Franja

nàdjenuti -nēm (ijek.), nàdenuti -nēm (ek.)
1. obleči: nadjenuti haljine na se
2. vzdeti, dati ime: nadjenuli su mu ime Nikola
3. nadeti: nadjenuti kobasicu, papriku

nadòstiti -īm
I. dovolj dati: tko bi vama nadostio!
II. nadostiti se imeti dovolj: nadostili smo se te diskusije

nàjamniti -īm dati v najem: najamniti kuću

nakapúriti -kàpūrīm dati čemu obliko kape, kapuce: nakapurenu vreću nosi na glavi

nàknaditi -īm
1. nadomestiti: naknaditi propušteno, troškove
2. dati odškodnino: naknaditi štetu
3. dopolniti

namámiti nàmāmīm
I.
1. zvabiti: namamiti koga slatkim riječima
2. izvabiti: namamiti smiješak, smešak na njeno lice
II. namamiti se
1. dati se zvabiti: on se namami lijepim izgledima
2. navaditi se: namamila se djeca, pa često biju čardak kamenicama

naménjati -am
1. namjenjivati (-men-), namjerávati (-mer-) dati: oče je posestvo namenjal mlajšemu sinu
2. upućivati: komu namenjaš ta vprašanja

namètnuti nàmetnēm
I.
1. nadeti: nametnuti uzdu konju
2. naložiti: nametnuti harač, kuluk, porez
3. vsiliti: nametnuti komu svoje ubjedenje, svoje ideje, svoje nasilje
4. dati na, deti na, postaviti na: nametnuti rezu zapahniti vrata
5. naložiti: nametnuti slame oko kule
6. napeljati, nagovoriti: nametnuti koga na zločin, na knjigu
7. narediti, ureči: to je djetetu nametnuto
II. nametnuti se
1. vsiliti se: nametnuti se društvu, djevojci
2. z vnemo se lotiti česa: nametnuti se na učenje
3. ekspr. ubrati jo za kom: nametnuti se za kim

namígniti -em namignuti, dati znak migom, upozoriti, natuknuti, aludirati

naoblúčiti se -òblūčīm (se) dial. dati svitek na glavo, gl. obluk 2.

napláčati -am
1. dati kaparu, kapariti, kaparisati: naplačati za hišo
2. nagraditi: naplačati koga za prijaznost

napòjiti nàpojīm
I.
1. napojiti: napojiti stoku
2. dati piti: napojiti bolesnicu
3. zaliti: napojiti cvijeće
4. navdihniti, navdahniti: napojiti novim idejama
II. napojiti se
1. napojiti se: napojiti se iz korita
2. navdihniti se, navdahniti se

napòvjediti -īm (ijek.), napòvediti -īm (ek.)
1. oklicati, dati na oklice: vjenčanje ima tri puta da se napovjedi
2. razglasiti, oznaniti: župnik je napovjedio da će uveče biti procesija

napútiti nàpūtīm napotiti, pokazati pot, dati navodilo: naputiti koga šefu; molim te da me naputiš šta mi je raditi

narcotizzare v. tr. (pres. narcotizzo)

1. med. dati narkozo, narkotizirati

2. omamiti, uspavati

narèći nàrečēm, narèčēm, aor. narèkoh narèče
1. imenovati, dati ime: kumovi su nam narekli ime
2. določiti: sudaje ti nareknu sudbinu

nārrō -āre -āvī -ātum (pravzaprav gnārō (= gnarum facio) iz gnārus, gl. gnārus)

1. da(ja)ti vedeti, na znanje da(ja)ti, obvestiti (obveščati), naznaniti (naznanjati), sporočiti (sporočati), (ustno ali pis(me)no) opis(ov)ati, pripovedovati: z obj. v acc.: quid istaec tabellae narrant? Pl., narrare alicui somnium Pl., virtutes narro tuas Ter., ego tibi ea narro, quae tu melius scis quam ipse, qui narro Ci. ep., n. aliorum benefacta (bene facta) S., Catonem narrabis (o Katonu mi boš pripovedoval). Quidni ego narrem ultimā illā nocte Platonis librum legentem posito ad caput gladio? Sen. ph. kaj bi ti ne pripovedoval, kako je tisto zadnjo noč z mečem ob glavi bral Platonovo knjigo (sc. dialog Fajdon)?, narrabimus homini cibos suos Plin., n. alicui Romanos et Caesarem Plin. pripovedovati komu o Rimljanih in Cezarju, duos Gordianos Lamp. opisovati (življenje in značaj); preg.: narrare asello fabellam surdo H. (prim. gr. ὄνῳ τις ἔλεγε μῦϑον· ὁ δὲ τὰ ὦτα ἐκίνει) = „bob metati v steno“; v pass.: in narrandis Siciliae rebus N. pripovedujoč zgodovino Sicilije, Agricola posteritati narratus et traditus superstes erit T., ne res per quemquam narraretur Iust. da ne bi kdo tega povedal; s samim dat.: narrare medicis H. zdravnike vprašati za nasvet; abs. (z adv.): narras probe Ter. dobro vest prinašaš, non interrupte n. Q.; kot vrinjeni stavek: ita narrat Plin. iun. Skladi: z de: male narras de Nepotis filio Ci. ep. slabo vest mi prinašaš o Nepotovem sinu, ut mores eius, de quo narres, exprimantur Ci., si quae admirationes inciderint, de quibus non narrabimus Corn.; z ACI: Plin., narrat omnibus emisse se Ci.; v pass. z NCI: Pl., Plin., Mart., ea, quae procul ab oculis facta (sc. esse) narrabuntur L., fabula, qua Paridis propter narratur amorem Graecia barbariae lento collisa duello H., narratur venisse venefica O., egredienti nave eadem figura occurisse narratur Plin. iun.; narror, narraris itd. o meni, o tebi itd. se pripoveduje, opisujejo me, da itd.: rideor ubique, narror, ostendor Ps.-Q., dulcis in Elysio narraris fabula campi Mart., sed operis modus paucis eum (sc. virum) narrari iubet Vell. na kratko ga opisati; poklas. za glag. v pass. tudi ACI: eoque terrore aves tum siluisse narratur Plin., nunc Chamavos et Angrivarios immigrasse narratur T.; s quod: Othonem quod speras posse vinci, sane bene narras Ci. ep. prav ljubo mi je slišati (prav rad slišim), da upaš; z odvisnim vprašalnim stavkom: ut res gesta sit, narrabo ordine Ter., narrat Naevio, quo in loco viderit Quinctium Ci., si res publica tibi narrare posset, quomodo sese haberet Ci. ep.; z (adv.) ut: ut ita narrentur, ut gestae res erunt Ci. — Od tod subst. pt. pf. nārrāta -ōrum, n pripoved(ovano), povest: praeter narrata petenti responde H.

2. pripovedovati = povedati, praviti, reči, govoriti (o kom, o čem), omeniti (omenjati), imenovati: narra, quid est, quid ait? Pl., quid narrat? quid narras? nihil narras Ter., ego quid narres nescio Ter., filium narras mihi? Ter. ali mi govoriš o mojem sinu?, „opinor“ narras Ter., narra mihi Ci. povej mi vendar, Catulum et illa tempora narrare Ci., libertate Decembri … utere; narra H. govori, navita de ventis, de tauris narrat arator Pr.; poseb. kot zatrjevalno besedilo: narro tibi to ti pravim, to ti moram reči, ti povem, zagotavljam ti, zares, resnično, misli si!: narro tibi, haec loca venusta sunt Ci., narro tibi, plane relegatus mihi videor Ci., narro tibi, pater exsultat laetitiā Ci. ep., narro tibi, Quintus cras Ci. ep.

3. posvetiti (posvečati): librum alicui Plin.

naspòriti nàsporīm pomnožiti z blagoslovom, dati srečo, blagosloviti: da ti bog naspori i u domu i u polju

nastániti i nastaníti -im nastaniti, smjestiti (smes-), dati komu stan: nastaniti priseljence, goste v hotelu; po barakah nastanjeni delavci

nasvetováti -újem i nasvétovati -újem savjetovati (-vet-), dati savjet: nasvetovati kaj