Franja

palinare v. tr. (pres. palino) geodez. odrediti (orientacijske točke) s palinami

pergeñar odrediti; izvesti

pergeñarse opremiti se

placeō -ēre -uī in placitus sum, -itum (indoev. kor. *plek- ali *plaHk- plosk, tolči, tanjšati; prim. gr. πλάξ ploskev, plošča, ravan, ravnina, πλακοῦς ploska pogača, stvnem. flah = nem. flach, sl. plosk, let. plakans plitev, plosk, lat. placidus, plācō)

1. všeč(en), po volji biti, ugajati: bonis placere cupiebam Ci., vis et arma satis placebant T. se je zdelo dovolj dobro, placere sibi Pl., Ci., O. biti si všeč = biti zadovoljen s seboj, placuit Kom., privolil sem v to, pritrdil sem, placitus sum ugodil sem: placita es simplicitate tuā O., placens uxor H. všečna, prijetna; pass.: si illa tibi placet, placenda dos quoque est quam dat tibi Pl. mora zadostovati.

2. occ. (na gledališkem odru) ugoditi (ugajati), (po)hvaljen biti: perfeci ut spectarentur: ubi sunt cognitae, placitae sunt Ter., primo actu placeo Ter., admodum placere in tragoediis Ci., Canus choraules mire placens Suet. — Od tod impers. placet -ēre, placuit ali placitum est z dat. personae in brez njega (prim. gr. δοκεῖ μοι)
a) zadovoljen biti: et rei publicae et ipsis placere oportere, si … C., cum primum ei vires suae satis placuissent non dubitabant L., sua cuique satis placebant S.
b) (za)zdeti se komu, za dobro spozna(va)ti ali imeti, imeti kako zamisel, meniti, glasovati za kaj, ljubiti (hoteti) se komu, hoteti kdo kaj, volja koga biti, skleniti: ut doctissimis placuit Ci.; pogosto kot vrinjeni stavek: si placet Ci. če se ti (nam itd.) ljubi, če te (nas itd.) je volja; še zlasti: si dis placet Ci. če je božja volja, če bog da (včasih iron.). Subj. se izraža α) z inf.: nec mihi quidem ipsi tunc placebat diutius abesse ab rei publicae custodia Ci., maiori parti morari placuit C., placuit verba apud regem facere S., absistere oppugnatione placuit L., non placebat illi orationem inflectere Sen. rh., Veneri placet impares formas atque animos sub iuga aënea mittere H. β) z ACI: duo placet Carneadi esse genera visorum Ci. Karnead meni, placet Stoicis homines hominum causā esse generatos Ci., placuit impigros iuvenes pergere inde rectā ad portam L., hos corripi placitum est T. γ) s finalnim stavkom: ita nobis placitum est, ut ea, quae difficillima essent, potissimum conscriberemus Corn., his placuit, ut tu in Cumanum venires Ci., placitum est, ut in aprico loco considerent Ci., inter nos mane placuerat, ut a notariis verba nostra exciperentur Aug.; s samim cj.: placuit ad hunc primum ferremus aditum Ap.
c) occ. kot držpr. t.t. (o senatu idr.) odrediti (odrejati), (za)ukaz(ov)ati, skleniti (sklepati), ukreniti (ukrepati) (s finalnim stavkom ali ACI): S., C. idr., sic placitum est V., placitum est (sklenilo se je), ut reverteretur Pompeius Ci., senatui placere C. Cassium pro consule provinciam Syriam obtinere Ci., placitum est eandem poenam inrogari T., si hic ordo placere decreverit te ire in exsilium Ci., suggestum adornari placuit L., placitum (sc. est) eandem poenam irrogari quam in Aruseium T., et placuit, ne (sc. consules) imperium longius quam annuum haberent Eutr., post aliquantum nullos fieri placuit Eutr. — Od tod adj. pt. pf. placitus 3

1. všečen, prijeten: locus S., bona O., placito pugnabis amori? V., cultrix placitissima nostri Stat.

2. sklenjen, dogovorjen: placitum componite foedus V.; subst. placitum -ī, n mnenje, odredba, nauk: aliquem ultra placitum laudare V. čez svoje prepričanje = čez mero, placita maiorum T., rhetorum aut philosophorum placita T. (Dial.), quae Graeci vocant dogmata, nobis vel decreta licet appellare vel scita vel placita Sen. ph., philosophiae Sen. ph., medicorum, Babyloniorum Plin.

pokreníti -krénem
1. pokrenuti, odrediti, učiniti: pokreniti kaj v podjetju za zvišanje proizvodnosti
2. dati pobudu, podstaći: pokreniti zanimanje za jezik

pòstaviti -īm
I.
1. postaviti: postaviti što na svoje mjesto; postaviti mašinu, stroj; postaviti sebi za cilj; postaviti načelo; postaviti čete u bojni red; postavimo da to nije tako recimo, da to ni tako
2. podstaviti, podložiti: postaviti odijelo vatom, krznom
3. dati: postaviti kapu na glavu
4. pogrniti: postaviti sto
5. postaviti jed na mizo: postaviti gostu jelo
6. določiti: postaviti granicu
7. posaditi: postaviti gosta na stolicu
8. obložiti: postaviti korice od knjige zlatom i srebrom
9. namestiti, nastaviti: postaviti suca, sudiju, stražu
10. odrediti, določiti: postaviti globu, carinu
11. zastaviti: postaviti komu pitanje
12. napraviti, narediti: postaviti zulum, nešto za zakon
II. postaviti se
1. postaviti se: postaviti se u red
2. izročiti se, vdati se: što si se hudoj volji postavio
3. postaviti se: to će se sprovesti, pa makar se svijet na glavu postavio

postáviti -im, postavijen -a
I.
1. postaviti: postaviti stražo; postaviti koga za dediča
postaviti koga nasljednikom (-sled-); postaviti komu skrbnika
postaviti komu staratelja; postaviti mejnik
postaviti međaš; postaviti keglje
postaviti čunjeve, kegle; postaviti vprašanje, rekord; postaviti pogoj
postaviti uvjet, uslov
2. postaviti, staviti, metnuti: postaviti uro na mizo; postaviti piko na i
3. postaviti, podići, sagraditi: postaviti hišo, most, spomenik
4. podići, uspraviti: postaviti koga na noge
5. postaviti, odrediti: postaviti rok, termin, ceno
6. pravilno postaviti, namjestiti (-mest-): besede prav postaviti
7. pretpostaviti, reći, uzeti: postavimo, da je stvar tako
pretpostavimo da je stvar ovako, recimo da..., uzmimo da...
8. sliko na ogled postaviti izložiti sliku; postaviti šotor
razapeti šator; postaviti koga na laž
utjerati (-ter-) koga u laž; postaviti v učni načrt
unijeti, uneti u nastavni plan; postaviti koga na hladno
izbaciti koga napolje; postaviti koga na poskušnjo
staviti koga na probu
II. postaviti se
1. postaviti se: straža se naj postavi pri vratih; postavilo se je vprašanje
2. postaviti se v bran dati se na obranu, na odbranu; postaviti se po robu
oduprijeti se, odupreti se; postaviti se za koga
zauzeti se za koga; odločno se postaviti
oštro istupiti; postaviti se pri izpitu
odlikovati se na ispitu; postaviti se v vrsto
stati u red

prae-cipiō -ere -cēpī -ceptum (prae in capere)

1. (v)naprej vzeti (jemati), prevze(ma)ti, komu kaj, prisvojiti (prisvajati) si: aquam Lucr., pecuniam mutuam C. vnaprej vzeti (jemati) na posodo, izposoditi (izposojati) si, locum Cu. ali Piraeeum L. ali litora V. prej zasesti, tako tudi mons praeceptus S., iter Cu., L. ali aliquantum viae, longius spatium L. prej pre(hod)iti, premeriti (nekoliko poti, daljši kos poti), malce (nekoliko) prehiteti koga, aliquantum ad fugam temporis L. precej časa (prednosti) za beg si pridobiti, tempore praecepto L. zaradi časovne prednosti (prehitevanja), bellum T. prej začeti vojno, fata veneno Fr. smrt prehiteti s strupom, prej se zastrupiti, si lac praeceperit aestus V. če vročina izsuši mleko (= če mleko izhlapi), preden molzemo, praecipitur seges O. prehitro zori.

2. (vna)prej uži(va)ti, (ob)čutiti: ut ne multi illud (sc. candelabrum) ante praeciperent oculis quam populus Romanus Ci., eius rei laetitiam L., spectatissimi triumphi laetitiam Hirt., spem L., laudem T. (Dial.); occ. kot jur. t.t. (dediščino) vnaprej dobiti, vnaprej (po)dedovati: Plin. iun., Icti.

3. (po)prej, vnaprej misliti, predstaviti (predstavljati) si, (iz)vedeti, (spo)znati itd.: victoriam animo C., cogitatione futura Ci., omnia praecepi atque animo mecum ante peregi V., spe hostem V. predstavljati si, v duhu videti, rem famā L., consilia hostium Ci. vedeti za sovražne naklepe, preden se uresničijo; opinione praecipere z ACI vnaprej domnevati se: C.

4. predpis(ov)ati, naročiti (naročati), svetovati, da(ja)ti nasvet(e), odrediti (odrejati), opozoriti (opozarjati) na kaj, vele(va)ti, ukaz(ov)ati: abs.: ut erat praeceptum C., ut praeceperat, sicut praeceptum erat Cu.; z obj.: Cu. idr., hoc tibi praecipio Ci., quidquid praecipies (v vseh svojih predpisih (pravilih)) esto brevis H.; s finalnim stavkom: N., Plin. iun. idr., praecipit, omnes mortales pecuniā aggrediantur S., praecipitur aedilibus, ut noctu vigilias agerent Ci., hoc praecipio, ne segniores sitis Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: praecipit, quae fieri velit C., quid fieri vellent, praeceperunt N.; redko z inf.: Plin., O., iustitia praecipit parcere omnibus Ci.; pri poznejših piscih analogno po glag. iubēre z ACI oz. NCI: Plin., Suet., Arn., Lact., ceteros omnes decedere praecepit Ap., pueros in agrum deduci praecepit Iust., ceteras (sc. sarcinas) incendi praecepit Cu., praecipimur domino psallere Cass., Philoromus auriga rapi praeceptus Amm.

5. učiti, da(ja)ti nauk(e), da(ja)ti po(d)uk: artem nandi O., praecipe lugubres cantus H. uči me, recte praecipi potest in amicitiis Ci.; z ACI: ratio parum praecipit nec bonum illud esse nec porro malum Ci.; abs. poučevati, biti učitelj: alicui Suet., de eloquentiā Ci., qui de arte dicendi praecipiunt Ci.; subst. pt. pr. m praecipientes učitelji: inscientia praecipientium T. (Dial.), eum in numero praecipientium non habeo Q.; tudi samo učenjaki = teoretiki: Q. (Institutio oratoria 2, 6, 1).

prae-eō -īre (-īvī in) -iī -ītum -itūrus (prae in īre)

1. spredaj, naprej, pred kom (hod)iti: Varr., novi praeeunt fasces O., praeeunte carinā V., consulibus lictores praeeunt L., Laevinus Romam praeivit L.; trans.: p. aliquem per avia T.; pren.: naturā ipsā praeeunte Ci. prednjačiti, pot kazati, famam sui T. prehiteti.

2. metaf.
a) (kot relig. in publ. t.t.) narekovati kako besedilo: Suet. idr., praei verbis, quid vis Pl., vota, alicui preces Cu., carmen L., sacramentum T. besedilo prisege, prisežne besede, prisežni obrazec, coactus pontifex verba (posvečevalno besedilo, besedilo posvetitve) praeire L.; abs.: aliquo praeeunte L., Cu., Plin. iun., de scripto praeire Plin., duumviris praeeuntibus L., nī mihi praeeatis Ci.
b) komu, pred kom reči (govoriti, praviti, povedati), (pre)brati, (pre)čitati, (za)peti, (za)igrati, (za)svirati: ut vobis voce praeirent, quid iudicaretis Ci., praeire legentibus Q., tibium Graccho praeisse ac praemonstrasse modulos Gell.
c) odrediti (odrejati), zapoved(ov)ati, vele(va)ti, ukaz(ov)ati, predpis(ov)ati, napotíti (napotováti), da(ja)ti navodila: omnia, ut decemviri praeierunt, facta L., praeire alicui de omni officio iudicis Gell.

prae-scrībō -ere -scrīpsī -scrīptum (prae in scrībere)

1. spredaj napisati (zapisati), postaviti (postavljati) na začetek, (pis(me)no) postaviti (postavljati) na začetek, na(d)pisati: sibi quae Vari praescripsit pagina nomen V. ki ima spredaj zapisano, spredaj nosi ime, diplomatibus nullum principium praescribere T., nomen libro, epistulae titulum Gell., auctoritates praescriptae Ci. v pooblastilo (poverilo senatnega sklepa) napisana imena (prisotnih senatorjev); abs.: ut praescripsimus Vell. kakor smo prej (zapisali =) omenili; occ.
a) uporabiti za (kot) pretvezo: frustra aliquem T.
b) (kot jur. t.t.) uporabiti ugovor za pretvezo, nasproti postaviti ugovor, ugovarjati: Q., Icti.

2. metaf.
a) predpis(ov)ati, vele(va)ti, ukaz(ov)ati, odrediti (odrejati): ut ipse praescripserat N., munia H., iura civibus Ci., senatui, quae sunt agenda Ci.; s finalnim stavkom: N., in foedere praescriptum est, ut navem dare necesse sit Ci.; z inf.: T., mos praescribit praetores in parentum loco esse oportere Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: senatui, quae bella sint gerenda, praescribo Ci., quid fieri oporteret, non minus commode ipsi sibi praescribere quam ab aliis doceri poterant C.
b) načrta(va)ti, (na)risati: lineamenta Plin.; pren.: formam futuri principatus T. pred oči (po)staviti podobo … — Subst. pt. pf. praescriptum -ī, n

1. predpis za pisanje ali učenje na pamet: Sen. ph., Q.

2. predpisana (naznačena, označena, določena) meja, predpisano (naznačeno, označeno, določeno) področje, območje: intra praescriptum equitare H.

3. metaf. predpis, pravilo, smernica, vodilo, ravnilo: alterius praescriptum C., ad praescriptum consulis L., omnia legum praescripto fieri videbitis Ci., praescripta calcis (= meta) Lucr.

Opomba: Sinkop. pf. praescripsti: Ter.

preceptuar (pres: -úo) odrediti, ukazati, predpisati

prescribe [priskráib]

1. prehodni glagol
predpisati (to komu)
odrediti
medicina predpisati (for za koga; zdravilo)

2. neprehodni glagol
predpisovati, odrejati; izdati recept (for za)
zastarati

as prescribed kot je predpisano, po predpisih

prescribir (pretekli deležnik: prescri/p/to) predpisati, odrediti; zastareti

prescrire* [prɛskrir] verbe transitif predpisati, določiti, odrediti; izrecno priporočiti; juridique pustiti zastarati

se prescrire zastarati
le médecin prescrit des remèdes, un repos absolu zdravnik predpiše zdravila, odredi popoln počitek

prononcer [prɔnɔ̃se] verbe transitif izreči, izgovarjati, izgovoriti; odrediti, odločiti; razglasiti (sodbo); položiti (zaobljubo); verbe intransitif, juridique odločiti

se prononcer izgovarjati se; izjaviti se, izraziti se; zbuditi pozornost; vieilli izreči svoje mnenje; odločiti se; jasno povedati
prononcer bien, mal dobro, slabo izgovarjati
ce mot est difficile à prononcer ta beseda je težko izgovorljiva
prononcer la dissolution de l'Assemblée razglasiti razpust (ljudske) skupščine
prononcer une peine, une condamnation, une excommunication izreči kazen, obsodbo, izobčenje
prononcer des vœux (religion) iti v samostan, izreči slovesno zaobljubo
le tribunal n'a pas encore prononcé sodišče še ni izreklo sodbe
le jury s'est prononcé pour la culpabilité avec circonstances atténuantes porotniki so se izrekli za krivdo z olajševalnimi okoliščinami
prononcer un hors de cour, un non-lieu ustaviti (sodni) postopek
prononcer soi-même sa condamnation sam si izreči sodbo

propinar piti dati; odrediti, dati (zdravilo); zadati (udarec)

propinar una paliza pretepsti

proveer* (glej veer) oskrbeti, opremiti (de z); opraviti (posel); zasedati; podeliti (službo); odrediti, skleniti; pravo začasno odločiti

proveer a las necesidades oskrbovati koga
¡Dios proveerá! to je v božjih rokah!
proveerse oskrbeti se (de z)
proveerse de fondos oskrbeti se z denarjem

re-sīgnō -āre -āvī -ātum (re in sīgnāre)

1. razpečatiti, odpečatiti, odpreti (odpirati): Plin. idr., litteras Ci., epistulas Pl., testamenta H.; pesn.: (sc. Mercurius) lumina morte resignat V. odpira oči, ki jih zapira smrt (ker umirajoči odpirajo oči) = jim ne da (dovoli) umreti; pren.: periuria Graia resignat Sil. loči, predere; occ.
a) naznaniti (naznanjati), odkri(va)ti, razkri(va)ti: fata veniantia O., mandata alicuius Mart., totum hoc verba resignent Pers.
b) razveljaviti (razveljavljati), uničiti (uničevati): fidem tabularum Ci., pacta Sil., ne quid ex constituti fide resignaret Fl.

2. dati (dajati) nazaj, vrniti (vračati), odpovedati (odpovedovati) se, odreči (odrekati) se čemu: resigno, quae fortuna dedit H., cuncta H.

3. odkazati (odkazovati), odrediti (odrejati), dodeliti (dodeljevati): resignatis vectigalibus Ca.

rule² [ru:l] prehodni glagol & neprehodni glagol
upravljati, voditi, uravna(va)ti, usmeriti; obvladati (čustvo), brzdati; odločiti, odrediti, rešiti (that da)
postaviti načelo; naložiti, predpisati; načrtati, vleči črte z ravnilom, linirati; vladati (over nad)
prevladovati; (o cenah) stati, držati se

to rule oneself obvladati se
Rule Britannia Vladaj, Britanija! (domoljubna angleška pesem)
a ruled case odločena, dognana stvar
ruled paper liniran papir
to be ruled by s.o. biti pod vplivom koga
be ruled by me! poslušaj, ubogaj moj nasvet!
to rule nominally le po imenu biti vladar (gospodar)
to rule one's passions obvladati svoje strasti
to rule the roast (roost) biti gospodar (v hiši, doma), imeti glavno besedo, odločati
to rule by the whip vladati (gospodovati) s knuto
to rule with a rod of iron vladati z železno roko
to rule in s.o.'s favour odločiti komu v prid
corn rules high cene žitu so visoke
prices ruled high (lower) cene so bile visoke (nižje)

sacrō -āre -āvī -ātum (sacer)

1. (božanstvu) posvetiti (posvečati, posvečevati): CU., PLIN., SUET. idr., auri, argenti, eboris sacrandi modus esto CI., duabus aris ibi Iovi et Soli sacratis L., aras V., laurum Phoebo V., dis Italis votum immortale V., tibi, Phoebe, sacravit remigium alarum V., vidi ... sanguine foedantem, quos ipse sacraverat, ignīs V. ogenj, ki ga je bil sam zanetil bogovom na čast, vigilemque sacraverat ignem V. je bil ustanovil, lectos sacrabo viros V. bom posvetil za svečenike, quam (sc. agri partem) mihi prisci sacravere senes O.

2. sploh komu posvetiti (posvečevati), podariti (podarjati), darovati, pokloniti (poklanjati), da(ja)ti, nakloniti (naklanjati), nameniti (namenjati), določiti (določati), odrediti (odrejati): quod patriae vocis studiis nobisque sacrasti CI., opus tibi (sc. Augusto) sacratum O., hunc illi ... honorem Iuppiter erepta pro virginitate sacravit V.

3. occ.
a) posvetiti (posvečati, posvečevati) = narediti (delati) kaj sveto (neoskrunljivo, neprekršljivo): foedus, quod in Capitolio quod Olympiae quod in arce Athenis sacratum fuisset L., lex sacrata, leges sacratae CI., L., FEST. zakoni, katerih prelomitev (prekršitev) je kazensko prepovedana ali pa povezana s prekletstvom bogov, parentum condicionem sacravimus, quia expediebat liberos tolli SEN. PH., hoc nemus aeterno cinerum sacravit honore (= exstructo sepulcro) Faenius MART.; od tod tudi kako božanstvo posvetiti = kot svetega (sveto) (po)častiti: haud frustra te patrem deûm hominumque hac sede sacravimus L. sacrata Vesta O.
b) koga komu posvetiti (posvečati, posvečevati), izročiti (izročati) v pogubitev, prekleti (preklinjati) koga: ut, qui iuniorum non convenisset ad imperatorum edictum ... caput Iovi sacraretur L., de provocatione ... sacrandoque cum bonis capite eius, qui ... L., iniecere manum Parcae telisque (dat.) sacrarunt euandri (sc. Halaesum) V.

4. metaf. koga (kaj) narediti (delati) nesmrtnega (nesmrtno), ovekovečiti (ovekovečevati, ovekovečati): vivit eloquentia eius (sc. Catonis) sacrata scriptis L., avum ... sacrarunt aliquā carmina parte tuum O., hunc Lesbio sacrare plectro H., quod Libitina sacravit H. kar je Libitina ovekovečila = kar je umrlo (mrtvo). – Od tod adj. pt. pf. sacrātus 3 posvečen, svet: caput, lucus, sedes, templum V., sacrata iura Graiorum V. ali parentum O., dare sacratis oscula liminibus TIB., sacrati milites L. ki so posvečeni (= zavezani) bojevati se na smrt, sacrati homines MACR., AUG. ki so se posvetili bogovom, sveti, numen nullum sacratius SIL., Caesaris alma dies et luce sacratior MART., beneficiorum sacratissimum ius SEN. PH., divi Augusti sacratissima memoria VAL. MAX., numen gentibus illis sacratissimum PLIN., sacratissimi pontifices SID., sacratissima urbs (= Roma) AMM.; occ. pobožanstven: dux O. cesar (Avgust); sacratissimus kot pridevek cesarjev: G. (DIG.) idr. pozni pisci. – Adv. sacrātē

1. sveto, pobožno: sacrate vivere AUG.

2. skrivnostno, skrivno, tajno, tajnostno, mistično, misteriozno: sacrate accipiendus sit numerus AUG.

sanciō -īre, sanxī, sanctum in sancītum (sacer)

1. s posvetilnim obredom, posvečenjem posvetiti (posvečati, posvečevati), storiti (delati) kaj (za) sveto (neprelomljivo, neprelomno, nezlomljivo), postaviti (postavljati) za sveto (nedotakljivo), nepreklicno utrditi (utrjevati), potrditi (potrjevati), prizna(va)ti, odobriti (odobravati): PL., PR., SUET., CL. idr., quod ius ipse Iuppiter sanxit CI., sancire foedus sanguine L., foedera fulmine V., ius imperii Perdiccae morte CU., pacta T., acta Caesaris CI., augurem CI., tabulas ... quas bini quinque viri sanxerunt H., quae coniunctio necessitudinem eorum sanxit N., iure iurando inter se sanxerunt, ne ... C.; pogosto legem sancire CI., L., H. posvetiti (posvečati, posvečevati), ustanoviti (ustanavljati), potrditi (potrjevati).

2. določíti, dolóčiti (dolóčati, določeváti), odrediti (odrejati), ustanoviti (ustanavljati), uvesti (uvajati), (za)ukazati: PLIN., hoc ... Corneliae leges non sanciunt CI., sancire poenam STAT. ali poenam capitis alicui CU. prisoditi (prisojati), dosoditi (dosojati), silentium periculo vitae CU. s smrtjo preteč, pod grožnjo smrti, zaukazati, de iure praediorum sanctum apud nos non est iure civili CI., nihil de hac re sanciendi L., contra quam sanctum legibus erat L., nihil lege ullā in alios sanxit IUST.; s finalnim stavkom: quā lege videmus satis sanctum, ut cives Romani sint, ii, quos Cn. Pompeius de consilii sententia singillatim civitate donaverit CI., habent legibus sanctum, si quisquid de re publica a finitimis rumore aut famā acceperit, uti ad magistratum deferat C., sanxerunt, ne quis emeret CI. ali ut ne cui liceret CI., Flaccus sanxit edicto, ne ... CI., primo XII tabulis sanctum, ne ... T., neque, quominus id postea fieret, ulla lex sanxit CI. EP.; z ACI: AMM., fide sanxerunt liberos Tarentinos leges [suas] suaque omnia habituros L., omnes liberos esse sanxit SUET.

3. occ. (pod kaznijo, s kaznijo) prepovedati (prepovedovati), preprečiti (preprečevati), zabraniti (zabranjevati), kaznovati: GELL. idr., sancire observantiam poenā CI., incestum supplicio CI., honoris cupiditas ignomimiā sanciatur CI., lege sanciri aut iure civili CI., quod Athenis exsecrationibus publicis sanctum est CI. pod grožnjo (kaznijo) javnega prekletstva prepovedano, qui (sc. Solon) capite sanxit, si qui ... CI. je dal pod smrtno kazen, je omejil s smrtno kaznijo, je določil smrtno kazen. – Od tod adj. pt. pf. sanctus 3, adv. -ē

1. posvečen, nedotakljiv, svet: CA., Q., templum L., fanum sanctissimmum CI., arae, lucus O., ignes in honore deorum V., fontes, Thybris cum flumine sancto V., numina, oracula divûm V., societas ENN. AP. CI., fides V., ius CI., iura patriae sanctiora quam hospitii duxit N., libertas L., leges H., tribuni plebis TAB. XII AP. CI., uxor PH., aliquem sanctum habere C., sanctum est, quod ab iniuria hominum defensum atque munitum est DIG., aerarium sanctius CI. tajni državni zaklad, skrivna državna zakladnica (v Sirakuzah; po tamkajšnjih sredstvih so posegali samo v največji sili), nusquam eas (sc. pecunias) tutius sanctiusque deponere credentes quam in publicā fide L.

2. svet = častitljiv, častivreden, božji, božanski: LUCR., MART., FL. idr., sancte deorum V., vates sanctissima (= Sibylla) V., sanctissimae deae CI., sancta stella Mercurii CI., Osiris H., Ennius sanctos appellat poëtas CI., sanctum nomen poëtae CI., sanctus senatus V., ordo sanctissimus ali sanctissimum orbis terrae consilium CI. (o senatu), sanctius consilium L. ožji senatni odbor, ožji svet; sanctus ali sanctissimus o cesarjih = (pre)vzvišeni: sancte pater patriae O. (o Avgustu), sancte pater VAL. FL., sanctissime Imperator PLIN. IUN.; occ. prazničen, slovesen: dies TIB., dies sanctior paene natali H., diem sanctissimum et celeberrimum sustulerunt CI., sancta oratio Q. – Subst. n
a) sveto: omne sanctum non tanget VULG. ničesar svetega.
b) sveto = svetišče, svet kraj, tempelj: in sancto quia facit aurum? PERS., VULG.

3. meton. svet = bogu všečen, brezgrajen, brezmadežen, neomadeževan, čist, blagonraven, pošten, pravičen, nedolžen, kreposten, vesten, pobožen: Q., VAL. MAX., IUV. idr., Cato sanctus et innocens L., Luscius et Manilius naturā sancti et religiosi CI., veteres et sancti viri S. AP. MACR., nulla umquam res publica nec maior nec sanctior L., cum illo neque integrior esset in civitate neque sanctior CI., homo sanctissimus CI., sanctissima atque optima femina CI., sancta viri sententia LUCR., sanctior eloquentia T., sanctissima disciplina Stoicorum GELL., sanctissime observare promissa CI. najvestneje, se sanctissime gerere CI.; subst. n: nihil veri, nihil sancti L. nič čuta za resnico, nič občutka za pravico; occ.
a) čist, deviški, sramežljiv: ne amores quidem sanctos a sapiente alienos esse arbitrarentur CI., virgines (= Vestales) H., sanctissima coniunx V., mulier sancti pudoris custos TIB., verecundo sanctius ore loqui MART.; subst. sanctus -ī, m svet mož, svet človek, svetnik: ECCL.
b) pobožen, (globoko) veren, poln svetega strahu (strahospoštovanja), kot adv. tudi = s svetim strahom (strahospoštovanjem): Dareus, ut erat sanctus et mitis CU., sancte iurare, adiurare PL., TER., pie sancteque colimus naturam excellentem CI.

Opomba: Nenavaden pf. sancīvit: LAMP.; pt. pf. sancītus: LUCR., plpf. sancierat: PRISC.