Auct. b. Alx. idr., defensionem Ci., gratulationem Ci., scelus, poenam sceleris Ci. ep., praetermissi officii reprehensio Ci.; z inf.: quod facere nullo die praetermittebat N., reliqua quaerere praetermittit C. za drugo ni spraševal, po drugem ni povpraševal; za zanikanim glag. quin ali quominus: ego nihil praetermisi, quin Pompeium avocarem Ci. ep., nihil praetermittere, quominus ea, quae natura postulet, consequatur Ci.

4. (v govoru ali pisanju) izpustiti (izpuščati), ne omeniti (omenjati), preiti (prehajati), ne dotakniti (dotikati) se česa, molčati o čem, zamolčati, prezreti (prezirati), zanemariti (zanemarjati): Iust., Auct. b. Afr. idr., tantam rem neglegenter L., quod dignum memoriā visum usu praetereundum existimavimus C., negat locum a Panaetio praetermissum (prezreti), sed consulto relictum (izpustiti) Ci.; z de: Gell., Auct. b. Afr.

5. brez kazni (nekaznjeno, nekaznovano) pustiti (puščati), ne kaznovati, oprostiti (oproščati), spregled(ov)ati komu kaj, prizanesti (prizanašati) komu: vitia Lucr., deorum neglegentiā praetermissum (sc. ius gentium violatum) L.; abs.: do, praetermittō Ter.

6. tja pustiti, spraviti, prenesti: an facili te praetermiserit undā Lucani rabida ora maris Stat.

praeter-mōnstrō -āre (praeter in monstrāre) mimo (sebe k drugemu) (po)kazati: usus consilio sum magistri, quod docere ipse debuerat, a quo discerem, praetermonstrantis Gell.

praeter-nāvigō -āre (praeter in nāvigāre) pluti (jadrati) mimo, objadrati: Fl., sinum Suet., Scyllam Ap.

praetervectiō -ōnis, f (praetervehī) vožnja mimo česa, objadranje: in praetervectione omnium, qui ultro citroque navigarent Ci. tam (na točki), kjer so se morali peljati mimo vsi, ki …

praeter-vehor -vehī -vectus sum (praeter in vehī)

1. peljati (voziti) se mimo (česa), occ. (hod)iti, jezditi, jadrati mimo (česa): Suet. idr., qui praetervehebantur Ci., classis praetervehens L., praetervehens equo L.; trans.: Acc. ap. Varr., Cu. idr., Locros classe L., navibus Galliae oram L., naves Apolloniam praetervectae C., Dyrrachium praetervectus C., forum et templa praetervecti T. odkorakavši mimo fora in svetišč; pesn. (v tmezi): Ithacamque Samonque … praeter erant vecti O.

2. iti mimo česa: oratio aures vestras praetervecta est Ci., scopulos praetervecta videtur oratio mea Ci., periculosissimum locum silentio sum praetervectus Ci. molče sem prešel, molče sem šel mimo.

praeter-vertō -ere (praeter in vertere) iti mimo česa, preiti kaj: solem Plin.

praeter-volō -āre (praeter in volāre)

1. leteti mimo česa; abs.: corvus praetervolans Cu., aquila praetervolans Suet.; trans.: quem praetervolat ales Ci. (Arat.); occ. hiteti mimo česa, ob čem, peljati se mimo česa, ob čem: parvā puppe lacum Cl. mimo hiteti ob, quae (sc. hasta) medias praetervolat auras Sil.; v tmezi: praeter et volate litora H.

2. metaf. hitro iti, hiteti mimo česa, (hitro) uiti (uhajati) mimo česa, izmakniti (izmikati) se čemu, izogniti (izogibati) se čemu: abs.: praetervolat numerus Ci., occasionis opportunitas praetervolat L.; trans.: Lact., sententiae acutae non acutorum hominum sensūs praetervolant Ci., haec duo proposita (acc.) non praetervolant, sed ita dilatant, ut … Ci.

prae-vādō -ere (prae in vādere) mimo iti, preiti, metaf. biti rešen česa, znebiti se česa: Quintius dictaturam properat praevadere Sen. ph.

prae-vehor -vehī -vectus sum (prae in vehī)

1. naprej se peljati (voziti), occ. naprej jadrati, naprej jezditi, naprej leteti: praevectus ad exercitum T., equites praevecti L. ali equo praevectus V. naprej odjezdivši, missilia praevehuntur T. letijo pred njimi (naprej).

2. peljati se mimo, (od)jadrati mimo, (od)veslati mimo, (od)jezditi mimo: felici praevecta Ceraunia remo Pr., praevectus praeter undecim fasces L.; occ. mimo teči: Rhenus Germaniam praevehitur T.; pren.: verba praevehuntur Plin. iun. hitijo mimo.

preko (ek., ijek.) predl.
1. z rod. čez: ići preko vode; preći preko ceste; trčati preko mosta; snijeg je preko koljena; za pojasom im ručne granate, preko ramena maske i puške; misliš da ćeš preko noći preokrenuti ono što su godine i godine učinile; putovati za Zagreb preko Zidanog Mosta
2. nad: on ima preko šezdeset godina; to je preko svakog očekivanja
3. za, onstran: on stanuje preko brda
4. poleg: nemoj uzeti drugu preko jedne žene
5. proti: raditi preko volje; naši su harali i palili i preko zapovijesti vladičine; znate da je to preko zakona što oni ištu
6. razen: tamo se ne nalazi ništa preko onoga što je dala sama priroda
7. čez, na drugi strani: preko puta stoji nekoliko kuća
8. mimo: zar miluješ bega Ali-bega preko mene za života moga
9. preko noći prisl. čez noč; preko ljeta poleti; preko zime pozimi; preko godine med letom
10. s tož. čez: slojevi naslagani, jedno preko drugo; onako star i izmučen dizao se nekoliko puta preko noć