Franja

Zadetki iskanja

  • lēgō -āre -āvī -ātum (lex)

    I. naročiti (naročati), naložiti (nalagati) komu kaj: quin potius, quod legatum est tibi negotium, id curas? Pl.

    II. occ.

    1. kot držpr. t.t.
    a) odposlati (odpošiljati) koga kam kot poslanca (s kakšno nalogo): hominem suae civitatis in primis honestum ac nobilem … legarunt ad Apronium Ci., tres adulescentes in Africam legantur, qui ambos reges adeant S., quos Athenienses Romam ad senatum legaverant Gell.; metaf. komu kaj po poslancih sporočiti (predati): quae verba legaverint Rhodii ad hostium ducem Gell.
    b) koga postaviti za legata (podpoveljnika), izvoliti (vzeti) koga za legata (podpoveljnika), imenovati koga za legata (podpoveljnika): Ligarium senatus idem legaverat Ci., ne legaretur A. Gabinius Cn. Pompeio expetenti Ci., Dollabela me sibi legavit Ci. ep., Calpurnius … legat sibi homines nobilīs factiosos S.

    2. kot jur. t.t. komu kaj v oporoki volíti ali sporočiti (sporočati), zapustiti (zapuščati) komu kaj v dediščino: legavit uxori mundum omne penumque Luc. ap. Gell., Fabiae pecunia legata est a viro Ci., signa, tabulae, quas populo Caesar unā cum hortis legavit Ci., is, cui omne argentum legatum est Q.; legare alicui aliquid ab aliquo voliti komu kaj tako, da mora to volilo izplačati glavni dedič: ei (sc. uxori) testamento legat grandem pecuniam a filio Ci. veliko vsoto denarja, ki naj jo izplača sin. Od tod subst.

    1. lēgātus -ī, m
    a) poslanec: legati ex auctoritate senatus legabantur Ci., legatos deprecatoresque mittere Ci., cum Athenienses ad senatum legatos de suis maximis rebus mitterent Ci., legatos mittere de pace C., L. idr., legatos mittere ad indicendum bellum L., missi magnis de rebus uterque legati H., hinc ubi legati rediere, negata ferentes arma Aetola sibi O.
    b) α) legat, podpoveljnik (gr. ὑποστράτηγος) = najvišji pomočnik vojskovodje: summo imperatori legatus, L. Lucullo, fuit (sc. Murena) Ci., in altera parte fluminis A. Titurium Sabinum legatum cum sex cohortibus reliquit C.; ob odsotnosti višjega poveljnika (vojskovodje) je prevzel poveljništvo najstarejši legat kot legatus pro praetore = namestnik vojskovodje: C. Legati so bili možje senatorskega stanu, ki jih je senat izbiral in pošiljal na bojišče (od tod njihov naziv); v času cesarjev je imela vsaka legija svojega legata (legati legionum): legatus legionis in Germaniam missus est Suet., legato legionis … ignominiā notato Suet. V mirnih provincah so bili legati za časa republike le upravni, namestniku podrejeni uradniki brez vojaškega poveljstva: N. idr. legatum sibi legare Ci. β) v cesarski dobi od cesarja v provinco poslani cesarski namestnik. „Legati Caesaris“ so imeli prokonzulsko, ob njih delujoči „legati legionum“ pa propretorsko oblast: at Caesar cognita morte legati, ne provincia sine rectore esset, A. Didium suffecit T., ergo egressi, ego (sc. Agricola) veterum legatorum vos priorum exercituum terminos T., Auli Plauti legati consularis … ductu Suet., legatum … Syriae consularem suppetias ferentem … fugaverant Suet.

    2. lēgātum -ī, n zapis v oporoki, volilo: Plin. iun., Suet., Ulp. (Dig.), solutio legatorum Ci., Hortensii legata cognovi Ci. ep., legatum habere in testamento alicuius Petr., legatum peto ex testamento Q.

    Opomba: Star. cj. pf. lēgāssit = legaverit: Tab. XII. ap. Ci. et ap. Ictos.
  • load2 [loud]

    1. prehodni glagol
    naložiti, natovoriti (up)
    natlačiti, naprtiti; nabiti (puško); obsuti, obsipati (with; s pohvalami, delom itd.); obremeniti, napolniti (želodec); obtežiti (zlasti zaradi goljufije); ponarediti (vino); z doplačili povišati (ceno)

    2. neprehodni glagol
    nabiti se, napolniti se; živahno kupovati na borzi

    to load the camera dati film v kamero
    to load dice obtežiti igralne kocke (zaradi goljufije); figurativno goljufati pri igri
  • mettere*

    A) v. tr. (pres. metto)

    1. dati, dajati; postaviti, postavljati; položiti, polagati; spraviti, spravljati:
    mettere i libri nella libreria spraviti knjige v knjižno omaro
    guarda dove metti i piedi pazi, kako hodiš!
    mettere la chiave nella toppa dati ključ v ključavnico
    mettere qcn. dentro koga zapreti
    mettere nel sacco pren. prevarati
    mettere allegria razveseliti
    mettere paura prestrašiti
    mettere male izzvati razdor
    mettere una pulce nell'orecchio di qcn. v kom zbuditi sum
    mettere insieme združiti
    mettere la luce elettrica, il gas pog. napeljati elektriko, plin

    2. posvetiti, posvečati:
    mettere tutte le proprie energie posvetiti vse svoje sile
    mettercela tutta prizadevati si z vsemi silami

    3. potrebovati, porabiti:
    per arrivare a destinazione la lettera ci ha messo dieci giorni pismo je potrebovalo deset dni, da je prišlo do naslovnika

    4. obleči, oblačiti; obuti:
    mettere il cappotto obleči plašč
    mettere le scarpe obuti čevlje

    5. dajati (iz sebe):
    mettere lamenti ječati
    mettere radice pognati korenine (tudi pren.);
    mettere cervello, giudizio spametovati se
    mettere le ali pren. naglo napredovati

    6. dopustiti, dopuščati; predpostaviti, predpostavljati:
    mettiamo il caso che denimo, da

    7. naložiti, nalagati:
    mettere una tassa naložiti davek

    8. spraviti, spravljati (v):
    mettere in latino prevesti v latinščino
    mettere un testo in musica uglasbiti besedilo
    mettere in versi dati v verze

    9. (v zvezah s samostalniki in predlogom a)
    mettere agli atti dati ad akta
    mettere al bando izgnati
    mettere a confronto primerjati
    mettere al corrente obvestiti
    a ferro e fuoco opustošiti
    mettere a fuoco foto izostriti (tudi pren.);
    mettere al mondo roditi
    mettere a morte usmrtiti
    mettere a nudo odkriti, razgaliti
    mettere a parte vključiti
    mettere alla prova preizkusiti
    mettere a segno natančno zadeti
    mettere a tacere utišati
    mettere a terra elektr. ozemljiti
    mettere ai voti una proposta dati predlog na glasovanje

    10. (v zvezah s samostalniki in predlogom in)
    mettere in atto izvesti, udejanjiti, realizirati
    mettere in cantiere začeti izgradnjo; pren. začeti
    mettere in chiaro razčistiti
    mettere in croce križati; pren., mučiti
    mettere in fuga pognati v beg
    mettere in giro razširiti
    mettere in non cale zanemariti, zanemarjati
    mettere in vendita dati v prodajo

    B) v. intr. zliti, zlivati se; peljati:
    il fiume mette nel mare reka se izliva v morje
    il sentiero mette nei campi steza pelje na polja

    C) ➞ mettersi v. rifl. (pres. mi metto)

    1.
    mettersi a tavola sesti za mizo
    mettersi a letto leči
    mettersi in cammino kreniti
    mettersi in piedi vstati
    mettersi nei pasticci pren. zaiti v težave

    2. obleči, oblačiti (se):
    mettersi in abito da sera obleči večerno obleko

    3. združiti se:
    mettersi in società con qcn. združiti se s kom

    4. kazati, pokazati (se):
    si mette bene, si mette male dobro, slabo kaže

    5. (s predlogom a + nedoločnikom) začeti, začenjati; lotiti, lotevati se:
    mettersi a giocare začeti igrati
    mettersi a studiare začeti študirati
  • nachlegen naložiti, nalagati
  • nagrúhati nàgrūhām, nagrúvati nàgrūvām
    I.
    1. ekspr. naguliti se: nagruhati se lekciju
    2. ekspr. napolniti, naložiti: nagruhati komu u zdjelu kupusa i graha
    3. napolniti, zatrpati: dvorište je nagruvano kolima
    4. nagrmaditi, nakopičiti: nagruhati silne pare
    II. nagruhati se ekspr. napokati se, najesti se
  • nàklasti -kládēm naklasti, naložiti: naklasti kotao, vatru
  • nakr̀cati -ām
    1. napolniti: nakrcati sanduk jabukama, kufer raznoraznim stvarima
    2. naložiti, natovoriti: nakrcati brod robom
  • namètati nàmećēm nadevati, naložiti: nametati bosiljka oko njene glave; nametali su mu mnogo tereta na grbaču
  • namètnuti nàmetnēm
    I.
    1. nadeti: nametnuti uzdu konju
    2. naložiti: nametnuti harač, kuluk, porez
    3. vsiliti: nametnuti komu svoje ubjedenje, svoje ideje, svoje nasilje
    4. dati na, deti na, postaviti na: nametnuti rezu zapahniti vrata
    5. naložiti: nametnuti slame oko kule
    6. napeljati, nagovoriti: nametnuti koga na zločin, na knjigu
    7. narediti, ureči: to je djetetu nametnuto
    II. nametnuti se
    1. vsiliti se: nametnuti se društvu, djevojci
    2. z vnemo se lotiti česa: nametnuti se na učenje
    3. ekspr. ubrati jo za kom: nametnuti se za kim
  • nàprtiti -īm (se) naprtiti (se), naložiti (se): naprtiti komu što na grbaču; naprtili su mu djevojku bez pameti i bez miraza; naprćen torbama i zavežljajima išao je kroz varoš
  • naróljati nàrōljām
    I.
    1. ekspr. nakotaliti: naroljati mnogo djece
    2. naložiti: ta drolja mi narolja muževlji samar
    3. nakopičiti se, nagrmaditi se: snijeg je naroljao do pojasa
    II. naroljati se ekspr. nažehtati se: pozvao u posetu jednoga svoga drugara, pa ti se oni propisno naroljaju
  • natòvariti -īm
    I.
    1. naložiti: natovariti kola
    2. naprtiti si: natovariti sebi posao i brige
    3. otovoriti: natovariti konja, sebe stvarima
    4. nakopičiti: kubizam natovari u slikarstvu mnogo nedonoščadi
    5. ekspr. speljati na led, nasankati, ukaniti
    II. natovariti se
    1. otovoriti se, natovoriti se
    2. ekspr. nabasati se, najesti se
  • naváliti nàvālīm
    I.
    1. navaliti, pritisniti: navalili su stranci u zemlju; navalile su mušterije na dućane, na robu; na djevojku su prosci navalili
    2. zavaliti: navaliti kamen na grobnicu
    3. napasti: Turci navališe na Srbe
    4. usuti se na glavo: na mene navališe hitni poslovi
    5. nadeti: navaliti oklop na konja
    6. naložiti: navaliti drva na ognjište; navaliti porez na narod
    7. ekspr. planiti: navaliti na jelo
    8. lotiti se, poprijeti: navaliti na posao
    9. obsuti koga s čim: navaliti na koga ponudama
    10. uliti se: krv mu navali na usta
    II. navaliti se
    1. nasloniti se: navaliti se komu na leda
    2. nagniti se: brod se navalio
    3. pasti na: zla slutnja navali se na njegovu dušu
  • oberare v. tr. (pres. ōbero) (sovraccaricare) preobremeniti, preobremenjevati; naložiti, nalagati breme:
    oberare qcn. di lavoro koga preobremenjevati z delom
  • oblige [əbláidž] prehodni glagol
    prisiliti
    pravno obvezati (to)
    naložiti (delo); ustreči (with s, z)
    biti zaželen

    to oblige o.s. obvezati se
    to be obliged to (do s.th.) morati (kaj narediti)
    to be obliged to s.o. for s.th. biti komu hvaležen za kaj
    much obliged! najlepša hvala!
    to oblige you tebi na ljubo
    an early reply will oblige prosimo za skorajšen odgovor
  • oc-cupō -āre -āvī -ātum (ob in capere)

    I.

    1. zavze(ma)ti, zasesti (zasedati), vzeti (jemati), osvojiti (osvajati): Iust., Suet. idr., loca superiora, culmina Alpium C., urbem L., qui Thermopylas occuparunt N.; z abl. instrumenti: Anconam cohortibus Cu., curiam armatis hominibus Ci., urbem viribus V. s silo, Italiam praesidiis Ci.; occ.
    a) obda(ja)ti, zastaviti (zastavljati), obložiti (oblagati), obkladati, polniti, napolniti (napolnjevati) s čim: urbem tectis Cu., aedificiis L., polum atrā nube H., aream fundamentis L., caementis mare H., navem frumento Auct. b. Afr.
    b) zavze(ma)ti: urbs oram freti occupat Mel., superna litora Padus occupat Mel.
    c) prije(ma)ti se, lotiti (lotevati) se česa, naložiti (nalagati) se na kaj: crustae occupant intus vasa omnia, in quis aquae fervent Plin.

    2. polastiti (polaščati) se česa, lastiti, prilastiti (prilaščati) si, prisvojiti (prisvajati) si, osvojiti (osvajati), zasesti (zasedati) kaj: tyrannidem Ci., regnum in suā civitate C. ali regnum Romae Ci. nasilno se polastiti kraljeve oblasti, naves C. prevzeti, odvzeti, feram Cu. ujeti, cibum Cu. najti (najdevati), dobi(va)ti; pesn.: Phaëthon currum occupat O. stopi na voz, occupat Aeneas aditum V. steče skozi vhod = vstopi, navis, occupa portum H. glej, da osvojiš pristan = da pripluješ v pristanišče; occ. polastiti (polaščati) se kake osebe, napasti (napadati), naskočiti (naskakovati), prestreči (prestrezati) koga, udariti na koga, po kom: L., O. idr., Lyncea gladio occupat V., vulnere accepto occupatur C. ga ujamejo, venienti Ebuso plagamque ferenti occupat os flammis V. zažene mu goreče poleno (gorečo glávnjo) v obraz, manicis iacentem occupat V. dene v spone, uklene, mors aliquem occupat Ter., Cu. ujame, dobi, preseneti.

    3. metaf.
    a) lotiti (lotevati) se, polastiti (polaščati) se česa, prevze(ma)ti kaj: proximum quodque verbum Q. pobrati, oprijeti se, carnificis manum Cu. posegati v rabljevo opravilo (pravico), o. oculos Sen. ph. prikupiti se očem, aures falsis criminibus Cu. ali fama aures occupat V. (na)polniti (napolnjevati), animos magnitudine rei Ci., validioris gratiam Cu. prikupovati se mogočnejšemu, o. admirationem Sen. ph. izsiliti (izsiljevati), proximos illi tamen occupavit Pallas honores H. prvo častno mesto za njim (je zavzela =) zavzema Palada, caligo occupat rem publicam Ci.; poseb. o čustvih, afektih obiti (obhajati), prevze(ma)ti, popasti (popadati), spreleteti (spreletavati), obvlad(ov)ati, navda(ja)ti s čim: Gell., rabies occupat animum Cu., timor occupat exercitum C., occupati metu Cu., pallor occupat ora, tremor artus V. spreleti, pavor occupat animos L., mentes occupat superstitio Ci.; prim. anteoccupātiō.
    b) opravljati, delo (opravek, posel) da(ja)ti, imeti delo (opravek, posel) s kom, a čim, da(ja)ti komu narediti (delati): Ter., fortium virorum manūs Cu., in mentem venit LXIII annos aeque multa volumina occupasse mihi L., occupat res hominum cogitationes L. daje ljudem dosti misliti, jim dela preglavice; pass. occupatum esse aliquā re imeti delo (opravka, posla) s čim, opravljati kaj, ukvarjati se s čim: N., homines occupatos hac re Pl., occupatus variis cogitationibus iudex Q., in patriā delendā occupatum et esse et fuisse Ci., occupati aliorum rerum curā L. v skrbeh za druge stvari; prim. spodaj occupātus 3; occ. α) (denar) naložiti (nalagati): pecuniam in pecore Col., pecuniam grandi fenore Ci. z visokimi obrestmi, magnae res in vestris vectigalibus exercendis occupatae Ci., o. pecunias apud aliquem Ci. β) occupatum esse in aliquā re biti (za)obsežen (zajet) v čem: res enim sunt parvae, prope in singulis litteris atque interpunctionibus occupatae Ci. γ) ovreti (ovirati): profluvium sanguinis occupat secantes Cu., ministeria aestu occupantur Cu.
    c) pospešiti (pospeševati), (po)hiteti, hitro izvršiti (izvrševati): facinus, transitum Iust., preces Sen. tr., mortem manu Pl.

    II. prehite(va)ti, prestreči (prestrezati), preteči (pretekati) koga (prim. praeoccupō): Pl., solis ortum Cu., Amyntam patefactis insidiis occupavit Cu., (sc. navis) occupat ante egressas rates O., occuparat alter, ne primus forem Ph., Volteium occupat Philippus et salvere iubet prior H., Ahala Sp. Maelium regnum appetentem occupatum interemit Ci.; abs.: albati equo Corace occupavere Plin. so bili daleč spredaj; od tod = prvi kaj storiti: iuvenem occupat Val. Fl. ga prvi nagovori, „num quid vis?“ occupo H. ga prvi nagovorim (vprašam); z inf. = zače(nja)ti: Enn. fr., H., Sil., occupant bellum facere L., occupat in Siciliam transire L., occupabo adire Pl. prvi hočem iti proti njemu. — Od tod adj. pt. pf. occupātus 3 zaseden, zaposlen, opravljajoč kaj, ukvarjajoč se s čim, obložen z delom, ki ima delo (opravek, posel) (naspr. otiosus, vacuus): si occupati civibus profuimus, etiam otiosi prosimus Ci., occupata est Pl. ima opravke, homo occupatus Sen. ph.; oxymoron: ardaliones occupati in otio Ph. zaposleni brezdelneži; occ.: o. in eo, ut bellum duceret N., in metendo occupati C., qui in eo studio occupati sunt Ca. ki se ukvarjajo s tem, o. in apparatu nuptiarum Iust., in aliis rebus Ci., in quo animum debeat habere occupatum Ci. na kar mora paziti (biti pozoren), Semiramis circa cultum capitis sui occupata Val. Max., circa consularia occupatus comitia Sen. ph., inter pectinem speculumque occupati Sen. ph.; z inf.: quamquam negotium est, si quid vis, non sum occupatus umquam amico operam dare Pl. utegnem prijatelju vselej ustreči, imam za prijatelja vedno čas.

    Opomba: Star. cj. pf. occupassis -it itd.: Pl.
  • onerare v. tr. (pres. ōnero)

    1. obremeniti, obremenjevati; naložiti, nalagati breme (komu):
    onerare di tasse obremeniti z davki

    2. pren. naložiti, nalagati
  • onerō -āre -āvī -ātum (onus)

    1. obremeniti (obremenjevati), obtežiti (obteževati), otovoriti (otovarjati), naložiti (nalagati), obložiti (oblagati), nakladati komu kaj, kaj na kaj: iumenta S., plaustra Cu., aselli costas pomis V., commeatu, stipendio, armis naves onerat S., tauri cervix oneratur aratro O., o. manum iaculis V. oborožiti, ventrem S. prenapolniti želodec, prenajesti se, onerari epulis O. ali vino et epulis o. S. prenapolniti (prenapolnjevati) se z jedjo (z vinom in jedjo) = prenajesti se, prenajesti in prenapiti se, cibus onerat (sc. ventrem) Plin. jed povzroča želodčne težave; s spremenjenim skladom: o. vina cadis V. (na)polniti vrče z vinom, Cereris dona canistris V. nakopičiti (zbrati) v košaricah; oneravi vinum, lardum (sc. navi) Petr. naložil sem vino, slanino na ladjo; occ. obtežiti (obteževati) = pokri(va)ti: membra sepulchro V., ossa terrae agere V., mensam dapibus V. obložiti, humerum pallio Ter. plašč dati čez ramena, ogrniti si plašč čez ramena.

    2. metaf.
    a) preobložiti (preoblagati), preobkladati, obsuti (obsipati), naložiti (nalagati) komu obilo česa: aliquem pugnis Pl., iniuriā Ter., omnibus contumeliis eum onerasti Ci., o. aliquem promissis L., S., aliquem laudibus L. prehvaliti; occ. α) obtožiti (obtoževati): audentius iam onerat Seianum T. β) dražiti: saevitiam eius T.
    b) (ob)težiti koga = nadlegovati, zabavljati čez koga, kaj, težiti komu, biti komu v nadlego: iudicem argumentis Ci., aethera votis V., verba lassas onerantia aures H., plebei scitum, quo oneratus magis sum quam honoratus L. ki mi je prinesel več nadlege kot časti, o. aliquem mendaciis Ci. dobro (hudo) nalagati koga, probe oneratus Pl. hudo prevaran (ukanjen).
    c) otežiti (otežavati), (po)slabšati, večati, poveč(ev)ati, množiti, pomnožiti (pomnoževati): dolorem Cu., inopiam L., onerat dictis atque aggerat iras V., (sc. delectum) suāpte naturā gravem onerabant ministri avaritiā T., onerabat paventium curas ordo Mutinensis T. je pomnoževal, filia patris onerat pericula T. Od tod adj. pt. pf. onerātus 3 (kakor plenus z gen.): frugum et floris Liberi Pac. ap. Non.
  • òprtiti -īm oprtati, naložiti: oprtiti komu teško breme
  • pile4 [páil]

    1. prehodni glagol
    kopičiti, nakopičiti, grmaditi, nagrmaditi, skladati (tudi up)
    naložiti, natrpati (on na)
    prenatrpati
    pogovorno gnati do skrajnosti, pretirati

    2. neprehodni glagol (zlasti z up)
    nakopičiti se, natlačiti se
    pogovorno zdrenjati se (into v, out of iz)
    ameriško, pogovorno plezati, plaziti se

    to pile up arms zložiti puške v piramido
    pogovorno to pile it on pretiravati
    to pile in stlačiti se v tesen prostor
    to pile on (ali up) the agony s pretiravanjem povečati bolečino
    to pile up nasesti (ladja), razbiti avion, doživeti letalsko nesrečo