-
in-vituperābilis -e brez graje, brezgrajen, negrajan: Eccl.
-
ir-regressibilis -e (in [priv.], regredī) ki ne nudi povratne poti, ki ne omogoča povratka, brez vrnitve: transgressio Aug.
-
irrégulier, ère [-lje, ɛr] adjectif nepravilen, nereden; brez pravil, proti pravilom; militaire iregularen; familier nespodoben, nefair
employé masculin irrégulier uslužbenec, ki ni v rednem službenem razmerju; masculin pluriel neregularne čete
verbe masculin irrégulier nepravilen glagol
-
irrelato agg. nepovezan, brez zveze
-
ir-remeābilis -e ki ne nudi povratne poti, ki ne omogoča povratka, brez vrnitve, koder ni moč (iti) nazaj: viae Sen. tr., iter Cl., unda V. = Stiks, litus Sil., error V. ki nima izhoda.
-
ir-remissē, adv. (in [priv.], remittere) neprizanesljivo, brez prizanašanja: Amm.
-
irrémissiblement [-bləmɑ̃] adverbe brez prizanašanja, brez usmiljenja
-
ir-reprehēnsibilis -e, adv. irreprehēnsibiliter neoporečen, brezgrajen, brez madeža (napake): Eccl.
-
irrépréhensible [-preɑ̃sibl] adjectif brez graje, brezhiben
-
ir-reprehēnsus 3 neoporečen, brezgrajen, brez napake: responsa O. resnični, probitas O.
-
irreprensibile agg. (ineccepibile) brez graje, brezhiben
-
ir-requiētus 3 brez miru, brezpokojen: Enipeus (kot reka) O., Ceres (ko išče Perzefono) O., Charybdis sors O., sidera Sen. ph., i. semper agitatio Sen. ph., i. mundi ipsius circuitus Plin., cursūs Lact., bella O., motus, labores Amm.
-
irresponsive [irispɔ́nsiv] pridevnik (irresponsively prislov)
brez smisla (to za)
zadržan, nepristopen (to)
vase zaprt
to be irresponsive to s.th. ne odzvati se na kaj, ne reagirati
-
ir-rīdiculē nedovtipno, brez dovtipa, prav nič smešno: non i. dixit C.
-
irrito agg. (vano)
1. pravo neveljaven
2. knjižno brez vrednosti, jalov
-
ir-ritus (in-ritus) 3 (in [priv.], ratus od glag. rērī)
1. neveljaven: quod modo erat ratum, inritum est Ter., testamentum inritum fecit Ci., ea quae in magistratu gessisti, inrita iussit esse Ci., ea inrita infectaque sunto Ci., leges inritas facere Ci., irrita futura N., iurare irrita pacta Sil. (za naslovnike), irrita Tiberii voluntate Suet., testamenta ut irrita rescidit Suet., aves Gell.;
2. sinekdoha brezuspešen, nekoristen, neizdaten, ničev, zastonjski: inritae venditiones, inritae proscriptiones Ci., consilium irritum factum est Cu., ab irrito incepto abscedere L., labor perit irritus anni O., irrita promissa L., Ditis dona V., tela iactabant inrita V. brez uspeha, praeda T. brez prida, quassatio capitum L., remedium T., preces Plin. iun., lingua Pr., promissa Cat., ova Plin. klopotci, ager aratro irritus Ap., cuspis non irrita adhaesit O., spes Stat., vulnera Sil., altercationes Suet.; od tod subst. irritum -ī, n neuspešnost, neuspeh v zvezah: ad (in) irritum cadere, redigi, revolvi L. brez uspeha ostati, spodleteti, izjaloviti se: spes ad irritum cadit L.; tudi: ludibrium inriti T. roganje zaradi neuspeha.
3. (o osebah) predik. ne da bi kaj opravil, brez uspeha, zaman, zastonj: (Entellus) locum variis adsultibus inritus urget V., inriti legati remittuntur, cum donis tamen T., inriti dissuadent T., domum irritus rediit Sen. ph., irritus discessit T., venit irrita turba domum Tib.; tudi z objektnim gen.: irritus spei Cu. prevaran v … , i. legationis T. ne da bi bil z njim kaj opravil, i. consilii Vell. ker je videl, da niso ravnali po njegovem nasvetu, voti Stat., incepti Sil. ne da bi kaj opravil, propositi Amm.
-
issueless [ísju:lis, íšu:-] pridevnik
brez potomcev
-
istráčiti se ìstrāčīm se dial. izumreti, umreti brez potomcev: nema više niko od ove kuće, istračila se je
-
izlúnjati ìzlūnjām priti brez cilja; kuja je izlunjala iz kuhinje
-
ìzmašiti -īm, izmášiti ìzmāšīm
I.
1. zamahniti: izmašiti nožem, sjekirom, rukom
2. izmetati: iz zobnice izmaši sedam mrtvih glava
3. izvabiti: unakrsnim pitanjima izmašiti pravu istinu
4. oditi naprej: gazda Stevan se od sviju Tršićana odvojio i izmašio im radom i poštenjem
5. priti na vrh: kad izmaših na brdo, počinuh
6. dopolniti: izmašiti osamdeset godina
II. izmašiti se porabiti, ostati brez česa: izmašiti se sitnoga novca