holándščina ž holandski jezik
hrváščina ž hrvatski jezik
ibêrščina ž iberski jezik
idióm m (gr. idioma) idiom, fraza karakteristična za neki jezik, za neko narječje
ilírščina ž ilirski jezik, jezik hrvatskih iliraca
índijščina ž indijski jezik
iránščina ž iranski jezik
íslandščina ž islandski jezik
italijánčiti -im uplitati italijanske izraze u svoj jezik
italijánščina ž italijanski, talijanski jezik
japónščina ž japanski jezik
jugoslovánščina ž slovenski, slovenački jezik u koji se, proizvoljno, ubacuju elementi srpskohrvatskog književnog jezika
kaldéjščina ž kaldejski jezik
kašúbščina ž kašupski jezik
kémbelj -beljna i -blja m (tršć. campanela)
1. klatno, jezik u zvonu, klepalo, brence, zvečak, klepac: kembelj v zvonu
2. jaje na kantaru: kembelj pri tehtnici
3. uteg: kembelj pri uri
kitájščina ž kitajski, kineski jezik
kônec -nca m, na koncih i na konceh
1. kraj, svršetak: sprednji, gornji konec; žalosten konec; konec prsta, doline; na -u sveta
na kraju svijeta (sve-), negdje vrlo daleko; povest se vleče brez -a in kraja
priči nema ni početka ni kraja; vsaki reči do -a iti
svakoj stvari ići do kraja, do tančina; narediti konec čemu
učiniti kraj nečemu
2. vrh: na -u jezika
3. smak: konec svetk
4. početak: od -a do kraja
5. mir pa konec besedi! mir pa jezik za zube; leto gre h -u
približava se svršetak godine: od dela ga že ne bo konec
od rada neće umrijeti (-reti); na vseh -ih nam manjka
svugdje nama nedostaje; od suše vse konec jemlje
zbog suše sve propada
6. konac, nit: šivati z belim -em
7. mn. konci
gornji sloj drva u ugljenari
8. mn. konci v. zavrnki: konec pri tkanju; to ni blago, to so sami konec
9. v -e si biti s kom
biti s kim u dosluku, slagati se s kim
kránjščina ž nekada kranjski književni jezik
láščina ž razg. italijanski jezik
latínec -nca m
1. latinist(a)
2. latinac, đak koji uči latinski jezik