Franja

Zadetki iskanja

  • poslovéniti -im posloveniti, prevesti na slovenski jezik, na slovenački jezik
  • poslovénjati -am prevoditi na slovenski, na slovenački jezik
  • poslovénjenje s prevod na slovenski, na slovenački jezik
  • poslúžiti pòslūžīm
    I.
    1. postreči: poslužiti gosta čašom vina; čime mogu da vas poslužim
    2. biti komu na uslugo: ja sam ga poslužio svojim knjigama
    3. rabiti: to mu nije poslužilo ni za što; poslužiti za izgovor
    II. poslužiti se porabiti, okoristiti se: poslužiti se lijepom prilikom
  • posnémati -am
    1. skidati, kupiti sa površine: posnemati smetano, peno; posnemati mleko
    plaviti mlijeko (mle-), skidati splav, pavlaku, skorup sa mlijeka, sa mleka
    2. skidati blanjom, strugom, rendetom: posnemati ostre robove na deski
    3. podražavati komu, koga, oponašati koga, ugledati se na koga, u koga, povoditi se za kim, imitirati koga: posnemati koga v hoji, v pisanju, posnemati vse tuje; posnemati modo
    povoditi se za modom, upravljati se po modi; fantje, posnemajte dobre sošolce
    momci, ugledajte se u dobre učenike; slepo posnemati
    majmunisati
    4. izvoditi, razabirati: iz tega posnemamo, da problem še ni rešen
    5. snimati: posnemati na trak
  • posodíti i posóditi -im posuditi, pozajmiti, uzajmiti, uzeti na zajam, dati na zajam: posoditi si denar pri kom, od koga; posoditi komu denar
  • posójati -am, posojeváti -újem posuđivati, pozajmljivati, uzajmljivati, zaimati, uzimati na zajam, davati na zajam: posojati si denar pri kom, od koga; posojati denar komu
  • posprávijati -am
    1. spremati, pospremati: pospravijati po sobi
    2. stavljati na sigumo mjesto: pospravijati denar
    3. odnositi, odvoziti kući, smještati (smešt-) pod krov: pospravijati poljske pridelke
  • pospráviti -im
    1. spremiti, pospremiti: vse lepo pospraviti po hiši; pospraviti z mize; pospraviti milo
    raspremiti sto poslije jela
    2. spraviti, staviti na sigumo mjesto: pospraviti denar
    3. spraviti, odnijeti, odneti, odvesti kuči, smjestiti (smest-) pod krov: pospraviti poljske pridelke; pospraviti koga s poti
    ukloniti koga s puta, ubiti koga; pospraviti skledo žgancev ekspr.
    pojesti zdjelu (zde-), žganaca
  • possessōrius 3 (possessor) posesti (posestnega stanu) se tičoč, nanašajoč se na posest, posest(v)en: interdictum G., actio Dig.
  • post3 [póust] samostalnik
    vojska stražarsko mesto, vojaška postojanka, vojaška posadka na postojanki, garnizija
    ameriško, vojska kantina, trgovska postaja; vojna pošta (Post Exchange, PX)
    britanska angleščina, vojska trobljenje (first post budnica, last post znak za spanje, the last post zadnji pozdrav s trobento)
    položaj, služba; službeno mesto, postaja (npr. first-aid post nezgodna postaja)
    ekonomija prostor za borznega senzala na borzi
    navtika čin, položaj kapitana
  • post6 [póust]

    1. neprehodni glagol
    potovati s poštno kočijo; hiteti na potovanju

    2. prehodni glagol
    britanska angleščina oddati pošto, poslati po pošti; obvestiti koga
    ekonomija vknjižiti v glavno knjigo (up)

    to keep s.o. posted stalno koga obveščati
    well-post dobro poučen
  • Post- poštni; na pošti
  • Postabholung, die, prevzemanje pošte na poštnem uradu
  • postage [pɔstaž] masculin oddaja (pisem itd.) na pošti; pošiljatev pošte s parnikom
  • póstat i postát -i ž
    1. postat, red radnika u vinogradu, na livadi, u šumi itd. koji jednim radnim hodom obavljaju posao: žanjice žanjejo široko postat
    2. dio, deo vinograda
  • pòstaviti -īm
    I.
    1. postaviti: postaviti što na svoje mjesto; postaviti mašinu, stroj; postaviti sebi za cilj; postaviti načelo; postaviti čete u bojni red; postavimo da to nije tako recimo, da to ni tako
    2. podstaviti, podložiti: postaviti odijelo vatom, krznom
    3. dati: postaviti kapu na glavu
    4. pogrniti: postaviti sto
    5. postaviti jed na mizo: postaviti gostu jelo
    6. določiti: postaviti granicu
    7. posaditi: postaviti gosta na stolicu
    8. obložiti: postaviti korice od knjige zlatom i srebrom
    9. namestiti, nastaviti: postaviti suca, sudiju, stražu
    10. odrediti, določiti: postaviti globu, carinu
    11. zastaviti: postaviti komu pitanje
    12. napraviti, narediti: postaviti zulum, nešto za zakon
    II. postaviti se
    1. postaviti se: postaviti se u red
    2. izročiti se, vdati se: što si se hudoj volji postavio
    3. postaviti se: to će se sprovesti, pa makar se svijet na glavu postavio
  • postáviti -im, postavijen -a
    I.
    1. postaviti: postaviti stražo; postaviti koga za dediča
    postaviti koga nasljednikom (-sled-); postaviti komu skrbnika
    postaviti komu staratelja; postaviti mejnik
    postaviti međaš; postaviti keglje
    postaviti čunjeve, kegle; postaviti vprašanje, rekord; postaviti pogoj
    postaviti uvjet, uslov
    2. postaviti, staviti, metnuti: postaviti uro na mizo; postaviti piko na i
    3. postaviti, podići, sagraditi: postaviti hišo, most, spomenik
    4. podići, uspraviti: postaviti koga na noge
    5. postaviti, odrediti: postaviti rok, termin, ceno
    6. pravilno postaviti, namjestiti (-mest-): besede prav postaviti
    7. pretpostaviti, reći, uzeti: postavimo, da je stvar tako
    pretpostavimo da je stvar ovako, recimo da..., uzmimo da...
    8. sliko na ogled postaviti izložiti sliku; postaviti šotor
    razapeti šator; postaviti koga na laž
    utjerati (-ter-) koga u laž; postaviti v učni načrt
    unijeti, uneti u nastavni plan; postaviti koga na hladno
    izbaciti koga napolje; postaviti koga na poskušnjo
    staviti koga na probu
    II. postaviti se
    1. postaviti se: straža se naj postavi pri vratih; postavilo se je vprašanje
    2. postaviti se v bran dati se na obranu, na odbranu; postaviti se po robu
    oduprijeti se, odupreti se; postaviti se za koga
    zauzeti se za koga; odločno se postaviti
    oštro istupiti; postaviti se pri izpitu
    odlikovati se na ispitu; postaviti se v vrsto
    stati u red
  • pòstavljati -ām
    1. postavljati
    2. podstavljati, podlagaci
    3. pogrinjati: postavljati sto
    4. postavljati jed na mizo
  • post-eā, adv. ixpt. post in adv.)

    1. potem, zatem, pozneje, kasneje, potlej, nato: Ca., Plin., Suet., quas aliquando timuissent, hos p. armatos superarunt C., in exercitu Sullae et p. in M. Crassi fuerat C., brevi p., perbrevi p. Ci., p. aliquanto Ci., p. deinceps L., tum p. Gell., p. loci S. potem, quid p.? Kom., Ci. idr.; pogosto s komparativnim stavkom: postea vero, quam equitatus noster in conspectum venit C.

    2. metaf.
    a) na začetku stavka potem = vrh (mimo) tega: Pl.
    b) ob koncu vprašalnega stavka = na koncu, posledično, zato, zatorej, zaradi tega, zategadelj, izza tega: Ter. (Adelph. 660).
    c) za navajanje vrstnega reda, položaja: Plin.