Franja

кривить kriviti, pačiti (obraz);
к. душою ravnati proti svoji vesti, hliniti se;

нагибать(ся), нагнуть(ся) nagibati (se), nagniti (se), pripogibati (se), pripogniti (se), sklanjati (se), skloniti (se), (s)kriviti (se)

скри́влювати -люю недок., krivíti -ím nedov.

скрючивать, скрючить kriviti, ukriviti, zakriviti; zgrbiti
его скрючивает от боли zvija se od bolečin

abkrümmen nagibati se, kriviti se

arcuō (arquō) -āre -ātum (arcus, arquus) lokasto (za)kriviti, v act. le refl., v pass. le med. = lokasto (za)kriviti se, v loku viti se, lokoma lesti: sinus arcuat Mel., Araxes arcuato amne descendit Mel., quae (millepeda) non arcuatur Plin. Od tod adj. pt. pf. arcuātus (arquātus) 3

1. (nav. v obliki arcuātus) uločen, lokasto zakrivljen: Iris arcu͡ato caelum curvamine signans O., currus arc. L., opus Plin. iun., Front., impetus Tert., sellula Arn., vulnus Hier.

2. (nav. v obliki arquātus) mavričast, mavrično obarvan: color... arquato similis Cael., morbus Cael. zlatenica. Od tod arquātus 3 (o živih bitjih) zlateničen: pecus Col.; subst. arquātus -ī, m zlateničnik, zlateničar: Afr. fr., Varr. ap. Non., Lucr., Plin.

condemnō -āre -āvī -ātum (cum in damnāre)

1. (o sodniku) obsoditi (obsojati), za krivega spozna(va)ti: innocens, si accusatus sit, absolvi potest, nocens, nisi accusatus fuerit, condemnari non potest Ci., hunc hominem Veneri absolvit, sibi condemnat Ci. globo prisodi sam sebi, condemnari praesentem L.; z dvojnim acc.: c. aliquem absentem Ci.; z gen. criminis: qui erant ipsi ambitūs condemnati Ci., rerum capitalium condemnati Ci., S., hominem iniuriarum condemnare Ci. zaradi krivic; z gen. pretii: civem capitis c. Ci. na smrt obsoditi, condemnari sponsionis Ci. obsoditi se na globo; tudi z abl.: condemnastis Scamandrum quo crimine? Ci. zaradi kakšne krivde?, ab adseculis tuis quadruplo condemnari Ci., c. denis milibus aeris L., capite Suet. ali capitali poenā Suet., Icti. na smrt; z de (za kaj, zaradi česa): de pecuniis repetundis, de vi Ci., de alea condemnatum … restituit Ci., c. aliquem de ambitu Suet.; z ad ali in (na kaj): ad metalla Suet. na suženjstvo v rudnikih, in antliam Suet. na suženjstvo pri samotežnem kolesu, ad bestias Icti. na boj z zvermi, ad mortem Lact., ad pecuniam, in solidum Icti.; s samim acc.: certam pecuniam, usuras usurarum Icti.; condemnari arbitrium pro socio Ci. od sodišča biti obsojen kot kupčijski družnik, illum libertum illi patrono HS X milia c. G. onega osvobojenca obsoditi, da plača onemu zavetniku …; s finalnim stavkom: condemnatus, ut pecuniam solvat Icti.

2. (o tožniku) doseči, da koga obsodijo, doseči obsodbo koga: quem per arbitrum circumvenire non posses, … hunc per iudicem condemnabis, …? Ci., ego hoc uno crimine illum condemnem necesse est Ci., si quem L. Gelli libertus furti condemnavit Ci., Cn. Pisonem accusavit condemnavitque Suet.

3. pren.
a) koga obsoditi (obsojati) = (o)kriviti, (ob)dolžiti: iam me ipse inertiae nequitiaeque condemno Ci., senatum crudelitatis c. Ci., summae se iniquitatis condemnari debere C.
b) obsoditi (obsojati) kaj, grajati, ne odobriti (odobravati) česa: Gabinii litteras insigni quādam notā atque ignominiā novā c. Ci., tuum factum non esse condemnatum iudicio amicorum Ci., c. factum aliquid C. in Ci. ep.
c) voti condemnatus Tit. fr. dolžan svojo obljubo izpolniti (ker mu je bila uslišana prošnja).

curvēscō -ere (curvus) (u)kriviti se, usločiti se, zavi(ja)ti se: Amm., Ambr.

envoiler, s' [ɑ̃vwale] (železo, jeklo) (u)kriviti se, zviti se (pri kaljenju)

gauchir [gošir] verbe transitif skriviti, zviti; verbe intransitif kriviti se, zvi(ja)ti se, vežiti se (les)

gauchir un fait skriviti, popačiti dejstvo
gauchir un obstacle obiti oviro
une règle qui gauchit ravnilo, ki se krivi
se gauchir skriviti se, zviti se
cette planche s'est gauchie ta deska se je skrivila, se veži

gondoler [-le] verbe intransitif (= se gondoler) zviti se, kriviti se (les)

la planche gondole deska je zvita
se gondoler (populaire) zvijati se od smeha

gr̀bačiti -īm težko delati, garati, kriviti hrbet pri delu: kod nas ako se ne grbači ne može da se jede

gŕbati se -am se
1. borati se, smežuravati se: koža se grba
2. kriviti se, heriti se: lesena stena se grba

gȑbaviti -īm, grbáviti gr̀bāvīm
I.
1. grbiti: brige grbave naša leđa
2. grbaveti, postajati grbast: grbaviti od starosti
II. grbaviti se
1. garati: grbaviti se na skeli, u rudniku
2. kriviti hrbet, klanjati se: kapu skida, po zemlji se grbavi

gȑbiti -īm
I.
1. grbiti: grbiti leđa
2. ekspr. kriviti hrbet v težkem delu: ako nisi nikad grbio, onda ne znaš kako se hijeb zarađuje
II. grbiti se
1. kriviti se, zvijati se: grbi se, jadna ženo, tako ti je suđeno
2. garati: petnaest godina sam se grbio kod njega na zanatu

gȕčiti -īm
I.
1. mečkati: nemoj da držiš i gučiš pismo u haljinama
2. skrivati: vazda nešto guči ispod ruke
II. gučiti se krčiti se, zvijati se v klobčič, kriviti se: on se guči i dršće; gučiti se pod bremenom drva

gȕriti se -īm se
1. postajati grbav: bolesnik se počeo guriti
2. kriviti se: guriti se pod bremenom starosti
3. sklanjati se: njemu nije zemlju orati i povrh brazda guriti se
4. stiskati se: njihove grupice gure se u jutranjoj svježini

incurvire v. intr. (pres. incurvisco) kriviti se

kaltbiegen^* Technik hladno kriviti

kljúčiti se -im se
1. guriti se, savijati se, kriviti se: ključiti se pod bremenom
2. vijugati se, krivudati: cesta se ključi čez goro