Franja

rānula -ae, f (demin. rāna)

1. mala žaba, žabica: et de ore pastoricii canis virens exiluit ranula Ap.

2. = rana 2. b podjezična žaba = podjezična bula (oteklina, novotvorba, tumor) na spodnjem delu govejega jezika, gr. ὑπογλωττίς ali ὑπογλώττιος βάτραχος: Veg.

rānunculus -ī, m (demin. rāna)

1. mala žaba, žabica: Varr., quis est, qui ranunculos hoc videre suspicari possit? Ci., sed inest in ranunculis vis et natura quaedam significans aliquid Ci.; šalj. o prebivalcih mesta Ulubre (Ulubrae) blizu Pomptinskega močvirja: nam Ulubris honoris mei causa vim maximam ranunculorum se commosse constabat Ci. ep.

2. metaf. bot. = batrachion, menda zlatica, zlatičnica, samojed: ranunculum vocamus quam Graeci batrachion Plin.

rosníca ž
1. zool. šumska žaba, Rana dalmatina
2. bot. rosnica, rosopas(t), Fumaria

roussette [rusɛt] féminin leteči pes (netopir); rdečkasta žaba; morski pes ali mačka (užitna riba); rumeni strnad; vrsta peciva

Runzelfrosch, der, Tierkunde gubasta žaba

satóvnica ž zool. američka žaba, Pipa pipa

sékulja ž zool. mrka žaba, Rana temporaria

sommozzatore m

1. potapljač

2. navt., voj. (uomo rana) človek žaba

Sumpffrosch, der, Tierkunde močvirska žaba

šarèntrba ž dial. žaba s pisanim trebuhom

Teichfrosch, der, Tierkunde zelena žaba

Wasserfrosch, der, Tierkunde zelena žaba

žábar -ja m lovac, prodavač žaba, žabar

žabárjenje s lovljenje žaba, lov na žabe

žabètina ž velika žaba

žábjak m
1. žabac, mužjak žabe
2. žabljak, mjesto gdje ima mnogo žaba

žabodèr -era m
1. utamanjivač žaba
2. vodeni bik, bu̯kavac

žabùrina ž velika žaba

лягва f morska žaba (riba: Lophius piscatorius)

barski¹ (-a, -o) (barjanski) Moor-; rastlinstvo, botanika ➞ → breza/kopinšnica, živalstvo, zoologija ➞ → antilopa/trstnica/žaba