Franja

dijèliti dȉjelīm (ijek.), déliti dêlīm (ek.) impf. dȉjeljāh -āše, dêljāh -āše,
I.
1. deliti: dijeliti imanje na parcele, broj petnaest dijeliti brojem tri; dijeliti milostinju, pravdu, nešto ogradom od čega; djevojka dijeli poglede kao bombone
2. razločevati: majka ne dijeli dijete od djeteta
3. biti deležen: svatko se otimao da dijeli njeno društvo
4. dijeliti s kim megdan dvobojevati se s kom; dijeliti pravdu soditi; dijeliti batine tepsti, pretepati
II. dijeliti se
1. deliti se: rijeka se dijeli u dva rukava
2. dijeliti se s dušom umirati

dīmicō -āre -āvī -ātum (dis in micāre; švigati z mečem)

1. bojevati se, biti se, boriti se, vojskovati se: d. tuto C., proelio C., in acie C. ali acie cum hoste L. v bitki na planem, in terra N. na kopnem, cum aliquo in campo Corn., armis C., Iust., armis fuit dimicandum Ci., cum quibus armis erat dimicandum N., d. equitatu vel peditatu N., exiguis copiis N., navibus Auct. b. Alx., adversus aliquem N., Iust., cum aliquo contra aliquem Eutr., an Dolabella pro te in Hispania dimicaret? Ci. ep., d. pro patria Ci., pro patria ferro L., pro aris ac focis L., pro imperio Cu., pro absente duce Vell., cum Latinis de imperio dimicabatur Ci., d. de summā imperii N. za vladarstvo, de summa rerum Vell., de tectis moenibusque L., ex turre Cu., inter sese Plin., in mortem Vell. na smrt, d. ad citharam, ad tibias M.; z acc.: d. aciem Col.; z neživim subj.: leonum feritas inter se non dimicat Plin.

2. pren. boriti se, poganjati se, pehati se, naprezati se za kaj: omni ratione erit dimicandum, ut … Ci., inter dimicantes competitores L., d. capitis causā Ci., de vita Ci., L., intueri potestis eos … reos de capite, de fama, de civitate, de fortunis, de liberis dimicantīs Ci., d. de sua potentia Ci., de fama dimicabat N. (pred sodiščem) za svoje dobro ime, d. de liberis L., de repulsa L. postaviti se v nevarnost, da bi bil zavrnjen; s samim abl.: ut in singulas horas capite dimices tuo L. da se od ure do ure izpostavljaš nevarnosti, da boš ob glavo; ad hanc iam lineam dimicabit nostra congressio Tert.

Opomba: Nenavaden inf. pf. dimicuisse O. (dīmicāvisse namreč ne gre v heksameter).

dȉmiti -īm
I.
1. dimiti: dimiti meso
2. kaditi: peć dimi; dimiti cigaretu, cigaru ili lulu
3. ekspr. pobrisati jo: najbolje bi bilo da dimiš
II. dimiti se
1. kaditi se: oko stanice se dimi
2. dimiti se: meso se dimi
3. biti zavit v dim: gora Sinajska se dimljaše

dipēndere^* v. intr. (pres. dipēndo)

1. biti odvisen; zaviseti:
Vieni con me, domani? - Dipende Greš jutri z mano? - Odvisno; bomo še videli

2. biti odvisen, podrejen:
non dipendere da nessuno biti neodvisen, biti samostojen
dipende dalla famiglia vzdržujejo ga domači

3. jezik biti odvisen

diriger [diriže] verbe transitif voditi, biti na čelu; upravljati; usmeriti, napotiti; naperiti; musique dirigirati

se diriger vers kreniti proti; voditi (o poti)
diriger une école, un pays, des travaux, une usine voditi šolo, deželo, dela, tovarno
diriger un avion, une voiture pilotirati letalo, šofirati avto
diriger un colis sur Paris poslati paket v Pariz
diriger une poursuite contre quelqu'un vložiti tožbo proti komu
il veut tout diriger povsod hoče biti prvi
diriger ses yeux, son regard vers usmeriti, obrniti oči, pogledati proti
diriger son attention sur quelque chose obrniti svojo pozornost na kaj
diriger un orchestre dirigirati orkester

disarmonizzare v. intr. (pres. disarmonizzo) biti neubran, neskladen; ne skladati se, ne ujemati se

dísati dȉšēm, vel. díši -ite, impf. dȋsāh, -āše
1. dihati: duboko disati; sva živa bića dišu; disati s kim u jedan rog trobiti s kom v isti rog
2. biti prevzet od česa: disati osvetom, radošću

disbelieve [dísbilí:v] prehodni glagol & neprehodni glagol
ne verjeti, dvomiti, biti skeptičen

discendere^*

A) v. intr. (pres. discendo)

1. iti dol; spustiti, spuščati se; stopiti, stopati (iz, s); sestopiti, sestopati:
discendere a valle spustiti se v dolino
discendere dal tram stopiti s tramvaja
discendere dalla nave izkrcati se

2. spustiti, spuščati se; zaiti, zahajati; pasti, padati:
i monti discendono verso il piano hribi se spuščajo v dolino
il sole discende sonce zahaja
il barometro sta discendendo barometer pada

3. pren. izhajati, izvirati, biti potomec:
discendere da nobile famiglia izvirati iz plemenite rodbine
ne discende che hai torto iz tega sledi, da nimaš prav

B) v. tr. iti dol:
discendere le scale iti po stopnicah

disceptō -āre -āvī -ātum (nam. *discaptō) „narazen jemati“, od tod

1. obravnavati, razpravljati, dognati, na čisto spraviti (spravljati); abs.: cum palaestritis … aequo iure d. Ci., erat non iure, non legibus, non disceptando decertandum: armis fuit dimicandum Ci., spes … iure potius disceptandi quam belli gerundi Hirt., cognitā inter disceptandum iniquitate Q., ne armis disceptarent T., disceptantium altercationes Suet.; brezos.: sicut inter Marcellum Siculosque disceptatum fuerat L.; v abs. abl.: multum invicem disceptato T. po dolgih medsebojnih razpravah; večinoma s praep.: de aliquo crimine Ci., de controversiis iure apud se (sc. Caesarem) potius quam inter se armis C., de cunctis negotiis inter se S., de foederum iure verbis L.; cum quibus ob rem pecuniariam disceptabat T.; brezos.: si coram de omnibus condicionibus disceptetur C., de agro deinde cum regis legatis disceptari coeptum L.

2. occ. odločiti (odločati), razsoditi (razsojati), razsodnik biti: controversias C., L., qui haec iuste sapienterque disceptet Ci., eodem audiente et disceptante te Ci., fetiales bella disceptanto Ci., ipso exercitu disceptante L., d. inter populum Carthaginiensium et regem in re praesenti L., inter amicos Plin. iun.

3. pren. na čem sloneti: in uno proelio omnis fortuna rei publicae disceptat Ci. ep.

disconveniō -īre (decomp.) ne skladati se, ne ujemati se, ne biti primeren: (mea sententia) vitae disconvenit ordine toto H.; brezos.: eo disconvenit inter meque et te H. v tem se ne ujemava, est dosconveniens deo, ut … Lact.

disconvenire^* v. intr. (pres. disconvēngo) knjižno ne biti primeren, ne spodobiti se

discordar [-ue-] ne se skladati, različen biti

discorder [diskɔrde] verbe intransitif ne se skladati; musique biti neuglašen

discordō -āre -āvī (—) (discors) ne biti složen, nesložen biti, v sporu biti (živeti): inter se Ter., Ci., animus a se ipse dissidens secumque discordans Ci., si discordet eques H. če noče sodelovati, tres duces discordantes L., d. adversus (s) ventrem Q., discordant oppidani Auct. b. Hisp., discordans patria T., Cherusci, cum quis (= quibus) aeternum discordant T.; occ. (o vojakih) puntati se, upirati se: discordare militem T.; pren. ne skladati se, ne ujemati se, nasprotovati si, navzkriž si biti, ločiti se, razlikovati se: in tantum a se discordante fortuna Vell., ne (vox) cum oratione discordet Q.; z dat.: quantum discordet parcus avaro H. kakšna razlika je med varčnim in skopuškim.

discrepar biti različen, biti needin, ne se ujemati

discriminate¹ [diskrímineit] prehodni glagol & neprehodni glagol (between med; from od)
razlikovati, ločiti (against proti)
favorizirati, biti pristranski

to discriminate in favour of favorizirati, dajati prednost
to discriminate against zapostavljati

disdire^*1

A) v. tr. (pres. disdico)

1. preklicati:
disdire un'accusa preklicati obtožbo

2. odpovedati:
disdire un contratto odpovedati pogodbo

3. postaviti na laž:
i fatti disdicono quanto sostiene dejstva postavljajo na laž njegove trditve

B) ➞ disdirsi v. rifl. (pres. mi disdico) (contraddirsi) biti si protisloven, skakati si v besedo

disdire, disdirsi² v. intr., v. rifl. impers. (pres. /si/ disdice) ne spodobiti se; biti neprimeren:
certi atteggiamenti (si) disdicono alla tua età tvoje ravnanje ni primerno tvojim letom

disentir [-ie/i-] biti drugega mnenja