Franja

Zadetki iskanja

  • ȍškr̄t ž oskrd, kladivo za klepanje mlinskega kamna
  • òšljača ž osten, palica z železno ostjo za poganjanje živine
  • òtarak -ārka m
    1. brisača
    2. cunja za brisanje posode
  • otepáč m
    1. mlatac koji udarajući snopom po buretu ili sličnom predmetu istresa prije vršidbe zrnje iz snopa
    2. štap za istresanje zrnja iz snopa
  • otepálnik (u̯n) m
    1. v. otepač 2.
    2. stroj, mašina za istresanje lana, konoplje, pamuka
  • òtimānje s
    1. uzurpiranje
    2. ugrabitev
    3. trganje za kaj
    4. izmikanje
  • òtimati -ām -mljēm
    I.
    1. uzurpirati, s silo si prilaščati: otimati što od drugoga
    2. ugrabljati: neka znadeš da ti paša otimlje djevojku
    II. otimati se
    1. trgati se za kaj: otimati se o vlast; momci se otimlju o djevojku
    2. braniti se, izmikati se: ako bi te htjeli odvesti, otimlji se; vidim da se otimaš te nećeš to učiniti
    3. potegovati se: ta tri debla otimlju se za prvenstvo što se tiče ogromnosti i veličine
  • ōtiōsus 3, adv. -ē, star. pri Pl.: ōtiōssē (ōtium)

    1.
    a) brezdelen, brezposeln, brez dela (posla, opravkov, dolžnosti), nedelaven, prost, na oddihu, len(oben) (naspr. negotiosus, occupatus): Pl., Ter. idr., o. urbani L. postopači, dii Ci. ki nimajo nobenih opravkov, homines otiosissimi Ci., quem locum nos otiosi (v prosti urici) convertimus Ci., cum otiosus (v prostem času) stilum prehenderat Ci., o. bos H., in foro otiose inambulare L.; o neosebnih subj.:: aetas, tempus Ci., mihi ne otium quidem erat otiosum Ci. niti v prostem času nisem imel miru, otiosissimae occupationes Plin. iun. brezdelnost, zapolnjena z delom, honor otiosus ac vacans Plin. iun. neopravljana in nezapolnjena častna služba.
    b) brezdelen = nepotreben, odvečen: o. peregrinatio Cu. ali sermo, sententiae Q. ali quaestio Gell. nepotreben (nepotrebna); od tod otiosum est z inf. = nepotrebno je, odveč je: otiosum est persequi singula Lact., otiosum est ire per singulos Min.; metaf.: pecunia otiosa Icti. ali pecuniae otiosae (naspr. occupatae) Plin. iun. ne obrestujoč se, nenaložen.

    2. occ.
    a) prost (brez) poklicnih, poseb. državnih opravkov (dolžnosti), predajajoč (posvečujoč) se brezdelju, (ves) predan brezdelnosti, živeč za znanost, ukvarjajoč se s slovstvom (književnostjo), kot subst. = slovstvenik, književnik, leposlovec, literat: numquam se minus otiosum esse quam cum otiosus esset Ci. (Scipion je trdil,) da nima nikdar več opravkov kot takrat, kadar se predaja svoji posebni ljubezni do znanosti, o. senectus Ci., Neapolis H. kjer je veliko prostega časa, senibus otiosum est vetera et praesentia contendere T. starci si krajšajo čas s tem da ...; z gen.: studiorum otiosi Plin. ki imajo ukvarjati se z znanostjo, ki najdejo prosti čas za ukvarjanje z znanostjo; (v slabem pomenu) ukvarjajoč se s čim nečimrno ali brezkoristno: Cicero … otiosus circa excessus T. (Dial.)
    b) politično nedejaven (nedelaven), brez političnega zanimanja (interesa), politično apatičen, nepristranski, nevtralen, mir(oljub)en: socii spectatores se otiosos praebuerunt Leuctricae calamitatis Ci., istos otiosos reddam Ci. hočem umiriti; subst. otiosi = nepristranski (nevtralni) državljani: otiosis minabantur Ci. ali pa = miroljubni državljani: militare nomen grave inter otiosos T.; o neosebnih subj.: dignitas Ci.

    3. metaf. sploh miren, brez nemira, brez strahu, brezskrben, nezaskrbljen, nemoten: animo otioso esse Ter., Gell., otiosus ab animo Ter., quid otiosius quiete animi, quid irā laboriosius Sen. ph., otiosum Fadium reddere Ci. ep. vrniti Fadiju mir, annus ab hoste otiosus C., unumquidque otiose contemplari Ci., properavistis rapere: otiose oportuit Pl. počasi; occ. brezskrben, neskrben, nebrižen, nemaren, malomaren: vigilat insidians bonis otiosorum Ci., Brutus videtur otiosus orator T. (Dial.).
  • otiráč m
    1. otirač, brisač za cipele: obrisati si čevlje v otirač
    2. ubrus, peškir
  • òtisnuti -nēm
    I.
    1. odtisniti, natisniti: otisnuti knjigu
    2. odriniti: otisnuti što niz brdo
    3. pognati: otisnuti konja
    4. odriniti, oditi: on otište u Kotare ravne
    II. otisnuti se
    1. odriniti: on se otisnuo na put
    2. utrgati se: otisnula se stijena od brda
    3. odriniti, odmakniti se: lada se otisnula od obale
    4. pognati se za kom: otisnuti se za kim
  • ōtium -iī, n

    1. prosti čas, brezdelje, brezdelnost, brezdelica, lázno, praznovanje, počitek, oddih, mir, pokoj (naspr. negotium): Enn. ap. Gell., Ca. ap. Ci., Pl., Ter., V., O., H., Cat., Sil., Suet. idr., nostrum otium negotii inopiā constitutum est Ci., natio occupata in otio Ph. predan dela polnemu brezdelju, otium sequi Ci., N. brezposeln biti, praznovati, otium persequi (iskati) Ci., per otium cibum capere ali spolia legere L. v miru, mirno, languescere in otio ali languescere otio Ci.; o neosebnih subj.: quies aëris et otium et tranquillitas Sen. ph.

    2. occ.
    a) počitek (prostost) od državnih opravil, brezposelnost, prosti čas za druge stvari, zlasti za slovstveno (književno, literarno, znanstveno) dejavnost, ukvarjanje s slovstvom (književnostjo, literaturo, znanostjo): Pl., Ter., Corn., Vell., quantum mihi res publica tribuet otii, ad scribendum conferam Ci., otium in studiis conterere Ci., o. studiosum Plin. iun. učeno slovstveno delovanje, abundare otio studioque Ci., se in otium conferre Ci. umakniti se v zasebnost, slovo dati javnim opravilom (službam); meton. pl. = sadovi (plodovi, rezultati) prostega časa: excutiasque oculis otia nostra tuis O.
    b) politični mir, mirne, umirjene razmere: Ter., H. idr., ex bello tantum otii toti insulae conciliavit N. je povrnil tolikšen mir, pax atque otium C., valde me ad otium pacemque converto Ci., deducere rem ad otium C. mirno (= brez boja) poravnati, in otio vivere Ci., studia … honesta per otium (v mirnem času, v miru) concelebrata Corn., ab hoste ali ab seditionibus urbanis otium fuit L. imeli so mir pred sovražniki (pred prevrati).
  • otòlog m (gr.) otolog, zdravnik za ušesne bolezni
  • otólogo moški spol zdravnik za ušesne bolezni
  • oto-rhino-laryngologiste [-lɔžist] zdravnik specialist za bolezni ušes, nosu in grla (krajšava oto-rhino in O. R. L.)
  • otorinolaringoiatra m, f (m pl. -ri) med. zdravnik specialist za bolezni ušesa, nosa in grla; otorinolaringolog
  • otpáštati òtpāštām za pokoro se postiti, delati pokoro: što si teških zala učinio, trebalo bi hiljadu godina da otpaštaš
  • òtrušnica ž otrobnjak (za krmljenje psov), hlebček iz otrobov za psa
  • Ottern, pl, bei Kriegsschiffen: naprave za odstranjevanje min
  • ottocentista

    A) agg.

    1. ki se nanaša na devetnajsto stoletje

    2. umet., lit. ki se nanaša na ottocento

    B) m, f (m pl. -ti)

    1. pisatelj, umetnik devetnajstega stoletja

    2. pisatelj, umetnik italijanskega ottocenta; ottocentist

    3. strokovnjak (-inja) za ottocento

    4. šport osemstometraš, osemstometrašica
  • òturak òtūrka m (t. oturmak, oturak)
    1. tisto, na čemer sedimo ali čemur je kaj podstavljeno
    2. ekspr. rit, zadnjica
    3. počitek, kraj za počitek