Franja

iocor -ārī -ātus sum (iocus)

1. intr. šaliti se, šale (burke) uganjati: Ter., ne quem inridendi nobis daret et iocandi locum Ci., bella ironia, si iocaremur; sin asseveramus, vide ne … Ci., hic quam volet Epicurus iocetur Ci. naj se šali, kakor hoče, iocari me putas? Ci., me appellabat iocans Ci., homo non aptissimus ad iocandum Ci., hilari animo esse et prompto ad iocandum Ci., deos ipsos iocandi causā induxit Epicurus Ci., iocari potius quam serio agere malle Aug., aliquando praeterea rideo, iocor, ludo Plin. iun., scurriliter iocatus Iust., de re severissimā tecum iocor Ci., cum aliquo per litteras iocari Ci., iam familiariter cum ipso cavillor ac iocor Ci., sed iam cupio tecum coram iocari Ci., iocari in valetudinem oculorum L. v šali se meriti (cikati) na … , iocari in capitis mei levitatem et in oculorum valetudinem et in crurum gracilitatem Sen. ph. zbadljivo namigovati (cikati) na … , ut mihi in hoc (pri tem) Stoici iocari videantur interdum Ci., vestris fascibus, securibus vestris iam puellae iocantur obscenae Sen. ph., his (hendecasyllabis) iocamur, ludimus, amamus Plin. iun.

2. trans. v šali, šaljivo kaj povedati (govoriti, navesti, navajati), kaj kot šalo (smešnico) povedati: permulta Campanum in morbum iocatus H., obscena iocari O., haec iocatus sum Ci., multum de stultitia alicuius Sen. rh., carum nescio quid libet iocari Cat.; z ACI: Q.

Opomba: Nam. quasi iocabo Pl. (Cas. 4, 4, 20 [701]) po drugih rokopisih: quasi Luca bos.

iōtacismus -ī, m (ἰωτακισμός) jotacizem, napačno (prekratko ali preveč zategnjeno) izgovarjanje črke i, npr. ius kakor js in ite kakor iete, Troia in Maia kakor Troiia, Maiia: Isid., pri Q. pisano grško.

ir-rīdiculum -ī (iz irrīdēre, kakor rīdiculus iz rīdēre) zasmeh, zasmehovanje, zasramovanje, zasramba: irridiculo haberi ab aliquo Pl., irridiculum esse Pl.

ir-rōrō (in-rōrō) -āre -āvī -ātum „(p)orositi“: flores Col., noctibus vas tegendum erit, ne irroretur Col.; abs.: Africus irrorat Col. prinaša roso; pesn.: inrorat Aquarius V. lije svoj dež; metaf. (po)škropiti, omočiti (omakati), namočiti (namakati), pokapati: Cl., Aug., ter crinem irroravit aquis O.; z dat.: liquores vestibus irrorare O. škropiti po … , lacrimae irrorant foliis O. padajo kakor rosne kaplje na … , liquorem mensis i. Sil., sacrum patinae piper Pers.; metaf.: oculis quietem i. Sil.

ir-ruō (in-ruō) -ere -ruī (-ruitūrus)

I. dreti v kaj, vdreti (vdirati), prodreti (prodirati), (za)dreviti se proti komu, zagnati (zaganjati) se v koga, iti, planiti na(d) koga, bukniti nad koga, navaliti na koga, napasti (napadati) ga; abs.: inruimus ferro V. z mečem v roki, si tu repente inruisses Ci., quam mox irruimus? Ter.; refl.: vide, ne ille huc prorsus se irruat Ter.; z določilom kraja: omni impetu furoris in eum civem inruit Ci., vi in tectum inruunt Ci., in Casinam Pl., in aedes Ter., in aciem hostium L.; z dat.: flammis Cl., convivio Aug., Sodomis Aug. (o sovražniku); z acc.: proximos agros Front., Rhodopen, Alpes Cl.; pren.: aequabiliter in rem publ., in privatos inruebat Ci., quod in telum non inruit (Milo)? Ci., in odium populi i. Ci. kakor slep dreti v … , na vso moč nakopati si, ne quo inruas Ci. da ne „naletiš“, in alienum locum i. (naspr. immigrasse in suum locum) Ci. ali in alienas possessiones i. Ci. vriniti (vrivati) se, irruat in miseros cognata potentia cives Cl. —

II. trans.

1. narediti, da kaj prodre (prodira), vzbuditi (vzbujati): inibi inruunt cachinnos ioca dicta risantes Lucr. ap. Non.

2. podreti: irruiturum domum maiorem minoremque testatur Hier.

Īsis, Īsidis in Īsis, acc. Īsim, voc. Īsi, f (Ἶσις) Izida, staroegiptovska boginja. Prvotno je pooseb. Nilova dežela, ki jo namaka Oziris, bog reke Nil. Njenega soproga Ozírisa je ubil Tifon; Izida je za svojim soprogom zelo žalovala. Po tujem vplivu je postal Oziris bog sonca, Izida pa boginja lune; kot taka je postala kakor grška Hékata boginja podzemlja, pozneje pa so jo tudi istovetili z Io (Inachis O.). V aleksandrinski dobi se je njeno čaščenje razširilo po vseh helenskih deželah, pri tem pa je postajalo njeno bistvo čedalje bolj nedoločno. Častili so jo kot zakonodajalko, boginjo držav, zaščitnico zakonov, ustanoviteljico misterijev itd. Njeno bogočastje je prišlo v času Sule v Rim, kjer so jo častili s skrivnostnim očiščevanjem, pa tudi z javnimi sprevodi, ki so se kljub različnim prepovedim ohranili še v cesarski dobi. T. jo primerja z neko svebsko boginjo. Njeni svečeniki so nosili platneno obleko (linigera dea O.); imeli so tonzuro in so živeli kakor menihi: O., Varr., Ci., Lucan., Val. Max., Isidis crinis Plin. neko tuje drevo, Isidis sidus Plin. planet Venera. — Od tod adj. Īsiacus 3 (Ἰσιακός) Izidi posvečen, Izidin: focus O., coniectores Ci. (o Izidinih svečenikih), lena Iuv. služkinja v Izidinem svetišču kot zvodnica; subst. Isiacus -ī, m (sc. sacerdos) Izidin svečenik: Val. Max.

iste, ista, istud, gen. istīus, pesn. istĭus, dat. istī (dvojni pron. nom. sg. zaimka is in indoev. zaimenskega korena *to, prim. gr. τόν, τήν, τό).

I. Pron. demonstrativum

1. ta, tale, onile, ta tvoj (vaš). Kakor pomeni hic prvo, ille tretjo, tako pomeni iste drugo osebo, s katero govorimo. Zato stoji dostikrat v zvezi s tuus (vester): quamdiu iste furor tuus nos eludet? Ci., qualis erit tua ista accusatio? Ci., de tuo isto scelere Ci., isti vestri satellites Ci., ista vestra simulatio Ci.; podobno: ista, quae vos dicitis Ci., homines sapientes et ista auctoritate praeditos, quā vos estis Ci., ex istis, quos nostis, urbanis nemo est Ci.; pa tudi popolnoma samo: te decor iste quod optas esse vetat O. ta tvoja lepota, iste deus qui sit V. tvoj bog, non tu in isto artificio callidior es, quam hic in suo Ci.; pogosto imamo v mislih zvezo z drugo osebo: si animo isto eras N. tega mišljenja (kakor praviš), utinam istud evenisset N. kar si rekel, istud quidem faciam N. kar zahtevaš, de istis rebus (o vaših razmerah) exspecto tuas litteras Ci., quid tibi cum armis? ista (ki jih sedaj nosiš) nos decent gestamina O. Pomni zlasti ixpt. istīus-modī, tudi ločeno: istīus modī te vrste (starosti), tak(šen): nihil istiusmodi Ci., ratio istiusmodi Ci., clientes istius modi Pl., nos esse istius modi Ter.; v posebnih primerih pomeni iste
a) v pismih to, kar se nanaša na prejemnika: perfer istam militiam; sin autem ista sunt insaniora, recipe te ad nos Ci., ex tuā provinciā omnique isto imperio Ci.
b) v dialogu to, kar omenja sogovornik: Critolaum istum, quem venisse commemoraras Ci., utinam tibi istam mentem di duint Ci. mišljenje, ki sem ti ga označil, sunt inquam ista, Varro Ci. je tako, kakor si rekel.
c) pred sodiščem to, kar se nanaša na nasprotnika: illorum studio, quos iste (tvoj varovanec Ver) vexarat Ci., iste homo ingeniosus Ci., nec mihi dicere promptum, nec facere est isti O. nasprotniku; od tod tudi v političnih govorih o tem, čemur se nasprotuje: quid istius (Antonijeva) decreta proferam? Ci., animi est ista mollitia inopiam ferre non posse Ci. Iz tega se je

2. occ. razvil zaničljivi postranski pomen: tale, takle, takšenle, le-ta: quod isti contigit uni Ci., quāque improbus iste exsultat V., non hoc ista sibi tempus spectacula poscit V., Mars alter, ut isti volunt L. ti možički, nostri isti nobiles ornamenta sua iis concedant Ci., exponam vobis, ex quibus generibus hominum istae copiae comparentur Ci., iste tuus vates O., tuus iste frater Petr. —

II. Adv. obl.:

1. loc. istī tam, ondi, na tvoji strani: Enn. fr., Pl., Ap., patet isti ianua leto V.

2. istim (prim. illim, hinc) od tam, od ondod, od tiste, s tvoje strani: isti istim ecferte lora Pl., sonitus usque i. exauditur Ci., i. postea Corinthum instituit redire Gell.

3. istō (prim. eō, quō) tja(kaj), na tvojo (vašo) stran: liceat modo isto venire Ci. k tebi, i. intro abire Pl., i. proficisci Ci., i. excurrere, i. usque penetrasse Plin. iun.; metaf. v to, vmes: admiscere aliquem Ci. ep.; od tod istō-vorsum, skrč. istōrsum tja (obrnjen), tjakaj: i. abire, concedere Ter.

Opomba: Star. obl.: gen. sg. istī: isti formae, poseb. v zvezi istī modī ali istīmodī = istīus modī, istīusmodī (gl. zgoraj): Acc. fr., Cat., Pl.; dat. sg. istō: Ap.; fem. istae Pl.

iščitávati iščìtāvām
1. prebirati, brati: iščitavao je sve novine, ne bi li u njima našao i svoje ime
2. brati: kako se iz pisma iščitava kakor se v pismu bere

Iūlus -ī, m Júl, rim. ime: Iullus Antonius H., T. (prim. Antōnius 3). pl. Iulli T. možje, kakršen je bil Jul, možje kakor Jul; Vergilij je dal temu imenu grško obliko Iūlus -ī, m Jul = Enejev sin, navadno imenovan Ascanius: O., V.; pesn.: Phrygii Iuli Val. Fl. = Julij Cezar in njegovo ladjevje (kot Enejevi potomci).

Iūnō -ōnis, f (sor. z iuvenis, iūnior „mladostna“) Junóna, staroitalska boginja zakona, ki so jo istovetili z gr. kraljico bogov Hero. Kakor to so šteli tudi Junono za Saturnovo in Reino hčer, za Jupitrovo sestro in soprogo: urbs Iunonis O. = Argos, Iunonis promuntorium Mel. (zdaj Trafalgar), stella Iunonis Plin. planet Venera, Iuno regina Ci., Iuno iniqua (sovražna) V., O., Lact., Iuno Monēta (gl. Monēta): Ci., O., L., Lact., Val. Max. Kot boginja zakonov je tudi boginja porodov: Lūcīna (gl. to besedo). Metaf. Iuno Averna O. = inferna V. = infera Stat. = profunda Cl. kraljica podzemlja, Prozerpina. Kakor ima vsak mož svojega genija, tako ima vsaka žena svojo Junono (Plin., Sen. ph.), ki ji daruje na svoj rojstni dan (Tib.), na katero prisega (Tib., Petr.).; meton. in šalj. = soproga: Sen. ph., mea Iuno, non decet esse te tam tristem tuo Iovi (soprog) Pl. — Sestave: Iūnōni-cola -ae, m, f (Iūnō, colere) Junonin častilec (častilka): O.; Iūnōni-gena -ae, m (Iūnō, gīgnere) Junonin sin, Vulkan: O. — Adj. Iūnōnius 3 Junonin: custos (= Argos) O., Hebe O. (kot Junonina hči), regna V. (Kartagina, kjer so Junono posebej častili); tako tudi hospitia V. in Samos O., ales O. = pav, stella Ap. planet Venera, insula Plin. (eden izmed otokov, imenovanih insulae Purpurariae, najbrž Madeira), Iunonius mensis O. junij; Iūnōnālis -e Junoni posvečen: tempus O.

iūstus 3, adv. -ē (prvotno iovestos iz iovos, iovesis, stare oblike za iūs, kakor fūnestus, scelestus iz fūnus, scelus, prim. ius 2; iustus iz iovestus po sinkopi) pravičen, in sicer

1. (subjektivno) pravičen, pošten, ki prav(ično) misli, pravomiseln, prav(ično) misleč: Pompeius, vir iustissimus Ci., iustissimus iudex Ci., homo fortis, iustus, severus Ci., iustus in socios Ci., iuste et legitime imperare Ci., quanto id hominum consuetudine facilius fieri potuerit et iustius? Ci.; subst. iūstus -ī, m pravičnik: H., O., Eccl., Aristides iustus appellatus est N. Aristidu so nadeli vzdevek „pravičnik“.

2. (objektivno) praven, pravden, soden, pravičen, postaven, zakonit: ei ante iniusta poena luenda est quam iusta repetenda Ci., iusta uxor (mater familias) Ci., L., vita multis iustis suppliciis erepta Ci., iusto cum imperio in provinciam venit Ci., si causa iusta est Ci., iustum bellum Ci., imperium C., matrimonium Suet., liberi Icti. iz zakonite zakonske zveze, hostis Ci. ki ima pravico vojskovati se; subst. iūstum -ī, n pravo, pravica: iustum colere Ci., quam multa, iusta iniusta (bodisi pravo ali nepravo) fiunt moribus Ter.

3. metaf.
a) pravičen = utemeljen, z razlogi (vzroki) dobro podkrepljen (podstavljen), dobro utrjen, tehten, obstojen, zadosten: triumphus Ci. zaslužen, honores Ci., preces O., T., lacrimae O.; zlasti pri abstr. subst.: querimonia, odium, dolor, iracundia Ci., dat tibi iustam excusationem Ci., iustus timor Hirt., ira O., metus Ulp. (Dig.); pogosto iusta causa Ci., Ulp. utemeljen vzrok, npr. coniungendae necessitudinis Ci., iuste timere O. po pravici, upravičeno, lacrimae tam iuste cadentes Sen. ph., tanto reprehendi iustius illis H., at hoc ipsum, inquies, inique facis; immo iustissime Ci., ut in hunc transferri iustissime possit Q., ii qui iustissime in utero sunt Gell. popolnoma ob pravem času.
b) pravilen, pravi, reden: altitudo C., iustum iter conficere Ci., iustos annos peragere O., proelium L., iusta ac recta acies L., victoria Ci., numerus L., exercitus L. polnoštevilna, arma L., reditus T., amnis L., eloquentia Ci., volumina Vell., iusto iure L. po vsej pravici, z vso pravico; v abl. n. subst.: ulterius (plus) iusto O., H. več kakor je prav, čez mero = gravius iusto (dolere) O., H., Val. Max., Sen. ph., longior iusto O., praeter iustum Lucr. preveč.

4. subst. iūsta -ōrum, n kar se spodobi, kar komu gre, dolžnost, pravi (pristoječi) običaji, pravi obredi, prave slovesnosti (svečanosti), pravo stanje: servis iusta praebere Ci., omnia iusta solvere Ci. izpolniti, iusta tua Ter. pravica, nisi omnia iusta perceperit (vitis), ad ultimam redigitur maciem Col., iusta militaria L., ludorum Ci., omnia iusta perficere L., iusta piae dare debita terrae Pr. dolžni dar, darilo; zlasti o pogrebnem slavju: iustis funebribus confectis L., iusta exsequiarum Ci., illi more regio iusta magnifice fecerant S., iusta solvere funeri paterno Ci., iusta fratri persolvere Cu., iusta peragere Plin., ad praestanda ei iusta omnes esse coituros Cu., avis positis iusta ferre (dare) O.

izàvreti izàvrīm
1. zavreti: stavi se meso kuvat zajedno i gleda se, kako će izavreti, pa se onda nadolije vode kakor hitro zavre, se zalije
2. privreti (na dan, iz zemlje, iz oči): voda je izavrela svom snagom iz zemlje; težak bol savlada me te sjedoh i ručicama stiskoh ubijeni prst, a suze izavreše; kosovske pesme izavrele su iz srca celoga naroda

izglédati avoir l'air, sembler

dobro izgleda il a bonne mine
ni tako neumen, kakor izgleda il n'est pas si bête qu'il en a l'air

izgubíti to lose; to be a loser, to come off a loser, to meet with a loss, to incur (ali to experience) a loss; (s smrtjo) to suffer a bereavement (ali the loss of a dear one), to be bereaved, to lose someone; (založiti kam) to mislay

izgubíti se to be lost, to become lost, to lose one's way, to go astray
izgubi se! be off with you!, begone!, get along with you!, žargon get lost!
izgubíti se v gozdu to be lost in the woods
izgubíti bitko to lose a battle
izgubíti glavo to lose one's head, to become confused
izgubíti v igri to lose at gambling
izgubíti naklonjenost kake osebe to lose someone's good grace (ali someone's favour), to incur displeasure
nismo nič izgubili! (figurativno) not much of a loss!
izgubíti nedolžnost to lose one's innocence (ali chastity)
nimam česa izgubíti I have nothing at stake, I stand to lose nothing
izgubil sem X SIT pri tem poslu I am X tolars out of pocket by this transaction
izgubíti očeta to lose (ali to suffer the loss of) one's father
izgubíti svoje pravice to lose (ali to forfeit) one's rights
izgubíti svoj čas in trud to waste one's time and trouble (ali pains)
izgubíti čut sramežljivosti, sramú to lose one's sense of shame, to be dead to shame
izgubíti potrpljenje to lose (one's) patience, to lose one's temper
izgubíti pot to lose one's way. to go astray
izgubíti pravdo to lose a lawsuit, to be debated in a lawsuit
izgubíti nit svojega govora to lose the thread of one's discourse
izgubíti igro, partijo to lose a game
tudi hipa ne smemo izgubíti there is not one moment to lose
zaradi tega bi (on) utegnil izgubíti svoje mesto that might lose him his place
izgubíti pogum to lose courage, to lose heart, to be discouraged
izgubíti na teži to lose weight, to lose flesh, to slim
izgubíti tla pod nogami to lose one's footing
izgubíti sled to lose the scent, to lose the trail
izgubíti ugled to lose face, (pri kom) to sink in someone's estimation, to lose credit with someone
izgubíti voljo za to lose one's zest for
izgubíti vrednost to depreciate
izgubíti upanje to lose (ali to give up) all hope, to despair (of)
izgubil je pogum his heart (ali spirits) sank
izgubíti iz vida, iz oči to lose sight of
izgubíti zanimanje za to lose interest in
izgubíti zaupanje to lose one's confidence
izgubíti zavest to swoon, to faint away, to have a fainting fit
izgubíti življenje (v bitki) to lose one's life (in battle)
ne bomo izgubljali besed o tem we shall waste no words on that
kakor (pri)dobljeno, tako izgubljeno easy come, easy go

izgubljèn lost; (zapuščen) forlorn; (zašel) astray

urad za izgubljène predmete lost property office
biti izgubljèn to be lost
izgubljèn je (umrl bo) he is lost, he is done for
izgubljèn si, če boš to naredil you are lost if you do that, pogovorno if you do that you've had it
če on izve o tem, sem izgubljèn if he hears of it, I've had it
to je izgubljèn čas it's a waste of time
to je izgubljèn trud it's wasted effort (ali a waste of time)
še ena izgubljèna iluzija another lost illusion
kakor dobljeno, tako izgubljèno easy come, easy go

izgubljèn (-êna -o) adj.

1. perso, perduto:
izgubljen denar denaro perduto
bibl. izgubljeni raj paradiso perduto
bibl. izgubljeni sin figliol prodigo

2. pren. smarrito, errante, errabondo:
gledati z izgubljenim pogledom guardare con occhi smarriti
PREGOVORI:
kakor dobljeno, tako izgubljeno tanti presi, tanti spesi

izumŕl (-a -o) adj. scomparso, estinto:
izumrli plazilci rettili scomparsi
hiša je kakor izumrla la casa sembra come morta

izùzimati -mām, -mljēm izvzemati: nije lijepo da svoje dijete izuzimaš ni lepo, da s svojim otrokom drugače ravnaš kakor z drugimi

jájce (-a) n

1. uovo:
leči, odlagati jajca fare le uova
ribja, ptičja jajca, jajca žuželk uova dei pesci, degli uccelli, degli insetti
kokošja, nojeva, račja jajca uova di gallina, di struzzo, di anatra
jesetrova jajca uova di storione, caviale
mravljinčja jajca uova delle formiche

2. uovo (di gallina):
izpiti jajce bere un uovo
nasaditi jajca koklji mettere la gallina a covare
nositi, valiti jajca fare le uova
pren. hoditi kakor po jajcih camminare sulle uova
pren. ravnati s kom kakor z jajci trattare uno con molto riguardo
biti si podobna kakor jajce jajcu somigliarsi come due gocce d'acqua
jajca ocvreti, stepsti, razžvrkljati friggere, sbattere, frullare le uova
(na) mehko kuhana jajca uova à la coque
trdo kuhana jajca uova sode
na (volovsko) oko ocvrta jajca uova al tegame, all'occhio di bue
žvrkljana jajca uova frullate
jajca v prahu uova in polvere

3. pl. jajca pog. (moda) testicoli; vulg. coglioni, palle; pren., vulg.
jajca cianfrusaglie
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
pren. iskati dlako v jajcu cercare il pelo nell'uovo
pren. kokoš, ki nese zlata jajca la gallina dalle uova d'oro
pren. Kolumbovo jajce l'uovo di Colombo
pren. kukavičje jajce uovo di cuculo
čajna, pitna jajca uova da bere
valilna jajca uova da covare
gastr. nadevana jajca uova farcite
poširana jajca uova in camicia
PREGOVORI:
boljše prihranjeno jajce kot sneden vol cosa risparmiata, cosa ritrovata
jajce več ve kot puta i paperi menano a bere le oche

jàz (mêne)

A) pron.

1. io, me:
jaz grem domov, ti pa kakor hočeš io me ne vado, tu fa come ti pare
jaz sem gospodar! il padrone sono io!; pog. il padrone sono me!
evf. jaz, da bi lagal! io mentitore!
jaz, neumnež, sem mu verjel e io stupido gli credei
reva jaz, ki sem sama povera me che sono sola
bolje ga poznaš kot jaz tu lo conosci meglio di me
meni ne verjameš? a me non credi?
pojdi z menoj vieni con me
(v brezosebni rabi izraža smiselni osebek)
mene ne bo doma io non sarò a casa
strah me je (io) ho paura
sanja se mi (io) sogno

2. (v dajalniku izraža pripadnost, svojino):
ime mi je Jože (io) mi chiamo Giuseppe
vsi so mi priča, da je res tutti possono testimoniare (essermi testimoni) che è vero

3. pren. (v dajalniku izraža osebno prizadetost):
poberi se mi! e vattene!
bodi mi zdrav! stammi bene!
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
pren. bilo jih je kaj jaz vem koliko erano proprio tanti
meni nič, tebi nič so me odpustili m'hanno licenziato così, su due piedi
zaradi mene lahko kar gre per me può anche andare
dobiva se pri meni ci troviamo da me
zaleže za dva mene ne vale due come me
PREGOVORI:
danes meni, jutri tebi oggi a me, domani a te

B) jàz (jàza) m io (tudi filoz. ); psih. io, Ego:
biti zagledan v svoj jaz esser gonfio del proprio io
filoz. jaz in nejaz l'io e il non-io
drugi jaz l'alter ego