Franja

Zadetki iskanja

  • svȅkrvin jēzik m bot. opuncija; svekrvina glava bot. Melocactus communis
  • svetovni jezik moški spol die Weltsprache, Weltverkehrssprache, pomožni: Welthilfssprache
  • španski jezik stalna zveza
    (romanski jezik) ▸ spanyol nyelv
  • tuj jezik moški spol die Fremdsprache
    pouk/učitelj tujega jezika der Fremdsprachenunterricht, der Fremdsprachenlehrer, Sprachlehrer
    korespondent za tuj jezik der Fremdsprachenkorrespondent
    v tujem jeziku fremdsprachig, fremdsprachlich
    znanje tujega jezika/tujih jezikov Fremdsprachenkenntnisse množina
  • turkmenski jezik stalna zveza
    (jezik) ▸ türkmén nyelv
    Sopomenke: turkmenščina
  • umetni jezik moški spol die Kunstsprache, künstliche Sprache
  • uradni jezik moški spol die Amtssprache; die Staatssprache
  • uradovalni jezik moški spol die Amtssprache; Verhandlungssprache
  • večinski jezik stalna zveza
    jezikoslovje (o jeziku) ▸ többségi nyelv
  • volčji jezik moški spol rastlinstvo, botanika die Hohlzunge
  • volovski jezik moški spol rastlinstvo, botanika die Ochsenzunge (navadni Gemeine, modri Italienische)
  • znakovni jezik stalna zveza
    jezikoslovje (vrsta sporazumevanja) ▸ jelnyelv
  • živi jezik stalna zveza
    (jezik) ▸ élőnyelv
  • accent1 [ǽksənt] samostalnik
    naglas, poudarek, akcent
    množina, poetično jezik

    acute accent ostrivec
    grave accent krativec
  • beséda ž
    1. riječ, reč: domača beseda; slovenska, hrvaška, srbska beseda; narečna beseda; navadna, zapisana beseda; pametna, modra beseda; moška beseda; govoriti z izbranimi -ami
    kićeno govoriti; da ne črhneš -e
    da ne pisneš više; ploha besed
    bujica riječi; dati komu -o
    dati komu riječ; vzeti komu -o
    oduzeti komu riječ; dati komu moško -o
    zadati komu vjeru, riječ; spolniti -o
    ispuniti riječ, verjeti na -o
    vjerovati riječima; držati -o
    održati riječ, svjerovati; prelomiti -o
    prevjeriti, ne održati riječ, prekršiti, pogaziti riječ; biti zvest -i
    biti vjeran datoj riječi; to je do -e res
    to je puka istina; odšel je brez -e
    otišao je ne rekavši ni riječi; beseda je nanesla na
    razgovor je prešao na, je dodirnuo i; z -o in dejanjem
    riječju i djelom, zborom i tvorom; z eno -o
    ukratko; z drugimi -ami
    drugim riječima; sedaj imaš ti -o
    na tebi je red da govoriš; sedaj pa konec besedi
    da ne čujem ni riječi više; mož beseda
    čovjek od riječi; on je mož beseda
    što reče, ne poreče, drži vjeru; vezana beseda
    stihovi
    2. dogovor, sporazum: biti v -i s kom; fant in dekle sta si v -i
    oni se dogovorili da će se vjenčati
    3. riječ, govor; beseda mu gladko teče; beseda se mu zatika
    teško govori, sporo govori; obtičati sredi -e
    stati usred riječi; vpasti komu v -o
    upasti kome u riječ; svoboda -e
    4. riječ, govor, razgovor: na sestanku je bila beseda o osebnih dohodkih
    na sastanku je bilo govora, se govorilo o ličnim dohocima
    5. riječ, jezik: materinska beseda; povejte to ljudem v njihovi -i
    kažite to ljudima na njihovu jeziku
    6. tekst: citirati Prešernove -e
  • clack2 [klæk] samostalnik
    klopot, šklepet
    pogovorno žlabudranje, blebetanje; zaklopka, ventil
    hudomušno jezik
  • clapper [klǽpə] samostalnik
    žvenkelj
    pogovorno jezik, raglja
  • cōnsuētūdō -inis, f (cōnsuēscere)

    1. (stara) navada, običaj, šega: bona, mala Ci., melior Varr., pessuma Q., communis, vulgaris, diuturna Ci., vetus Ter., Ci., T., antiqua Suet., longa, assidua Q., usitata Q. običajno pravo = ius consuetudinis Ci., quadam barbara consuetudine C., c. regia Eutr. običaj (uprava) pod kralji, za kraljev, depravatio consuetudinis S., ut est consuetudo Ci. kakor je običajno, ut fert Gallica c. C., est hoc Gallicae consuetudinis, ut … C., non est meae consuetudinis rationem reddere, qua de causa … Ci., est natura tuus filius, consuetudine discipulus Ci. iz navade, po navadi, consuetudine sua C. po svoji navadi, res in consuetudinem venit Ci. prihaja v navado, postaja običajna, nobis contentio prope in consuetudinem vertit T. nam je prišlo … že skoraj v navado, in consuetudinem vertit, ut consules …, quantum principi debeant, profiteantur Plin. iun.; s subjektnim gen.: c. maiorum, medicorum Ci., est c. Siculorum ceterorumque Graecorum, ut … Ci., c. fori et pristinus mos iudiciorum Ci., c. oculorum Ci. navaden pogled, consuetudine populi Romani C. non esse consuetudinem populi Romani accipere ab hoste armato condicionem C., ut barbarorum fere c. est Hirt.; z objektnim gen.: c. incommodorum, peccandi, scribendi Ci., quod … iam in proverbii consuetudinem venit Ci. je prišlo že v pregovor, abhorrere ab consuetudine communis sensūs Ci. ne skladati se z običajnim mnenjem, illa immanis ac barbara c. hominum immolandorum Ci., eorum dierum consuetudine itineris nostri exercitūs perspectā C. pohodni red, v katerem so naše vojske tiste dni marširale; s praep.: pro (po) mea consuetudine breviter … dixi Ci., praeter consuetudinem proxima nocte vigilarat Ci. mimo svoje navade, dixit plures praeter consuetudinem armatos apparere N. več kakor navadno, praeter consuetudinem ac morem maiorum Suet., si quid contra morem consuetudinemque civilem fecerint Ci., contra consuetudinem Hirt., Sen. ph., supra consuetudinem Cels. preko navade, quae in consuetudine probantur Ci. navadno, ad consuetudinem Graecorum Ci. po navadi, ad nostram consuetudinem N. po naših običajih, ex consuetudine sua C. iz svoje navade, mihi bene facere iam ex (iz) consuetudine in naturam vertit S.

    2. occ.
    a) način življenja, življenje; abs.: longuinquā malā consuetudine aegrum traducere in meliorem Varr., ad superiorem consuetudinem reverti Ci., imago consuetudinis atque vitae N. življenja in delovanja, Persarum consuetudinem imitari N., deflectere a prisca consuetudine Ph., neque vino neque consuetudine reliqua abstinere Suet.; cotidianae vitae c. Ter., meae pristinae vitae c. Ci., nihil de vitae consuetudine (mutavit) N., c. victūs Ci. ep., C., vivendi Q., male vivendi Lact.; in consuetudinem Alexandrinae vitae licentiaeque venit C. navzel se je razpašnega aleksandrijskega življenja.
    b) običaj govorjenja, govorni običaj, navadno govorjenje, izražanje, navadna govorica: c. recta Varr., indocta Ci. brez učene olike, consuetudinem vitiosam ut corruptam purā et incorruptā consuetudine emendare Ci., illud verbum consideratissimum nostrae consuetudinis ARBITROR Ci., in consuetudinem nostram non caderet Ci. ne ujemalo bi se z našim navadnim izražanjem (z našo navadno govorico), c. saeculi Sen. ph.; c. dicendi Ci., loquendi Varr., Ci., Q., sermonis Ci., Q.; abs.: consuetudini libenter obsequor Ci.; met. določen jezik: c. nostra, Latina, Graeca Col.
    c) navadni domnevek, navadno mnenje: ideo (aquilam) armigeram Iovis consuetudo iudicat Plin.
    č) družabno občevanje, druženje, družabnost: c. multa et iucunda Ci., cum Metellis erat ei … domesticus usus et c. Ci. je občeval, c. paucorum dierum Ci., quos consuetudine sua sic devinxit, ut … N., c. longuinqua C., legationis C. legatovo občevanje s poveljnikom, superiorum annorum C., nutrimentorum Suet. občevanje v najnežnejših letih; v pl.: nostri amores, mores, consuetudines Pl., amicitiae, consuetudines, vicinitates, clientelae Ci., consuetudines, amicitias, res rationesque iungere cum aliquo Ci., consuetudines victūs non possunt esse cum multis Ci.
    d) α) prisrčno občevanje med zakoncema: Octaviae (z Oktavijo) consuetudinem cito aspernari Suet., Agrippinae consuetudine teneri Suet. prisrčno vdan biti Agripini. β) ljubezensko občevanje, razmerje, ljubezen, ljubljenje, večinoma (v slabem pomenu) = sramotno pečanje s kom, s kako žensko, nezakonsko razmerje, priležništvo: eius, parva Ter., huic (libertinae) consuetudo cum Aebutio fuit L., erat ei cum Fulvia, muliere nobili, stupri vetus consuetudo S., desiderium captivae … a consuetudine stupri ortum esse coniectans Cu., turpis dominae consuetudo cum servo, turpis domino cum ancilla Q., consuetudinem habere cum fratris uxore Suet., cum omnibus sororibus suis consuetudinem stupri fecit Suet.
  • diction [díkšən] samostalnik
    slog, jezik, izražanje, dikcija
  • ēlocūtiō -ōnis, f (ēloquī)

    1. izreka(nje), govorjenje, narečje: Ulp. (Dig.), Arn., Serv.

    2. izražanje, jezik, slog: Q., Suet., Plin. iun., elocutio est idoneorum verborum accommodatio Ci.