Franja

соотношение n sorazmerje, medsebojno razmerje, odnos, korelacija

ста́влення -я с., odnòs -ôsa m.

стосу́нок -нку ч., odnòs -ôsa m., zvéza -e ž.

bejahen odgovoriti z da, pritrditi, odobravati, pozdravljati, imeti pozitiven odnos do

biciklízem -zma m
1. biciklizam, velosipedstvo, koturaštvo
2. ponižan odnos prema starijima, nadređenima i bezdušno naganjaštvo prema mlađima, podređenima

botrína ž kumstvo, odnos između kuma i kumčeta te njegovih roditelja

concilium -iī, n

1. sklic(anje); met. sklican zbor, shod, sestanek: videre ambas si in uno miles concilio volet Pl. obe na enem kraju, in pastorum concilium se recipere Ci., c. advocare Ci., convocare C., vocare ali cogere V., dimittere Ci., C., seclusum a concilio deorum Ci., in illud divinum animorum concilium coetumque proficisci Ci., c. amicorum N., ibi concilium populi habere N., quod earum (Camenarum) ibi concilia cum coniuge sua Egeria essent L., mortalium concilium adire Cu., c. totius Graeciae Cu. srečanje cele Grčije (na istmijskih igrah).

2. occ.
a) zbor, zborovanje, shod v kak poseben namen: nullum futurum fuisse Romae nisi publicum concilium L., tribuni plebi concilium edicunt L. napovedo ljudski zbor (comitia tributa) = c. plebis L.; c. populi L. narodni zbor (comitia centuriata), quominus concilium (sc. populi) advocares legemque ferres Ci.; patres ex concilio submovere ali patrum sanctum c. H. senat. Tudi zbor zunaj Rima, poseb. v provincah zvezni, deželni zbor, svèt, tudi narok, dan: concilium Lutetiam Parisiorum transtulit C. je premestil, in communi Belgarum concilio C., c. Latinorum advocare L., c. Achaicum L. ahajska zveza, concilium dare (praebere) legatis L. narok (dan) razpisati.
b) pesn. vez, zveza, združitev: hoc mihi concilium tecum manebit O. tako hočem s teboj združen ostati, c. rerum Lucr.; poseb. telesna združitev, spolni odnos: concilio genitali arceri Lucr., concilia corporalia Arn.; od tod met. spodbujevalka (kaka rastl.) spolnega nagona, afrodiziak: Plin. (o rastl. [ias(i)ōnē, iasinē] morda družabnica, ker raste v skupinah).

concubitus -ūs, m (concumbere)

1.
a) skupno ležanje (za mizo, na blazinjaku): quaeris concubitus? Pr. vprašaš, kako smo ležali? (o stvareh): c. dentium Cael. skupno ležanje.
b) leganje k spanju: Varr.

2. evfem. telesna združitev, spolni odnos: H., Tib., Sen. rh., Suet., Dig., plebis patrumque concubitus L. nezakonite zakonske zveze med plebejci in patriciji, ficti deorum cum humano genere concubitus Ci., concubitus alicuius petere, fugere O.; (o živalih) parjenje, plemenitev, spoj: Col., (apes) non concubitu (dat.) indulgent V., turpes pecudum concubitus sequi V., anguis immanis concubitu conceptus L.

concubius 3 (concumbere) nanašajoč se na spanje, spalen, le v zvezi concubiā nocte Sis. ap. Non., Ci., L., Val. Max., T. ali nocte concubiā Val. Max., Plin., T., Fl. ali noctu concubiā Enn. v trdi noči, pozno v noč, ko že vse trdno spi, t. j. malo pred polnočjo ali opolnoči. — Od tod subst. concubium -iī, n

1. c. noctis trda noč, ko že vse trdno spi: Pl., Varr., Macr., Serv.

2. telesna združitev, spolni odnos: Enn. ap. Non., Gell.

concumbō -ere -cubuī -cubitum

1. s kom uleči se, leči (legati): Euandri profugae concubuere boves Pr.

2. klas. le = leči (legati) h komu v telesno združitev, spolni odnos imeti: c. cum aliquo ali cum aliqua Ci., O. idr.; z dat.: O., Pr.; abs.: Iuv., Aug.

cōnfutuō -ere z ženo spolni odnos imeti, telesno (z)družiti se: Cat.

congressiō -ōnis, f (congredī)

1. shajanje, shod, sestanek: una nostra vel severa vel iocosa c. Ci., hoc malum minus acerbum fuit, quam fuisset cum congressio, tum disgressio nostra Ci. ep.; evfem. = telesna združitev, spolni odnos: prima c. maris et feminae Ci., ab congressione uxoris se continere Lact.

2. occ.
a) družabno občevanje, druženje, družba: nemo illum aditu, nemo congressione … dignum putabat Ci., aliquem congressione prohibere Ci., sermo in … congressionibus familiarium versetur Ci. v zaupnih sestankih.
b) sovražni sestanek = napad, boj: prima belli c., prima c. navalis certaminis ali navalis proelii Iust.

congressus -ūs, m (congredī)

1. shod, sestanek, srečanje: Val. Max., Q., T., Suet., in Antoni congressum colloquiumque veniendum est Ci. na sestanek z Antonijem, si quis congressus fuerit mihi cum Caesare Ci., congressus quaerere ad colloquia L., simulat sibi cum dea Egeria congressus nocturnos esse L., congressus pete meos V. poišči me; evfem. = dotik, dotikanje, poseb. telesna združitev, spolni odnos: nec ullo congressu feminarum funerumque pollui Plin., illos mulierum congressibus inquinavit Lact.; pren.: esse alios alibi congressus materiai Lucr. telesni stik(i), vitatur duriorum consonantium inter se congressus Q. stikanje.

2. occ.
a) prijateljski sestanek, družabno razmerje, družba: neminem a congressu meo ianitor absterruit Ci., omnes aditum, sermonem, congressum tuum fugiunt Ci., aliquem congressu aequalium prohibere L.; pogosto v pl.: primi congressus copulationesque Ci., congressus hominum fugere atque odisse Ci., Caesar … congressus abnuit T.; (o živalih): congressu aliquo inter se aut naturā ipsā congregari Ci.
b) sovražni sestanek = napad, spoprijem: nostri in primo congressu circiter septuaginta cecĭderunt C., cum his navibus nostrae classi eiusmodi congressus erat, ut … C., primo congressu pelli fugarique S., primo congressu fusus reparat vires T., Neci … tris uno congressu, et maestum mittit Oniten V.; pren.: primus causae congressus Q.

coniugātiō -ōnis, f (coniugāre)

1. zveza, spajanje, združitev, (z)mešanje: mellis et fellis Ap.; poseb. telesna združitev, spolni odnos: corporum, uxoria Arn.

2.
a) ret. debelska (etimološka) sorodnost besed: Ci.
b) gram. sprega, spregatev, konjugacija glagola: slovničarji.
c) log. sklepanje, izvajanje, zaključek: Ps.-Ap.

coniugio m (pl. -gi) zakon; zakonski odnos

conventus -ūs, m (convenīre)

I.

1. shajanje, stekanje, zbiranje: festos dies agunt celeberrimo virorum mulierumque conventu Ci. ob … shajanju, conventu totius Graeciae Cu.; met. shod, zbor, skrivni shod (zbor), krog, družba, društvo: Vitr., Q., Suet. idr., comitum Ter., contio conventusque civium Ci., erat conventus hominum maximus Ci., rex maximo conventu Syracusis in foro clamare coepit Ci., quaesivi a Catilina, in nocturno conventu apud M. Laecam fuisset necne Ci., Roma est civitas ex conventu nationum constituta Q. Ci., c. militum C., a conventu se remotum domi tenere N., Romae per omnīs locos et conventus de facto consulis agitari S., conventum dimittere S., natumque unaque Sibyllam conventūs trahit in Medios (Anchises) V.

2. occ.
a) α) zvezni shod (zbor), zvezni sestanek, kongres, nárok: cum in conventum Arcadum venisset N., coram frequentissimo legationum conventu N., c. Archaici concilii (po drugih consilii) L., edicere in certam diem conventum omnium sociarum civitatium legationibus L., Aegium conventum gentis indicere L., conventum ibi Euboicarum civitatium habuit L., rarus duabus tribusve civitatibus ad propulsandum commune periculum conventus T., veluti conventum terrarum orbis agere Iust. svetovni kongres. β) okrožni shod, okrožni zbor, sodni zbor, deželni zbor (dolžnost prokonzulov in propretorjev je bila pozimi v določenih mestih rimskih provinc prirejati sodne dneve): Plin. iun., Suet., G., conventum habere L. ali conventum agere Ci. ali conventūs agere (imeti) C., L., conventibus Galliae citerioris peractis C. ko je bil opravil sodne zbore, ridetur ab omni conventu H.; met. sodni okraj, sodni okoliš: Plin., homo ex illo conventu deterrimus Ci., cum celeriter omnes conventus percucurrisset Hirt. γ) združba (občestvo) rimskih državljanov, rimska občina v provinci: Auct. b. Alx., Iuv., c. Syracusanus, Capuae Ci., c. firmi atque magni Ci., eius conventus cives Romani, c. Campaniae, Cordubae C., conventum Salonis cum neque pollicitationibus neque denuntiatione periculi permovere posset C.; popolnoma: conventus civium Romanorum Ci., C.
b) α) (o bitjih) shod (shajanje) k spoju, spolni odnos, telesna združitev: ex conventu Iovis inseminati Arn. β) (o stvareh) spajanje, stikanje: non ex ullorum conventu conciliata Lucr. (o atomih), c. duarum stellarum Sen. ph. —

II. pren. dogovor, domenek, pogodba: Corn., in quo (fundo) ex conventu vim fieri oportebat Ci.

correlare v. tr. (pres. corrēlo) (mettere in correlazione) dajati v medsebojni odnos, v korelacijo

cubitus² -ūs, m (cubāre)

1. ležanje: c. in fimo, supini cubitus Plin.; occ.
a) ležanje v spanju (v postelji), spanje: Ca.
b) leganje h komu, spolni odnos: Pl.

2. met. ležišče: foliis cubitūs sibi sternunt Plin.

dogmatisme [dɔgmatism] masculin dogmatizem; nekritičen odnos do česa

gegenüberstehen^* biti nasproti, stati nasproti (sich si); biti soočen z; (feindlich, gleichgültig) imeti (sovražen, ravnodušen) odnos do