-
škȍla ž škôla ž (stvn. scuola, gr.) šola: osnovna, srednja, visoka škola; narodna, pučka škola; niža, viša škola; stručna, općeobrazovna, opšteobrazovna, usmjerena škola; crna škola narodski naziv za školovanje između nekadašnje šestoklasne gimnazije i univerziteta; Velika škola u Beogradu, osnovana 1808; upisati koga u -u; izvaditi koga iz -e; slikar stare -e; praška lingvistička škola
-
training [tréiniŋ] samostalnik
vzgajanje, šolanje, šola; izobraževanje; urjenje, vežbanje
šport treniranje, trening
further training nadaljnje izobraževanje
training area vojska vežbališče
training college učiteljišče; višja pedagoška šola
training school učiteijišče
training ship šolska ladja
-
vers-librisme [vɛrlibrism] masculin šola, gibanje pesnikov simbolistov, pristašev prostih stihov
-
zàzubica ž med. skula, šola, zazobnica; rastu mu -e čim mu se spomene neko jelo koje on voli sline se mu cedijo, skomine dobi
-
училище n učilišče, šola
-
учи́лище -а с., šóla -e ž.
-
школа f šola; sadilnica
-
шко́ла -и ж., šóla -e ž.
-
akadèmija ž (gr. akademia)
1. akademija: Srpska akademija nauka i umetnosti; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti; Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
2. višja šola, akademija: pomorska, muzička, pozorišna, kazališna, vojna, slikarska akademija
3. slavnostna prireditev ob pomembnem dogodku: svečana akademija prilikom 100-godišnjiee rođenja Aleksandra Belića
-
aljama ženski spol mavrska in židovska četrt v španskih mestih; židovska šola, sinagoga; mošeja; židovsko ljudstvo
-
amiga ženski spol prijateljica; ljubica; učiteljica dekliške šole; dekliška šola
-
Angebotschule, die, izbirna šola
-
Arbeitsschule, die, delovna šola
-
army-school [á:misku:l] samostalnik
vojaška strokovna šola
-
art-school [á:tsku:l] samostalnik
slikarska šola, umetniška akademija; šola za umetno obrt
-
atenēo m visoka šola, univerza, atenej
-
Athēnaeum -ī, n (Ἀϑήναιον) Atenaj,
1. trdnjavica v Atamaniji: L.
2. Atenino svetišče v Atenah, v katerem so pesniki in učenjaki poslušalcem brali svoja dela: Lamp. Od tod pren. = visoka šola, atenej, višja izobraževalna institucija v Rimu, ki jo je v letih 133 do 136 po Kr. ustanovil ces. Hadrijan: Aur., Sid.
-
audītōrius 3 (audītor)
I. slušen: cavernae Cael., Th. Prisc. sluhovodi.
— II. slušalen; subst. audītōrium -iī, n
1. poslušanje kakega pravnega primera, zaslišanje: Dig.
2.
a) (po)slušalnica, poslušališče, predavalnica, avditorij: plenum auditorium Q., auditorium exstruere T., propria auditoria instituere Suet., nonnulla in auditorio recitare Suet., auditorium Calpurnii Pisonis, populum in auditorium advocare Plin. iun.; od tod tudi = šola (naspr. javno življenje, forum = sodišče): non tamen eandem esse condicionem sciamus... fori et auditorii Q., auditoriis enim se, non iudiciis compararat (Isocrates) Q.
b) sodilnica, sodišče, izpraševalnica (rim. cesarjev): Cod. Th., Icti., Vulg.
c) pren. zbrani poslušalci, poslušalstvo, slušateljstvo: frequens Suet., adhibito ingenti auditorio Plin. iun., mox auditorio misso Ap.
-
auto-école [-ekɔl] féminin avtošola, šoferska šola
-
Ballettschule, die, baletna šola