Franja

izlàndati -ām
I.
1. z glasnim govorjenjem, kričanjem doseči: ako jezikom ne izlanda, glavom ne isklima
2. izblebetati, izklepetati
3. ekspr. pretepsti, namahati po zadnjici: ako ne budeš dobar, kako će tebe majka izlandati
II. izlandati se
1. naklepetati se: po volji se izlandati
2. nehati se potepati, dovolj se potikati
3. osvežiti se, prezračiti se stoječ na vetru: jesi li se izlandao tu na vjetru?

izlíšiti ìzlīšīm
1. biti dovolj: iz ovoga komada čohe ne mogu čakšire izlišiti iz tega kosa blaga ne morem narediti hlač, je premalo
2. dati na stran: osjetio je da treba da mu izliši za popudbinu

ìžaliti -īm dovolj žalovati, nažalovati se: nikad neću tvoju smrt ižaliti

langen zadoščati, biti dovolj; an, bis zu usw.: segati (do); (greifen) seči, segati (nach po), (holen) vzeti, langen aus potegniti iz; eine langen primazati jo/klofuto; sich jemanden langen lotiti se koga; das langt vorne und hinten nicht to nikakor ne zadošča; jetzt langt es mir! sedaj imam pa dovolj!

nabijèljeti se -īm se (ijek.), nabéleti se -īm se (ek.) dovolj belo sijati, dovolj se belo svetiti

nabírati nàbīrām
I. nabrati
II. nabirati se dovolj nabrati, naveličati se nabiranja: kako se nabiraju eksera iz požara, odu opet kući

nadàdždjeti se nàdaždī se (ijek.) nadeževati se, pasti dovolj dežja

nadòstačiti -īm dovolj zdajati: ne možeš mu nadostačiti

nadòstiti -īm
I. dovolj dati: tko bi vama nadostio!
II. nadostiti se imeti dovolj: nadostili smo se te diskusije

nàgazdovati se -ujēm se biti dovolj dolgo gospodar: dosta se nagazdovao, može umrijeti

naizváljati se -ìzvāljām se navaljati se, dovolj se valjati: kad se pas naizvaljao, otišao je u kućicu ko mu je bilo valjanja dovolj

naizvòditi se -ìzvodīm se dovolj izvajati, naizvajati se

nàkucati -ām
I.
1. nabiti: nakucati klince, eksere, čavle
2. ekspr. naskopariti: nakucati silne pare
II. nakucati se
1. namučiti se z nabijanjem
2. ekspr. dovolj trkati: nakucao se čaša, napjevao pjesama dovolj je bilo trkanja s kozarci, dovolj petja
3. dobro se najesti, nasititi se: kokoši se dobro nakucaše

namijènjati se nàmijenjām se (ijek.), naménjati se nàmenjām se (ek.) namenjavati se, nazamenjavati se, dovolj menjavati

naòbavljati se -ām se dovolj opravljati: naobavljao se prakse po bolnicama

naskítati se nàskītām (naskićem) se napotepati se, dovolj se klatiti

nasmágati nàsmāžēm nazmagati, dovolj pripraviti, preskrbeti: ne mogu ti dovoljno kruha nasmagati

nasmòći nàsmognēm zmagati, dovolj pripraviti, preskrbeti: ne možemo nasmoći prvorazrednog blaga za izvoz

newsworthy [njú:zwə:əi] pridevnik
dovolj zanimiv za tisk, objave vreden

parum (iz *parvom, tj. parvum, star. n. adj. parvus), komp. se nadomešča z minus, superl. z minimē

I. parum

1. subst. premalo, ne (za)dosti, ne dovolj: magis offendit nimium quam parum Ci.; z gen.: Q., Plin. iun., Eutr. idr., parum in eo esse animi, parum roboris Ci., satis eloquentiae, sapientiae parum S., non qui parum habet, sed qui plus cupit, pauper est Sen. ph.; id parum facio (prim. parvī facio) S. to štejem za premalo pomembno (preneznatno), za to se (prav) nič ne menim, parum est Ci. premalo je, ni zadosti, ni dovolj, ne zadostuje; z inf.: non nocuisse p. est O., illis … p. est inpune male fecisse S.; z ACI: L., Plin., p. est me hoc meminisse Ci.; s quod: Ter., parumne est, quod homines fefellisti? Ci.; z ut: Plin. iun.; tako tudi parum habere (naspr. satis habere) z inf. = ne zadovoljiti (ne zadovoljevati) se, ne biti zadovoljen s tem, da … : L., Vell., parum habuere haec facinora suscipere S.

2. adv. premalo, zelo malo, ne posebej, ne prav, ne ravno, ne dovolj, ne (za)dosti, nič kaj, ne zelo: Ter., Q., Auct. b. Afr. idr., p. diligenter C., parum diu vixit Ci., p. attenditis Ci., testimonia p. magna Ci., malim videri nimis timidus quam parum prudens Ci., non parum (= zadosti, dokaj) liberaliter N., haud p. audax inceptum L. precej drzno, homo non p. sciens Auct. b. Hisp. ne slabo (= dobro) poučen. —

II. minus

1. subst. nekaj manjšega, manj: consul m. est quam privatus Ci., haud m. ac iussi faciunt V. nič manjšega = tisto, kar jim je bilo ukazano; z gen: m. dubitationis C., non minus auctoritatis inerat in oratione quam facultatis C., m. militum periit L.; kot kolekt. s skladom κατὰ σύνεσιν: minus ceciderunt (sc. quam) duo milia L.; kot obj. pri trans. glag.: m. posse, minus valere Ci. manj premoči, manj (z)moči (prim. multum, minimum valēre); v takem skladu tudi v pomenu premalo (nav. v zvezi s plus, ki takrat = preveč): m. dicere Ci., plus minusve faxit Ter. Iz te rabe se je razvila

2. adv.
a) manj: plus minus Hirt. več (bolj) ali manj, približno, blizu, minus minusque Ter., L. ali minus atque minus V. ali minus ac minus Plin. čedalje (vedno) manj (in manj), nihil minus Ter., Ci. nič manj, najmanj, nikakor ne, celo ne; litota: non minus Ci., L. ali haud minus L. ne manj = prav tako (toliko), neque minus N. in ne manj = in prav tako (toliko); v litoti s quam, atque (ac) Ci., V. idr., nihil m. quam L. vse drugo več (bolj) kot, najmanj, m. clarum putat Ci., m. dolendum fuit re non perfectā Ci., m. XXX diebus Ci., N. v manj kot 30 dneh; pri adj. in adv. se uporablja za opisno stopnjevanje, npr. credibile, minus credibile, minime credibile, saepe, minus saepe, minime saepe; z abl. comparationis: nemo fuit illo minus emax N.; z abl. mensurae: multo minus Ci. mnogo, precej manj, paulo minus nekaj, nekoliko manj: Ci. ali (= gr. ὀλίγου δεῖν) skoraj: Plin. iun., minimo minus Ap. za las, skoraj, quanto minus quam … Plin. iun. skoraj prav toliko, nihilo minus Pl., C., Ci., N. (za) nič manj, niti za las manj (gl. nihilum), eo minus Ci. tem manj, quo minus Ci. čim manj; toda: quo minus dixi de te, quam volui Pl. česar ti nisem dovolj živo priporočil, quo tu minus scis aerumnas meas Ter. česar še ne veš dovolj o moji nesreči; tako tudi: bis sex ceciderunt, me minus uno O. razen mene, z izjemo mene samega.
b) evfem. nam. nikalnice: manj, ne posebno, ne ravno ne prav, ne tako zelo, ne (za)dosti, ne dovolj, nič kaj, ne: minus diligenter N., m. multi Ci., intellexi m. Ter., res m. prospere gerere N. ne dovolj srečno, parentibus m. est probatus N. starši niso bili nič kaj zadovoljni z njim, m. infesta quam … L. — Od tod

1. quominus (quo minus) = ne: neque recusavit, quominus poenam subiret N., quid obstat, quominus sit beatus? Ci.

2. si minus če ne, sin minus če pa ne, v nasprotnem primeru (pa), sicer (pa): quae potestas si mihi saepius fiet, utar; si minus, me reservabo Ci., si assecutus sum gaudeo; sin minus, hoc me tamen consolor Ci. —

III. minimē, stlat. minumē

1. najmanj (adv.): quod ad te minime omnium pertinebat Ci., cum minime videbamur, maxime philosophabamur Ci., quod minime apparet et valet plurimum Ci., quam m. multa N. kar najmanj mogoče, m. arduus … ascensus C.; occ. prav malo, zelo (kaj) malo: minime mirandum est N.

2. evfem. nikakor ne, celo ne: homo m. ambitiosus Ci., m. vafer, m. malus Ci., qui minime falli potest Ci., res erat m. obscura Ci., m. omnes Ci.; v odgovorih: haec non credis? minime vero Ci. ne!, m. hercle vero Pl., m. gentium Pl. pač ne, za živo glavo ne, za boga ne.