Franja

izlagáti -lažem izlagati, dobiti, postići, izmamiti laganjem: izlagati si dovoljenje

izráditi ìzrādīm
I.
1. izdelati: izraditi zadaću, po narudžbi, majstorski; izraditi sliku u ulju
2. narediti: jezikom nećete ništa izraditi; sve to njegova luda pamet izradi
3. izposlovati, oskrbeti, dobiti: izraditi komu mjesto u fabrici, u zadruzi, kod zadruge
4. prislužiti z delom: izraditi koji groš za šaku soli
II. izraditi se
1. izdelati se: on se več izradio, ne može više da radi
2. izuriti se v delu, udelati se: on se tek sada izradio

ìzvaditi -īm
I.
1. vzeti iz: izvaditi novac iz kese, iz banke, med iz saća, rublje iz ormara
2. izpuliti, izruvati: izvaditi zub
3. osnažiti: izvaditi mrlje iz odijela
4. kupiti: izvaditi kartu za voz, vlak
5. dobiti: on izvadi koji stotinjak od prodanog imanja
6. izdreti, potegniti: izvaditi sablju iz korica
7. iztakniti: izvaditi komu oči
8. vzeti: izvaditi komu riječ iz usta; izvaditi putnu ispravu, potvrdu, uvjerenje
II. izvaditi se postati: on se izvadio za majstora

izvúći izvúčem, izvúci izvúkoh ȉzvūče, ìzvūkao izvúkla
I.
1. izvleči: izvući koga, što iz ruševina
2. potegniti: izvući top na brdo
3. izdreti: izvući mač iz korica
4. izpuliti: izvući klinac kliještima, kleštima
5. izžrebati: izvući loz
6. mat. koreniti: izvući korijen
7. ekspr. dobiti: izvući šamar, batine
II. izvući se
1. izmakniti se: izvući se od posla
2. rešiti se, izmuzniti se: izvući se iz neprilike, iz škripca
3. pokazati se: izvući na svjetlo dana

kriegen dobiti; in, aus, zusammen usw.: spraviti (v, iz, skupaj); zu essen, zu trinken kriegen dobiti jesti, piti; zu fassen/packen kriegen dobiti v roke, dobiti v pest; zu hören kriegen slišati; geschenkt kriegen dobiti v dar; zu tun kriegen mit imeti opravka z, imeti opraviti z; es mit der Angst zu tun kriegen preplašiti se, hudo se zbati; satt kriegen nasititi; frei kriegen osvoboditi; gesund kriegen ozdraviti; sauber kriegen očistiti; sich kriegen poročiti se; sich in die Haare kriegen skočiti si v lase; zu etwas kriegen pripraviti do; etwas über sich kriegen pripraviti se do tega, da; etwas nicht über sich kriegen ne zmoči (česa); Hunger kriegen postati lačen; eine Krankheit kriegen zboleti; ein Kind kriegen dobiti/roditi otroka; Junge kriegen imeti/dobiti mlade, povreči

lactēscō -ere (—) (—) (incoh. glag. lactēre)

1. v mleko se spremeniti (spreminjati), mlečiti se: omnis fere cibus matrum lactescere incipit Ci., scammonium linguae tactu lactescens Plin.; metaf.: ut infantiae nostrae lactesceret sapientia tua Aug. da bi … sladela (postajala sladka, se sladila) kot mleko.

2. mleko (za dojenje) imeti, dobi(va)ti; o živalskih samicah: asinae praegnantes continuo lactescunt Plin.; o ženskah: pectore l. Aug.; o ženskih prsih: Min.; metaf. (o setvi) mlečiti se, polniti se s sokovi (z mlečkom): velut ex ubere aliquo sata cuncta lactescunt Plin., lactescentia sata Plin.

land² [lænd]

1. prehodni glagol
(ljudi, robo) izkrcati (at v)
izvleči (ribo); (potnike) pripeljati, odložiti; spraviti (koga v težave)
pogovorno udariti, usekati koga
pogovorno ujeti, dobiti
šport pripeljati na cilj (konja), spraviti (žogo) v gol

2. neprehodni glagol
pristati (ladja, avion), dospeti, izkrcati se; ujeti se (po skoku)
šport, pogovorno priti v cilj

the cab landed him at the station taksi ga je pripeljal do postaje
he was landed in the mud pristal je v blatu
to land s.o. in difficulties spraviti koga v težave
to land s.o. with s.th. obesiti komu kaj na vrat
to land o.s. in; ali to be landed in zabresti v kaj
to land a husband ujeti, dobiti moža
to land a prize dobiti nagrado
to land in prison dospeti v ječo
he landed him one usekal ga je
to land on s.o. navaliti na koga
to land a blow udariti
to land on one's head pasti na glavo
to land on one's feet doskočiti na noge
to be nicely landed biti v dobrem položaju
to land s.o. in a coat that doesn't fit spraviti koga v zadrego
to land second biti drugi v cilju

lograr doseči, dobiti, pridobiti si; uspeti

logra cuanto quiere vse mu gre po želji
lograr la aprobación na odobravanje naleteti
lograr un favor pridobiti si naklonjenost
lograr muchos éxitos imeti mnogo uspeha
lograr a fuerza de ruegos doseči s prošnjami
no lo logró ni mu uspelo
no logra expresarse ne zna se izraziti
lograrse uspeti, posrečiti se

lucror -ārī -ātus sum (lucrum)

1. (pri)dobi(va)ti, dobiček ustvariti (ustvarjati), dobiček imeti, na dobičku biti pri čem, doseči (dosegati) kaj: Icti., Lact., omne stipendium l. Ci., auri pondo decem l. Ci., locupletes suum perdunt, debitores lucrantur Ci., plus mendacio atque etiam periurio lucrabatur Suet., ex annonae quoque caritate lucranti[a] adcrevit invidia Suet., lucrantium suspecta vox Suet. dobičkarjev; occ. (pri)varčevati, prihraniti (prihranjevati): salis lucrandi occasio Plin.

2. metaf. pridobi(va)ti si, zadobi(va)ti, doseči (dosegati) kaj: lucretur indicia veteris infamine Ci. naj mu bodo v dobiček = zamolčati jih hočem, nočem jih navesti, domitā nomen ab Africa lucratus H., quonam usque moram lucrabere fati? Stat., ne peregrinus poenas dissoluti regulis matrimonii lucraretur Amm. da ne bi tujec brez kazni užival sadov kraljeve ločitve (razporoke); z dvojnim acc.: lucratus est eum inimicum Vulg. naredil si ga je za sovražnika, nakopal si je njegovo sovraštvo.

lucrum -ī, n (iz *lu-tlom, indoev. kor. lā(H)u- ujeti, zapleniti; prim. skr. lótam, lótram plen, gr. ἀπο-λαύω pridobivam, uživam, ληΐς in λεία, jon. ληΐη, dor. λᾱία [iz *λαƑία] plen, sl. lov, sl. loviti = hr. lòviti, got. laun = stvnem. lōn = nem. Lohn)

1. dobiček, korist, prid (naspr. damnum): lucri causā Ci., emendi aut vendendi quaestus et lucrum Ci., lucrum facere Pl., Ci., Ph. dobiček ustvariti (ustvarjati), dobiček imeti, (pri)dobi(va)ti, lucra facere ex vectigalibus Ci., revocare ad lucrum praedamque Ci. v prid obrniti (obračati), okoristiti (okoriščati) se, lucro esse alicui Pl., Antonius ap. Ci. ali in lucro esse Ter., O. v prid biti, ponere in lucris Ci. ep. = lucro apponere H. = putare (deputare) esse in lucro Ter. za dobiček (v prid) šteti, lucrī facio (kot sklop lucrīfacio, v pass. lucrīfīo), pogosto z acc. vsote = dobiček oz. korist imeti, dobiti: me esse hos trecentos Philippos facturum lucri Pl., ostendo lucrifieri tritici modios centum Ci., omnem illam ex aerario pecuniam lucri factam videtis Ci., lucrifacere pallium Petr.; abs.: lucrifecit (Bassus) Mart., lucrifit Dig.; pren. lucri facere aliquid obresti ali dobiček imeti, obresti uži(va)ti od česa: hoc nomen Varr. pred drugimi, tj. sam dobiti, quae ille universa naturali quodam bono fecit lucri H. to vse pa je šlo njemu v prid, maleficium Auct. b. Hisp. ali iniuriam Plin. nekaznovano storiti (delati), notam censoriam Val. Max. za dobiček šteti = izogniti se, uiti mu; lucri pri glag. dare, addere, ducere, conferre, auferre, numerare = za (kot, v) dobiček: iubes HS XXX lucri (dobička) dari Ci., de lucro vivere Ci. ep., L. od (po) milosti drugih ljudi živeti (v srečo si lahko kdo šteje, da še živi), prim.: id iam de lucro est, quod vivis Pl. to je še sreča, da živiš, assentatores ad lucrum iubet ire poeta H. k slastni pojedini.

2. meton.
a) bogastvo (pridobljeno z dobičkom): Ph. (5, 4, 8) contrane lucrum nil valere candidum pauperis ingenium H., omne lucrum tenebris alta premebat humus O.
b) dobičkaželjnost, dobičkolovstvo, dobičkarstvo, koristoljubje, koristolovje, lakomnost, oderuštvo: concidit auguris Argivi domus, ob lucrum demersa exitio H., cum te neque fervidus aestus demoveat lucro neque … H., cum tu inter contagia lucri nil parvum sapias H., pro lucri pallida tabes! Lucan.

mereō -ēre -uī in mereor -ērī -itus sum (indoev. kor. *(s)mer- (po)deliti, podeljevati, mereo torej pomeni „dobivam svoj delež“, mereor „pridobivam si svoj delež“ = gr. μείρομαι [iz *σμερi̯ομαι]; prim. gr. μέρος, μερίς delež, del, μερίζω delim, μόρος usoda, μοῖρα delež, usoda)

1. (za)služiti (si), pridobi(va)ti si (z zaslužkom, delom, trgovino, menjavo idr.), prislužiti si: merere HS vicenos Varr. fr., merere non amplius duodecim aeris Ci., anus uxores, quae vos dote meruerunt Pl., Pythio Apollini re publica vestra bene gesta servataque lucris meritis donum mittitote L., hic meret aera liber Sosiis H., aliquod meret machaerea Pl. prinesti (prinašati), si gestis, iuvenum nobilium cliens, nardo vina merebere H., non meream divitias mihi ali alterum tantum auri ali Persarum montes, ut … Pl. ne bi vzel za … , ne bi storil tega (ali onega), pa najsi mi ponudi(jo) … ; tako tudi: quid mereas (merearis) ali mereri velis, ut … Ci. kaj bi vzel (želel dobiti) za to, da …
a) metaf. pridobi(va)ti (si), dobi(va)ti, doseči (dosegati) kaj, biti deležen česa: nullam gratiam hoc bello meruit L., merere gloriam Plin. iun., tantum meruit mea gloria nomen Pr., m. plus favoris, minus odii Q., minus gratiae quam offensionis Q., legatum a creditore Paul. (Dig.); z inf.: felix vocatur, cadere qui meruit gradu Sen. tr.
b) occ. (za)služiti z nečistovanjem, s prostitucijo: ex capturis prostitutarum quantum quaeque uno concubitu mereret Suet., a lenone domino puer ad merendum coactus Gell.
c) služiti za vojaško mezdo, služiti v vojski (kot vojak), biti vojak, opravljati vojaško službo: aes militare merere Varr., merere triplex L. trojno mezdo dobi(va)ti, merere in mereri stipendia Ci. (gl. stipendium), non iuvenem, vicesima iam stipendia merentem L., meruisse vero stipendia in eo bello quod tum populus Romanus non modo maximum sed etiam solum gerebat virtutis, patre imperatore libentissime meruisse pietatis Ci., stipendia meriti T. ki so (do)služili 20 let, bis, quae annua merebant legiones, stipendia feci L. dvakrat zapored sem služil pri takih legijah, ki so bile leto dni v službi; abs.: Ci., m. aere parvo Lucan., in ordine Front. služiti v vrsti, služiti kot navaden vojak (prostak), Romanis in castris T., sub aliquo Front. ali sub aliquo imperatore (consule) Ci., L., aliquo imperante ali imperatore C., L., equo (equis) Ci., L. kot konjenik(i), v konjenici, pedibus L. kot pešec (v pehoti) služiti.

2. (za)služiti (si), pravico do česa si pridobi(va)ti, vrednega se izkaz(ov)ati, vreden biti (v dobrem pomenu): Vell., Sen. rh., Stat., merere praemia C., laudem mereri P., mereri O., C., mereri immortalitatem Ci., amorem, decus H., coronam primam laude merere V., honorem Plin. iun., veniam Lucan., libertatem Suet., saepe meritam (da je storila) quod vellem, scio Ter.; z inf.: Q., Sen. ph., Vell., haec merui sperare? Pr., quid Minyae meruere queri? Val. Fl. kakšno pravico (kakšen vzrok) imajo, dum amari meruisti T.; z ACI.: sed meruisse dari (sc. tibi praemia) sciet O.; s finalnim stavkom: Pl., Ter., Q., Petr., meruit, ut praemiis decoraretur Ci., meriti … sunt, ut per omnium annalium monumenta celebres nominibus essent L., maiores mei meruerunt, ut posteros haberent T.; abs.: si mereor O., si merebuntur Augustus ap. Suet., merendo V., Pr. s tem da se človek naredi vrednega tega, s tem da postane človek tega vreden.
a) occ. (v slabem pomenu) zaslužiti, prislužiti (si) kaj zoprnega, npr. kazen, nakopa(va)ti si kaj, izkupiti kaj, dobiti kaj, biti deležen česa, zapasti (zapadati) v kaj, čemu: Ter., Ci., Q., merere fustuarium Romanum bellum L., poenam O., Sen. ph., poenas, exitium, necem, supplicium O., exempla novissima T. smrt, miserebatque non poenae magis homines quam sceleris, quo poenam meriti essent L., odium civitatis meruerat C., m. noxam L., iram alicuius T., gravius mereri T. zaslužiti hujšo kazen, nihil Ci., Lact. ali nihil tale Lact. nedolžen biti, merita poena O.; z inf.: plures sunt, qui perire meruerunt Sen. ph., meruisse mori O., quas meruere pati poenas O., id demum est homini turpe, quod meruit pati Ph., meritus maiora subire verbera H., non merui esse reus, quod … O. ne gre name zvračati krivdo, da … ; s finalnim stavkom: erat aliquis virtutum amor multoque honestius quam mereri, ne quis suas expeteret Plin.; abs.: non tamen insector, quamvis mereare, Properti: longa mea in libris regna fuere tuis Pr., merui, meritas do sanguine poenas O.; od tod
b) zagrešiti, zakriviti kaj, biti (postati) kriv česa, storiti, narediti (početi, delati) kaj: Ter., Val. Fl., Vell., Mel., quid mali meruisset? T., quid tantum merui? Pr., ipse deum antiquam genitor Calydona Dianae quod scelus aut Lapithis tantum aut Calydone merente? V.; z odvisnim vprašalnim stavkom: nec meruerant (ničesar niso zakrivili) Graeci, cur diriperentur L. Od tod

1. pt. pr. merens -entis „zaslužujoč“
a) (v dobrem pomenu) vreden: laurea decreta merenti O.
b) (v slabem pomenu) kriv(ec): laudare et increpare merentes S., cives odere merentem O., poenas sumere merentis V., scelus expendisse merentem Laocoonta ferunt V.

2. pt. pf. glag. merēre meritus 3 zaslužen, vreden, pravičen, dostojen, pristoječ, ustrezen, primeren, zakonit: Ter., Plin. idr., honores, mors V., dona L., meritas do sanguine poenas O., iracundia Ci., illis meritum praemium persolutum est Ci., quod mihi cognitum est non famā, quā alioqui optimā et meritissimā fruitur, sed longis magnisque experimentis Plin. iun., meritis de causis Icti. Od tod

3. subst. meritum -ī, n
a) „zasluženo“, zaslužilo, plačilo, v slabem pomenu kazen: Hier., nil suave meritum est Ter., m. reportare Ap., merita invenire S. fr., m. delictorum Tert., m. meum est Ter. = meritus sum.
b) zasluga, zaslužnost, vrednost: Ter., ingens m. Sen. ph., ingentia merita L. idr., ex merito T., pro cuiusque merito L., pro singulari eorum merito Ci., atque etiam supplicatio dis immortalibus pro singulari eorum merito meo nomine decreta est Ci., sacra recognosces annalibus eruta priscis et quo sit merito quaeque notata dies O., m. loci Mart. pomen, pomembnost, važnost, quem omnes amare meritissimo pro eius eximia suavitate debemus Ci., zaradi njegove velike zasluge.
c) zasluga = zaslužno dejanje (delo), dobro dejanje (delo), dobrota, velikodušnost, velikodušno dejanje: Milonis erga me merita Ci., magna in me, non dico officia, sed merita sunt Ci., dare et recipere merita Ci., quasi remunerans meritum L., gloria est fama magnorum meritorum Ci.; occ. α) krivda: merito populi Romani C., quod ob meritum L., quid sim, vide meritumque require O., me accuset nullo meo in se merito L. ne da bi se bil (jaz) pregrešil zoper njega, nezasluženo, po krivem, a me nullo meo merito alienus est Ci. ne da bi bil (jaz) kaj zakrivil, ne da bi bil (jaz) kriv. β) pregrešek, prekršek, prestopek, hudodelstvo, zločin: meriti sui in Harpago oblitus Iust. — Od tod

4. adv. abl. merito zasluženo, po zaslugi, po (vsej) pravici, upravičeno, utemeljeno, kot se spodobi, kakor je prav: Pl., Ter., Sen. rh., prorsus merito interrogas Sen. ph. z vso upravičenostjo, universis m. erat carissimus N., m. sum iratus Metello Ci., profecto existumabant me magis m. (bolj z razlogom, bolj utemeljeno) quam ignaviā iudicium animi mei mutavisse S., recte ac merito sociorum innocentium miseriā commoveri Ci., praetores merito ac iure laudantur Ci., iure meritoque Sen. ph., Ap., Cu., Fl., Fr., Val. Max., Iustin. Inst.; superl. meritissimo: Pl., Ci., Plin. iun., Ap., meritissimē: Aug.

5. narediti (delati) uslugo (usluge) komu ali čemu, zasluge si pridobi(va)ti, biti zaslužen za koga ali kaj (v teh pomenih večinoma depon.): bene (melius, optime) mereri de aliquo Ci. idr. mnogo (več, največ ali premnogo) zaslug si pridobi(va)ti (biti zaslužen) za koga, male (pessime) m. de aliquo Ci. slabo biti zaslužen za koga, (kaj) slabo uslugo narediti (delati) komu, perniciosius de re publica m. Ci., de te minus meretur is, cuius … Sen. ph., ita se de populo Romano meritos esse, ut … C., si bene quid (v kakem oziru) de te merui V., desine de quoquam quicquam bene velle mereri Cat., quem perisse ita de re publica merentem (tako zaslužen) consulem doleo Ci. ep.; abs.: bene merenti bene profuerit, male merenti par erit Pl. zaslužnemu … nezaslužnemu, bene merenti (zaslužnemu) praemia tribuit Auct. b. Afr., bene merens (subst. m.) Pl. dobrotnik, servus pessime meritus Arn. ki se je hudo pregrešil, cui ego omnia meritissimo (ki je zame nadvse zaslužen, za njegove velike usluge) volo et debeo Q.

mitbekommen^* dobiti; figurativ ujeti, razumeti, nekaj slišati (o); (teilnehmen) biti zraven

nàbaviti -īm
1. nabaviti, omisliti si, dobiti: to moram do sutra nabaviti
2. kupiti: nabaviti knjigu u knjižari, meso na pijaci, komu drva
3. ekspr. priskrbeti: popu je njegov krupni glas nabavio parohiju

nadobíjati -dòbījām, nadobívati -dòbīvām (se) nadobivati, dobiti: on bi se nadobijao medalja dobil je veliko medalj

naíći nàīdēm, oni nàīdū, naídi, naídoh naíde, naìšao naìšla
1. priti: vi baš naidoste; patrola samo što nije naišla
2. naleteti, nameriti se: naići na poteškoće, na dobar, lijep doček, na dobar prijem, na razumijevanje, na odobravanje svih prisutnih; naići na otpor, na opoziciju, na neodobravanje, na osudu
3. obiskati: na nj naide neko iskušenje
4. vstopiti: Sunce je naišlo u sazviježde Djevice
5. privoliti: nije htio na to naići
6. dobiti: naići na priznanje
7. čizma ne može naići škorenj je preozek, ne morem ga obuti
8. ekspr. naići na lijepak, lepak ujeti se na limanice

naklépati nàklēpām, nàklēpljēm ekspr. sklepati, zbrati, dobiti: gdje ću ja uzeti toliko puta po deset kruna, a to ja mogu za čas i sam naklepati

namàknuti nàmaknēm, namàknuh nàmaknū in namàkoh nȁmače, namàknuo namàknula in namàkao namàkla
I.
1. natakniti: namaknuti uzdu, zamku, omču, koga na kolac, šešir na glavu, prsten na prst, neprijatelja na koplje
2. pomakniti: namaknuti kapu na čelo
3. dobiti, preskrbeti: bolje hrane treba joj namaknuti, ona je bolesna
4. pripraviti: poša mu je već namakla večeru
5. pripeljati: silan aga namaknu gojne vole i dželate
6. nastaviti: ako te udari po lijevom obrazu, ma ti mu namakni desni
7. sezidati, zgraditi: namaknuti most
8. pridobiti: namaknuti silno imanje, krupne pare, silan novac
II. namaknuti se priplavati nad: naoblači se i oblak se nad grad namaknuo

nanciō -īre (osnovna beseda glag. nancīscor -scī; gl. nancīscor) dobiti, (po naključju, slučajno) doseči (= gr. λάχω, λαγχάνω): si nanciam populi desiderium Gracchus ap. Prisc.

Opomba: Star. fut. II pass. nanxitor: Tab. XII ap. Fest.

nancīscor -scī, nanctus (po najboljših rokopisih) in (slabše) nactus sum (incoh. glag. nancīre iz indoev. kor. *Hnek̑- doseči, zgrabiti, nesti; prim. skr. náśati doseže, gr. ἐνεγκεῖν [pf. ἐνήνοχα, aor. pass. ἠνέχϑην] nesti, ποδ-ηνεκής do nog segajoč, sl. nesti = hr. nèsti = lit. nèšti)

1. (slučajno, naključno, ob priložnosti, brez truda in namena) dobiti, ujeti: unde anulum istum nactus? Ter., nancisci praedam, frumentum, idoneam (turbidam) tempestatem (ugodno (hudo) vreme), ventum idoneum, tempus (čas) C., spem morae nacti C. ko se jim je zbudilo upanje, da bo omahoval, nancisci maiorem spem impetrandi Ci. ep., immanes beluas venando Ci., febrim N., Suet., morbum N. oboleti, zboleti, mortem N. umreti; o neosebnem subj.: meum quod rete atque hami nancti sunt, meum potissumu<m>st Pl.

2. doseči, pridobiti (si), dospeti kam, priti do česa: eadem (sc. vitis) … claviculis suis quasi manibus, quicquid est nacta, complectitur Ci., nancisci nomen poëtae H., fidem O. doseči verodostojnost, zgoditi se, izpolniti se, uresničiti se, silentia ruris (sc. currendo) O. do tihega polja dospeti, priti, specum quandam Gell.

3. slučajno najti, zateči (dobiti, ujeti) koga, kaj, naleteti na koga, na kaj, zadeti na koga, na kaj, nameriti se, v srečo ali nesrečo koga nastopiti, zgoditi se ali pripetiti se: nactus sum etiam, qui Xenophontis similem esse se cuperet Ci., naviculam nanctus eā profugit C., locum nancti egregie et naturā et opere munitum C.; z dvojnim acc.: te otiosum Ci., naturam maleficam nactus est in corpore fingendo N. narava se je pokazala zlovoljno do njega, izkusil je zlovoljnost narave; pt. pf. nanctus 3 ki ima slučajno pri sebi koga, kaj: obsides C.

Opomba: Nactus s pass. pomenom: Hyg., Ap., Aur. Star. inf. pr. nanciscier: Pl.

navrátiti nàvrātīm
I.
1. pokazati pravo pot, napeljati na: da ove ljude navratiš na pravi put
2. napeljati: navratiti vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu
3. spotoma se ustaviti, oglasiti se: reče sinu da navrati kod prijatelja, u školu
4. nagovoriti, napeljati: navratiti koga da otkaže službu
5. nacepiti: navratiti voćke, kruške
II. navratiti se
1. spotoma se ustaviti, oglasiti se: on će se uveće kod nas navratiti
2. vrniti se
3. dobiti: roditelji se navratilo mlijeko
4. planiti na: bio je gladan pa se navratio na meso