Franja

Svȉsvēti Svȉsvētā Svȉsvetima, Svȉ svèti Svîh svêtīh Svíma svêtima vsi sveti (katol.): modernije zovemo ovaj praznik "dan pokojnih"

svjètlati -ām (ijek.), svètlati -ām (ek.)
1. gladiti, čistiti, da se sveti: svjetlati oružje
2. polirati, leščiti; svjetlati obraz biti v čast: žena je spremila i u sobama i u kuhinji sve što svetla obraz čestitoj domaćici

tabernacle [tabɛrnakl] masculin, religion tabernakelj; (= tabernacle du Seigneur) sveti šotor

Fête féminin des Tabernacles (judovski) praznik šotorov

Toussaint [tusɛ̃] féminin, religion Vsi sveti (1. nov.)

un temps de Toussaint sivo, hladno vreme

Abend, der, (-s, -e) večer; (Westen) poetisch: zahod; der Heilige Abend sveti večer; Guten Abend! Dober večer!; Lahko noč!; am Abend zvečer; an Abenden ob večerih; zu Abend essen večerjati; es wird Abend večeri se

Amtsschimmel, der, birokratščina; den Amtsschimmel reiten jahati na paragrafih; der Amtsschimmel wiehert! sveti Birokracij!

Āpis -is, acc. -im in -in, abl. Āpi (Āpide le: Paul. Nol.), m (Ἆπις) Apis, sveti črni bik z belo štirioglato liso na čelu, ki so ga Egipčani v Memfidi po božje častili: Ci., T. idr.

appearance [əpíərəns] samostalnik
videz, zunanjost; pojava; prikazen; izdaja (knjige); (javen) nastop

as far as appearances go, to all appearance po vsem videzu
at first appearance na prvi pogled
to make one's appearance pojaviti se (pred sodiščem)
there's every appearance of vse kaže, da
to put in the appearance of courage delati se pogumnega
the actor made his first appearance igralec je prvič nastopil
appearances are deceptive videz vara, ni vse zlato, kar se sveti
to save (ali keep up) appearances ohraniti videz (npr. blagostanja)
to make a fine appearance biti lepega videza
for appearance's sake, for the sake of appearances (le) na videz

astrion -iī, n (iz ἀστήρ) astrij, indijski dragulj, ki se od znotraj sveti kakor zvezda s ščipnim sijajem, ali safir zvezdnik belkaste vrste ali po drugih naš adular: Plin., Isid.

bȁdnjī -ā -ē badnji, bedenji: badnji dan dan pred božičem; -e veče sveti večer; -e drvce božično drevesce

Birokracij:
Sveti Birokracij! der Amtsschimmel wiehert!

božični večer stalna zveza
(večer pred božičem) ▸ karácsony este
Sopomenke: sveti večer

briller [brije] verbe intransitif sijati, svetiti se, blesteti, bleščati se, lesketati se, iskriti se; figuré odlikovati se, briljirati

le soleil brille sonce sije
briller à un examen briljirati pri izpitu
il ne brille pas par le courage ne odlikuje se po hrabrosti
il brillait par son absence njegova odsotnost ni ostala neopažena
faire briller des meubles spolirati pohištvo
faire briller ses avantages pokazati se z najboljše strani
tout ce qui brille n'est pas or ni vse zlato, kar se sveti

Bürokratius: Heiliger Bürokratius Sveti Birokracij

camilla -ae, f in camillus -ī, m (če sta lat. besedi pristni, potem sta iz istega korena kakor Camēna, verjetneje pa sta semit. izvora, kakor gr. καδμῖλοι, κασμῖλοι = dečki, ki so stregli pri skrivnem samotraškem bogoslužnem obredu, prim. fen. Qadmīl božji sluga = Καδμῖλος = Ἑρμῆς)

1. iz neoporečnega zakona svobodno rojena poštena deklica oz. deček ali mladenič, in ker so smele pri bogoslužju sodelovati le take osebe, mlada žrtvena strežnica oz. mlad žrtveni strežnik, sluga (plemenitega rodu): Pac. ap. Varr., Varr. idr. slovničarji, Romani pueros et puellas nobiles camillos et camillas appellant, flaminicarum et flaminum praeministros Macr.

2. mlad nasploh: Poeta ap. Q. — Kot nom. propr.
a) Camillus -ī, m Kamil, priimek rodu Furijev. Poseb. M. Furius Camillus Mark Furij Kamil, ki je l. 395 kot diktator osvojil mesto Veje in rešil Rim pred vpadi Galcev: Ci., L.; od tod pl. Camilli Ci., V., H. možje, kakršen je bil Kamil, Kamili; pren.: alter Camillus Cl. ali novus Camillus L. = rešitelj domovine.
b) Camilla in v star. obl. Casmilla -ae, f Ka(s)mila, hči volskovskega kralja Metaba, ki je zrasla v sveti Dianini službi; kot Turnova tovarišica je padla v boju z Enejem: V.

cattedra f

1. (profesorski) kateder:
stare, sedere in cattedra pren. naduto, ošabno govoriti; katedra:
cattedra di letteratura italiana katedra za italijansko književnost

2. papežev, škofov stol (v cerkvi); ekst.
cattedra papale, di s. Pietro Petrov, apostolski, sveti sedež, papeštvo
cattedra episcopale škofovstvo, škofovska funkcija

conterō -ere -trīvī -trītum

1. (s)treti, (z)mleti, (z)drobiti: Varr., Cels., c. infamia pabula (zeli) O., radicem aridam in pulverem Plin.; occ. (o)drgniti, obrabiti (obrabljati), (o)guliti: latera conteram tua Pl., c. παιδείαν Κύρου legendo Ci. ep.; v pass.: conteritur ferrum, silices tenuantur ab usu O. železo se izliže, cui saepe inmundo Sacra conteritur Via socco Pr. ki često stopa po Sveti cesti; pren.: memoriam … pluribus et diversis officiis c. Q.

2. pren.
a) obrabiti (obrabljati), zdel(ov)ati, (o)slabiti, spodjesti (spodjedati): boves et vires agricolarum Lucr., corpora ipsa ac manus silvis ac paludibus emuniendis T., praeter hoc (praemium), quod iam contritum et contemptum putatur Ci. za obrabljeno in ničvredno, reliqua conterere et contemnere Ci. tako rekoč v prah teptati in zaničevati = zaničljivo v prah teptati, proverbium vetustate contritum Ci. premlet, quae sunt horum temporum, ea iam contrivimus Ci. smo že premlatili, eius omnes gravissimas iniurias voluntariā quādam oblivione c. Ci. ep. z nekako prostovoljno pozabo zatreti = prostovoljno iz spomina izbrisati; preg.: Herculi (= Herculis) c. quaestum Pl. Herkulov dobiček spodjesti = največje bogastvo na nič spraviti. Pogosto refl. se conterere ali med. conteri treti se, mučiti se, ubijati se s čim: c. se in musicis, geometria, astris Ci., contritus ad regiam Ci. kdor je imel pri baziliki mnogo opravka s pravdami, conteri in causis et in negotiis et in foro Ci., conteri in foro amicorum litibus Plin. iun.
b) zaničljivo ravnati s kom, v sramoto spraviti, (o)sramotiti koga: c. aliquem sua oratione, aliquem indigno quaestu Pl., aliquem contemptim Pl., Naev. ap. Non.
c) (čas) prebiti, preživeti (preživljati), (v slabem pomenu) zapraviti (zapravljati), zabi(ja)ti, (po)tratiti: frustra tempus contero Ci., c. cum aliquo diem Ci.; z in in abl.: vitam atque aetatem in quaerendo Ter., aetatem in litibus Ci., in quibus (studiis) … omne otiosum tempus contrivimus Ci., c. diem in arte Pr., aetatem in syllabis Sen. ph., in multis bellis … aetatem sine fructu Amm.; s samim abl. (s čim, v čem): Macr., diei brevitas conviviis, noctis longitudo stupris et flagitiis conterebatur (ali tudi continebatur) Ci., socordiā atque desidiā bonum otium c. S., qui somno partem maiorem conteris aevi Lucr., tempora, quae spectaculis, campo, tesseris, … somno et conviviorum morā conteruntur Q., tempus audiendis fabulis c. Plin. iun.
č) operam conterere prizadevati si (mnogo truda): Pl., Ter.

Opomba: Nenavaden pf. conteruī: Ap., It.

contrārius 3, adv. -ē (contrā)

1. nasproti (na nasprotni strani) ležeč, stoječ, nasproten: ad eam ripam, quam constituerat, non ad contrarium appellere Ci., collis nascebatur adversus huic et contrarius C. proti njemu obrnjen in na drugi strani stoječ, contraria litora Asiae Mel., c. auris Plin., contraria (= adversa) vulnera T. rane spredaj na prsih; z dat.: his idem contraria duo (tigna) … statuebat C. tem nasproti, Carmaniis contraria pars Mel., soli c. gemma Plin.; z inter: binae partes terrae contrariae inter se Lact. (o vzhodu in zahodu).

2. (prav) nasproten = na (prav) nasprotni strani nahajajoč se, z nasprotne strani prihajajoč, na (prav) nasprotno stran idoč, na drugo plat: contraria pars terrarum Ci., c. ictus Ci. sunek od nasprotnika, in contrarias partes fluere (o rekah) Ci. ali contrariā regione labi Ci. ali in contrariam partem revinciri (o gredeh) C. na nasprotne strani, v nasprotni smeri, Scythiam invasit boreas, contraria tellus madescit ab austro O. južna stran, c. fluctus Val. Max., ventus Ps.-Q., Lact., contrario amne subvehere aliquid Plin. proti vodi, c. quadriremes Suet. ki se srečujejo, sidera contrarie procedentia Ci. zdaj počasi, zdaj hitro; z dat.: vento contrarius aestus O., classi contraria flamina O. ki nasproti vejejo, contrarius evehor orbi O. nasproti; v primerjanju z atque, ac, kakor: contrario motu atque caelum Ci., altera (aquila) in contrariam ac ferebatur partem se ipsa convertit Val. Max. Subst. contrārium -iī, n nasprotna stran: in contrarium cadere umbras Plin., in contrarium nare Plin. proti toku.

3. pren.
a) nasproten, nasprotujoč si, protiven, protisloven, navzkrižen, ne ujemajoč se: Icti., c. quaedam vis, pars causae, c. epistulae, litterae Ci., sententiae Ci., Val. Max., leges Q., in contrarias partes disputare ali disserere Ci. naprej in nazaj (= za kaj in zoper kaj) govoriti, monstrum tam ex contrariis diversisque inter se pugnantibus naturae studiis cupiditatibusque conflatum Ci., aut bono casu aut contrario Ci., saepe in isdem, saepe in contrariis causis versati sumus Ci., si rex ea vult, quae Thebanis sunt utilia, gratis facere sum paratus; sin autem contraria, non habet auri argentique satis N., dum vitant stulti vitia, in contraria (vitia) currunt H., sive voluptas est sive est contrarius ardor Lucr., ambigue scriptum aut contrarie Ci., verba relata contrarie Ci. v nasprotjih, contrarie dicere Corn.; z dat.: omnis voluptas honestati est contraria Ci., illi virtuti contrarium vitium est inaequalitas Q., dementia res est sanitati contraria Sen. rh., clementiae contrariam imperiti putant severitatem Sen. ph., fatis contraria fata V., qui color fuit albus, nunc est contrarius albo O.; redk. z gen.: huius … virtutis contraria est vitiositas Ci. nasprotje; z inter: Gell., orationes inter se contrariae, Aeschini et Demostheni Ci., opiniones inter se contrariae Q. Kot subst. contrārium -iī, n in pl. contrāria -ōrum, n nasprotje, nasprotek, protivnost, različnost α) v sg.: optimum ex contrario nitet Sen. ph., in contrarium disputare T.; z ac, kakor: contrarium sine ulla religione decernebat, ac … paulo ante decreverat Ci.; pogosto v zvezi s praep.: ex (poklas., tudi že pri N. ē) contrāriō (pravzaprav = z nasprotnega stališča) nasprotno, nasproti pa, pak: atque ego hoc ex contrario contendo Ci., huius ex contrario dignitas … in dies augebatur C., apud illos e contrario nemo ad id officium admittitur nisi honesto loco N., potest ergo aliquid moveri et non fluere, et e contrario non potest fluere nisi in unam partem Sen. ph.; redk. per contrārium nasprotno, nasproti pa: Ulp. (Dig.); contrārium kot govorna podoba = nasprotje, protistavek, protirek: Corn. (IV, 19, 27), Ci. (De inventione I, 28, 42). β) v pl.: conferre pugnantia et comparare contraria Ci., lex imperat honesta, prohibet contraria Ci., contrariorum contraria sunt consequentia Ci., diversae vocant animum in contraria curae V., auctoris sortem in contraria mutet O. v nasprotno (nasprotje), tako tudi: Caeneus in contraria versus O. (= iz deklice v dečka spremenjen); z gen.: contraria rerum bonarum, artium contraria Ci.; z dat.: quis non diversa praesentibus contrariaque exspectatis aut speret aut timeat? Vell., qui contraria deo faciat Lact. nasprotje temu, kar bog (dela); s quam: Aug., CL., qui contraria faciat quam deus Lact. vse drugače kakor bog.
b) occ. α) nasproten, sovražen, zoprn, nenaklonjen, neugoden: contrariis dis Varr., c. arma O. sovražnikovo, exta T., Suet. neugodno; z dat.: stirps fatis contraria nostris V., nona (dies) contraria furtis V. neugoden (ker že mesec sveti), litora litoribus contraria V., quod si forte tuis non est contraria votis (puella) Pr., scorpionibus contrarius stellio Plin., aliquis mihi invenitur maxime contrarius Ph. najhujši sovražnik. Kot subst. contrāriī -ōrum, m nasprotniki, sovražniki, zoprniki: Vitr. β) namenu (smotru) nasproten, neprimeren, neprikladen, nesmotrn, kvaren, škodljiv: otium maxime contrarium C. kaj škodljivo, quod, cum Lepidus contionaretur … , maxime contrarium fuit Asin. Poll. in Ci. ep., exercitationes magna ex parte contrariae T. škodljive, contrarie dicere aliquid T. neprikladno, neprimerno; z dat.: (loca) Averna vocantur nomine, … quia sunt avibus contraria cunctis Lucr., hyssopum stomacho contrarium Plin., cum ipsi, qui dicit, inutile … , tum causae contrarium Q., a philosophia eum (Neronem) mater avertit, monens imperaturo contrariam esse Suet.; z inf.: hoc facere contrarium est Col., ne carmine quidem ludere contrarium fuerit Q.

corpus moški spol Telovo (praznik)

corpus de sangre vstaja v Kataloniji leta 1640
aplazar a. para el (día del) corpus odložiti nekaj na sveti Nikoli

cūria -ae, f (iz *coviria [cum in vir] zbor mož, moški zbor; prim. lat. Quirītēs)

I.

1. narodni oddelek, kurija, eden izmed 30 oddelkov, v katere je Romul razdelil tri prvotne rimske (patricijske) tribue (Ramnes, Tities in Luceres), vsako v 10 kurij; vsaka kurija se je delila na 10 rodov (gentes), načeloval pa ji je kurion (cūriō), ki je bdel nad skupnimi posli, zlasti nad službo božjo. Načelnik vseh kurionov se je imenoval curio maximus (višji kurion, nadkurion): Pl., Fl., Dig. idr., si tamen id XXX curiae iussissent Ci., (Romulus) cum populum in curias triginta divideret, nomina earum (sc. mulierum Sabinarum) curiis inposuit L.

2. met. zbornica kurij, kurijska zbornica, poslopje na severovzhodnem vrhu Palatina; tam so se kurije dobivale na posvetovanjih, slavnostnih pojedinah in opravljanu službe božje: c. prisca O. ali curiae veteres Varr., T., naspr. pozneje zgrajene curiae novae v 1. okraju blizu Fabricijevega križišča (compitum Fabricium): Fest. —

II.

1. senatski zbor, senat, starešinstvo: vindex temeritatis et moderatrix officii curia Ci., curia maesta ac trepida orare Ci., frequentique curia … ne inter consules quidem ipsos satis conveniebat L., insigne … praesidium … consulenti, Polio, curiae H., civitate donatos, et quosdam e semibarbaris Gallorum, recepit in curiam (Caesar) Suet., liberis senatorum … curiae interesse permisit (Augustus) Suet.

2. met.
a) senatska (starešinska) zbornica, senatska posvetovalnica, kurija; v Rimu je bilo več takih zbornic: α) c. Hostilia Hostilijeva senatska zbornica, pozneje curia vetus, nav. samo curia, postavil jo je kralj Tul Hostilij v 10. rimskem okraju na severni strani komicija (comitium), a je pogorela ob Klodijevi pogrebni svečanosti l. 52: Vell., Plin., Q. idr., templumque ordini ab se aucto curiam fecit (Tullus Hostilius), quae Hostilia usque ad patrum nostrorum aetatem appellata est L., lectus in curiam Varr., ego sum ille consul, … cui … non curia, summum auxilium omnium gentium, non domus … umquam vacua mortis periculo atque insidiis fuit Ci., qui (Clodius) mortuus … curiam incenderit Ci., auctoribus in curiam introductis L., ceteros metus non curiā modo, sed etiam foro arcebat L., stante urbe et curiā Ci. ali pro curia inversique mores! H. („curia“ je pojem za rimsko pravo in zakone kakor Capitolium za državno moč), curia pauperibus clausa est O., (Caesar) decerni sibi passus est: sedem auream in curia et pro tribunali, … Suet. β) curia Iulia Julijeva senatska zbornica, tudi na komiciju, imenovana po Juliju Cezarju, ki jo je začel graditi potem, ko je curia Hostilia pogorela; dokončali so jo triumviri: Suet. γ) curia Pompeia ali Pompei Pompejeva senatska zbornica, postavil jo je Gnej Pompej na Marsovem polju; po tistem, ko je bil v njej umorjen Cezar, so jo za vselej zaprli: (Caesar) in curia Pompeia ante ipsius Pompei simulacrum … a nobilissumis civibus … trucidatus Ci., postquam senatus Idibus Martiis in Pompei curiam edictus est Suet.
b) occ. (o drugih zbornicah): v Rimu: α) curia Calābra izklicevalna kurija na Kapitoliju, v kateri so izklicevali (calāre) kalende: Varr., Macr. idr. β) curia Saliorum salijska kurija na Palatinu, Marsu posvečeno uradno poslopje Salijcev (Salii), v katerem se je po ustanovitvi Rima hranil sveti lituus: Ci. (De div. I, 17, 30); zunaj Rima: zbornica (posvetovalnica) višjih oblastnikov (= βουλευτῆριον), npr. v Sirakuzah: in curia positum monumentum Ci.; na Salamini: inclusum in curia senatum Salaminae obsederat Ci. ep.; v Troji: intrata est altae mihi curia Troiae O.; v Atenah (= Areopagos): ergo occulta teges, ut curia Martis Athenis Iuv., nemo de curia (= noben starešina) Ap.