sēnsus -ūs, m (sentīre)
I. v fizičnem smislu
1. čut(enje), občutek, občutje, zaznava(nje), vtis, zapažanje, opažanje: PLIN. idr., si quis sensus est in morte CI., mors eripit sensum doloris CI., moriendi sensum celeritas abstulit CI., si voluptatis sensum capit CI., sensum accipere oculis CI. vtis, parĕre sensūs CI., (sc. Niobe) posuit sensum suae facta mali O.
2. occ. čut, občutek = začutitev, zaznava(nje), opažanje: utere igitur argumento tute ipse sensus tui CI. iz svojih izkušenj, ut oppidanos a sensu eius (sc. operis) averteret CU., carent omni sensu alio quam cibi et periculi PLIN., non sine sensu captivitatis FL.
3. meton. čut, občutek, občutje, občutljivost, občutnost: ARN., LACT. idr., neque enim ullus est sensus in corpore CI., sensus videndi, audiendi CI. = sensus oculorum atque aurium L., SEN. PH. vid (in) sluh, tactus corporis est sensus LUCR., si superest aliquis post funera sensus O., illa sensus omnis expertia CU. brezčutne stvari, sensum voluptatemque percipere PLIN. IUN.; v pl.: sensus autem interpretes ac nuntii rerum in capite ... collocati sunt CI., omnes animi et corporis sensus CI., res subiectae sensibus CI.; occ. zavest, zavedanje, zavestnost, zavednost, v pl. = čuti: sine mente ac sine ullo sensu iacebant CI., timor abstulit omnem sensum animumque O., omnem sensum alicui excutere CU., omnem sensum alicui eripere CAT., mero sensibus victis CU., a mero redeunt in pectora sensus O. –
II. v nravstvenem, moralnem smislu
1. notranji občutek, čut za kaj, čustvo: sensus amoris, amandi, diligendi CI., adsiduitate molestiarum sensum omnem humanitatis amittimus CI., vultus sensus animi plerumque indicant CI., sensus malorum publicorum adimuntur L. čut za ..., quis tibi tunc, Dido, sensus? V. kaj si ... čutila?, pectore sensus vertuntur varii V., verba, quibus voces sensusque notarent H.; poseb. sensus communis ali communis sensus vsem ljudem skupni, tj. naravni, prirojeni čut za dostojnost, obzirnost: communis ille sensus in aliis fortasse latuit CI., sit in beneficio sensus communis SEN. PH., sensum ipsum, qui communis dicitur Q., rarus sensus communis in illa fortuna IUV.; occ. kot ret. t. t. sočutje, sočustvo, sočustvovanje, čustvenost, afekt, afektiranost, razvnetje, razvnetost, ganjenje, ganjenost, etos: ut (sc. oratio) sensus, ut doloris habeat, quantum opus sit CI. da ima potreben etos in patos, res cum sensu tractata, sensu multum efficitur, sensibus permoveri CI.
2. meton. občutje, mišljenje, misli, miselnost, značaj, temperament, razpoloženje, mentaliteta, prepričanje, nastrojenost, nastrojenje, nazor, naziranje, mnenje, stališče, gledišče, gledanje, usmerjenost, naravnanost (poseb. v političnem smislu): sensus civium, populi CI., vulgaris popularisque (preprostega ljudstva) CI., non sum tam vestri sensus ignarus CI., erat eodem quo Alcibiades sensu N. bil je istega političnega mišljenja kakor Alkibiad, bil je Alkibiadov (politični) somišljenik, totis castris unus omnium sensus CU.; sensus communis in v pl. communes sensus obče (splošno, javno) mišljenje, občutje, pojmovanje, (raz)umevanje, naziranje, dojemanje: consuetudine communis sensus abhorrere CI., oratio ex communibus sensibus ducta T. v skladu z najsplošnejšimi občutji. –
III. v umskem, duhovnem smislu
1. (raz)umevanje, um, razum, okus za kaj, sodba, mnenje, presoja, presodek, razsodnost, presodnost: in his rebus aliquem sensum habere CI., alterum carere sensu, alterum meliore esse sensu CI. je razumnejši, sine sensu facere H., rudis et inconditus sensus CU., omnibus sensibus orbus VELL.
2. meton.
a) nazor, mnenje, sodba, misel, stališče, ideja: nostri sensus in pace et in bello congruebant CI., haec oratio longe a nostris sensibus abhorrebat CI., intimos sensus civitatis exprimere CI., eloquentiam in paucissimos sensus detrudere CI., suos sensus aperire N., abditos sensus speculari L., sensus reconditi PLIN. IUN., irrumpunt optimi nonnumquam sensus Q., sensibus celeber, verbis rudis VELL.
b) pamet, razum, miselnost: num sine sensu, tempore num faciant alieno H., sensus moresque repugnant H., animal sensu caret DIG.; poseb. sensus communis ali communis sensus (omnium) zdrava človeška pamet, zdrav človeški razum: SEN. PH. idr., valeret communi sensu omnium CI., sensum communem abstulit PH., communi sensu plane caret H.
c) pomen, vsebina kake besede ali spisa: SERV., TERT., AMM. idr., is verbi sensus, vis ea vocis erat O., nec testamenti potuit sensus colligi PH., egregie dicta circa eundem sensum SEN. PH., verba duos sensus significantia Q., aliud verbis, aliud sensu ostendit Q., versuum sensus atque ordo GELL.
d) konkr. z besedami izražena misel, stavek, perioda, sestavje: aliqui sensus vehemens et acer Q., verbo sensum cludere multo optimum est Q., sensus ut sint ordine collocati, elaborandum est Q., sensus toti, quem ad modum coeperunt, desinunt Q., communes sensus (= loci communes) T. obči, vsakdanji izreki, vsakdanjščine, vsakdanjosti.
Opomba: Gen. sg. sensui: IT.
Zadetki iskanja
- sentence1 [séntəns] samostalnik
moder, poučen (iz)rek, sentenca
slovnica stavek
pravno sodba, razsodba, obsodba, kazen
arhaično mišljenje, mnenje, odločitev za neko stvar ali proti njej
under sentence of death pod smrtno kaznijo
sentence stress (accent) stavčni naglas
life sentence dosmrtna kazen (jeca)
simple (compound, principal, subordinate) sentence prost (zložen, glaven, podreden) stavek
the sentence was for war odločitev je bila (padla) za vojno
to pass sentence on, to pronounce sentence on izreči sodbo nad, obsoditi
to serve one's sentence (of imprisonment) (od)služiti (prestajati, odsedeti) svojo (zaporno) kazen - sententia -ae, f (sentīre)
1. mnenje, misel, zamisel, mišljenje, miselnost, predstava, ideja, nazor, pogled na kaj, namen, volja, sklep, sodba: haec sententia vicit L., non prima, sed melior sententia vicit PLIN. IUN., ea sententia valuit T., quae te sententia vertit? V. kaj te je nagnilo (prepričalo)?, hanc sententiam plurimi secuti sunt N., quoniam sententiae atque opinionis meae voluistis esse participes CI. mojega nazora in mnenja (mišljenja), de dis immortalibus habere stabilem certamque sententiam CI., sententiam fronte tegere CI., sententiam aperire CI., sententiam mutare CI., de sententia decedere CI., in sententia manere, permanere, perseverare, perstare CI., sententiam exquirere S., sententiam cognoscere, probare C., deorum sententia N. volja, si honestatem tueri sententia est CI. volja, sklep, sicinest sententia? TER. ali je to tvoj sklep?, stat sententia TER. sklenjeno je, moja volja je, moj sklep je, sic stat sententia (kot vrinjeni stavek) O. tako je sklenjeno, taka je volja, tak je sklep, stat sententia (z inf.) L., O., sententia stat Hannibali L., sententiis abundans CI. poln (dobrih) misli, poln idej, praeter sententiam PL. proti dobrohotnosti (naklonjenosti), meā sententiā PL., TER., CI. po moji(h) misli(h), po mojem mnenju, de (ex) sententia alicuius CI. po misli(h) (mnenju) koga, meā (nostrā) ex sententiā PL., CI. EP., še pogosteje samo ex sententiā PL., TER., CI. po misli(h) = po (moji, naši) volji (srčni želji), v skladu z mojimi (našimi) mislimi (z mojo (našo) srčno željo), vir ex sententia ambobus S. obema po volji; v enakem pomenu tudi ex animi sententia CI.; kot besedilo prisege ex animi mei (tui, sui) sententia po mojem (tvojem, svojem) trdnem prepričanju, po moji (tvoji, svoji) najboljši vednosti in vesti, na mojo (tvojo, svojo) vest, pri moji (tvoji, svoji) vesti ipd., npr. iurare CI. idr.; od tod dvoumje v odgovoru Lucija Porcija Nazike na vprašanje cenzorja Katona: ex tui animi sententia (pri tvoji vesti), tu uxorem habes? Non hercule, inquit, ex animi mei sententia CI. = pri moji vesti ne, pa tudi = ne po svoji volji; potem ex animi mei sententia kot rotitev nasploh = pri moji vesti, pri moji veri: me quidem ex animi mei sententia nulla oratio laedere potest S.; pl. sententiae mnenja, misli, glasovi: variis dictis sententiis, quarum pars ... censebant C., sententiae numerantur, non ponderantur PLIN. IUN.; preg.: quot homines, tot sententiae TER., CI. kolikor glav, toliko misli, kolikor ljudi, toliko čudi; včasih = splošne ali poglavitne misli: alicui tantummodo locos ac sententias disputationis tradere CI., eius disputationis sententias memoriae mandavi CI.; occ. sententia = mišljenje, miselnost, načelo, vodilo: Aristippi H., voluntatum, studiorum CI.
2. uradno, javno v kakem zboru oz. na zborovanju izjavljeno mnenje
a) (v senatu) mnenje, glas, glasovanje, odločitev, odločba, sklep, včasih = nasvet, predlog: liberis sententiis C. ob svobodnem glasovanju, victi paucis sententiis L., ex senatus sententia interfectus est CI., factum est senatus consultum in meam sententiam CI. EP. predlog, sententiam dicere, ferre CI. ali dare L. izreči svoje mnenje, glasovati, exquirendae magis sententiae quam dandae L., sententiam referre CI. poda(ja)ti, in sententiam alicuius discedere L. ali in sententiam alicuius pedibus ire CI., S., L. ali samo in sententiam alicuius ire L. pristopiti k mnenju koga, prista(ja)ti na mnenje koga, pritegniti (pritegovati) komu, pridružiti (pridruževati) se mnenju koga, pritrditi (pritrjevati) komu, strinjati se s kom, in eandem sententiam ire L. prav tako (enako) glasovati, sententiam rogare (v pass. sententiam rogari) CI., L. vprašati za mnenje, dati na glasovanje, pozvati h glasovanju, sententiam dividere SEN. PH., sententiae loco dicere SEN. PH., PLIN. IUN., T. glasovati, ko pride kdo na vrsto (za glasovanje), pro sententia dicere, ut ... T. glasovati za to, da ..., ego pro sententia mea hoc censeo SEN. PH. jaz glasujem za to.
b) (o sodniku in o ljudstvu na ljudskih skupščinah) glas, glasovanje, izrek, mnenje, sodba, razsodba, razsodilo: ex consilii sententia in custodiam coniectus N., condemnatur perpaucis sententiis CI., servus ille innocens omnibus sententiis absolvitur CI., sententiis paribus reus absolvitur SEN. PH. ali ubi paris numeri sententiae fuissent, praeponi absolutio damnationi solebat AUG. ob enakem številu glasov, kadar je (bilo) enako število glasov, sententiam pronuntiare C. oznaniti (naznaniti, razglasiti) sodbo, sententiam dicere CI. izreči ali oznaniti sodbo, sententiam ferre CI. glasovati, soditi, de quo vos, iudices, sententiam per tabellas feretis CI., mares pro Neptuno, feminae pro Minerva tulere sententias AUG., de eventu fortuna iudicat, cui de me sententiam non do SEN. PH. se ne pridružujem glasovanju, ne dajem svojega glasu; o ljudstvu na volitvah (komicijah): populus Romanus sententiam non tulit CI.
3.
a) abstr. „um“ kake besede, smisel, pomen, pojem, misel ali vsebina kakega govora, spisa: internoscere, verborum sententia quae sit LUCR., verbum potest in duas pluresve sententias accipi CORN., eum continenter verbum non in eadem sententia ponitur CI., quod Stoici dicunt, id habet hanc sententiam CI., dixit versum Graecum eadem sententia, quā etiam nos habemus Latinum CI., sub voce sententiam subicere CI. spajati pojem z besedo, multa a Caesare in hanc sententiam dicta sunt C. v tem smislu, in hanc sententiam loqui CI. ali respondere L. v tem smislu, takole, in quo (sc. epigrammate) haec erat sententia N., sententia contionis CI., litterarum CU.
b) konkr. z besedami izražena misel, stavek, poved, perioda, sestavje: de singulis sententiis breviter disputare CI., est brevitate opus, ut currat sententia H., initia et clausulae sententiarum Q.; occ. rek, (učni) izrek, (učno) pravilo, (poučni) nauk, geslo, parola poseb. moder izrek, tehten izrek, znamenita misel, rek, reklo, pregovor, poslóvica, prislóvica, senténca: concinnae acutaeque sententiae, acutae crebraeque sententiae CI., sapientibus sententiis gravibusque verbis ornata oratio CI., in illis selectis Epicuri brevibusque sententiis CI., subiti ictus sententiarum SEN. PH., sententiae rectae, falsae Q., (sc. Euripides) sententiis densus Q. bogat z (iz)reki (mislimi), sententia dia Catonis H. = z božansko modrostjo (božansko modro) govoreči Kato(n). - sermō -ōnis, m (morda iz serere1; nekateri razlagalci besedo izpeljujejo iz kor. *su̯er- govoriti; prim. got. swaran = stvnem. swerien, swerren = nem. schwören, ang. answer odgovor, sl. svariti)
1. pomenek (med več osebami), pomenkovanje, izmenjava mnenj (stališč), razprava, pogovor, razgovor (do katerega pride slučajno, ne po dogovoru, kar zaznamuje beseda colloquium), pogovarjanje, razgovarjanje, govorica: ENN. AP. GELL., CAECIL. AP. GELL., PL., TER., TIT. AP. NON., S. FR., Q. idr., sermonem habere (conferre, instituere) cum aliquo CI., longior ab Ambiorige instituitur sermo C., sermo et familiaris et cotidianus CI., comis sermo T., iocosus H., sermonem ordiri CI., oritur sermo de aliqua re H., multi et illustres et ex superiore et ex aequo loco semones habiti CI. EP. moje številne nedvoumne izjave (besede), ki sem jih izustil tako na sodnem odru kot tudi v vsakdanjem življenju, sermo Abdalonymi CU. izjava, besede, izustilo, multa ibi tota die in concilio sermonibus iactata erant L., iucundus mihi est sermo litterarum tuarum CI. EP. pis(me)na izmenjava mnenj s teboj; meton. predmet (tema, vsebina) pogovora (pogovarjanja) ali govorice: nunc per urbem solus (sc. filius meus) sermoni omnibust PL. zdaj se plete (o mojem sinu) po vsem mestu govorica, zdaj se o njem širi govorica (širijo govorice), zdaj vse mesto govori o njem, nunc inter eos tu sermo es PR., Cataplus ille Puteolanus sermo illius temporis CI. o katerem je v tem času vse govorilo, medici ... ad Dionysium filium sermonem rettulerunt N. vsebino pogovora.
2. occ. učen pogovor, učen razgovor, učena razprava, učeno razpravljanje, učena izmenjava mnenj (stališč), učeno izmenjavanje mnenj (stališč), učeno besedovanje, učena debata, učena diskúsija (diskusíja), učeno diskutiranje, disput, disputacija, disputiranje, učeni pretres, učeno pretresanje, učeni prepir, dialog, konverzacija, predavanje: Q. idr., exposuit (sc. Scaevola) nobis sermonem Laelii de amicitia habitum ab illo secum et cum ... C. Faunio CI., in quo (sc. circulo) aut de re publica disputaretur aut de philosophia sermo haberetur N., quamquam Socraticis madet sermonibus H., sermones, quos scripsit (sc. Plato) GELL.
3. pogovorni (razgovorni, občevalni) jezik, miren (pogovoren) način pogovora (besedovanja) (naspr. contentio), vsakdanja govorica, vsakdanji govor, naravna govorica, preprosta, nevezana beseda, proza (naspr. vezana beseda), preprost govor: in argumentis Caecilius poscit palmam, in ethesin Terentius, in sermonibus Plautus VARR. AP. NON., mollis est oratio philosophorum et umbratilis ... Itaque sermo potius quam oratio CI., contentio tribuitur disceptationibus indiciorum, contionum, senatūs; sermo in circulis, disputationibus, congressionibus familiarium versatur CI., sermo est oratio remissa et finitima cotidianae locutioni CORN., si quis scribat, uti nos sermoni propiora H., soluta oratio, qualis in sermone et epistulis Q., vox sermoni proxima Q., supra modum sermonis attolli Q., usque eo naturale est paulatim incitari, ut litigantes quoque a sermone incipiant, ad vociferationem transeant SEN. PH., ut rursus vaces sermoni, quem apud municipes meos habui PLIN. IUN.; meton. v pogovornem jeziku, v preprosti besedi napisan spis, pri H. satire in pisma: nostrorum sermonum iudex H. (o svojih satirah), nec sermones ego mallem repentes per humum H. (o svojih pismih, epistulae), ille (sc. delectatur) Bioneis sermonibus (= satiris) H.
4. govorica (govorice) = govorjenje (ljudstva), glas: vulgi CI. EP., sermo atque fama CI., vix feram sermones hominum CI., ut propter eum in sermonem hominum atque in tantam vituperationem veniret CI. da bi prišel ljudem v zobe, sermones lacessere C. sprožiti (sprožati, (raz)širiti) govorice, dare sermonem alicui CI. ali sermones praebere aliis L. da(ja)ti komu (drugim) priložnost (možnost, povod) za govorice (govorjenje), materiam sermonibus praebere T., dissipatur sermo totā Asiā CI., haec (sc. fama) cum multiplici populos sermone replebat V., nil dignum sermone canere H.; pesn. = pravljica, bajka: sermones utriusque linguae (sc. grškega in latinskega) H.
5. jezik = način govorjenja ali izražanja, govorjenje, izražanje, govor, govorica, beseda, slog, idiom: SEN. PH. idr., proletarius PL., plebeius CI., delicatus, elegans, festivus CI., rusticus, urbanus L., humilis, pedester H., cotidianus Q., elegantia sermonis CI., sermonis error CI. napačno izražanje, finit ergo in Catulo sermo Latinus CI., suavitas sermonis Latini N.; meton. posamezen izraz, stavek: ICTI., POMP., SERV., non possum exprimere sermonibus MIN.; occ. jezik, ki ga kdo govori, narečje, dialekt: sermone debemus uti, qui natus (po nekaterih izdajah innatus) est nobis CI. ki nam je prirojen, ki je naš materni jezik = nativus sermo CU., gentes dissonae sermone L., sermo Persarum N., libri ... Graeco sermone confecti N., sermo patrius H., sermonis patrii egestas LUCR., sermo humanus ali sermo hominum PLIN., lusciniae Graeco atque Latino sermone dociles PLIN.
6. govorni običaj, govorna navada, običaj (navada) govorjenja, jezikovna raba: rectus ICTI., vulgi sermone mons significatur ICTI.
7. pridiga: ECCL.
Opomba: Nom. sg. sermō (H., LUCR.), poznejši pesniki merijo sermŏ (npr. IUV.). - sīgnificātiō -ōnis, f (sīgnificāre)
1. dajanje znamenj(a), naznanjanje, naznanilo, naznačba, oznanilo, označba, namig, namigovanje, znamenje, znak, sled: Plin. idr., nutus et significatio Ci., ignibus significatione facta ex proximis castellis C., significatione per castella fumo factā C., universam rem … non demonstratione, sed significatione declarans Ci.; z ACI: significatio fit non adesse constantiam Ci. kaže se, multasque nec dubias significationes saepe iecit, ne reliquis quidem se parsurum senatoribus Suet.; s subjektnim gen.: una significatione litterarum cives Romanos necandos … denotavit Ci. z enim pis(me)nim odlokom, ex significatione Gallorum C. iz gibanja, iz vedenja (obnašanja); z objektnim gen.: Gell. idr., deorum virtutis Ci., timoris Ci. karanje, valetudinis significationes Ci., significationes rerum futurarum Ci., clamore victoriae fit significatio C., ne qua adventūs eius significatio fiat C.
2. occ.
a) izjavljanje, izjava, izrek: nullam in partem ab exercitu fit significatio C.; poseb. znamenje pritrditve (pritrdila, strinjanja), znamenje odobravanja, izražanje pohvale, pritrjevanje, strinjanje, odobravanje, pohvala, dobroklic: s. omnium Ci., populares populi iudiciis atque omni significatione florebant Ci., id militibus fuit pergratum, ut ex ipsa significatione cognosci potuit C., contionum significationes corruptae Ci. podkupljene izjave, significationibus acclamationibusque multitudinis L.
b) znamenje (predznamenje, napoved) vremena: est et aquarum significatio: … caeli quidem murmur non dubiam significationem habet Plin.
c) kot ret. t.t. (= gr. ἔμφασις) krepko, poudarno označevanje (naznačevanje, nakazovanje), krepkost, poudarjanje, poudarek: significatio saepe erit maior quam oratio Ci., significatio est, quae plus in suspicione relinquit Corn., desiderat illam plus quam dixeris significationem, id est ἔμφασιν Q.
d) kot gram. t.t. pomen kake besede ali izraza, smisel: rogant, ex qua parte oporteat simile esse verbum, voce an significatione Varr., significatio scripti Ci., verborum significationem nosse Q., verbum … dubiae significationis Sen. ph., verba priscae significationis Plin., verborum propriae significationes Gell.
e) izrek, stavek: duas significationes habet proposito vestra Sen. ph.
f) zvok: significatio vocis incerta Vitr. - slȍg slòga m
1. lingv. zlog: riječ sa tri -a
2. tisk. stavek: predati rukopis u slog; štamparski slog sastaviti slog postaviti stavek; rasturiti slog razvreči stavek
3. slog, stil: romanski, gotski slog
4. agr. ogon, slog, leha: slog na njivi - stȁv m, mn. stȁvovi
1. opredelitev, odnos: on je zauzeo neprijateljski stav prema nama
2. položaj, lega: neprirodan stav tijela
3. odstavek: drugi stav na ovoj stranici
4. stavek, teza: ovaj stav ima tek da se dokaže - stȁvak stȃvka m muz. stavek: ona je odsvirala prvi i drugi stavak na klaviru
- stâvka ž
1. odstavek: pročitao je knjigu od početka do posljednje -e
2. postavka: ispitati svaku -u proračuna, budžeta
3. stavek, teza - tabella f
1. tabela, tablica, razpredelnica, preglednica:
tabella di marcia šport časovna preglednica; pren. časovna preglednica, rokovnik
tabella dei prezzi cenik
2. relig. ropotulja:
suonare le tabelle dietro a qcn. komu se rogati, koga zasmehovati, opravljati
3. tisk stavek
4. hist. voščena tablica - tēmpo m
1. čas (absolutno):
col tempo sčasoma
in progresso di tempo knjižno s časom
senza tempo večno
dar tempo al tempo pustiti času čas
perdere la nozione del tempo izgubiti občutek za čas
2. čas (astronomski):
tempo medio dell'Europa centrale srednjeevropski čas
tempo universale, tempo di Greenwich greenwiški čas
l'orologio indica, segna il tempo ura kaže čas
3. čas (del):
da tempo že precej časa, zdavnaj
di tempo in tempo od časa do časa, občasno, vsake toliko
per molto, per poco tempo dolgo, za kratek čas
poco tempo prima, poco tempo dopo malo pred, malo za
tutto il tempo ves čas, stalno
4. čas (predviden za kaj):
per tempo hitro, kmalu
tempo un mese v enem mesecu
tempi brevi, lunghi kratek, dolg rok (za izvedbo načrta)
tempo di cottura čas kuhanja
tempo di ionizzazione kem., fiz. ionizacijska doba
tempo di lavorazione izdelavni čas
tempo reale inform. resnični čas
tempo supplementare tehn. dodatni čas
interruttore a tempo tehn. časovno stikalo
acquistare, guadagnare tempo dobiti na času
non c'è tempo da perdere treba je pohiteti
perdere tempo izgubljati čas
prendere tempo obotavljati se
senza por tempo in mezzo brez odlašanja
5. glasba ritem; tempo; takt; doba:
tempo primo prvotni tempo
tempo di valzer ritem valčka
tempo adagio, allegro, andante, largo adagio, allegro, andante, largo
battere, segnare il tempo udarjati takt
tempo debole nenaglašena doba
tempo forte naglašena doba
6. glasba stavek:
i tempi di una sinfonia stavki simfonije
7. avto takt:
motore a due, a quattro tempi dvotaktni, štiritaktni motor
8. šport čas; polčas:
tempi supplementari podaljšek (tekme)
chiudere il primo tempo in parità končati prvi polčas neodločeno
ottenere, realizzare un buon tempo doseči dober čas (atlet)
9. del (predstave)
10. čas (v kronološkem zaporedju):
a quel tempo takrat
ai nostri tempi v naših časih; ko smo bili mi mladi
al tempo che Berta filava šalj. v starih dobrih časih
al tempo dei tempi v davnih, davnih časih
al tempo degli Etruschi, di Napoleone za časa Etruščanov, Napoleona
in ogni tempo vedno, stalno
il nostro tempo dandanašnji
il tempo presente, futuro sedanjost, prihodnost
tempi bui, difficili mračna, težka leta
adeguarsi ai tempi, andare coi tempi iti s časom
aver fatto il proprio tempo biti ob moč, ugled, biti zastarel
essere figlio del proprio tempo biti otrok svojega časa
coi tempi che corrono v teh (težkih) časih
11. čas, doba:
tempo di caccia čas lova
tempo della semina čas setve
12. čas (za neko dejavnost):
tempo dello studio, del riposo čas za učenje, za počitek
tempo definito, pieno nepopolni, polni delovni čas
tempo pieno šol. celodnevni pouk
ammazzare, ingannare il tempo ubijati, preganjati čas
buttare via, sprecare il tempo zapravljati čas
buttare via tempo e quattrini lotevati se česa negotovega, tveganega
darsi al bel tempo zabavati se
fare buon uso del proprio tempo dobro izrabiti čas
è tempo perso, è tutto tempo perso zaman se trudiš, ves trud je zaman
non perdere tempo ne zgubljati časa, odločno, pravočasno ukrepati
13. jezik čas:
tempo presente, passato, futuro sedanji, pretekli, prihodnji čas
avverbio di tempo časovni prislov
complemento di tempo prislovno določilo časa
14. (določen) čas:
a tempo debito o pravem času
anzi tempo knjižno, prima del tempo predčasno
tempo utile zadnji rok
in tempo utile pravočasno
15. čas (poosebljeno):
le ingiurie del tempo zob časa
il tempo fugge čas beži
il tempo è medico; il tempo guarisce tutti i mali čas vse pozdravi
il tempo è galantuomo, il tempo fa giustizia da solo čas vse poravna
16. vreme:
tempo bello, brutto lepo, grdo vreme
tempo da cani, da lupi pasje vreme, hud mraz
previsioni del tempo vremenska napoved
tempo permettendo če bo vreme primerno
fare il bello e il brutto tempo pren. vedriti in oblačiti
lascia il tempo che trova (ukrep, poseg) jalov, brezuspešen
parlare del tempo, parlare del bello e del cattivo tempo čenčati, govoriti tjavdan
sentire il tempo biti občutljiv za vreme
PREGOVORI: chi ha tempo non aspetti tempo preg. kar lahko storiš danes, ne odlašaj na jutri
il tempo è moneta preg. čas je denar
col tempo e con la paglia maturano le nespole preg. pustiti času čas - téza ž (gr. thesis) teza, trditev, stavek, razprava: spremati -u za doktorat; teza i arza u muzici
- колено n koleno; (glasb.) stavek, motiv; zapognjena cev; plesna figura; surov napad; (zast.) rod, koleno, generacija;
стать на колени poklekniti;
стоять на коленях klečati;
по колени do kolena;
ему море по к. precenjuje svojo moč;
поставить кого на колени prisiliti koga k vdaji - набор m sprejem(anje), vpisovanje; najem(anje); nabor; stavljenje, stavek (črk); kovinski okraski; ogrodje ladje;
оттиск с набора krtačni odtisk;
н. крисок garnitura barv;
н. слов gobezdanje;
н. в учебное заведение vpis v.šolo - предложение n
1. predložitev, predlog; ponudba;
внести предложение predlagati;
2. ponudba;
спрос и п. povpraševanje in ponudba;
он сделал ей п. ponudil ji je roko (v zakon), zasnubil jo je;
3. (gram.) stavek - ре́чення -я с., stávek -vka m.
- Abschlußanweisung, Abschlussanweisung, die, elektronische Datenverarbeitung sklepni stavek
- adagio [ədá:džiou]
1. pridevnik
glasba počasi, mirno
2. samostalnik
počasen stavek - afirmación ženski spol trditev, zatrjevanje, zatrdilo, zagotovitev, potrditev, podkrepitev; trdilni stavek
- antecedēnte
A) agg. predhoden, prejšnji
B) m
1. predhodni dogodek, antecedens
2. filoz. antecedens, prednji stavek
3. mat. predhodnik