Franja

ìzviti ȉzvijēm
I.
1. zviti: izvila je tri zelena vijenca
2. izviti: izviti komu što iz ruke
3. izvabiti: izviti varnicu iz kremena; Partija je izvila iskru ustanka
4. izvesti, izpeljati: izviti zaključak
5. izdreti, potegniti: izviti nož iz korica
6. nasršiti: izviti obrve
7. zviti si, zviniti: izviti nogu
II. izviti se
1. zviti se: zubići, kao dlake tanki, izviše se ili polomiše
2. izviti se: izviti se iz nevolje, iz zagrljaja; izviti se praznim izgovorima
3. vzdigniti se: izvio se soko nebu pod oblake
4. pokazati se: izvila se zlatna žica vrhom iz mora

izvúći izvúčem, izvúci izvúkoh ȉzvūče, ìzvūkao izvúkla
I.
1. izvleči: izvući koga, što iz ruševina
2. potegniti: izvući top na brdo
3. izdreti: izvući mač iz korica
4. izpuliti: izvući klinac kliještima, kleštima
5. izžrebati: izvući loz
6. mat. koreniti: izvući korijen
7. ekspr. dobiti: izvući šamar, batine
II. izvući se
1. izmakniti se: izvući se od posla
2. rešiti se, izmuzniti se: izvući se iz neprilike, iz škripca
3. pokazati se: izvući na svjetlo dana

kȉdnuti -nēm
1. potegniti: kidnuti revolver, nož, sablju, britku ćordu na neprijatelja
2. ekspr. pobrisati jo, popihati jo: na brzu ruku proda svoj dućan i kuću, pa kidnu bez zbogom nekud u Madžarsku

kȉnuti -nēm, vel. kȉni, aor. kȉnuh kȉnū
I.
1. potegniti, izvleči: kinuti nož, sablju
2. utrgati, ločiti: kinuti koga sa života
II. kinuti se pobrati se: kini mi se s očiju; kini mi se s duše pusti me pri miru, daj mi mir

lug² [lʌg]

1. prehodni glagol
vleči, vlačiti (along za seboj, about okoli)

2. neprehodni glagol
potegniti (at za kaj)

to lug at one's oars naporno veslati
figurativno to lug in(to) za lase privleči, neumestno kaj uvesti v razgovor

mȁznuti -nēm
1. potegniti, narediti premaz: uzmi perce i mazni jedanput sebe po očima
2. ekspr. udariti, švrkniti: maznuti konje preko leđa

mitziehen^*

1. vleči, potegniti (s seboj, za seboj); (umziehen) preseliti se skupaj z

2. bei etwas: sodelovati (pri)

3. figurativ držati korak z, narediti isto kot

mystifier [mistifje] verbe transitif (pre)varati, natvesti (komu), figuré potegniti (koga); mistificirati

se faire mystifier pustiti se prevarati, potegniti, mistificirati
je l'ai mystifié en lui faisant croire cette histoire invraisemblable potegnil sem ga, ko sem mu natvezel (ko mi je verjel) to neverjetno zgodbo

nàfārbati -am (n. Farbe)
1. nizko pog. pobarvati
2. očrniti: nafarbati koga u novinama
3. ekspr. potegniti: vidiš da su te nafarbali

nagaráviti nagàrāvīm, nàgaraviti -īm
I.
1. počrniti, očrniti, črno namazati: nagaraviti obrve
2. nasajiti, osajiti: oganj je nagaravio koru od drveta
3. ekspr. potegniti, ponorčevati se iz koga, s kom, nasamariti koga: ćiftice paze koga će da nagarave
II. nagaraviti se
1. črno se namazati
2. ekspr. osmešiti se: grdno li se on nagaravi

namadáriti -màdārīm, namadžáriti -màdžārīm ekspr. potegniti, speljati na led, nasankati: baš su te lijepo namadarili

nasúkati nàsūčēm
I.
1. nasukati, naviti: nasukati pređu, konac; nasukati cijevi pri tkanju
2. nagovoriti, napeljati na slabo, prevarati: nije to prvi put da ga pokušavaju ovako nasukati
3. zapeljati na sipino: nasukati lađu, brod
4. zapeljati s ceste: nasukao ih je na trotoar
5. ekspr. potegniti, nasankati
II. nasukati se
1. nasukati se, naviti se
2. nasesti: lađa se nasukala
3. doživeti neuspeh, propasti, na nič priti: hoće li njegov kompanjon ovdje prosperirati ili će se oba nasukati svaštarskim trgovčenjem po ovim zagorskim ćumezima

navúći navúčēm, oni navúkū, vel. navúci, navúikoh nȁvūče, nàvūkao navúkla, navúčen -a
I.
1. obleči: navući lijepe haljine
2. obuti: navući nove cipele
3. preobleči: čisto navučena postelja; navući navlaku na jastuk
4. pomakniti, potisniti: marama joj je bila navučena na čelo
5. nabrusiti: navući brijački nož; navući nož
6. potegniti: navući pokrivač preko glave
7. navleči: navući kamenje
8. nasršiti: navući obrve
9. natakniti: navući šešir na glavu
10. nakopati si: navući bolest, mržnju svojih drugova, na sebe sramotu, sebi bijedu na vrat
11. izzvati: to će im navući rat
12. speljati: navući koga na tanak led
II. navući se
1. obleči se
2. namučiti se: dosta sam se navukao kapetanovih kofera
3. narediti se: u sobi se navuče čitav suton
4. navuklo se oblačje pooblačilo se je; navukao ti se oblak na čelo zmračilo se ti je čelo

ob-dūcō -ere -dūxī -ductum (ob in dūcere)

I. (duco = vlečem)

1. pred ali čez kaj (po)vleči, prevleči, potegniti (potegovati, potezati), zagrniti (zagrinjati): vestem T. čez usta potegniti, vestem corpori, aulaea lectis Cu., seram Pr. zasuniti zapah, zapahniti vrata, ab utroque latere fossam obduxit C. je izkopal jarek; med.: obductā nocte (sc. caelo) N. ko je noč prevlekla (zagrnila) nebo, pod ogrinjalom noči, obductae caelo nubes Cu. nebo zagrinjajoči oblaki; metaf.: callum dolori o. Ci. (u)blažiti bolečino, frons obducta (sc. nube) H. mračno, o. frontem H., Q. ali vultūs Sen. ph. nagubančiti, (z)mračiti.

2. pokri(va)ti, zakri(va)ti, zagrniti (zagrinjati), prevleči, obda(ja)ti: trunci libro aut cortice obducuntur Ci., obducit pascua omnia iuncus V., obducta vulneri cicatrice Cu.; metaf.: obducta cicatrix (sc. rei publicae) Ci. zarasla rana, luctus annis obductus O. ozdravljena; toda: obductum verbis volgare dolorem V. pritajeno, obstructio obducta Ci. zakrita.

3. zapreti (zapirati), zakleniti (zaklepati): penetralia Lucan., fores Sen. tr.

4. poškodovati, raniti: stomachum Cael.

5. vase potegniti (potegovati, potezati) = (po)srkati, (po)srebati, (po)piti: Petr., venenum Ci., potionem Sen. ph. —

II. (duco = vodim, vedem) proti komu (čemu) voditi (vesti), (po)peljati, pred koga privesti (privajati, voditi), (pri)peljati, dovesti (dovajati): vim Gallicam obduc contra in acie exercitum: lue patrium hostili fusum sanguen sanguine Acc. ap., scortum uxori o. Pl. (Merc. argum.), Curium Ci. ep. kot kandidata za častno službo postavljati nasproti drugim; metaf.: postremum diem o. Ci. ep. še dodati.

Opomba: Sinkop. inf. pf. obduxe (= obduxisse): Pl. (Merc. argum.)

pluck² [plʌk]

1. prehodni glagol
trgati, odtrgati (sadje, cvetje); puliti, izpuliti (perje, lase, plevel); skubsti, oskubiti (perutnino); potegniti, vleči (za roko)
glasba prebirati strune
pogovorno oskubsti koga, nasankati koga
sleng vreči pri izpitu

2. neprehodni glagol
puliti, vleči (at za)
loviti, grabiti po čem

sleng to be plucked pasti pri izpitu
to pluck down ponižati
to have a crow to pluck with imeti s kom obračun
to pluck up one's courage (ali heart, spirits) zbrati pogum
to pluck up a crow ukvarjati se z jalovim delom
to pluck a pigeon nasankati budalo

pòtegliti -īm
1. potegniti: da i ja poteglim teret moje braće, koja su u nevolji
2. potegliti muku pretrpeti težave; grdnu je muku poteglila ta žena kod tolike djece
3. ekspr. popihati jo: potegliti kući

potégnuti (potéći) pòtēgnēm
I.
1. potegniti: potegnuti brod kraju
2. mahniti, udariti: potegao ga sabljom
3. izdreti: potegnuti mač iz korica
4. potegniti, srkniti: potegnuti iz boce
5. odpraviti se: potegnuti kući, na onaj svijet
6. zgrabiti: pak potegne koplje ubojito
7. bilo je potegni-povuci bilo je zelo hudo, zelo težko
II. potegnuti se
1. vreči se: potegnuti se kamenom na koga
2. zavleči se: potegli su se ovi poslovi

povúći povúčēm, povúci, povúkoh pȍvūče, pòvūkao povúkla
I.
1. potegniti: povući kola; povući jedan dim iz cigarete; povući koga za sobom, koga u bezdan; povući kočnicu potegniti zavoro; povući vodu u klozetu; povući novčanice iz opticaja; povući kraći kraj potegniti krajši konec, biti na slabšem; povući nogu začeti, dati pobudo, pokreniti, potegniti koga za seboj; povući posmrtno zvono naznaniti smrt koga
2. preklicati: povući naredenje preklicati ukaz; povući molbu, prijedlog, predlog, optužbu, naredbu
3. ekspr. potegniti: povući koga za nos
4. ekspr. potegniti, napiti se: on je dobro povukao
5. povući jarak izkopati jarek; povući zaključak skleniti; povući okidač, oroz sprožiti; povući pogled, oči umakniti pogled, oči; povući rogove popustiti; povući koga za jezik potegniti koga za jezik, izzvati koga k besedi; to će povući dalekosežne posljedice to bo imelo daljnosežne posledice; povući koga pred sud pritirati koga na sodišče, pred sodnika
II. povući se
1. potegniti se
2. umakniti se: vojska se povukla; povući se iz javnog života; ona se na neko vrijeme povukla na selo; sasvim se povukao od svijeta čisto se je zaprl vase

prae-dūcō -ere -dūxī -ductum (prae in dūcere) spredaj, pred kaj ali čim potegniti, narediti, zgraditi, postaviti: ex grandibus saxis sex pedum murum, quo nostr[or]um impetum tardarent, praeduxerant Galli C., fossamque et maceriam sex in altitudinem pedum praeduxerant (sc. copiae Gallorum) C., plateasque inaedificat fossas transversas viis praeducit C. izkopati jarek, qua deceat tutam castris praeducere fossam Tib., cum argento, aere, plumbo lineae praeducantur Plin., lineas ex argento nigras praeduci plerique mirantur Plin., pendentes maiore ex parte librant et lineas itineri praeducunt Plin. začrtati linije (po katerih naj se položi vodovod), praeductam obsessis parentibus fossam Sen. ph., neque fossam aut vallum praeduxerunt T., iubet (sc. dux) succedere bello munitumque latus laevo praeducere gyro Lucan., nunc omnia complent imbribus et calido praeducunt nubila Phoebo Lucan., aut fossas instant praeducere muris aut portarum aditus Sil., quis Apolline merso frigida damnatae praeduxit nubila menti? Stat.

prevúći prevúčēm, oni prevúkū, prevúci, prevúkoh prȅvūče, prèvūkao prevúkla, prevúčen -a
I.
1. potegniti: prevući kola preko jaruge; prevući gudalom preko žica
2. premazati, prevleči: prevući lakom; pod, patos prevući voskom
3. obleči: prevući stolicu korom, prevlakom
4. ekspr. prepeljati: prevući čete, trupe
II. prevući se
1. potegniti se
2. prevleči se: pod belom mesečinom se prevukla ta duga kolona; ako u otopinu bakrenog sulfata stavimo štapić cinka, površina će se prevući bakrom
3. začrtati se: na čelu prevukla se tajanstvena zbilja