Franja

frónta ž (fr. front lat. frons)
1. fronta, front: zaledje in fronta; delavska, nacionalna; ljudska fronta
narodni front; Osvobodilna fronta slovenskega naroda
2. pročelje, čelo, prednja strana: hiša je s -o obrnjena na ulico
3. fronta, front, granično područje izmedu hladne i tople struje: hladna fronta

fugitīvus 3 (fugere)

I. adj.

1. ubežen, pobegel, utekel: canis Pl., servi S., L., Iust., scurra, piscis Iuv., neque tam fugitivi illi ab dominis erant quam tu ab iure et ab legibus Ci.; z gen. (odkod?): fugitivae illius loci columbae Plin., fugitivus rei familiaris Plin. iun., finium suorum regnique Fl.

2. metaf. (o stvareh) bežen, ubežen, minljiv: argentum Ter., oblivio Varr., lapis Plin., quies, gaudia Mart., voluptas Aug. —

II. subst.

1. fugitīvus -ī, m begun(ec), ubežnik, uskok;
a) pobegli suženj: Kom., S. fr., Cu. idr., non vident id se cupere, quod … fugitivo alicui aut gladiatori concedi sit necesse? Ci., bellum fugitivorum (z ubežniki) Ci., (Dionysius) vivebat cum fugitivis Ci., fugitivi L. Aemilii C., sacerdotis fugitivus H. suženj, ki uteče svečeniku (ker noče jesti le darilnih kolačev); kot psovka za sužnje: Kom., Ci.; pren.: teque ipsum vitas fugitivus et erro H.
b) = pobegli vojak: Dig., Vop.

2. fugitīva -ae, f pregnanka: si qua peregrino nubit fugitiva marito Sen. tr.

fulguriō -īre -īvī (—) (fulgur) (za)bliskati se: fulgurivit Iuppiter Naev. ap. Non. Od tod pt. pf. fulgurītus 3 ki ga je strela zadela, od strele zadet: arbores Luc. ap. Non., Pl., eum locum esse fulguritum Varr., nemo eum quasi fulguritum effugit Sen. ph.; subst. fulgurītum -ī, n stvar, ki jo je zadela strela: Arn. ars fulguritorum Serv. tehnično napotilo (strokovno navodilo), kako posvetiti kraje, ki jih je strela zadela.

fūn-ambulus -ī, m (fūnis in ambulāre) vrvohodec, človek, ki hodi po vrvi: Ter., Suet., Aug.; metaf.: tu funambule pudicitiae Tert. — Soobl. fūniambulus -ī, m; Aug., Arn.

fúnt m (srvnj. pfunt < lat. )
1. funta, engl. ili amer. mjera za težinu
2. novčana jedinica V. Britanije i nekih drugih zemalja

fuō fore fuī (stlat. fūvī), futūrus (prim. osk. [iz debla fu-] fust = erit in fuerit, fufans = erant, fusíd = foret, esset, fuid = fuerit (cj. pf. act.), umbr. [iz debla fu-] fust = erit, fuerit, furent = erunt, futu = esto, gr. [iz debla φυ-] φύω [*φύ-jω iz *bhu-jō] rodim, gr. φύομαι rodim se, nastanem, postanem, rastem, pf. πέ-φυ-κα, φῦμα rastlina, φύσις nastajanje, narava, φῦλον rod).

I. Perfektove obl. in pf. fut. act. futūrus 3 dopolnjujejo glag. esse (gl. sum in prim. glede na razmerje med debloma fu- in es-) Pt. fut. futūrus 3 kot adj. = bodoč, prihodnji (naspr. praesens): tempus Ci., O., res (sg.), malum, utilitas, histrio Ci., signa rerum futurarum Ci., iam futurus rusticus H., villicus Col., casus, socer O., mors O. preteča. Kot subst.

1. futūrum -ī, n bodočnost, prihodnost: in futurum videre L., ignarus facti futurique L., haud ignara futuri V. ki dobro pozna prihodnost, securus futuri O. ne meneč se (brez skrbi) za bodočnost, (naspr.) sollicitus futuri Sen. ph., inque futurum pone metūs O. za prihodnji čas; pogosto pl. futūra -ōrum, n prihodnje reči, prihodnost, bodočnost (naspr. praesentia, instantia): futura prospicere Ci., futura scire O., mallem nescisse futura O., inde futurorum certi … intrant Sicaniam O. poučeni o prihodnosti.

2. futurī -ōrum, m (sc. homines) potomci, potomstvo, poznejši rodovi: ne sim spernenda futuris O.

II. Inf. pr. fore (iz *fu-se, *fu-re) se zlasti v klas. dobi uporablja kot nadomestilo za inf. fut. futūrum (-am -um) esse, futūrōs (-ās -a) esse: nonnulli etiam Caesari renuntiabant, … non fore dicto audientes milites neque propter timorem signa laturos C., abunde magna praesidia nobis in nostra amicitia fore S.; poseb. za izrazi upanja, zanašanja, priseganja: spero aeternam inter nos gratiam fore Ter., cunctisque meum laetabile factum dis fore confido O., iurant sic fore O.; zlasti v zvezi fore ut(i): video te velle in caelum migrare et spero fore, ut contingat id nobis Ci., magnamque in spem veniebat … fore, uti (Ariovistus) pertinacia desisteret C. Tudi za drugimi izrazi: clamabant fore, ut ulciscerentur Ci., non eram nescius fore, ut hic noster labor in varias reprehensiones incurreret Ci., (Ptolemaeus Othoni) persuaserat fore, ut in imperium adscisceretur T. V zvezi z abl. ali gen.: quid fore te credas O. da se zgodi s teboj, iuro omne illius fore O. da bodi vse njegovo. Fore (nam. futurum itd. esse) mora stati v zvezi z deležniki, kadar izraža trajno dejanje v prihodnosti: dico me satis adeptum fore, si nullum in me periculum redundarit Ci., debellatumque mox fore, si adniti paulum voluissent, rebantur (Carthaginienses) L., milites sub pellibus habendos fore L. da jih bo treba držati (imeti) … (habendos esse = da jih je treba [zdaj] imeti … ), laetus, … in illis potissimum angustiis decernendum fore Cu.

III. Cj. impf. forem -ēs -et -ent (iz *fu-sem, *fu-rem itd.) bil bi: vellem, haec vana forent S., gavisa est nomine mater, quod commune foret O., ceu cetera nusquam bella forent V.; zlasti pri participih in v kondicionalnih stavkih: dicit se … venisse quaesitum ab eo, pacem an bellum agitaturus foret S., quod idem sentienti suos sensus aperturi forent N., diutius, quam lege praefinitum foret N., quasi debellatum foret, pergere Cremonam … deposcunt T., credi posset Latonia, si non foret arcus aureus ille O., Tudi v plpf.: impulsu moenia … mota forent O. nisi isset in auras, non exempta foret poenae O.

IV. Druge (starinske in večinoma pesniške) obl. tega glag. so še:

1. cj. pr. fuam (= sim): metuo magis, ne Phoenix tuis factis fuam Pl.; fuās (= sis): L. Andr. ap. Non., amor, mihi amicus ne fuas umquam Pl.; fuat (= sit): Enn. ap. Gell., Pac. ap. Non., Pl., Ter., Carmen vetus ap. L., Fr., Tros Rutulusve fuat, nullo discrimine habebo V.; fuant (= sint): cave tibi ducenti nummi dividiae fuant Pl.

2. pf. fūvī (fūī) in iz njegovega debla (fū-) izpeljane obl. fūverim, fūveram, fūvissem, fūverō: najstarejši predklas. pesniki, nós sumu' Rómaní, qui fū́vimus (po drugih: fūimus) ánte Rudíni Enn. ap. Ci.

Opomba: Isto deblo fu- najdemo še:

1. v glag. fīō (iz *fu-iō), fierī; gl. fio.

2. s prehodom ustnika f v b v zlogih ba in b, bi, bu, s katerimi se tvori ind. impf. in tudi fut. nekaterih glag.: lauda-ba-m, mone-ba-m, lauda-ba-r, mone-ba-r itd.; aie-ba-m, fie-ba-m, i-ba-m, vole-ba-m, nole-ba-m, qui-ba-m, nequi-ba-t, lauda-b-o (iz *lauda-fu-i-o, lauda-b-jo), -bi-s, -bi-t itd., lauda-bu-nt, lauda-b-or itd., mone-b-o, mone-b-or; nadalje v adj. končnicah -bu-ndus (iz *-fu-undus) in -bilis (iz *-fu-ilis), npr.: lauda-bundus, vaga-bundus, mori-bundus, ama-bilis, lauda-bilis.

fúrijati -am
1. mahnitati: kot obsedena je furijala po sobi
2. brzo i površno raditi: naredil je veliko napak, ker je furijal

generalitéta (-e) f voj. i generali

glístav (-a -o) adj. vermicoloso, che ha i vermi

glíva fungus, pl -i; (užitna goba) mushroom

glíva cepljivka fussion-fungus

gmájna ž (nj. gemein)
1. neobrađena i slabo obrasla zajednička zemlja, zajednički pašnjak: občiraska, vaška gmajna
2. uboga gmajna iskorištavani narod

gnoják m klijalište, nađubrena topla lijeha, leha, leja, za rasade i rano povrće

gofljáč m pejor. onaj koji mnogo i drsko govori, lajavac

gofljáti -am pejor. mnogo i drsko govoriti, lajati: prosim te, ne gofljaj ljudem o tem

gójzar -ja m, mn. gojzarji (po mjestu Goisern u G. Austriji) gojzerice, okovanke, teške okovane clpele za planinare i skijaše

gozdáriti -im šumariti, raditi i šumi

góžva ž dijal.
1. v. gož -i
2. v. gožica

grájski (-a -o)

A) adj. del castello:
grajska razvalina castellare
grajski prebivalec castellano
grajsko gospostvo castellare

B) grájski (-a -o) m, f, n

1. grajski i familiari, la famiglia del castellano

2. grajsko possedimento del signore, del castellano; castellare

grápa ž
1. jaruga, uvala, usko i dugačko udubljenje sa strmim stranama: iz grap so vstajale megle; hiše v -ah
2. jarak koji je iskopao gorski potok

gŕlo s
1. grlo, guša: vnetje -a; prerezati komu grlo; kost mu je obtičala v -u
kost mu je zapela u grlu; grlo me boli
2. grlak, grlanjak, grlić: grlo steklenice
3. grlo, dio, deo čizme između stopala i sare, gornjeg dijela, dela
4. ozko grlo usko grlo (u proizvodnji); zavpiti na vse grlo
viknuti iza glasa, iz svega glasa, iz svega grla; imeti suho grlo
biti žedan; poplakniti grlo
pinuti, pijucnuti, popiti nešto; vse pognati po -u
sve proćerdati na piće, propiti imanje, imetak; na vse grlo se smejati
smijati, smejati se grohotom; življenja sem do -a sit
dozlogrdio mi je život