Franja

pozeb|sti [é] (-em) durch Frost geschädigt werden; pozimi: auswintern
figurativno kopriva ne pozebe Unkraut vergeht nicht

pozébsti (-zébem) perf. gelare; bruciare (con il gelo):
poganjki so pozebli il gelo ha bruciato i germogli
pren. kopriva ne pozebe la mala erba non muore mai

pozébsti helar(se); congelar(se)

kopriva ne pozebe bicho malo nunca muere

pozicijska vojna stalna zveza
1. pogosto v zgodovinskem kontekstu (o taktiki bojevanja) ▸ állóháború, állásháború, állóharc
V pozicijski vojni je na soški fronti padlo ogromno Slovencev, ki so se borili na obeh straneh fronte. ▸ Az isonzói fronton zajló állóháborúban rengeteg szlovén esett el a front mindkét oldalán harcolva.
Novodobno orožje, predvsem strojnica in hitrostrelni top, ni dovoljevalo napadalnih bitk stare vrste in je izsililo pozicijsko vojno. ▸ A modern fegyverek, különösen a géppuska és a gyorstüzelő ágyú nem tették lehetővé a régi típusú offenzívákat, ami állóháborúhoz vezetett.

2. (o nenadnem napadu) ▸ állóháború, állóharc
Predvolilni spopad se postopno spreminja v dokaj negibno pozicijsko vojno, iz katere ne morejo nastati velike politične spremembe. ▸ A választások előtti csata fokozatosan egy elég mozdulatlan állóháborúvá alakul, amelyből nem születhetnek nagyobb politikai változások.
Janez Pavel II. se trudi, da bi naposled končal stoletja staro pozicijsko vojno z naravoslovci. ▸ II. János Pál pápa igyekszik végre véget vetni a természettudósokkal folytatott évszázados állóharcnak.

pozna|ti (-m) spoznati

1. koga: kennen (kot als, po an)

2. kot znanca: kennen, bekannt sein mit, dobro: gut kennen, gut bekannt sein mit; na videz: vom Ansehen kennen
poznati do obisti in- und auswendig kennen

3. mesto, deželo ipd.: kennen
poznati kot svoj lastni žep wie seine eigene Tasche kennen
poznati -kundig sein (deželo landeskundig, mesto stadtkundig, kraj ortskundig, pot wegkundig, figurativno svet weltkundig)
ne poznati -unkundig sein, -fremd sein
(dežele landfremd, mesta stadtfremd, kraja ortsfremd)

4. razlike, stroko, kraj, pot ipd.: kennen, vertraut sein mit
figurativno ne poznati mere kein Maß kennen
ne poznati meja keine Grenzen kennen
ne poznati pardona keinen Pardon kennen
ne poznati razlike keinen Unterschied machen
ne poznati šale keinen Spaß verstehen

5. (vedeti za) pot, rešitev, sredstvo proti, dober lokal: wissen (den Weg …)
poznati zadevo Bescheid wissen

6. pomembnost zadeve ipd.: (zavedati se) um (etwas) wissen
|
figurativno po delu se mojster pozna das Werk lobt den Meister

poznáti to know (koga someone), to be acquainted (with someone), to be familiar (with someone)

samo po videzu ga poznam I know him only by sight
poznáti po imenu to know by name
že več let ga poznam I have known him for years
poznamo jih že pet let we have known them for five years
ne hoteti poznáti koga to cut someone, to turn one's back on someone, to give someone the cold shoulder, to cold-shoulder someone
ne poznáti (ne vedeti za) to be ignorant of, to be a stranger to
ne poznam strahu I am devoid of fear
on ne pozna težav he is ignorant of the difficulties, he does not know the difficulties
pozna se mu na obrazu, da je utrujen one can see by his face that he is tired
ne poznajo se mu leta he does not look his age
žal vas (jaz) ne poznam you have the advantage of me

poznáti connaître, savoir

poznati se se connaître
ne poznati ignorer, ne pas connaître, méconnaître
poznati po imenu, po slovesu, po obrazu (ali videzu) connaître de nom, de réputation, de vue
poznati tajno ozadje kake osebe connaître le dessous des cartes
dobro koga poznati (njegov značaj, življenje) connaître quelqu'un par cœur, familiarno connaître le numéro de quelqu'un
ne poznati pravil vljudnosti ignorer les usages
temeljito poznati (področje) connaître à fond, posséder, connaître sur le bout des doigts (ali comme /le fond de/ sa poche)
poznam svoje ljudi (familiarno) je connais mon monde
v zadovoljstvo mi je, da vas poznam j'ai l'avantage de vous connaître
pozna se mu, da je z dežele il sent la province
leta se mu ne poznajo on ne lui donnerait pas son âge, il ne porte pas son âge
ne bi ga več poznal je ne le reconnaîtrais plus

poznáti (-ám)

A) perf.

1. conoscere; praticare:
poznati koga iz otroških let conoscere qcn. fin dall'infanzia
poznati mnogoženstvo praticare la poligamia

2. conoscere, sapere, padroneggiare:
poznati pot sapere la strada
za prevajanje je treba dobro poznati oba jezika per tradurre bisogna sapere bene ambedue le lingue

3. pren. conoscere qcn., avere dimestichezza con qcn.

4. pren. (ozirati se na koga, upoštevati koga) conoscere qcn., aver riguardo di qcn., tener conto di qcn.:
prijatelja pozna samo, kadar ga potrebuje tiene conto dell'amico solo quando ne ha bisogno

5. pren. (z nikalnico)
ne poznati mej non conoscere limiti, essere sconfinato
ne poznati mere essere smodato
ne poznati milosti essere spietato
ne poznati olike essere screanzato, maleducato
pog. nobenega heca ne poznati essere troppo serio, non saper stare allo scherzo
pren. ne poznati šale non scherzare; non avere senso dell'umorismo
če to narediš, te ne poznam več se lo fai, non ne voglio più sapere di te
poznati koga po imenu conoscere qcn. di nome
poznati koga kot slab denar, kot svoj žep conoscere qcn. come le proprie tasche

B) poznáti se (-am se) perf. impers., perf. refl. vedersi; conoscersi

1.
pozna se mu, da ni spal si vede che non ha dormito
po govorici se mu pozna, da ni domačin dalla parlata si vede che non è del luogo

2.
tega ne bom končal do roka, saj se poznam non lo finirò in tempo, mi conosco bene
škoda besed, saj se poznamo non ne parliamo, tanto ci conosciamo bene
delu se pozna hitrica si vede che il lavoro è stato fatto in gran fretta
pog. leta se mu res ne poznajo non dimostra gli anni che ha, porta bene gli anni
PREGOVORI:
po delu se mojster pozna l'opera loda il maestro

poznávati pòznajēm, oni pòznajū, poznajūći, pòznāvāh -āše
I.
1. poznati: ja te poznajem po govoru; poznavati što u prste = kao svoj džep = kao svoj budelar poznati kaj kot svoj žep; ne poznavati granica u čemu ne poznati v čem mejá
2. spoznavati
II. poznavati se
1. poznati se: po jutru se dan poznaje
2. spoznavati se: po djelima se majstor poznaje; u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci

pozneje später; nachher, hinterher; (naknadno) nachträglich
5/20 let pozneje 5/20 Jahre danach/später/nachher
čim pozneje spätestmöglich
ne pozneje kot nicht später als, allerspätestens (am 5./um 5 Uhr)
nach- (naročiti nachbestellen, praznovati nachfeiern, napisati nachschreiben, priti nachkommen, zgraditi nachbauen)
obljubiti za pozneje komu kaj (jemanden) auf später vertrösten

požégnati (-am) perf. pog. (blagosloviti) benedire; pren. confermare:
ko je sklepe požegnal še sekretar, so se zadovoljni razšli quando le decisioni furono confermate anche dal segretario, se ne andarono contenti
pog. pren. bog požegnaj buon pro' gli faccia!; salute!

požírati (-am) | požrêti (-žrèm)

A) imperf., perf.

1. inghiottire, ingerire, ingoiare, ingollare, deglutire, trangugiare:
požirati hrano, tekočino inghiottire, ingurgitare, trangugiare il cibo, le bevande; ekst. divorare
požirati s pogledom divorare con lo sguardo

2. ekst. inghiottire, smaltire, assorbire:
kanal ne požira več il canale è intasato, occluso
trg proizvodnje ne požira il mercato non è in grado di smaltire la produzione

3. pren. inghiottire, ingoiare, trangugiare, mangiare:
požirati solze inghiottire le lacrime
požirati nasilje ingoiare soprusi
požirati besede (slabo izgovarjati) mangiare le parole
požirati žalitve, jezo inghiottire offese, trangugiare la bile

4. pren. divorare, consumare, distruggere:
dejavnost, ki požira veliko denarja un'attività che divora somme enormi
plamen požira poslopje le fiamme divorano lo stabile
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
artist požira meč il giocoliere ingoia la spada
avto je požiral kilometre l'automobile divorava i chilometri
učenci kar požirajo učiteljeve besede gli scolari pendono dalle labbra del maestro
požirati knjige leggere avidamente
pren. požirati sline avere l'acquolina in bocca
uši ga bodo požrle è pieno di pidocchi
kar naprej, saj vas ne bomo požrli avanti avanti, non vi mangiamo mica
požreti besedo rimangiarsi la parola, venir meno alla parola
požreti koga živega avercela con qcn.
požirati živce komu innervosire qcn., far saltare i nervi a qcn., dare ai nervi a qcn.

B) požírati se (-am se) | požreti se (-žrém se) imperf., perf. refl. rodersi, arrovellarsi; ekst. litigare:
požirati se od jeze mangiarsi il fegato
ne bom se mešal, naj se sami med seboj požrejo io non mi impiccio: se la vedano tra loro

practice¹ [prǽktis] samostalnik
običaj, navada, splošna raba, običajen postopek; urjenje, vaja; praksa, izkustvo; opravljanje česa, (zdravnikova, advokatova) praksa, pacienti, stranke, klientela
pravno postopek, pravila postopka
množina spletkarjenje, spletke
tehnično ravnanje, tehnika dela

practice time čas za trening (avtomobilske dirke)
practice run vožnja za trening (avto)
practice alarm poskusni alarm
practice ammunition municija za vajo
aeronavtika practice flight poskusni let
in practice imeti prakso, biti v vaji, praktično
it is my practice to navajen sem, da
to make a practice of imeti navado, da
practice makes perfect z vajo se doseže popolnost
out of practice ne imeti prakse, biti iz vaje
to put in(to) practice izvesti, praktično uporabiti
it was then the practice tedaj je bilo v navadi

praeceptum -ī, n (praecipere) napotek, napotilo, nauk, pravilo, vodilo, predpis, povelje, ukaz: Pl., Ter., Varr., Cat., Pr., O., Sen. ph., Iust., Stat. idr., medicorum, philosophorum, rhetorum, artis Ci., praecepta Latine loquendi Ci., praecepta tradere dicendi Ci., praecepta dare Ci., dare alicui sapientiae praecepta Ci., et augendi et laudandi et vituperandi praecepta dare Ci., praecepta dare ali ponere in aliquid Ci., praecepta gustare Ci., alicui pervulgata praecepta decantare Ci., amicorum C. svet, praecepto observato C., philosophorum praecepta N., vitae beatae H., praecepta facessere V., excĭderunt (pozabil je) praecepta dictatoris L., ne Vespasianum senem triumphalem praeceptis coerceret T., praecepta de ratione scribendi Suet., praecepta per libellos dare Suet.

praecia -ae, m (prae in ciere) klicar, ki je hode pred svečeniki (flamines) opominjal rokodelce, naj v času bogoslužja prenehajo delati, da ne onečastijo svetih obredov: P. F. — Dvomljiva soobl. praeciamitātor -ōris, m: P. F., † praeciamitatores † dicuntur, qui flaminibus Diali, Quirinali, Martiali, antecedent[es] exclamant feriis publicis, ut homines abstineant se opere, quia his opus facientem videre religiosum est Fest.

prae-cipiō -ere -cēpī -ceptum (prae in capere)

1. (v)naprej vzeti (jemati), prevze(ma)ti, komu kaj, prisvojiti (prisvajati) si: aquam Lucr., pecuniam mutuam C. vnaprej vzeti (jemati) na posodo, izposoditi (izposojati) si, locum Cu. ali Piraeeum L. ali litora V. prej zasesti, tako tudi mons praeceptus S., iter Cu., L. ali aliquantum viae, longius spatium L. prej pre(hod)iti, premeriti (nekoliko poti, daljši kos poti), malce (nekoliko) prehiteti koga, aliquantum ad fugam temporis L. precej časa (prednosti) za beg si pridobiti, tempore praecepto L. zaradi časovne prednosti (prehitevanja), bellum T. prej začeti vojno, fata veneno Fr. smrt prehiteti s strupom, prej se zastrupiti, si lac praeceperit aestus V. če vročina izsuši mleko (= če mleko izhlapi), preden molzemo, praecipitur seges O. prehitro zori.

2. (vna)prej uži(va)ti, (ob)čutiti: ut ne multi illud (sc. candelabrum) ante praeciperent oculis quam populus Romanus Ci., eius rei laetitiam L., spectatissimi triumphi laetitiam Hirt., spem L., laudem T. (Dial.); occ. kot jur. t.t. (dediščino) vnaprej dobiti, vnaprej (po)dedovati: Plin. iun., Icti.

3. (po)prej, vnaprej misliti, predstaviti (predstavljati) si, (iz)vedeti, (spo)znati itd.: victoriam animo C., cogitatione futura Ci., omnia praecepi atque animo mecum ante peregi V., spe hostem V. predstavljati si, v duhu videti, rem famā L., consilia hostium Ci. vedeti za sovražne naklepe, preden se uresničijo; opinione praecipere z ACI vnaprej domnevati se: C.

4. predpis(ov)ati, naročiti (naročati), svetovati, da(ja)ti nasvet(e), odrediti (odrejati), opozoriti (opozarjati) na kaj, vele(va)ti, ukaz(ov)ati: abs.: ut erat praeceptum C., ut praeceperat, sicut praeceptum erat Cu.; z obj.: Cu. idr., hoc tibi praecipio Ci., quidquid praecipies (v vseh svojih predpisih (pravilih)) esto brevis H.; s finalnim stavkom: N., Plin. iun. idr., praecipit, omnes mortales pecuniā aggrediantur S., praecipitur aedilibus, ut noctu vigilias agerent Ci., hoc praecipio, ne segniores sitis Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: praecipit, quae fieri velit C., quid fieri vellent, praeceperunt N.; redko z inf.: Plin., O., iustitia praecipit parcere omnibus Ci.; pri poznejših piscih analogno po glag. iubēre z ACI oz. NCI: Plin., Suet., Arn., Lact., ceteros omnes decedere praecepit Ap., pueros in agrum deduci praecepit Iust., ceteras (sc. sarcinas) incendi praecepit Cu., praecipimur domino psallere Cass., Philoromus auriga rapi praeceptus Amm.

5. učiti, da(ja)ti nauk(e), da(ja)ti po(d)uk: artem nandi O., praecipe lugubres cantus H. uči me, recte praecipi potest in amicitiis Ci.; z ACI: ratio parum praecipit nec bonum illud esse nec porro malum Ci.; abs. poučevati, biti učitelj: alicui Suet., de eloquentiā Ci., qui de arte dicendi praecipiunt Ci.; subst. pt. pr. m praecipientes učitelji: inscientia praecipientium T. (Dial.), eum in numero praecipientium non habeo Q.; tudi samo učenjaki = teoretiki: Q. (Institutio oratoria 2, 6, 1).

praecipitō -āre -āvī -ātum (praeceps)

I. trans.

1. strmoglaviti (strmoglavljati), prekucniti (prekuceváti, prekucávati), (dol) zvrniti (zvračati), prevrniti (prevračati), (dol) zagnati (zaganjati), (dol) vreči (metati): tauros Cu., flumina Sen. ph. tvoriti slape, v slapu (slapovih) padati, aliquem in terram Cu. ob tla vreči, pilas in mare N., se in flumen C., se de muro O., se de turri L., se e Leucade Ci., equites ex equis L.; z abl. separationis: saxa muro C., senes pontibus O., currum scopulis O., se petris Cu.; pogosto med. praecipitari strmoglaviti (strmoglavljati) se, zagnati (zaganjati) se, pognati (poganjati) se, vreči (metati) se: cum alii super vallum praecipitarentur S., per (čez, preko) lubrica saxa praecipitati Cu.; pesn.: lux praecipitatur aquis (dat. = in aquas) O. sonce zahaja, sonce gre v zaton (prim. = Scorpios in aquas praecipitatur O.), nox praecipitata O. iztekajoča se, minevajoča, h koncu hiteča (idoča); redko praecipitare se =
a) strmoglaviti (vreči) se v prepad: consulem designatum tantis conterruit minis, ut is se praecipitaverit Suet.
b) = hitro iti dol, na vrat na nos teči dol, hitro se spustiti: hac te praecipitato Ter.; occ. preveč obrniti navzdol: vitem Ca.

2. metaf.
a) strmoglaviti (strmoglavljati), vreči (metati), pahniti (pehati), pogubiti (pogubljati), uničiti (uničevati): aliquem ex altissimo dignitatis gradu Ci., rem publicam L., aegrum Cels., bellatores Plin. onesrečiti (onesrečevati), spem festinando O., praecipitatus ex patrio regno S., avaritia semet ipsa praecipitavit S., furor iraque mentem praecipitant V. zanašata, praecipitate moras V. hitro odpravite vse zadržke, p. arborem in senectam Plin. pustiti, da drevo pred časom (predčasno) ostari (propade), se in exitium Cels., praecipitari (med.) in insidias L. zabresti, zaiti, pasti.
b) pospešiti (pospeševati), prehitro ukrepati pri čem, prenagliti se pri čem: vindemiam Col., obitum (zahod sozvezdja) Ci. poet., ne praecipitetur editio Q., consilia praecipitata L.; pesn. α) z inf. = priganjati, siliti: Stat., curae praecipitant dare tempus sociis humandis V. β) z ACI: Argum Tiphynque vocat pelagoque parari praecipitat Val. Fl. —

II. intr.

1. strmoglaviti (strmoglavljati) se, (dol) zagnati (zaganjati) se, (dol) pognati (poganjati) se, (dol) drveti (dreviti, dreti), (dol) pasti (padati), spustiti (spuščati) se: in fossam L., Nilus praecipitat ex montibus Ci., praecipitare istuc est, non descendere Ci., non fugis hinc praeceps, dum praecipitare (naglo bežati) potestas (sc. est)? V., nox caelo (abl. separationis) praecipitat (sc. in oceanum) V., sol praecipitans Ci. zatonu (zahodu) se bližajoče; occ. miniti (minevati), izteči (iztekati) se, doteči (dotekati), h koncu hiteti (iti), koncu se (pri)bliž(ev)ati: hiems iam praecipitaverat C.

2. metaf.
a) drviti (dre(vi)ti) (v pogubo, nesrečo), iti po zlu, poginiti (poginjati, pogibati): ad exitium praecipitantem retinere Ci., praecipitantem impellere Ci., res publica praecipitans Ci., rei publicae praecipitanti subveni Ci.
b) zaiti, zabresti, pasti: in insidias L., in amorem Pl.

prae-cludo -ere -clūsī -clūsum (prae in claudere)

1. zapreti (zapirati): (alicui) portas C., fores Pr., horrea Suet., ruinā aedificiorum praeclusa via Suet., maria bello quasi tempestate Fl.; meton.: praeclusit cunctos negotiatores Suet. dal je vsem (vele)trgovcem zapreti tržnice.

2. metaf. zapreti (zapirati), prepreti, ovreti (ovirati), zadrž(ev)ati, onemogočiti (onemogočati), preprečiti (preprečevati), zagraditi (zagrájati, zagrajeváti): iter O., orbem terrarum alicui Ci., sibi curiam Ci., omnes sibi aditus Ci., navigationem Auct. b. Alx., maritimos cursus magnitudo hiemis praecludebat Ci., linguam cani, ne latret Ph. ali (pren.) vocem Ph., vocem alicui L., vocis usum O. jezik zavezati, usta zamašiti (zapreti), sapo vzeti komu.

praecursōrius 3 (praecursor) naprej hiteč, vnaprejšnji, predhoden, vnaprej poslan: ne quid festinationi meae pereat, quod sum praesens petiturus, hac quasi praecursoria epistula rogo Plin., praecursorius index Mediolanum advenit ingressusque regiam ante pedes proiecit Constantii Amm., elegerunt et veriti, ne praecursorius index procul agentes absterreat, Athanaricum ipsum Amm., antequam magus conceptis precationibus libamenta diffunderet praecursoria Amm.

prae-damnō -āre -āvī -ātum (prae in damnāre)

1. vnaprej obsoditi (obsojati): totam culpam eius temporis in praedamnatum collegam transferentem omnes tribus absolverunt L., cunctari enim se, ne si superesset, eripere[t] legibus reum, sin deesset, destituere ac praedamnare amicum existimaretur Suet.

2. metaf.
a) se perpetuae infelicitatis praedamnare Val. Max. samega sebe imeti za obsojenega na večno nesrečo.
b) (o)pustiti ((o)puščati) kaj, izgubiti (izgubljati) (up(anje), nado): spem L.