Franja

dēsinō -ere -siī -situm

1. intr. nehati, poneha(va)ti, konč(ev)ati se: omne bellum … aegerrume desinere (ACI) S., quo (puero) ferrea … desinet … gens V., ut incipiendi fuerit ratio, ita sit desinendi modus Ci., unde coepit oratio mea, ibi desinet L., unde initium fecit et ubi desiit (vox) Vitr., desierant imbres O., desinat ira O., caduca occidunt desinuntque Plin. iun., Pyrenaeus desinens Fl.; ret.: illa, quae similiter desinunt Ci. = ὁμοιοτέλευτα (prim. Q. IX, 3, 79), similiter desinens est, cum … similes exitus habent (casūs) Corn., in iisdem verbis d. Q.; apud Ciceronem omnia desinunt (poteka vse mirno), apud Pollionem cadunt (drvi h koncu) Sen. ph.; (o govorniku) = konč(ev)ati, zaključiti (zaključevati): non semper eodem modo d. Ci., ut quo ex genere coeperis translationis, hoc desinas Q., in hoc desisse versu Suet.; (o barvi): quod … in viola desinat fulgor Plin. ker prehaja … v vijoličasto. Z in in acc. s čim končevati se, v kaj preiti, prehajati, izgubljati se: in pristim desinit alvus V., desinat in piscem mulier H., desinit in lacrimas O. njen govor se konča s solzami, aestas in autumnum desinit Sen. ph. se prevrača v jesen, cauda in tenuitatem desinens Pl. se končuje koničasto. V pass. brezos.: si esset factitatum, non esset desitum Ci., tunc bene desinitur O.

2. (redk.) trans. (z acc. rei) kaj, od česa odnehati, čemu odpoved(ov)ati se, kaj pustiti (puščati), opustiti (opuščati), s čim prekiniti (prekinjati): telam Ter., libenter artem desinerem Ci., d. bellum S. fr., versūs V., artem athleticam, oppugnationem Gell., amicitiam cum aliquo Fr.; včasih = zapustiti: dominam O.; pesn. (po grškem zgledu) z gen. = kaj, s čim nehati: desine blanditiae Caecil. fr. nehaj laskati, desine … querelarum H. (prim.:λῆγε κλαυμάτων), consul non desinit irae Sil.; z abl.: desine … communibus locis Ci. odstopi od … Večinoma z inf. kaj delati nehati, ne več, ne dalje (z inf.): mirari Torquatus desinat Ci. Torkvat naj se neha čuditi, naj se ne čudi več, illud timere desino Ci. tega se ne bojim več, alere morbum d. N., vivere d. Sen. ph. ne več živeti, morari inter homines desisse (dvoumno) Suet.; v pass. (nav. z inf. pass.): orationes a plerisque legi sunt desitae Ci. govorov večina ni več prebirala, vocari est desitus Ci., desitum est disputari Ci., cum Philippo non ante desitum (est) bellari L.; abs. (ustrezni inf. dostavimo v mislih): desine Kom. (= παῦε) nehaj, pusti (to), stoj, miruj, iam desino Ter., desine plura (sc. dicere), puer V., desine, tibia, versūs (sc. canere) V., desine, desierat (sc. loqui) O., optimus virtutis finis est, antequam deficias, desinere Sen. rh.; (o gledališkem igralcu in govorniku) = ne več nastopiti, s scene umakniti se: Ci. ep. (VII, 1, 2), Q. (XII, 11, 3); (o vojaku) = ne dalje služiti: Sen. rh. (Controvers. lib. I, 8, 8).

Opomba: Pf. desii; toda tudi v cj. desiverit: Gell. Sinkop. obl. iz perfektove osnove: desit Mart., desissem Cat., desisset Gell., desisse Ci. ep., Suet.

dēsistō -ere -stitī -stitūrus

1. intr. od česa odstopiti (odstopati), (od)nehati, kaj pustiti, čemu odpoved(ov)ati se; abs.: Pl., C., desistente autumno Varr., ter in primo destitit ore sonus O. je zastal, ter conata loqui, ter destitit O. ji je beseda zastala; z abl.: d. causā, sententiā Ci., consilio, itinere C., negotio C., L., incepto V., L., Cu., bello L.; brezos.: nunc iam istis rebus desisti decet Pl.; pesn. (po grškem zgledu) z gen.: d. pugnae V. (prim.: ἀφέστηκα μάχης); pesn. z dat.: haud umquam iusto mea cura labori destitit Stat.; s praep.: d. ab defensione C., ab oppugnatione S., ab incepto L.; de sententia Ci., de diutina contentione N., de petitione L. Večinoma z (obj.) inf. kaj delati nehati, ne več, ne dalje (z inf.): mortem timere d. Ci. ne več bati se smrti, petere destitit Ci., tandem obloqui desistunt L., destiti Inachiā furere H., ingenium desiste requirere nostrum O.; pogosto z nikalnico (zanikani nadredni glag. lahko slovenimo z „neprestano“): is liceri non destitit Ci. ni nehal dražiti = je neprestano dražil, homines cursare non destiterunt Ci., pecuniam polliceri non desistunt C., suscipere inimicitias non destitit N., admonere non destitit Cu.; za nikalnico tudi s quin: Vatinius in Ci. ep., neque umquam quin inveniam desistam Pl.

2. redk. trans. dol postaviti: puellam in scopulo Ap.

ecc. kraticaeccetera in tako dalje

eccētera

A) avv. in tako dalje (itd.)

B) m avv. et cetera, itede:
con tutti questi eccetera non si capisce molto z vsemi temi itedeji stvar ni posebno jasna

etc. kraticaet cetera in tako dalje (itd.)

et caetera, et cetera [ɛsetera] in ostalo, in tako dalje

etcétera (krajšava: etc, &, &c) in tako dalje (itd.)

go along neprehodni glagol
iti, dalje iti, nadaljevati svojo pot

go along with s.o. spremljati koga
go along with you! solit se pojdi, zgini! neumnost!

lead on prehodni glagol & neprehodni glagol
zapeljati, napeljati, zvabiti (to k)
voditi dalje (to do)

move ahead neprehodni glagol
napredovati, iti dalje

move on neprehodni glagol
pomakniti se dalje; raziti se

nadbáciti nàdbācīm
1. vreči dalje, više
2. prekositi: nadbaciti tude uspjehe; postaviti norme koje nije lako nadbaciti

nadbacívati -bàcujēm
I. metati dalje, više, prekašati
II. nadbacivati se tekmovati, kosati se v metanju

nadskòčiti nàdskočīm
1. bolje, dalje skočiti kakor: Milovan nadskoči Lazaru
2. naskočiti: hrtovi nadskoče zeca

nadživljávati -žìvljāvām živeti dalje časa: lukavstvo nadživljava i poslednji tračak uma

odbáciti òdbācīm
1. odvreči: odbaciti teret
2. zavreči, odkloniti: odbaciti učenje nepravih učitelja; odbaciti idole; zašto hoćeš da odbaciš sreću koja ti se nameće
3. vreči dalje kakor kdo drug: on mu je odbacio

odskòčiti òdskočīm
1. odskočiti: odskočiti od zemlje; odskočio metak od kamena
2. skočiti bolje, dalje kot drug tekmec: odskočiti komu; uvek sam mu mogao odskočiti kad smo skakali triput iz mesta
3. ločiti se, oddeliti se: odskočiti od zadruge
4. vzdigniti se, vziti: sunce je visoko odskočilo
5. uskočiti: odskočiti u goru

pass on

1. neprehodni glagol
iti dalje, iti svojo pot; preiti na kaj (to)

2. prehodni glagol
dati dalje, podati naprej; podtakniti komu kaj; izreči sodbo komu

persist [pəsíst] neprehodni glagol
vztrajati (in pri čem)
držati se, ne popustiti; dalje delati (with na)
dalje trajati

plus ultra latinsko še dalje

ser el non plus ultra (pop) biti neprekosljiv