pinna2 -ae, f (iz *pid(s)na ali *pit(s)na, indoev. kor. *(s)pid-, *(s)pit-, razširjen iz kor. *(s)pō, *(s)pēi- koničast, šilast, ostnat; prim. lat. spīna, spīca, gr. σπιλάς, σπίλος greben, čer, lit. spitnà jeziček v zaponki, spitēle, spituté igla v zaponki, stvnem. spiz, spizzi = nem. Spieß, spitz) osnovni pomen ost, od tod
1. zobčasti medzidek (nadzidek), kresta, v pl. tudi = naperki: Cu., Sen. tr., Luc., Stat., Sil., Gell. idr., a pinnis hostis defendebant facillime funditore Quadr., eius (sc. muri) summa pinnae Varr., muri L., asseribus falcatis detergebat pinnas L., turres contabulantur, pinnae ex cratibus attexuntur C., sedes castrorum in morem pinnis atque aggere cingit V., est autem et aliud genus testudinis … sed habet circa pluteum et pinnas ex tabulis et superne subgrundas proclinatas Vitr.
2. puščica: traiectus pinnā tempora cantat olor O.
3. plavut: in spatium resilire manus breve vidit (sc. Libys) et illas iam non esse manus, iam pinnas posse vocari O., itaque et delphini inmeantes Nilo, quorum dorso tamquam ad hunc usum cultellata inest pinna Plin., ideo pinnarum quoque fiunt discrimina, quae pedum vice sunt datae piscibus Plin.
Zadetki iskanja
- polépiti (-im) perf.
1. incollare, coprire di:
polepiti zidove z lepaki coprire i muri di manifesti
2. (zalepiti) incollare - Pomurje samostalnik
(pokrajina ob Muri) ▸ Muravidék [Mura menti régió] - popísati (-píšem) | popisováti (-újem) perf., imperf.
1. registrare, elencare; (popisati škodo ipd. ) inventariare, fare l'inventario di; (popisati prebivalstvo) censire, fare il censimento di:
popisati zaloge inventariare le scorte
popisati prebivalstvo, imovino censire la popolazione, il patrimonio
policaj ga je ustavil in popisal il vigile lo fermò e gli prese le generalità
2. descrivere
3. (s pisanjem izpolniti) scrivere, riempire (di scritte):
popisati dve strani riempire, scrivere due pagine
popisati zidove riempire i muri di scritte - poslúšati (-am) imperf.
1. ascoltare, stare in ascolto, sentire; prestare ascolto a; seguire:
molče, pazljivo poslušati ascoltare in silenzio, attentamente
poslušati glasbo, radijsko oddajo ascoltare la musica, una trasmissione radiofonica
poslušati predavanje sentire, seguire una conferenza
2. tendere l'orecchio, porgere l'orecchio
3. ascoltare, sentire, udire; ubbidire:
dobro me poslušaj stammi a sentire
ne poslušati nikogar non sentire ragioni
poslušati glas vesti ubbidire la voce della coscienza
poslušati nasvet udire il consiglio (di)
4. (izraža negativen odnos do govorjenega) stare a sentire, sopportare, mandar giù:
zabavljanja nisem mogel več poslušati non riuscivo più a sopportare quel brontolio
pren. pazi, tukaj stene poslušajo attento, qui anche i muri hanno orecchie
poslušati naravo, nočno tišino porgere ascolto alla natura, al silenzio della notte
stalno moram poslušati, da si lenuh mi sento dire continuamente che sei un buonoanulla
pog. kar naprej poslušamo, kašna je mladina si parla continuamente di come sono i giovani
poslušati z očmi in ušesi ascoltare con grande attenzione
poslušati z odprtimi usti ascoltare a bocca aperta
lažje bi ga nosil kot poslušal è un terribile rompiscatole
tako lepo govori, da bi ga kar poslušal parla come un libro stampato - prázen (-zna -o)
A) adj.
1. vuoto; vacante; deserto; bianco:
prazen kozarec bicchiere vuoto
prazen list foglio bianco
praznih rok a mani vuote
prazno mesto posto vacante
2. vuoto; nudo; scarico:
prazna dvorana sala vuota
prazna stena parete nuda
prazna puška fucile scarico
3. pren. vano, fatuo, frivolo, effimero, falso:
prazna slava gloria fatua, effimera
prazno govorjenje discorsi vani, vacui
4. vuoto, inespressivo, scialbo
5. pren. senza gusto; insipido, senza sapore:
sadje praznega okusa frutta senza sapore
FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
njegove obljube so en sam prazen dim le sue promesse sono tutto fumo, sono promesse da marinaio
varati, zavajati s praznimi obljubami vendere fumo
žarg. igrati pred prazno dvorano fare forno
trg. vrniti prazne steklenice restituire i vuoti
prazne klatiti dire, raccontare ciance, frottole, balle
prazno slamo mlatiti pestare l'acqua nel mortaio
imeti prazno glavo avere una testa vuota
prepirati se s kom za prazen nič litigare per un nonnulla
piti na prazen želodec bere a stomaco vuoto
imeti prazen žep esser al verde, senza un soldo
ostati praznih rok rimanere a mani vuote
fiz. prazen prostor vuoto
avt. prazen tek marcia in folle, a vuoto
mat. prazna množica insieme vuoto
prazna glasovnica scheda bianca
prazna grožnja bravata
prazna marnja ciancia, diceria, vaniloquio
pren. prazni upi specchietto per le allodole
prazno govoričenje sproloquio
PREGOVORI:
prazna vreča ne stoji pokonci sacco vuoto non sta i piedi
prazen sod ima močan glas le teste di legno fan sempre del chiasso
kdor sam sebe povišuje, prazno glavo oznanjuje chi si loda s'imbroda
B) prázni (-a -o) m, f, n
tam je še nekaj praznega lì c'è ancora posto
ta pa je prazna questa è però grossa
prazne govoriti sballarle, spararle grosse
gledati v prazno guardare fissamente, fissare il vuoto
govoriti v prazno parlare ai muri
izzveneti v prazno restare senza esito, essere vano
ustreliti v prazno fare cilecca - prelépiti (-im) | prelépljati (-am) perf., imperf.
1. incollare sopra; coprire:
prelepljati zidove s plakati coprire i muri di manifesti
trg. prelepiti z lepilnim trakom nastrare
2. incollare altrove - preníkati (-am) | preníkniti (-em) imperf., perf. filtrare, infiltrarsi, penetrare; trasudare; trapelare:
voda je prenikala skozi stene l'acqua filtrava dai muri
pren. kljub tajnosti je novica vseeno preniknila na dan per quanto segreta la notizia ugualmente trapelò - preplêsti (-plêtem) | preplétati (-am)
A) perf., imperf.
1. intrecciare, incrociare (tudi pren.), incrocicchiare; (gosto prepletati) aggrovigliare:
spomine na prednike prepletajo pravljice il ricordo degli antenati si intreccia con storie e leggende
2. coprire (con reticolo), disporre a reticolo:
zidove je prepletel bršljan i muri sono coperti dall'edera
B) preplêsti se (-plêtem se) | preplétati se (-am se) perf., imperf. refl. intrecciarsi, incrociarsi - prō-cidō -ere -cidī (prō in cadere)
1. (naprej) pasti (padati), pasti (padati) na kolena, zgruditi se, zrušiti se: postquam relictis moenibus rex procidit, heu, pervicacis ad pedes Achillei H., pars muri prociderat L., turres cum ingenti fragore prociderant Cu.
2. (o telesnih delih) bolezensko izstopiti (izstopati), povesiti (povešati) se, (ven) moleti, (ven) štrleti, zdrkniti, izpasti (izpadati), prolabirati: oculi procidunt Cels., vulva et sedes procidens Plin.; pt. pr. subst.: procidentia sedis, procidentia sedis vulvaeque Plin. izstopajoči (ven štrleči) deli. - prōpūgnāculum -ī, n (prōpūgnāre)
1. branišče, branilo, predgradje, predzidje, obrambni zid, zaščitni zid, parapet, prsobran, branik, utrdba, palisada, okop: Plin., Stat. idr., propugnacula statuere L., pontes et propugnacula iungunt V., alta navium propugnacula H., moenium T., solidati muri, propugnacula addita T., propugnacula Siciliae Ci. (o ladjevju), imperii Ci. (o ladjevjih in vojskah), illorum urbem ut propugnaculum oppositam esse barbaris N., domus ut propugnacula habeat Ci. ep.
2. metaf. obramba, zaščita, varstvo, zavetje: tirannidis N., lex Aelia et Fufia, propugnacula tranquillitatis Ci., ut propugnaculo ceteris posset esse (sc. navis) Ci.
b) dokaz(ilo) v obrambo, utemeljitev (razlog) v obrambo: firmissimo propugnaculo uti L., propugnaculum, quo contra omnes meos impetus usurum se putat Ci. - prōpūgnātor -ōris, m (prōpūgnāre)
1. branitelj, branilec: Val. Max., Plin., Amm. idr., nudati propugnatoribus muri T., ne nudentur propugnatoribus signa L., a propugnatoribus vacuus relictus locus C.
2. pomorski vojak, ladijski vojak: Auct. b. Alx. idr., remigum propugnatorumque numerus C., classis inops propter dimissionem propugnatorum Ci., telis obruuntur propugnatores L.
3. metaf. prvoboritelj, prvoborilec, prvoborec, branilec, branitelj, zaščitnik: Iust., Hier. idr., senatūs, imperii, communis libertatis, Scipionis Ci., uno propugnatore sublato N. - quassō (stlat. cassō) -āre -āvī -ātum (frequ. iz quatere)
I. trans.
1.
a) močno (s)tresti, pretres(a)ti, stres(a)ti, (za)majati s čim kaj, (za)kolebati s čim, (za)vihteti, (za)mahniti (mahati), mektáti, páhati s čim: Petr., Sen. tr., equus iubam quassat Enn. ap. Macr., lampada V., hastam O., V., caput Pl., V., Sil., Val. Fl., suam qui undantem chlamydem quassando facit Pl., me … frequens tussis quassavit Cat.
b) de(va)ti, vreči (metati): ramum madentem … super utraque tempora V., nec nostrum cum cane quassat ebur Mart. = ne kockam.
2. razbi(ja)ti, (raz)drobiti, (raz)tolči, razdeti (razdejati, razdevati), (raz)treskati, raztrupati, razškrebati, (p)oškodovati: Plin., Petr., Sil., Ap. idr., domus quassata O., iam quassatis circumiacentibus tectis Plin. iun., vasis quassatis diffluit humor Lucr., naves quassatae L. razpokane, prebite; tako tudi quassata ventis classis V., alvei navium quassati erant L., quassata muri reficere L. prebite dele = luknje, predore, vrzeli.
3. metaf.
a) (o)slabiti, hudo napasti, razvétrati, razmektati: Suet., quassata res publica Ci., ingenia vitia quassant Sil., aegrum corporis quassari etiam levibus solet offensis Amm., tempora quassatus Sil. vrtoglav, opit; prim.: multo tempora quassa mero O. opij se z obilico vina.
b) kak kraj vznemirjati, hudo stiskati, hudo (močno) pritiskati na kak kraj: quassata Placentia bello Sil., in quassatā bellis (od bojev v okolici) urbe Sil. —
II. intr. tresti se, majati se, zibati se: quassat caput Pl., quassanti capite (matast, potoglav) incendit Pl., quassante capite Caecil. ap. Serv., capitibus quassantibus (po nekaterih izdajah cassantibus) Pl., siliquā quassante V. škrebljati, klopotati. - quatiō -ere (-quassī) -quassum (morda iz *squ̯ət- in sor. z lit. kutéti stres(a)ti, stvnem. scutten = nem. schütteln)
1. potres(a)ti, pretres(a)ti, (o)majati s čim, kaj, (za)kolebati s čim, (za)mahniti (mahati), (za)vihteti, mektati: alas V., pennas O., H., iubas Petr., comas O., caput L., O., telum immane manu quatiens V., scuta T., hastam Petr., scutum hastā L., ensem, aegida Sil., pila et gladios Amm., securim V., manibus catenas Plin. iun., lora Petr., verbera (pesn. = flagella) V., quercum huc illuc O., aquas (o vetru) O., nubem manu V., Olympum curru H., montem terrae motibus O., horror membra quatit V., anhelitus artūs et ora quatit V., pectora quatit gemitu Val. Fl., labra (sc. irati) quatiuntur Sen. ph. se tresejo, risu populum quatit H. pripravi k smehu, ki jih stresa.
2. udariti (udarjati), (raz)tolči, (raz)biti, razbi(ja)ti, raztrupa(va)ti, raztreska(va)ti, razmekta(va)ti, (za)gnati (zaganjati), pognati (poganjati), (s)poditi: Ter., Plin. iun., Sil., Aur. idr., pede terram ali ter terram pede humum H., campos V., quatit ungula campum V. peketa preko poljane, parcius quatiunt fenestras iactibus iuvenes H. trkajo na okna, lučaje kamenčke, cymbala V., moenia ariete ali muros arietibus L., Neptunus quatit muros V., tonitru quatiuntur caerula caeli Lucr., sontes Tisiphone quatit flagello V. odganja, Bootes … prae se quatit Arctum Ci. poet., (sc. cursu) quatere equum V., Sil. dreviti, gnati; poseb. pt. pf. quassus 3: naves L. ali rates quassae H. razpokane, prebite, membra L. ali dolia Plin. razbita (razbiti), muri L. ali tibiae Q. počeni, aula Pl. ali vas Sen. ph. razbit(a), faces O. razcepljene borovke, myrrha O. zmleta, cinnama O. kosi cimetove skorje, nux H. kos orehove luščine; pesn. metaf.: tempora quassa mero O. omegljeni, omamljeni.
3. metaf.
a) stres(a)ti, pretres(a)ti, (v) živo ganiti, v živo zade(va)ti, vzburiti (vzburjati), razburiti (razburjati), vznemiriti (vznemirjati), mučiti: Sen. tr., Sil., Gell. idr., movere et quatere, quidquid usquam aegrum foret, adgrediuntur T. zganiti in zdramiti, kar koli … , est in animis … quiddam, quod aegritudine … quatiatur Ci., non vultus tyranni mente quatit solidā virum iustum H., mentem quatit incola Pythiis H., quatiunt oracula Colchos Val. Fl., quatiebatur segne ingenium T. zbujal (zdramljal) se je.
b) nadlegovati, prijeti koga: oppida bello V., Menapios T. omaja(va)ti, spodkopa(va)ti, uničiti (uničevati), upropastiti: cum altissima quaterentur, hic inconcussus stetit Plin. iun. — Od tod adj. pt. pf. quassus 3
1. (o glasu) slab, ubit: Q., voce quassā Cu.
2. poražen, ugonobljen, razvetran: quasso imperio Sil., quassa fides imperii Sen. tr., domus Sen. tr., anima quassa malis Sen. tr. potrta. - razčlenítev (-tve) f sezionamento, segmentazione; articolazione, scomposizione; analisi:
razčlenitev prostora s pregradami sezionamento del vano con muri divisori
vsebinska razčlenitev analisi del contenuto
lingv. razčlenitev stavka analisi della frase, analisi logica - re-ligō1 -āre -āvī -ātum (re in ligāre)
1. nazaj ali navzgor privezati (privezovati), navezati (navezovati), pritrditi (pritrjati, pritrjevati): Plin. idr., equos V. vpreči, virginem O., manibus sua sponte religatis Cu., herbam desectam Col. zvezati; skladi: na vprašanje s čim? z abl.: Col., Fl. idr., remos struppis L. Andr. fr. ap. Isid., tigna clavis, trabes axibus C. zvezati, spojiti, robora catenis Lucan., ne religer (vkleniti) durā catenā O.; na vprašanje kje?, kam? s praep.: aliquem ad currum Ci., mala ad maiores ramos Col., restim ad pinnam muri L., manus post tergum Vell., Cu., post terga Suet., aliquem inter duos currus Fl., funem in stipite O., storias ex (na) tribus partibus C., funiculum a (na) puppi Ci., funem ab humeris Plin., canem pro foribus Suet.; s samim abl.: Col., retinacula mulae saxo H., vincula laquei foribus O., religari quadrigis Aur.; pesn. z gr. acc.: quam simul ad duras religatam brachia cautes vidit O. na rokah privezano … = z rokama, privezanima na … ; metaf.: quae (sc. prudentia) si extrinsecus, religata pendeat Ci. ko bi bila vezana na zunanjost in odvisna od nje, vinculo pietatis obstricti deo et religati Lact., religata somno agmina Cl. prevzeta; occ. ladjo ali ladijsko vrv na bregu privezati = pristaviti k bregu, pristati; skladi: navem religare C., religarat udo litore navim H., classem litore religare O., religavit ab (ob) aggere classem V., naves ad terram C., religata in litore pinus (ladja) O., funem in Cretam religare Cat., herboso ab (ob) aggere funem O., funem ab Emathio litore Lucan., funem ex arboribus ibi (= in ripis) natis G., barbarā funem orā Sen. tr.; metaf.: navem manibus ferreis iniectis religare C. držati, comam religare alicui H. komu na ljubo navzgor zvezati, lepo splesti, in comptum nodum H. v čeden vozel (po spartanski navadi), prim.: capillum in vertice religare T., hederā crines religare H. oviti.
2. odvezati (odvezovati): ait haec minax Cybebe religatque iuga manu Cat., funem in Cretam Cat. (pesn.) odjadrati na Kreto, providendum est omnibus annis vitem resolvi et religari Pall. - rokav samostalnik
1. (del oblačila) ▸ ujj, ruhaujjzavihani rokavi ▸ feltűrt ujjsnemljivi rokavi ▸ levehető ujjpredolgi rokavi ▸ túl hosszú ujjširoki rokavi ▸ bő ujj, széles ujjčipkasti rokavi ▸ csipkés ujjstrgan rokav ▸ szakadt ujjtričetrtinski rokav ▸ háromnegyedes ujjsrajčni rokav ▸ ingujjrokav suknjiča ▸ zakóujjkašljati v rokav ▸ kontrastivno zanimivo könyökhajlatba köhögvšiti rokave ▸ ruhaujjakat bevarrskrajšati rokave ▸ ruhaujjat bevesz, ruhaujjat felhajtTedaj je začutil, da ga je nekdo prijel za rokav. ▸ Ekkor megérezte, hogy valaki megfogta a kabátujját.
2. (stranska struga) ▸ ágstranski rokav ▸ mellékágrokav reke ▸ folyóágOb Muri in njenih rokavih ali strugah smo dečki preživeli večino poletja. ▸ A fiúk a nyár nagy részét a Mura medre vagy mellékágai mentén töltötték.
Tam potok naredi oster ovinek in se razcepi na dva rokava. ▸ Itt a patak élesen elkanyarodik, és két ágra szakad.
Reka se pred izlitjem v Atlantski ocean razcepi na kakih štirideset rokavov, katerih ustja se raztezajo čez 360 km obale. ▸ Mielőtt az Atlanti-óceánba torkollik, a folyó körülbelül negyven ágra szakad, ezek torkolatai 360 km hosszan húzódnak a parton.
Ko se reka razveji v več rokavov, postane tok v vsakem od njih šibkejši. ▸ Amikor a folyó több ágra szakad, mindegyik ágban csökken az áramlása.
Glavne poti mesta so bili rokavi reke in kanali, ki so jih med seboj povezovali. ▸ A város fő útvonalai a folyóágak és az őket összekötő csatornák voltak.
Povezane iztočnice: mrtvi rokav, rečni rokav, slepi rokav - scopulus -ī, m (izpos. σκόπελος)
1. visoko razgledišče, skalni vrh, gorski vrh, krn, skala, skalovje, skalje: scopulum conscendere V., quercus haeret scopulis V., scopulus Mavortis (= Areopagus) O.; pesn. skalina, (velika) skala, velik kamen: CL., PRUD. idr., immanem scopulum medias per misit in undas O., imber agens scopulos VAL. FL., machina muri, quae scopulis procubuit VAL. FL., in haec (sc. moenia) ultro scopuli venere volentes STAT.
2. skala v morju ali ob njem, kleč, čer: LUCAN., SEN. PH., IUV. idr., ad eos scopulos ..., ad quos ... afflictam navem ... videres CI., pars ad scopulos adlisa C., acuto detrudunt navīs scopulo V., imminet aequoribus scopulus O., scopuli errantes (= Symplegades) VAL. FL.; pesn. = predgorje, nos, rt: qui vidit ... infames scopulos Acroceraunia H., terra tribus scopulis procurrit in aequor O.; pren. o brezčutnih, trdih, trdosrčnih, neusmiljenih osebah: surdior scopulis H., immobilior scopulis, natus es e scopulis, scopulos et ferrum gestare in corde O.
3. metaf. skala, kleč = nevarnost, nesreča, zlo: TER., PS.-Q., VAL. MAX. idr., ad scopulum (po nekaterih izdajah ad capulum) ire LUCR. v zlo (nesrečo) iti, poginiti, in hos scopulos incidere vitae CI., nec tuas unquam rationes ad eos scopulos appulisses CI., ipso quoque praeturam, ut e celsiore scopulo caderet, affectante AMM. s tem višje = nevarnejše strmine; konkr. (o osebah) = pogubitelj, pogubnik, uničevalec: FL. idr., geminae voragines scopulique rei publicae CI. (o Pizonu in Gabiniju), Pompeius piratarum scopulus PETR. POËT. - sēnī -ae -a, gen. pl. senūm, num. distributivum (iz *sex-noi)
1. po šest, po šestero: pueri annorum senum septenumque CI. 16 do 17 let stari, muri senum pedum crassitudine C., senis horis in orbem succedere proelio L., senos viros singuli vehebant (sc. currus) CU., sena dena stipendia T., bis semi dies V. dvakrat (po) šest = 12 dni, bis seni anni STAT. 12 let.
2. šest hkrati, šest skupaj: sena leonum inter se vinxerat vellera O., seni ictus, pedes seni H., latitudo pedum senum denum VITR. – Sg. sēnus 3 v zvezi bis senus 3 dvakrat šesteren = dvanajsteren: labor SEN. TR.; v pl.: dies STAT. - sinuō -āre -āvī -ātum (sinus2)
1. (s)kriviti, ukriviti (ukrivljati), zakriviti (zakrivljati), upogniti (upogibati), zapogniti (zapogibati), (u)sločiti (usločati), (z)viti, zviti (zvijati), zaviti (zavijati): Cels., Mel., Arn., Cl., arcūs O. ali nervum Sen. tr. napeti, vela Ap. napeti, nabuhniti (nabuhovati), vzbuhniti (vzbuhovati), sinuatus arcus O., sinuetque (sc. equus) alterna volumina crurum V., pars cetera (anguium) pontum pone legit sinuatque immensa volumine terga V., flexos sinuavi corpus in orbes O., serpens sinuatur in arcus V., qualia dimidiae sinuantur cornua lunae O., luna sinuata in orbem Plin., gurges, curvos sinuatus in arcus O., nuntiavere accolae Euphraten … albentibus spumis … sinuare orbes T. da se krivi (sloči) v kroge, da dela kroge, duo baptisteria velut eiecta sinuantur Plin. iun., muri introrsus sinuati T. lokasto zidovje, donec (sc. Chaucorum gens) in Chattos usque sinuetur T. dokler se ne razprostre do Hatov.
2. metaf. lokasto izvotliti (izdolbsti): adhuc sana rodendo Cels.