Franja

hláče hlač ž mn.
1. hlače, pantalone: nositi, obleči hlače; smučarske hlače
2. čakšire: hlače po turški noši; jahalne hlače
jahaće hlače, čakšire; oficirske hlače
3. gaće: ženske hlače spodnje hlače
4. šalvare, dimije: ženske hlače turškega kroja
5. gaće, perje na donjem dijelu, delu buta od živadi i ptica
6. pomeriti komu hlače uzeti komu mjeru, meru od gaća, isprašiti kome tur; tresejo se mu hlače
tresu mu se hlače, boji se nečega; žena nosi hlače
žena je gospodar u kući; srce mu je padlo v hlače
srce mu je sišlo u hlače, prepao se; podelati se v hlače
napuniti hlače

hochwillkommen nadvse dobrodošel, od srca pričakovan

hodníčen i hódničen -čna -o od grubog, ručno tkanog domaćeg platna: -a srajca

hodníčevka i hódničevka ž košulja od grubog ručno tkanog domaćeg platna

hodníkov i hódnikov -a -o od domaćeg platna: -a srajca

homesteader [hóumstedə] samostalnik
ameriško priseljenec, ki dobi zemljo od države (160 oralov)

hook² [huk]

1. prehodni glagol
kriviti, ukriviti; zakavljati, obesiti na kavelj; zapeti (in v, on, up na)
uloviti na trnek (tudi figurativno)
sleng ukrasti
šport udariti od strani (boks); udariti kroglo v levo (golf); nabosti na rogove

2. neprehodni glagol
(u)kriviti se, viseti na kavlju; pustiti se zapeti; čvrsto se oprijeti (to česa, koga)

sleng to hook it pobrisati jo

hopped-up [hɔ́ptʌ́p] pridevnik
ameriško, sleng razvnet od mamila
figurativno razburjen, navdušen, pretiran

horridulus 3 (demin. horridus)

I.

1. štrleč, napet, napolnjen: caput Luc., papillae Pl.

2. sršav, sršljiv, hrapav, raskav: horriduli hircosi filii subulci Mart.

3. metaf. (o govoru) neizpiljen, preprost, (v slabem pomenu) grob, neotesan: orationes Ci., tua illa … horridula mihi atque incompta visa sunt Ci. ep., horridula eius verba Amm. —

II. od mraza trepetajoč, — drgetajoč: comes Pers.

horridus 3, adv. -ē (horrēre)

I.

1. štrleč, od tod sršav, mršav, dlakav, kosmat, hrapav, raskav, bodljiv: capillus, corpus, iecur Ci., barba V., sus V. ščetinasta, cervix apri O., caesaries (cupressi) O., pilus Col., silva, pelex Iuv.; pesn. z abl. = štrleč od česa, gosto pokrit s čim: barba paedore horrida Poeta ap. Ci., hastilibus horrida myrtus, silva dumis horrida V., Iuppiter horridus austris V.; occ.
a) pust = neobdelan: campus Ci., horridior locus O., horrida humus Sil.
b) (sadje) rezkega okusa (gen.): pomum Plin.

2. metaf.
a) grob = neizobražen, neomikan, neolikan, neotesan, zarobljen, zagoveden, oduren, divji: miles Enn., homo, tribunus plebis Ci., Tubero vitā et oratione horridus Ci., horrida gens V., horridus squamis et cristā Sil., te neglegit horridus H. zagovednež, gumpec, Marius hirtus atque horridus Vell., horridus atque ieiunus Q., vir paulo horridior et durior Plin. iun.; poseb. o govoru: oratio, scripta Ci., verba Tib., quaedam horridiora verba Ci., h. modus dicendi L., horridus ille defluxit numerus Saturnius H. neuravnani, litterae h. Q. trde izreke (gen. qualitatis); v dobrem pomenu = nenakičen, nenalepotičen, preprost: virgo Ter., horridum militem esse debere, non caelatum auro et argento L., h. vita Ci. življenje na kmetih, horride vivere Ci., horride dicere Ci. kratko in jedrnato, horridius utetur ornamentis Ci.
b) osoren, oster, strog: adlocuti sunt … mitius aut horridius T.
c) zoprn, grd, ostuden: sapor, tempestas Plin.
č) grozen, grozovit, strašen, strahovit: horridiores (po drugih horridiore) sunt (Britanni) in pugna aspectu C., horridus irā O., horridus in iaculis V.; o rečeh: paupertas Lucr., bellum, proelia, fata belli, macies, iussa, furor, grando, procella V., aequora H., arma O., Sil., horrida primi sors loci Sil. nevarna; acies T., ruta silvestris horrida ad effectum est Plin.; z drugim sup.: risu et auditu horrida Sen. tr.; z inf. pr. pass.: horrida cerni Lucan. —

II. od mraza se tresoč, — trepetajoč, — drgetajoč: si premerem ventosas horridus Alpes O.; o stvareh ali pojmih (od mraza) grozen, grozno mrzel: hiems O., bruma horrida gelu V., h. December Mart.

horri-pilō -āre (horrēre in pilus)

1. od las štrleti: aures immodicis horripilant auctibus Ap.

2. metaf. nasršiti se = zgroziti se: Aug.

horror-stricken [hɔ́rəstríkn] pridevnik
ves prevzet od strahu, navdan z grozo

hôten -tna -o
1. podvrgnut volji, zavisan od volje, htijenja, htenja: -i gibi; -i živci
2. razbludan, sladostrastan, pohotan: hoten človek, pogled

house-to-house [háustuháus] pridevnik
od hiše do hiše

hoyo moški spol jama, izkopana luknja; grob(nica); jamica (v licih); brazgotina od koz

hrgánja ž dijal.
1. bot. jurget, jurgeta, tikvica, Lagenaria vulgaris
2. natega, nategača načinjena od tikvice: s -o potegniti vino iz soda
3. posuda načinjena od tikvice, za čivanje različitih sjemena (sem-)
4. pejor. glava, tikva: mahniti koga po -i

hrúševec -vca m kruškovac, kruškovača (rakija), kruškova šira, piće od krušaka

hrúškovec -vca m šira, piće od krušaka, kruškovača (rakija)

húba ž (gornjonj. hube)
1. u feudalizmu imanje od 15-20 ha: grofovske -e; kraljevska huba
feudalcu dodijeljena (-delj-) njemačka (nem-) kolonizaciona jedinica sa oko 50 ha zemlje
2. dijal. seljačko imanje: živeti na -i

humus -ī, f (prim. gr. χϑών [iz *χϑώμ] zemlja, tla, prst (fem.), gr. χαμαί na zemlji, na tleh, na zemljo [tla], gr. χαμᾶ-ζε na zemljo [tla], po tleh, gr. χαμᾶ-ϑεν od zemlje, od [s] tal, gr. χϑαμαλός ali χαμηλός = lat. humilis)

1. prst (f), zemlja, svet, tla: Amm., h. iniecta Ci., humi pabulum S. trava, zelišča, quae humi arido atque arenoso gignuntur S., h. dura, pinguis V., fundit humus flores, mandare humo corpus, ab humo convellere silvam V., qui … humum semel ore momordit V. ki je enkrat zemljo ugriznil = šel pod rušo (prim.: gr. ὀδὰξ ἕλον οὖδας Hom.), repere per humum H. po tleh, propter humum volare O. pri tleh, h. graminea, arens O., tundit humum moriens O., nec caelo neque humo neque aquis dea vestra recepta est O., in humo lumen figere O., deiecto in humum vultu O., proiectos in humum necat T., humo facili ac levi acceptante occultum opus Cu., h. horrida Sil., gelida Stat. Pomni poseb.
a) loc. humī pri glag. mirovanja = na tleh: humine an sublime putescat Ci., h. iacēre Ci., O., nos h. strati Ci., stratus h. Iuv., h. depressus S., humi (po drugih humo) aliquem condere V. v zemlji, h. positus O.; prolept. pri glag. pregibanja = na tla: corpora fundit h. V., procumbit uterque pronus h. O., stravit h. pronam, prosternit h. iuvenem O., spargit h. dentes O., abicere h. corpus Cu. ali se Plin.
b) redk. acc. humum na tla (nam. nav. in humum; gl. zgoraj): primos et extremos metendo stravit humum H.
c) abl. humō α) kot pravi abl. = od (s) tal, od (iz) zemlje: ventus harenam h. excitavit S., fundit h. … victum … tellus V., Troia fumat h. V., h. exire, surgere, se movere, se tollere, oculos attollere, membra levare O., hominem appellari, quia sit humo natus Q. β) kot abl. loci = na tleh, na (v) zemlji: figere h. plantas V., humo aliquem condere (gl. zgoraj) V., sedit humo nuda, h. iacet resupinus, durā cornua figit h. O.

2. occ.
a) orna zemlja, orníca: spargere semina rudi humo O., humum vicinia nulla premebat (ni utesnjevala) O.
b) tla = tlak, dno, pod: humus erat lutulenta vino Ci., aquae perspicuae ad humum O.
c) pesn. zemlja = kraj, pokrajina, dežela: h. Punica, Pontica, Tomitana, natalis O., Delphi mediam humum orbis tenentes O., Mercurius gratam Minervae despectabat humum (= Atticam) O., dum pretium vitae grata rependit humus Pr. hvaležno podzemlje.

3. metaf. tla = nizko, nizkotnost, podlo(st) v govoru, v mislih: via, qua me possim tollere humo V., humum vitare H., serpit humi H., sermones repentes per humum H., corpus … adfigit humo divinae particulam aurae H.

Opomba: Humus kot masc.: Gracchus et Laevius ap. Prisc. Star. abl. sg. humu: Varr. ap. Non.