Franja

finale

A) agg.

1. zadnji, zaključni, končni:
vocale finale končni samoglasnik
esame finale zaključni izpit
giudizio finale poslednja sodba

2. finalen, nameren:
proposizione finale jezik namerni odvisnik

3. dokončen, odločilen:
soluzione finale di un problema dokončna rešitev problema

B) m

1. finale; konec, zaključek:
il finale di un dramma, di una sinfonia finale drame, simfonije

2. šport zaključni, zadnji del, finiš:
vincere nel finale zmagati v finišu

C) f

1. jezik namerni odvisnik

2. šport finale:
disputare la finale igrati, tekmovati v finalu

finality [fainǽliti] samostalnik
dokončnost; konec, zaključek
filozofija teleologija

fine¹ [fain] samostalnik
konec, cilj, zaključek

in fine končno, kratkomalo, skratka

fine¹

A) f

1. konec:
la fine dell'ora konec šolske ure
fine! inter. konec!
è il principio della fine pren. to je začetek konca
essere in fine di vita umirati
alla fine končno
alla fin fine konec koncev
in fin dei conti navsezadnje
che fine ha fatto la mia richiesta? pren. kako je z mojo zahtevo?

2. smrt, konec:
che fine terribile kakšna strašna smrt
fare una brutta fine storiti hud konec, umreti nasilne smrti

3. propad:
correre verso la fine drveti v propad
PREGOVORI: buona fine e miglior principio! preg. srečno novo leto!

B) m

1. namen, namera, cilj, smoter:
prefiggersi, proporsi un fine zastaviti si cilj
secondo fine skrita namera
a che fine? čemu?
a fin di bene z dobrim namenom
a fine di da bi

2. izid, konec, uspeh:
condurre qcs. a buon fine kaj uspešno izpeljati
storia a lieto fine zgodba s srečnim koncem

fíne n konec
□ în fine naposled, nazadnje, končno

finire

A) v. tr. (pres. finisco)

1. končati, dokončati, nehati:
finire una costruzione dokončati gradnjo
finire i giorni, la vita umreti
finire gli anni dopolniti leta, starost
finire la ferma odslužiti vojaški rok

2. dodelati:
finire un mobile con intagli dodelati kos pohištva z rezbarijami

3. porabiti:
abbiamo finito l'olio e il pane porabili smo vse olje in kruh
finire un fiasco izprazniti steklenico
finire le proprie sostanze pognati vse svoje premoženje

4. pokončati, ubiti:
finite quell'animale, che non soffra più pokončajte žival, da se ne bo več mučila

5. poravnati:
finire una lite poravnati spor

6. zadovoljiti, ugoditi, biti všeč:
finire i desideri di qcn. ugoditi željam nekoga

7. nehati, prenehati (s, z):
finire di piangere, di ridere nehati jokati, nehati se smejati
è tempo di finirla!, finiamola!, finiscila! nehajmo vendar!, nehaj že enkrat!

B) v. intr.

1. končati se:
presto finirà la buona stagione poletje se bo kmalu končalo
la cosa non finisce qui! pren. zadeva se ne bo tako končala!
la strada finisce tra i campi cesta se zgubi med polji
finire bene, male končati se dobro, slabo
finire in tragedia končati se tragično
finire in carcere, in manicomio končati v zaporu, v umobolnici
finire in vocale, in consonante končati se s samoglasnikom, s soglasnikom

2. postati:
finire ricco, povero obogateti, obubožati
finire impiegato postati uradnik

3. pren. priti, meriti:
non so bene dove vuoi finire con le tue allusioni ni mi prav jasno, kam meriš s svojimi namigi

4. ( per, con + infinitiv)
finì per ammalarsi, con l'ammalarsi nazadnje je še zbolel
come è andata a finire? kako se je končalo?

5. umreti:
finire di malattia, di vecchiaia umreti od bolezni, od starosti

C) m (samo sing.) konec:
il finire del giorno konec dneva
sul finire proti koncu
al finire na koncu

finis [fáinis] samostalnik
konec; smrt

Finis, das, (-, ohne Plural) konec

fīnis -is, abl. sg. -e, starejše -ī, m redko f (najbrž iz *fīg-snis: fīgere)

I.

1. meja; v sg.: Cu., Sen. ph., Val. Fl., T., Sil., Suet., Iust., Amm., intra finem eius loci Ci., Rubico finis est Galliae Ci., quem ad finem … loca aperta pertinebant C. do koder, Oceani finem iuxta V. ob obali, finis Campanus L., vagantes per utrumque finem L., fine trium zonarum contentus O.; pogosteje v pl.: Ter., Val. Fl., Suet., Cl., fines agrorum Ci., usque ad agri finīs prosequi Ci., certi fines Macedoniae erant Ci. fines imperii propagare Ci., N., fines regere (določiti) Ci.

2. pl. meton. ozemlje, zemlja, dežela, pokrajina: fines angusti, lati C., in mediis Eburonum finibus C. sredi eburonskega ozemlja, se in fines Ubiorum recipere, iter facere in fines Santonum, fines (de)populari, fines vastare C., fines primi Eburonum Ci. skrajni del eburonskega ozemlja, in primis finibus praesto erat Ci. tik ob meji, in finibus Cyrenaeorum Africam accessit N. ob kirenski obali, nos Gallis partem finium concedere L., patriae fines … linquimus V., positaeque Italis in finibus urbes O., fines Germanorum Suet., pro finibus arma corripere Fl.; occ. (o zasebnikih) zemljišče, posestvo: fines habere proprios C., sibi latos fines parare C., dominos finibus pellere C.

3. metaf. meja: in indicando finem aequitatis et legis transire Ci., eum ex finibus humanae naturae exterminandum puto Ci., finīs officiorum paulo longius protulisse, quam natura vellet Ci., f. ingenii Ci., f. cottidiani officii Ci., mihi finīs constituam, extra quos egredi non possim Ci. iuris fines transcendere Lucr., intra naturae fines vivere H., finem et modum habere Q., f. senectae Stat., finis aequi iuris (občega prava) T.

4. cilj: superest in fine Cloanthus V. pri cilju dirkališča, fessique sub ipsam finem adventabant V., certum finem noscere Lucan., sitne virtus finis Q.; metaf. namen, namera, smoter: si nemo audet se credere pugnae, quae finis standi? V. čemu stojim tu? domūs finis est usus Ci., eā fini facere velle aliquid, uti … Lucil., voluptas finis animalibus Q.; hoc ad eum finem memoravimus, ut … T. s tem namenom … ; occ. abl. fine z gen.: (tja) do kolen: fine inguinum mare ingredi S., fine genūs vestem succincta O., umbilici fine Auct. b. Afr. do popka.

II.

1. konec, zaključek: f. fugae Pl., vitae Ci., Suet. intra finem anni Ci., sit discordiarum finis aliquando Ci., f. lucis O. konec dneva, f. laborum C., V., labor in fine est O. bliža se koncu, f. malorum O., bellum non ante cepit finem, quam … L. se ni končala prej, f. poenarum Lucr., episculae Plin. iun. Pogosto z glag. esse; operi Victoria finis O. zaključek dela je podoba (boginje) Zmage, finis erat dictis O. Pomni poseb. reklo: finem facere čemu konec storiti, kaj končati, nav. z gen.: ille dies victoribus imperii et victis vitae finem fecit Ci., finem f. tyrannidis, belli N., operis O., fine proelii facto Cl.; z gen. gerundii: finem facere loquendi, orandi, pugnandi, bellandi C. končati pogovor, molitev, boj, vojno, dicundi finem fecit S., libri facere finem N.; z dat.: finem facere sermoni suo Pl., finem facere orationi, libidini Ci., iniuriis C.; z ret. premeno: finem adferre vitae Ci., finem imponere labori, bello O., armis T., finem dare malis V. — vitae Iuv., — caedibus Fl., bello, proelio Eutr.; za izražanje neskončnosti kakor: finis abest, fine dempto, exempto O., zlasti pa (za V.): sine fine = brez konca, neprenehoma: his imperium sine fine dedi V. neskončno, brezmejno, pigetque actorum sine fine mihi O., sine fine iacebat sopitus O.; s pesn. premeno: nullo fine, nullā cum fine O., lux caritura fine O.

2. occ.
a) konec življenja, smrt: mortem naturae finem esse, pravi Ci.; po tem: ad finem servati amores O. do smrti, ubi aderat finis T., septem menses a fine Neronis T. od smrti, f. hominis Q.
b) pogin, prepad, razpad, izguba: finis adest rerum (Romanarum) Lucan., longissimae libertatis finis Vell.

3. metaf.
a) višek, vrhunec: finis (fines) bonorum, et malorum Ci., honorum populi finis est consulatus Ci., licebit … finem pro extremo aut ultimo dicere Ci., pudoris finis expletus Stat.
b) opredelitev, definicija, razlaga: Q.
c) (kot jur. t. t.) mera, kakovost, način: fini qua Icti. ali in fini qua Col. ali quo fini Gell. kolikor, hac fini Gell. na ta način.

finish¹ [fíniš] samostalnik
konec, zaključek; cilj, iztek; dovršitev, spopolnitev
tehnično zgladitev, apretura

to bring to the finish dokončati
to fight to a finish boriti se do zadnjega
to be in at the finish priti v zaključni del tekme

fīnītiō -ōnis, f (fīnīre)

I. omejitev: Vitr. —

II. metaf.

1. določitev, in to =
a) (raz)delitev, del: Hyg.
b) pojasnjujoče določilo, razlaga, opredelitev, definicija: Vitr., Sen. rh., Q., Gell. idr.
c) pravilo, zakon: Col., Gell.

2.
a) konec, poseb. konec življenja: dies finitionis Vulg.
b) stopnja dovršenosti: progressum esse … ad hanc finitionem Vitr.

frutex -icis, m (f le pri M.)

1.
a) grm, v pl. grmovje, grmičje: Varr., Lucr., Col., Plin., Petr., sine fronde frutex O., densi frutices O., his genus omne silvarum fruticumque viret V.; pren.: apostolici seminis frutices Tert. Sg. kolekt.: texit ora frutex O. vejevje, leo contexit asinum frutice Ph. s šibjem.
b) konec (drevesnega) debla, deblo: quercus ramos a frutice dedit Suet.

2. kot psovka štor = tepec: Pl., Ap.

fūnus -eris, n

1. pogreb, pokop, pohranitev trupla, mrtvaški sprevod, pogrebna svečanost (medtem ko so exsequia = sprevod sorodnikov, prijateljev in znancev, pompa pa = neživo spremstvo = podobe prednikov idr. sijaj): in funere C. Marii Ci. pri pogrebu, funus, quo amici conveniunt ad exsequias cohonestandas Ci., exsequias funeris prosequi Ci. udeležiti se pogreba ali pogrebnega sprevoda (iti za pogrebom), in funus venire Ci. ep. priti k pogrebu, prodire in funus Ter., Ci. = funus celebrare L. = funera comitāre (= comitari) O. iti za pogrebom, funere efferri Ci., Suet. svečano pokopan biti, amplo funere efferri N. lep (sijajen) pogreb imeti, sine ulla funeris pompa efferri N. brez pogrebne svečanosti, (gl. tudi effero, ferre), ut sine funere ambureretur Ci., funus indicere Ci. napovedati, f. ornare Ci., Suet., f. alicui facere Ci. ali instaurare V. prirediti, f. ducitur Ci., Suet. = f. procedit Ter. mrtvaški sprevod se začne premikati, toda: ducere funus H. (o podobah prednikov) iti (biti) na čelu mrtvaškega sprevoda, funus alicui ducere Ci. pogreb oskrbeti komu, iustis funeribus confectis C. dostojen pogreb, funus alicuius videre N. videti pogreb = doživeti smrt koga, corpora nullis de more feruntur funeribus O. brez navadnih pogrebnih običajev, portae non capiebant funera O. pogrebnih sprevodov, habebat funus et exsequias, quales meruit Val. Max., statim a funere Suet.; pesn. pl. o enem pogrebu: ille commenta funera narrat O., dicique beatus ante obitum nemo supremaque funera debet O. pred zadnjo (tj. pogrebno) častjo, taedae ad funera versae Sil.

2. meton.
a) (le pesn.) α) mrlič, truplo: omnia Deiphobo solvisti et funeris umbris V., et funus lacerum tellus habet V., mixta senum ac iuvenum densentur funera H., haccine parva meum funus harena teget? Pr.; pl. o enem truplu: haec mea funera Val. Fl. β) v pl. duše (sence) rajnih, mani: cum semel infernas intrarunt funera leges Pr.
b) smrt: corpus incestat funere classem V., funere felici spolior V., post multa tuorum funera V., vicinum, maturum f. H., sub ipsum f. H. prav pred smrtjo, finem morbi vident in funere O.; occ. α) umiranje, izumiranje, pomor: qui (deus) praesens funera gentis finiat Ausoniae O., funeribus fessi O. β) nasilna smrt, uboj, umor: in omni crudelitate sic exsultat, ut vix hominum acerbis funeribus satietur Ci., palam virorum funera locare Ci., qui … patrios foedasti funere voltūs V., exstinctum Nymphae crudeli funere Daphnim flebant V., quis illius noctis funera explicet? V., vel quae, Tiberine, videbis funera? V., videt indigna suorum funera V., quae funera Turnus ediderit V., quanta moves funera Dardanae genti H. prelivanje krvi.

3. metaf. pogin, poguba, nezgoda, nesreča, konec: f. rei publ. Ci., Marii virtus magnis populi funeribus subvenit Ci., funera pati V., sub lacrimosa Troiae funera H., dum … regina … funus imperio parabat H., dira pudoris funera Lucan.; meton. (o osebah) pogubitelj, ugonobitelj: duo rei publ. … paene funera Ci. (o Gabiniju in Pizonu).

ìshod m
1. izhod: zašto se nije tražio bolji ishod iz situacije
2. konec, izid: čekajmo da vidimo ishod
3. vzhod: ishod sunca

ȉskrāj -aja m konec: na -u zime ob koncu zime; na -u šume ob robu gozda; na -u sela na koncu vasi

ȉzdāh m, mn. ȉzdāsi ȉzdāhā
1. izdih: izdah i udah
2. ekspr. izdih, konec, smrt: takav bijaše do -a; biti na -u biti na koncu

ȉzdisāj m
1. izdih: prvo udisavanje počinje sa porodajem, a poslednji izdisaj gasi život
2. ekspr. izdih, konec, smrt: poslednji izdisaj; biti na -u

izginúće s propad, konec: na misao o općem, opštem izginuću života mora se priviknuti

ìzlazak -ska m
1. izhod: danas ti je zabranjen; naći izlazak iz situacije
2. izid: izlazak knjige
3. konec: na -u tri nedjelje

ìzmak m
1. pretek: po -u roka
2. konec: zima je na -u; biti na -u života; doći na izmak biti na koncu svojih moči
3. rob: doći na izmak šume