Franja

re-fulgeō -ēre -fulsī (—) (re in fulgēre)

1. odsevati, odsvitati, odbleskavati, svetlo (bleščeče) (za)sijati, (za)svetiti se: Cu. idr., nubes solis inardescit radiis longeque refulget V., arma refulgentia L., stella refulsit H., Iovis tutela refulgens H. (o Jupitru kot zvezdi, ki daje ugodno znamenje, če sije ob rojstvu otroka), Canis stellarum luce refulget Ci. poet., Syrtitides … e melleo colore croco refulgentes Plin., Aeneas clara in luce refulsit V., Venus rosea cervice refulsit V.

2. pren. svetlo (bleščeče, sijajno) (za)sijati, (po)sijati, (za)bleščati se, (za)blesteti se, posvetiti se, zasvetiti se, svetiti se, odsevati: splendida a docto fama refulget avo Pr., refulsit certa spes Vell., non tibi divitiae … refulserunt Sen. ph., in quibus (sc. luminibus artis) primus refulsit Apollodorus Plin.

rosillo svetlo rdeč; svetlo bakreno rdeč(konj)

rosmarino moški spol rožmarin; svetlo rdeč

rucio sivkast; svetlo rjav; meliran (lasje)

rucio m sivec (konj); osel

splendidō -āre (splendidus) (po)svetliti, narediti (delati) kaj svetlo (svetleče): dentes Ap.

splendi-ficus 3 (splendēre in facere) svetleč, kaj svetlo delajoč, bleščeč, bleskovit; od tod adv. splendificē: splendifice intermicans Fulg.

sub-lūcō -āre (sub in lūx) svetliti, delati kaj svetlo, jasniti; od tod (z)redčiti, (o)klestiti: arborem Fest., Paul. (prim. sl. „jasen gozd”).

sultana [sʌltá:nə] samostalnik
sultanka; sultanova žena (mati, hči); metresa (kakega kralja, kneza)
botanika svetlo rumena rozina brez pečk

svijètlocr̀ven -èna -èno (ijek.), svétlocr̀ven -èna -èno (ek.) svetlo rdeč

svijètlomȍdar -dra -o (ijek.), svétlomȍdar -dra -o (ek.) svetlo moder

svijètlozēlen -èna -èno (ijek.), svétlozèlen -èna -èno (ek.) svetlo zelen

svijètložût -žúta -žúto (ijek.), svétložût -žúta -žúto (ek.) svetlo rumen

svjètlika ž (ijek.), svètlika ž (ek.) dial.
1. trska (za svečavo): svjetlika je najviše od zanovijeti, gl. zanovijet
2. zool. gad, Vipera berus
3. svetlo, belo vino

svjȅtlōst ž (ijek.), svȅtlōst ž (ek.)
1. fiz. svetloba: nauka o -i; lom -i; ogib -i; interferencija, polarizacija -i; nevidljiva, vidljiva svjetlost; ultravioletne zrake -i; infracrvene zrake -i; vještačka, umjetna, prirodna, sunčana svjetlost; bengalska svjetlost; biti osjetljiv za svjetlost
2. sij: sjeverna, južna svjetlost
3. godina -i svetlobno leto
4. svetlo: iznijeti što na svjetlost osvetliti kaj; izići na svjetlost priti na svetlo, iziti: Srpski rječnik izišao je na svjetlost 1818. godine; ugledati svjetlost zagledati luč sveta, biti rojen
5. svetlost: Vaša Svetlost

unearth [ʌnə́:ɵ] prehodni glagol
izkopati (iz zemlje); odkriti; izgnati žival iz luknje; ekshumirati
figurativno prinesti na svetlo, na dan

verdegay svetlo zelen

verdiclaro svetlo zelen

vȋd m, mest. u vídu, mn. vídovi
1. vid: čulo -a, imati dobar, slab vid
2. pogled: uperiti vid u koga
3. svetlo: večerati za -a
4. oči, pogled: imati što u -u; izgubiti što iz -a; ne puštati koga iz -a
5. podoba, oblika: sveti duh u -u goluba; u -u razgovora
6. pretveza, videz: učiniti što pod -om dobročinstva
7. vrsta, način: u atletici su razni -ovi trčanja; četiri -a računanja
8. lingv. vid, aspekt: svršeni, nesvršeni glagolski vid
9. lingv. oblika: određeni, neodređeni pridjevski, pridevski vid
10. vidilo, organ vida

vìdīk -íka m
1. obzorje: imati uzak vidik
2. pogled, razgled: odatle imamo krasan vidik
3. dogled: na -u su veliki događaji; držati što na -u; izgubiti što s -a; biti svima na -u biti vsem na očeh
4. svetlo: izići na vidik

vȉdjelo s (ijek.), vȉdelo s (ek.)
1. svetloba: nježno vidjelo ljupko svjetluca na lišću
2. svetlo: doći još za -a; izići na vidjelo; iznijeti, izneti tajnu na vidjelo
3. luč, sveča: upali vidjelo!
4. donijeti, doneti na božje vidjelo roditi otroka