Franja

perfective [pəféktiv]

1. pridevnik
izpopolnjevalen
slovnica dovršen, perfektiven

2. samostalnik
slovnica dovršni glagol, dovršni način

pomóžnik m pomoćni glagol

razonegáviti -im glagol sa širokim značenjem, može da zamijeni bilo koji glagol kada ne želimo preciznije istaći glagolsku radnju, može značiti razriješiti, razrešiti, završiti i sl.

sprégati -am
1. sprezati: spregati živino v par
2. konjugirati, sprezati, mijenjati, menjati glagol po licima i vremenima

substantīvus 3 (substantia) samostojen, samosvoj, neodvisen, samostalen, ki lahko obstaja sam zase: res Tert.; kot poznolat. gram. t.t. verbum substantivum = pomožni glagol, pomožnik sum: Prisc.

Transitiv, das, grammatisch: prehodni glagol

transitive [trǽnsitiv]

1. pridevnik
prehoden

2. samostalnik
(= transitive verb) prehoden, tranzitiven glagol

verbalization [və:bəlaizéišən] samostalnik
formuliranje
jezikoslovje spremenitev v glagol

verbalize [və́:bəlaiz] prehodni glagol
spremeniti v glagol; spretno izraziti z besedami
neprehodni glagol
biti gostobeseden

verbify [və́:bifai] prehodni glagol
rabiti kot glagol, spremeniti v glagol

Vollverb, das, glagol popolnega pomena

Zustandsverb, das, grammatisch: glagol stanja

accorder [akɔrde] verbe transitif spraviti v sklad, v soglasje, uskladiti, uglasiti; poravnati (spor); pokloniti, dati; privoščiti, dopustiti; uslišati (prošnjo); pripisovati

s'accorder soglašati, ujemati se, skladati se; harmonirati (avec s); sporazumeti se, zediniti se
accorder un piano, un violon uglasiti klavir, violino
accorder le verbe avec le sujet uskladiti glagol z osebkom
le verbe s'accorde avec son sujet glagol se sklada z osebkom
accorder un crédit, un délai de paiement dovoliti, odobriti kredit, odlog plačila
il lui a accordé la main de sa fille dal mu je hčer za ženo
vous accordez trop d'importance à cette affaire pripisujete preveč važnosti tej zadevi
accorder sa confiance (parlement) izreči zaupnico
accorder la grâce à un condamné pomilostiti obsojenca
accorder des dommages-intérêts prisoditi odškodnino
accorder un congé exceptionnel odobriti izreden dopust
vous m'accorderez que l'été a été exceptionnel strinjali se boste z mojim mnenjem, da smo imeli izjemno poletje
accorder sa main à quelqu'un (snubcu) reči da (ženska)
s'accorder un peu de répit dati si, privoščiti si malo oddiha

actif, ive [aktif, iv] adjectif delaven; aktiven; marljiv, vnet; energičen, močan; živahen

armée féminin active aktivna vojska
dettes féminin pluriel actives terjatve
population féminin active za delo zmožno prebivalstvo
remède masculin, poison masculin actif močno zdravilo, močan strup
secrétaire masculin actif delaven, marljiv, vnet tajnik
en service actif v aktivni službi
verbe masculin actif prehoden, tranzitiven glagol

activo aktiven, delaven, delujoč, dejaven, učinkujoč, marljiv, prizadeven

voz activa glas z volilno pravico
verbo activo aktivni glagol
voz activa tvornik, aktiv

ambiō -īre -īvī in -iī -ītum (ambi in īre)

1. obiti, obhoditi (obhajati), iti, hoditi okrog česa: ut terram lunae cursus proxime ambiret Ci., curru... ambibat Siculae cautus fundamina terrae O., iubet a civibus urbem ambiri Lucan.; occ. (izogibajoč se) obiti (obhajati): deviis... itineribus ambiens patriam et declinans T.

2. pren.
a) obdajati, obtekati, obkrožati: undique ambientibus ramis Cu., insula, quam amnis Euphrates ambiebat Vell., muros... mare ambiebat Cu., silvas profunda palus ambibat T., porticūs, quīs templum ambiebatur T., densa circumstantium corona... iudicium multiplici circulo ambibat Plin. iun.
b) obda(ja)ti, obrobiti (obrobljati) kaj s čim: plagis silvas O., propriis quaeque domus muris ambiretur T. vsaka hiša naj bi imela krog in krog svoje zidovje, clipei oras ambiit auro V., vallum armis ambire T. z oboroženci obdati; pren.: insidiis quid nunc fallacibus ambit? Val. Fl. omrežuje.

3. (proseč) okrog (mnogih) hoditi, (več oseb) prositi = proseč obiti (obhajati), prositi jih česa, poprositi, zaprositi jih česa; abs.: vicatim ambire Ci. ep.; z acc. personae singulos ex senatu ambiundo nitebantur, ne... S., ambierat Venus superos O., amb. amicos Ter. priliznjeno muzati se okoli prijateljev, amicos per reges Lamp.; z acc. rei (česa): palmam histrionibus Pl.; z ad: ad id, quod agi videbatur, ambientes L. za dosego tega, da bi dosegli to; s finalnim stavkom: Suet.; occ.
a) (o kandidatih za častne službe, ki so hodili od meščana do meščana in ga prosili za glas) prositi za glas, potegovati se za kako častno službo, prositi zanjo, iskati jo, priporočati se (potegovati, poganjati) se zanjo; abs.: virtute ambire oportet, non fautoribus Pl., quod si comitia placet in senatu habere, petamus, ambiamus! Ci., vetustate familiae fretum non valde ambiendum putare Ci., ego ambio, ego periclitor Plin. iun.; z acc. personae: ab eo, qui populum candidatus circumit, ambit Varr.; v pass. z nom. personae: (populus) facit eos (magistratūs), a quibus est maxime ambitus Ci., cives... mandant imperia, magistratūs, ambiuntur, rogantur Ci.; z acc. službe: quasi magistratum sibi ambiverit Pl.
b) obrniti (obračati) se na kakega posameznika, s prošnjo obrniti se nanj, prositi ga, poprositi, zaprositi ga: quo nunc reginam ambire furentem audeat affatu? s kakšnimi prijaznimi besedami bližati se... kraljici, te (Fortunam) pauper ambit sollicita prece ruris colonus H. tebi se bliža z živo prošnjo, ille unus ambiri, coli T. okoli njega edinega se vse gnete, njega edinega vse čisla, conubiis ambire Latinum V. obsipati Latina z ženitnimi ponudbami, prositi za njegovo hčer, exceptis... paucis, qui... ob nobilitatem plurimis nuptiis ambiuntur T. ki jih zaradi njihovega plemstva z vseh strani obsipajo z ženitnimi ponudbami; z ad: ambiendum mihi fuit ad angelos? qua prece? Aug.; s finalnim stavkom: ambite, ut perveniatis ad eam Aug.; z inf.: donec... ambiretur consulatum accipere T., ambissent laudare diem Stat. bi si bili kot čast izprosili. — Od tod adv. pt. pr. ambienter prizadevno, vneto: Sid., Cass.

Opomba: Ambiō je sicer sestavljenka glagola eō, īre; toda klas. se v oblikah ambīs, ambit, ambīmus, ambīre nalično sprega pravilno po 4. konjugaciji: le impf. ambībat je posamič (poleg obl. ambiēbat) pri: L., O., T., Plin. iun., toda le, kadar se rabi glagol v osnovnem pomenu.

an³, vprašalnica ali, ali pa, ali morda.

I. uvaja drugi in naslednje člene ločnih (disjunktivnih) vprašanj

1. neodvisnih: utrum igitur has corporis an Pythagorae tibi malis vires ingenii dari? Ci., utrum hostem an vos an fortunam utriusque ignoratis? L., num me rogari oportet abs te an te potius a me? Ci., Capunaene te putabas consulem esse an Romae? Ci., nonne extra ordinem tulisti an licuit tibi ferre legem? Ci.; brez vprašalnice v prvem členu: ipse percussit an aliis occidendum dedit? Ci., eloquar an sileam? V.; annōn ali bolje an nōn ali ne: sortietur an non? Ci.

2. odvisnih: videte, utrum sit aequius hominem dedi inimicis an amicis Ci., rectene an secus (dixerint), nihil ad nos Ci.; brez vprašalnice v prvem členu: non quaero, iure an iniuria sint inimici Ci., deliberatur, incendi placeret an defendi C. Ali ne v odvisnih ločnih vprašanjih necne, kadar se zanika ves stavek: quaero, potueritne Roscius suam partem petere necne Ci.; an non samo tedaj, kadar zanika non le eno besedo: requiram, dixeritne Clodiae an non dixerit Ci. = ali je povedal... ali zamolčal, quaestio est, bellum indicamus an non Ci.

3. prvi člen je zamolčan, a se lahko v mislih dostavi:
a) v neodvisnih ločnih vprašanjih an = ali pa, ali morda celo, (ali) morda, ali: unde ordiar? an ab ipsa lege? Ci. (pri čem drugem) ali (morda) pri..., quid ad se venirent? an speculandi causā? C., quae ista nova diligentia? an te L, Flavii vociferatio commovebat an M. Antonii auctoritas? Ci.; poseb. pogosto: an censes? an tu existimas? an ignoratis? an quisquam dubitat? Ci. = pa vendar ne, ali pa; včasih v trdilnem smislu (= nonne) = ali... ne, (ali) morda ne, kajne da: quando oraculorum vis evanuit? an postquam homines minus creduli esse coeperunt? Ci.
b) v odvisnih ločnih vprašanjih = ali: quaesivi, an misisset (peripetasmata) Ci. (kjer si moramo misliti: [ali je kaj drugega] ali je poslal [preproge]).

4. (šele poklas. ali pesn.) v enostavnem odvisnem vprašanju = ali: exspectabat, an ibi Pompeius esset L., quis scit, an adiciant tempora di H., Alexander, an cum ipso militare vellet, interrogat Cu., quaesito, an Caesar venisset T.

II.

1. uvaja drugi in naslednje člene odvisnih ločnih vprašanj v pomenu ali za izrazi dvoma in negotovosti, kakršni so: dubito, dubium (incertum) est, nescio, haesito, interest, refert idr.: ne forte dubitasse videretur, verumne an falsum sit Ci., nihil interesse, utrum haec Messanae an apud istum loqueretur Ci., refert etiam, qui audiant, senatus an populus an iudices Ci.; od tod skrčeno (brez nadrednega izraza dvoma ali negotovosti in tudi brez vpliva na glagol), včasih, posebno pri številčnih podatkih, navidezno = aut, vel, -ve, sive: cum ei (Themistocli) Simonides an quis alius artem memoriae polliceretur (pravzaprav: Simonides an quis alius dubium est...) Ci., ea suspicio, vitio orationis an rei, haud sane purgata est L., dein cum essent perpauca inter se uno an altero spatio collocuti Ci., ex illis unus an alter ait O., finem vitae, sponte an fato, implevit T., Rufus et cum eo septem an octo... in priore sententia perseverarunt Plin. iun., dies abhinc quintus an sextus est Ap.; menjaje se s sive, seu: sive fatali vecordia an imminentium periculorum remedium ipsa pericula ratus T., seu taedio ambiguae spei an amore coniugis T. (prim. O., Fast. III, v. 773 in nasl.).

2. če se prvi člen zamolči in drugi primerno poudari, nastanejo izrazi negotovosti, ki se nagibajo k pritrditvi: dubito an, haud scio an, nescio an, v katerih je an = ali ne, tako da dobi cel izraz „dvomim, ali ne“, „ne vem, ali (če) ne“ pomen morda, menda, skoraj bi mislil, po mojem mnenju, bržkone, prejkone, najbrž: dubito, an hunc primum omnium ponam N. dvomim, ali ne bi njemu odkazal prvega mesta = po mojem mnenju gre njemu prvo mesto, najrajši bi dal njemu prvo mesto, civitatem non solum Graeciae, sed haud scio an cunctis gentibus anteponendam dico Ci., mortuus est C. Sacerdote praetore nescio an ante, quam Verres praeturam petere coepit Ci. Če pa se nagiba misel k zanikanju, pristopi non, nemo, nullus, numquam k an: quod haud scio an non possis C. česar menda (česar pač) ne moreš, contigit tibi, quod nescio an nemini Ci. kar najbrž nikomur drugemu, hoc diiudicari nescio an numquam possit Ci. to se ne da menda nikdar razsoditi; tako tudi: an imperare noluisset, dubium T. težko da je hotel postati cesar; vendar tudi: non horum senectus miserabilis fuit? haud scio an ulla beatior possit esse Ci. = pač nobena. Isto kot ind. izraža tudi cj. haud sciam an Ci., dubitaverim an Ci., le šibkeje: de L. Bruto dubitarim, an in Arruntem invaserit Ci. Lucij Brut je pač najbrž... Pogosto se nanaša le na en pojem: testem non mediocrem, sed haud scio an gravissimum Ci. morda, menda, exstincto Maximo, dubium an quaesitā morte T. najbrž prostovoljno.

audiō -īre -īvī (in -iī) -ītum (prim. gr. αἴσϑομαι in αἰσϑάνομαι zaznavam, ἀΐω čujem, lat. oboediō iz *obaudiō).

1. slišati = sluh imeti: apertis atque integris et oculis et auribus nec videre nec audire Ci., ea gens... propter magnitudinem sonitus sensu audiendi caret Ci. nima sluha, je gluh(o), eius ex miseriis videndo fructum caperes maiorem quam audiendo Ci.; occ. poslušati = posluževati se sluha: loquere, audio Ter., audisne ali audin'? Ter. ali poslušaš? audi, Iuppiter, inquit, audite fines... L.

2. s sluhom zazna(va)ti, (za)slišati, (za)čuti koga, kaj, o čem, po slišanju (= po drugih, od drugih, tudi po branju) izvedeti kaj, o čem; abs.: audivi et credo Ter., ades, audi paucis (z malo besedami) Ter., mane audi Pac. fr., se non audivisse, sed vidisse dicit Ci.; pogosto kot vrinek ut audio Ci. kakor slišim, ut audimus L. kakor se sliši, kakor pravijo; z dopolnilom
a) z obj. v acc.: quem ego hic audio? quidnam audio? quod verbum audio? Ter., a. vocem alicuius Pl., Ci., visi audire vocem L. zdelo se jim je, da slišijo glas, vidistis hominem et verba eius audistis Ci., quod Romae audierat, nuntiavit Ci., a. adventum eius Cu.; met.: audite litteras, decretum praetoris Ci.; v pass. z nom.: auditus est strepitus cum fremitu Ci., legionum seditio audita est aliquando T. slišalo se je o..., missis... copiis, quae ex longinquo in maius audiebantur T. ki jih je govorica zaradi daljave povečevala, carmina non prius audita H. ne prej slišane; z grškim dat.: cui non sunt auditae Demosthenis vigiliae? Ci., exclamat, ita ut populo patribusque audita vox pariter sit L., Iulius Vargus nondum mihi visus ac ne auditus quidem Plin. iun.; pogosto v absolutnem abl.: hāc auditā pugna, clamore audito C., auditis hostium copiis L., audita mutatione principis T.; z dvojnim acc.: te, ut spero, propediem censorem audiemus Ci. ep.; v pass. z dvojnim nom.: tantum Camillus auditus imperator terroris intulerat L. vest, da je Kamil vojskovodja, tubarum sonus multiplex auditur Iust. se sliši kakor kaj pomnoženega, se pomnožuje; subst. pt. pf. audītum -ī, n kar se je izvedelo po slišanju, govorica, glas: cum peribat, vidi, non ex audito arguo Pl., nihil habeo praeter auditum Ci., audito fuit eruditior Vell.
b) z neodvisnim govorom: audies: „o virum fortem“ Ci. slišal boš, govorilo se bo o tebi, audit continuo: „quis homo hic aut quo patre natus?“ H., quam multas matres audivi illo tempore: „quidnam volui, quae peperi?“ Sen. rh. sem slišal govoriti, audivi veterem convivam: „hic nescio quid boni debet esse“ Petr.
c) z ACI: audivit Dioni cuidam permagnam venisse hereditatem Ci., regem nostrum Cluilium causam huiusce esse belli audisse videor L. slišal sem, kakor se mi zdi, da..., audiet cives acuisse ferrum H.; tako tudi (pri zgodovinopiscih) kot absolutni abl. audītō dobivši vest: audito Machanidam refugisse Lacedaemonem L., audito venisse missu Agrippinae nuntium T.; v pass. z NCI: Bibulus nondum audiebatur esse in Syria Ci. ep., Caesar a Gergovia discessisse audiebatur C.; pri neposrednem zaznavanju acc. s pt.: idque Socratem... audio dicentem Ci., ut neque eum querentem quisquam audierit N. ga ni slišal tožiti.
č) z odvisnim vprašanjem: praetereuntes audiebant, quid praeco enumeraret Ci., volo tamen audire, quid sit, propter quod... L. rad bi vendar slišal, auditisne, ut poena mea postuletur? T. kako se zahteva...
d) s quod, cum, dum: quod de capite iste dempsit, quo tandem modo vobis... audiendum videtur? Ci., saepe soleo audire Roscium, cum ita dicat Ci., auditus est certe, dum ex eo quaerit Suet.; od kod? z e(x): noctu audita (est) ex delubro vox L., e Macedonum castris signorum concentur... audiebatur Cu.; pren. od kod? = od koga? unde quidque auditum dicant Pl., is, unde te audisse dicis Ci., unde vix ter in anno nuntium audite possunt Ci.; večinoma pa s praep.: quod facinus (scelus) ex te audio? Pl., e Davo audivi Ter., quando hoc quisquam ex te (iz tvojih ust), Caesar, audivit? Ci., audiere ab novo duce novum consilium L., audivi a (ex) maioribus natu Ci.; redkeje v tem pomenu z de: saepe hoc audivi de patre et de socero meo Ci.; o kom ali o čem? z de: illos etiam (convenire aveo), de quibus audivi et legi Ci., cum de te ex te ipso (= iz tvojih pisem) audiebam Ci. ep., quod quisque eorum de quaque re audierit C., credit de suo adventu esse auditum N.; zoper koga? z in in acc.: quod se in eum audisse dixisset Ci. ker je bil trdil, da je slišal nekaj neprijetnega o njem.

3. occ.
a) (po)slušati (kako govorečo osebo, kako poročilo): audiamus igitur Sextilium! Ci., cum audiretur silentio M. Caelius tribunus plebis Ci., Rhodii cum silentio auditi sunt L., ne in senatu quidem aequis auribus audiebatur L., non secundis auribus patrum auditus est consul L., id Philotas haud iniquo animo audiebat Cu., rex audivit de pace L. je poslušal mirovne pogoje, Archias audiebatur a M. Marcello Ci. = Arhiji so bila vrata M. Marcela vedno odprta, legationes audire Suet. = predse pustiti (namreč na zaslišanje); z grškim dat.: auctores (svetovalci) signa relinquendi... universis exercitibus palam in contione audiuntur L.; Poseb. (o učencu ali poslušalcu) poslušati kakega učitelja, poslušati (obiskovati, hoditi na) koga predavanja ali predavanje o čem: studiosus audiendi N., Cleanthes..., qui Zenonem audivit Ci., audivi Metrodorum, cum de his ipsis rebus disputaret Ci., in astrologia C. Sulpicium audivimus Ci., cotidie ad audiendum aliquem ventitare Plin. iun.; subst. pt. pr. audiēns -entis, m α) slušatelj, poslušalec: audientis animum movere, animos audientium permovere ali inflammare Ci., Hanno... non cum assensu audientium egit L., movere audientium affectus Q. β) poslušalec krščanskega pouka, katehumen, novovernik: Tert.
b) (o sodniku) zasliš(ev)ati, izpraš(ev)ati: aliis audientiubus iudicibus, aliis sententiam ferentibus C., semel auditis testibus condemnati sunt Ci., a. de ambitu Ci., (Rhadamanthus) audit dolos V., a. servum Suet., cum de vinculis educitur audiendus Amm. na zaslišanje.
c) uslišati: Curio ubi... neque cohortationes suas neque preces auditas vidit C., in quo di immortales meas preces audiverunt Ci., veluti sensisset auditas preces L., audiit et caeli genitor... intonuit laevum V., audivere, Lyce, di mea vota H., laborantes utero puellas ter vocata audis H., a. orantem O., audiat aversā non meus aure dens Tib.
č) pritrjujoč poslušati = pritegniti (pritegovati) komu, čemu, pritrditi (pritrjevati) komu, čemu, prizna(va)ti, prista(ja)ti na kaj, verjeti: nec Homerum audio, qui... ait... Ci., tanta imbueremur superstitione, si vos audire vellemus Ci., si fabulas audire volumus Ci.; abs. audio (to) rad slišim = priznavam, že verjamem, to velja, to je nekaj, dobro: istum exheredare in animo habebat: audio, nunc dicis aliquid, quod ad rem pertineat Ci.; nil audio Ter. nič nočem slišati, nič ne maram vedeti (o nobenem ugovoru), non audio Ci. o tem ne maram nič slišati, tega ne prizna(va)m, na to ne pristanem, to ne velja, to pa ne.
d) (po)slušati koga ali kaj = poslušen (pokoren) biti komu, čemu, pokoriti se komu, čemu; z acc.: sapientiam istam Ci., te audi, tibi obtempera Ci. ep., si me audiatis L., si me satis audias H.; pesn. o stvareh: neque audit currus habenas V., nec quae (sagitta) magis audiat arcum O.; tako tudi: cornum maxime audit sorbus Plin.; predklas. in poklas. tudi z dat.: istis magis audiendum quam auscultandum censeo Pac. ap. Ci., sibi potius audirent Ap.; v reklu: dicto (dat.) audientem esse na besedo poslušen (pokoren) biti: non fore dicto audientes milites C., qui dicto audientes in tanta re non fuissent Ci., villicus domino dicto audiens sit Ca., si potest tibi dicto audiens esse quisquam Ci., ne plebs nobis dicto audiens... sit L., dicto audiens fuit iussis absentium magistratuum N.

4. „slišati se imenovati“ = imenovati (zvati, klicati) se da(ja)ti, imenovan biti, imeti (šteti) se za koga, kaj, veljati za koga, kaj, sloveti: rexque paterque audisti coram H., Matutine pater, seu Iane libentius audis H., si curas esse, quod audis H. za kar veljaš, za kar te imajo, subtilis veterum iudex et callidus audis H. slavijo te kot...; z inf.: solum, quod quondam... fodisse... audit... Amphitryoniades Cat.; z adv. bene audire (= καλῶς ἀκούειν) hvaljen biti, po dobrem sloveti, na dobrem glasu biti, dobrega slovesa biti, male (redkeje graviter) audire (= κακῶς ἀκούειν) grajan (zmerjan) biti, po slabem sloveti, na slabem glasu biti, slabega slovesa biti: benedictis si certasset, audisset bene Ter., innocentes ergo et verecundi sunt, ut bene audiant et rumorem bonum colligant Ci., si herum insimulabis avaritiae, male audies Ter., erat surdaster M. Crassus, sed aliud molestius, quod male audiebat Ci., insuetus male audiendi N., amici Appii..., qui me idcirco putent bene audire, velle, ut ille male audiat Ci. ep.; od koga? pri kom? velle bene audire a parentibus, a propinquis, a bonis etiam viris Ci., ab ipsis inimicis male audire Q.; po čem? zaradi česa? z abl.: quod illorum culpa se minus commode audire arbitrarentur Ci. na slabšem glasu, iterum falso crimine male audit Sen. rh.; v pozni lat. glede na kaj z in in abl.: male audire in Maevia Galla nupta Macr., male audire in scortis Ps.-Q.

5. pren. gram. (poklas.)
a) kaj v tem ali onem smislu slišati = kaj v tem ali onem smislu pojmiti, ume(va)ti: Vulcanum pro igne vulgo audimus Q., sic enim auditur et depugnares Q., hoc pro pleno atque perfecto auditur Gell., ut sic audias „subruptum“ tamquam „certamen erit“ Gell.
b) kako besedo obenem z drugo slišati = razume(va)ti, v mislih dostaviti (dostavljati): simul enim auditur coepit Q.

Opomba: Kontr. impf. (pesn.) audībat O., audībant Cat.; druge skrčene oblike: audīn' (= audisne) Pl., Ter., audisse, audissem, audisset, audisti(s) Pl., Ter., Ci. idr., auditin (= audivistine) Pl., audivistin (= audivistine) Pl.; star. fut. (pesn.) audībo Enn., audībis Enn., Caecil. fr., Pl. — Svetopisemska latinščina ta glagol veže v različnih pomenih tudi z gen. (prim. sl. poslušati česa).

ausiliare

A) agg. pomožen:
reparti ausiliari pomožni oddelki
verbo ausiliare pomožni glagol

B) m pomočnik, sodelavec

auxiliar pomožen

verbo auxiliar pomožen glagol
auxiliar m izredni (vseučiliški) profesor