Franja

mock³ [mak]

1. prehodni glagol
zasmehovati, zasramovati, rogati se; oponašati, imitirati; varati, za norca imeti; kljubovati, upirati se

2. neprehodni glagol
rogati se (at komu)

mucken godrnjati, upirati se

obstiner, s' [-ne] ostati trdovraten, trdovratno vztrajati pri, ne odnehati; upirati se

obstiner au silence, dans son opinion trdovratno molčati, vztrajati pri svojem mnenju
il s'obstine à tout contrôler lui-même trdovratno hoče vse sam nadzirati

ob-trectō -āre -āvī -ātum (ob in tractāre)

1. intr. „na nasprotno stran vleči“ (ob isti vrvi), iz zavisti nasproti delati, nasprotovati, biti nasprotnik, upirati se, kljubovati komu, čemu: obtrectarunt inter se N. so bili nasprotniki; z dat.: Col., Suet. idr., huic legi obtrectant Ci., obtrectatum est Sabinio Ci.

2. trans. poniž(ev)ati, v nič da(ja)ti, prikrajš(ev)ati: Plin. idr., invicem se obtrectaverunt T., curam Ph. napadati, libellum Ph., eorum poemata Gell., deorum numen (mogočnost) Val. Max., laudes eius obtrectare voluit L. (v tem pomenu tudi laudibus L.); abs.: ne aut obstare aut obtrectare videretur Suet., obtrectandi causā Ci., obtrectantis est Ci., invidia obtrectans Sil.; brezos.: si obtrectabitur Ci. ep.

ob-vārō -āre (ob in vārus) ovirajoč se postaviti (postavljati) nasproti čemu, nasprotovati, upirati se čemu: nam consiliis obvarant quibus tam concedit hic ordo Enn. ap. Non.

odbíjati òdbījām
I.
1. odbijati: odbijati udarce
2. odklanjati: odbijati ponude, pomoć
3. odganjati, zavračati
4. zavračati
5. odstavljati
6. odštevati
7. odtegovati
8. pripisovati
II. odbijati se
1. odbijati se
2. upirati se

odolijèvati odòlijevām (ijek.), odolévati odòlēvām (ek.) odolevati, ustavljati se, upirati se, biti kos komu, čemu, premagovati kaj, koga: slaba žena odolijeva tolikim snažnim ljudima

òpirati se -rēm se
1. opirati se: zakon se opire na narodnu volju
2. upirati se: opirati se zakonu
3. nasprotovati si: to se opire jedno drugome

opporre^*

A) v. tr. (pres. oppongo)

1. nasprotovati, oponirati; zavračati, ugovarjati:
opporre un netto rifiuto odločno zavrniti

2.
opporre resistenza nuditi odpor, upirati se

B) ➞ opporsi v. rifl. (pres. mi oppongo) nasprotovati; upreti, upirati se; zoperstaviti se, kljubovati

oppose [əpóuz] prehodni glagol
oponirati, nasprotovati, oporekati, ugovarjati, izpodbijati, upirati se

opúne opún vt./vr. zoperstaviti (se), zoperstavljati (se), nasprotovati, kljubovati, upirati se, upreti se

paràbočiti se -īm se nasprotovati, upirati se, ustavljati se

pobunjívati pobùnjujēm
I. ščuvati na upor
II. pobunjivati se upirati se

podbočívati podbòčujēm
I. podpirati
II. podbočivati se podbočevati se, upirati roke v boke

prijèčiti prȉječīm (ijek.), préčiti prèčīm (ek.)
I. ovirati: priječiti koga u čemu, u pisanju; to me ne priječi
II. priječiti se upirati se: priječiti se čijoj volji

protíviti se pròtīvīm se upirati se: on mi se ne protivi više; protiviti se nekom prijedlogu

protìvstajati -jēm, protùstajati -jēm upirati se

pūgnō -āre -āvī -ātum (pūgnus)

1. boriti se s pestmi, boksati (se): luctando pugnandoque invictus Q.

2. boriti se, bíti se, bojevati se, vojskovati se, spopasti (spopadati) se: Ter., Luc. ap. Don., Auct. b. Afr., Auct. b. Hisp., Vell., Gell. idr., constanter ac non timide C., male S., L. nesrečno, neuspešno, contra (adv.) O., cominus Cu., cominus gladiis C., eminus fundis, sagittis C., eminus glande aut lapidibus S., manu O., de genu Sen. ph. kleče, ex equo Ci., L., in hostem S. idr., in frontem lateraque L. od spredaj in od strani (s čela in s strani) napasti, adversus aliquem N., L. epit., inter se cornibus Varr., cum aliquo C., Ci., pro aliquo C., Cu., pro commodis patriae Ci., de gloriā Cu., de loco Ter. za prostor, ad bestias Cypr. (pri zvereh =) proti zverem, z zvermi, pugnam pugnare Pl., Ci., L. biti (bojevati) boj, boriti (biti, bojevati) se; tako tudi pugnare proelium S. ali proelia H., bella pugnata V. prebojevane (izbojevane, dobojevane) vojne, pugnandi tempora O.; subst. pt. pr. pūgnantēs -ium, m bor(il)ec, voj(šč)ak, bojevnik, bojevalec, bojník: C., Cu.

2. metaf.
a) boriti se, prepirati se, prerekati se, prekarjati se, biti v sporu (v svaji) s kom: pugnant materque sororque O., pugnant Stoici cum Peripateticis Ci., fortuna cum naturā pugnare videtur Ci., res cum re, ratio cum ratione pugnabat Ci., in eius animo metus cum cupiditate pugnat Ci., de diis immortalibus non magno opere pugnare Ci., sed ego tecum in eo non pugnabo, quominus, utrum velis, eligas Ci.; z ACI = v svojem prepiru (v svoji pravdi) trditi: Ci.; pesn. z dat. boriti se s kom, s čim, zoper koga, kaj, proti komu, čemu ugovarjati komu, upirati se, nasprotovati komu, čemu, zoperstaviti (zoperstavljati) se komu, čemu: ne cupias pugnare puellae Pr., placitone etiam pugnabis amori? V., equus pugnat habenis V., frigida pugnabant calidis, humentia siccis, mollia cum duris O.
b) nasprotovati (si), biti v nasprotju, biti v navzkrižju, biti nav(z)križ s kom, čim: secum Ci., mea cum pugnat sententia secum H., pugnat diu sententia secum O., pugnantia loqui Ci.
c) boriti se za kaj, gnati se za čim, poganjati se za čim, stremeti za čim, hlepeti za čim, delati na čem, siliti k čemu, truditi se za kaj, prizadevati si za kaj, težiti za čim; z inf.: Lucan., Lucr., Sil., Cl. idr., pugnat evincere somnos O., se attollere O.; z ACI: pugnabat se tunicā tegi O.; s finalnim stavkom: L. idr., hoc solum pugnatur, ut ad praedam damnatio Roscii accedat Ci., id ne impetremus, pugnabis Ci., quoque minus venias, invita pugnat hiems O.; pesn.: pugno in mea vulnera O. prizadevam si, da se sam ranim.

puntare² v. tr. (pres. punto)

1. lovstvo obstati

2. ekst. upreti, upirati pogled (v)

pûntati se -ām se pog. puntati se, upirati se