Franja

ухать, ухнуть (za)kričati »uh«; (za)grmeti (bomba); (vulg.) treščiti (na tla)

attonō (adtonō) -āre -tonuī -tonitum

1. (za)grmeti nad kom (čim): ipsa enim altitudo attonat summa Maecenas ap. Sen. Ph. izpostavlja gromu svoje višine.

2. pren. omamiti (omamljati), osup(n)iti koga: Sen. ph., quis furor... vestras attonuit mentes? O., quas... Dryades... numine contactas attonuere suo O. so navdihnile, so navdušile, genitor... attonitus tamen est ingens... committi potuisse nefas O. je osupnil. Večinoma adj. pt. pf. attonitus (adtonitus) 3
a) od groma oglušel, omamljen, odrevenel: mater... stupuit... attonitaeque diu similis fuit O., erat prope continuus caeli fragor..., attonitisque auribus stupens agmen Cu., intremui post hoc fulmen attonitus Petr.; occ. od kapi zadet: attonitos raro videmus Cels.
b) pren. α) (duševno) omamljen, osupel, zaprepaden, prestrašen, zmeden, iz uma, onesveščen, nezavesten, od kakega močnega vtisa (močno) prevzet: ut magna pars integris corporibus attoniti concīderent L., vigiles attoniti et stupentibus similes procul stabant Cu., ut sit... in tragoedia... attonitus Aiax Q., attonitis iam omnibus Suet.; pesn. in poklas. tudi o abstr. in stvareh: attonitis haesere animis V., attonitae magna ora domūs V. nezavestne, mentis attonitae stupor Sen. tr., nulla res urget magis attonita Sen. ph., att. mensa Val. Max. ali att. arces Sil. osupla -i, att. orbiias Plin. Iun. globoko pretreseno, diligentia Tert. napeta; enalaga: attonitos (= attoniti, gen. masc. sg.) subitus tremor occupat artūs O., gutta per attonitas ibat oborta genas O., neque populi... ulla vox, sed attoniti vultus T. zaprepadeni obrazi; z abl.: quasi formidine attonitus S. fr., attonitae monstris, attonitus visis ac voce deorum V., attonitus nocturno pavore L., novitate ac miraculo attoniti L., attoniti novitate pavent O., inconcessis puellae ignibus attonitae O., attonitus magnitudine periculi, metu, maestitiā simul et desperatione Cu., Graecia omnis admiratione eius attonita Iust. prevzeta; redkeje in le pesn. z gen.: attonitus serpentis equus, attoniti caeli visus equi Sil.; z de: mens attonita de lodice paranda Iuv.; z dat. ali z in in acc.: = radovedno (težko) pričakujoč kaj, česa: huic operi Ap., voluptario spectaculo Ap., in proventum prosperiorem Ap. β) zamaknjen, navdušen, poln božanstva: attonita Baccho matres V., attonitus vates H., mulier attonitae mentis Cu. preroškega duha, Britannia hodieque eam (artem) attonita celebrat Plin.; pren. o abstr.: attonitae quorundam persuasiones Plin. pretirana prepričanja.

dētonō -āre -uī (—)

1. z višine (za)grmeti: hic (Iuppiter) ubi detonuit O.

2.
a) nad kom, na koga zagrmeti, na koga navaliti: primi impetus turbo … valido fragore detonuit, d. in subiectos, Sullana tempestas … intra Italiam … detonuerat Fl., cum persecutionis procella detonaret Hier.
b) (z besedami) zagrmeti, zahrumeti: turba patricia detonabit Hier.; z acc. z gromkim glasom izgovoriti: haec ubi detonuit Sil.

3. odgrmeti, nehati grmeti, izdivjati (se), poleči se: Aeneas nubem belli, dum detonet omnis, sustinet V., cum illa dicendi vitiosa iactatio … detonuit Q., refugit, dum detonet ira Val. Fl.

fulminer [-ne] verbe intransitif silovito se razjeziti, besneti; figuré grmeti proti, eksplodirati

fulminer contre quelqu'un, contre les abus grmeti, razbesneti se proti komu, proti zlorabam
fulminer une excommunication izreči izobčenje nad kom

im-mūgiō (in-mūgiō) -īre

1. (pritezajoč) zamukati, — zabobneti: Aetna inmugit cavernis V., regia i. luctu V.

2. grmeti —, rjoveti —, piskati v kaj: procella antennae immugit Sil.; indicaturo domino mundus immugiet Hier. bo stokal.

per-tonō -āre -uī (per in tonāre)

1. venomer (neprenehoma) grmeti, silno (za)grmeti; metaf.: dominus salvator in evangelio pertonans Hier., quando vox illa pertonuit Hier., contra aliquem Hier.

2. trans. z grmečim glasom oznanjati: gloriam alicuius Ambr.

pregr̀mjeti -ī, pregŕmjeti -ī (ijek.), pregr̀meti -ī, pregŕmeti -ī pregrmeti, nehati grmeti: opet će biti dobro kad ovo pregrmi spet bo vse dobro, ko bo ta nevihta mimo

progr̀mjeti -mī, progŕmjeti -mī (ijek.), progr̀meti -mī, progŕmeti -mī (ek.)
1. zagrmeti: pukla puška, kao da je progrmjelo
2. pregrmeti, nehati grmeti

re-tonō -āre (—) (—) (re in tonāre) (za)grmeti nazaj, odgrme(va)ti, oglasiti (oglašati) se, grmeč (bobneč) odmevati: age caede terga cauda tua verbera patere fac cuncta mugienti fremitu loca retonent rutilam ferox torosa cervice quate iubam Cat. (63, 82), ipse autem Dominus de medio, tamquam de caelo retonans, potentiae suae nobis arcana patefecit Cass.

zatréštati -tīm
1. zabučati, zahrumeti: zatreštale su trube
2. začeti treskati, začeti grmeti: munje su probijale kroz prozor, našto su gromovi zatreštali; ispred rovova zatreštaše mitraljezi

загреметь zagrmeti; začeti grmeti;
з. саблею zarožljati s sabljo;
з. деньгами zažvenketati z denarjem;
имя его загремело njegovo ime je zaslovelo;
з. колёсами oddrdrati

aboyer [abwaje] verbe intransitif lajati; kričati, vpiti, tuliti (contre, après quelqu'un na koga)

le chien de garde aboie après les visiteurs pes čuvaj laja na obiskovalce; kruliti (želodec); grmeti (topovi)
aboyer à la lune lajati na luno, figuré zaman si prizadevati
chien qui aboie ne mord pas pes, ki laja, ne grize
verbe transitif:

le sous-officier aboie des ordres podčastnik kriči, tuli, laja ukaze

gallinero moški spol trgovec s perutnino, perutninar; perutninarstvo; kurnik

alborotar el gallinero besneti, grmeti, bliskati se

gridare

A) v. intr. (pres. grido)

1. kričati, vpiti:
gridare a più non posso, a squarciagola kričati na vse grlo, na vse pretege, na ves glas
gridare contro qcn. grmeti proti komu

2. vpiti, preglasno govoriti:
non c'è bisogno che gridi così ni ti treba tako vpiti

B) v. tr.

1. vpiti, kričati, klicati:
gridare aiuto klicati na pomoč
gridare vendetta vpiti po maščevanju
gridare pietà pren. biti v usmiljenja vrednem stanju

2. razglasiti:
gridare un bando objaviti razglas
gridare ai quattro venti raznesti, raztrobiti na vse vetrove

3. nareč. pog. ošteti, pokarati; nadreti, nadirati

inveire v. intr. (pres. inveisco)
inveire (contro) grmeti (proti); zmerjati (koga, kaj)

ropota|ti (-m) Lärm machen, lärmen; (rogoviliti) poltern; (grmeti) vlak ipd.: donnern, rumpeln; polkno, človek s krožniki: klappern; motor: knattern; (treskati) krachen

tuōno m

1. grom:
tuoni e fulmini! gromska strela!
avere una voce di tuono pren. imeti zelo močen glas, grmeti

2. ekst. grmenje (topov)

χρεμετίζω [Et. kor. ghrem-, slov. grmeti, grom; nem. gram, grimmig, ergrimmen, got. gramjan = srditi se] rezgetam.