Franja

poštápati se pòštāpām se, poštapljívati se -štàpljujēm se hoditi ob palici, opirati se na palico

potkraj predl. z rod. ob koncu: potkraj godine

potòčara ž mlin ob potoku

prae-cordia -iōrum, n (prae in cor)

1. prečna opna, ki loči v trebušni duplini srce in pljuča od drobja, (trebušna) prepona, trebušna mrena, branica, mrena ob srcu, sicer imenovana diaphragma: Plin., Plato cupiditatem subter praecordia locavit Ci.

2. sinekdoha
a) prsna votlina, prsi: coit in praecordia sanguis V., spiritus remanet in praecordiis L., dura in terra ponunt praecordia O. trde prsi (napeto, trdo kožo), multus ore toto rubor exaestuante ex imis praecordiis sanguine Sen. ph., quod a praecordiis uterum (trebušna votlina) diducit Cels.
b) trebušna votlina, želodec, trebuh, trebušje, drob, drob(ov)je, čreva: anulus in praecordiis piscis inventus Ci., fisso transit praecordia ligno V., leni praecordia mulso prolueris H., praecordia vocamus uno nomine exta in homine Plin.
c) = gr. τὰ ὑποχόνδρια zgornji del trebuha, žlička, nadtrebušje pod rebri: Cels.

3. meton.
a) (kot gr. φρένες) prsi, srce (kot središče občutkov in želja): si preces ferrea praecordia tangunt O., redit in praecordia virtus V., aperit praecordia Liber H.
b) duh, mišljenje: stolidae praecordia mentis O.

Opomba: Sg. praecordium -iī, n: Isid.

prallen udariti ob, prileteti ob, trčiti ob; Sonne: žgati

prasseln prasketati, pokljati; Fett usw.: cvrčati; Regen: biti ob

prescindere^* v. intr. (pres. prescindo) pustiti, puščati ob strani; zanemariti, zanemarjati
prescindendo da, a prescindere da ne glede na

prèslo s
1. gorsko sedlo, prehod: zatvore -a i klance da Turcima već nije bilo povratka u Albaniju
2. del ograje, plota od sohe do sohe: u svakom -u ima samo sedam komada vrljika
3. okol, ograjen prostor ob hlevu, ob staji za ovce

pressim, adv. (pressus)

1. nase pritiskajoč: deosculari Ap.

2. tesno, tik(oma) ob, poleg: nasi vero dedecus linteolo isto pressim agglutinato decenter obtexi Ap.

pressulus 3 (demin. k pressum) nekoliko (malce) stisnjen: rotunditas Ap.; adv. pressulē = pressim nase pritiskajoč, tesno, tik(oma) ob, poleg: exosculari Ap., adhaerere Ap.

prìdvōrnica ž
1. dvorjanka
2. bot. ptičja dresen
3. dial. njiva ob dvorišču

prȉgodicē prisl. priložnostno, ob priložnosti, ob priliki: nada se da će se prigodice moći poslužiti mojom preporukom

prìkućak -ćka m prizidek ob hiši

prísmok m, mn. prísmoci prigrizek, kar se uživa ob kakšni jedi, sir, omaka, prikuha, vino, sadje: lojnu mesu ne treba -a

prìstranak -ānka m
1. kraj ob strani: ode Kata u gore na vodu u -e prema žarkom suncu
2. reber, pobočje: sneg se topi s planinskog -a

pritijèsniti prìtijesnīm (ijek.), pritésniti prītēsnīm (ek.)
I. utesniti, pritisniti koga ob zid, spraviti koga v zagato: pritijesniti koga uza zid; biti pritiješnjen sa svih strana povjeriocima
II. pritijesniti se stisniti se: što ste se svi ovdje pritijesnili

pritješnjávati -tjèšnjāvām, pritješnjívati -tjèšnjujēm (ijek.), pritešnjávati -tèšnjāvām, pritešnjívati -tèšnjujēm (ek.)
I. pritiskati koga ob zid, utesnjevati, spravljati v zagato
II. pritješnjavati se stiskati se

prō-nūntiō -āre -āvī -ātum (prō in nūntiāre)

I.

1. naznaniti (naznanjati), oznaniti (oznanjati), razglasiti (razglašati), povedati (govoriti), izreči (izrekati), izgovoriti (izgovarjati): haec a me sincere pronuntiantur C., ea pro me ipso pronuntio Ci., quae Litavicus pronuntiaverat, multitudini exponunt C., ut ipse in cohortandis militibus pronuntiaverat C. je bil izrekel; z ACI: alius capta (sc. esse) iam castra pronuntiat C. kriči; z odvisnim vprašalnim stavkom: si pronuntiasset, quo iter esset facturus N.

2. poročati, sporočiti (sporočati), povedati (govoriti), pripovedovati: quibus ex regionibus veniant, pronuntiare cogunt (sc. viatores) C., dolore prohibeor pronuntiare, quae gesta sunt C.

3. occ.
a) predavati, na pamet (naizust) povedati (govoriti), recitirati, deklamirati, podajati, izvajati: Corn., Q., Plin. iun., Gell., quae tradebantur, excellenter pronuntiabat N., summa voce versus multos uno spiritu Ci., memoriter multa Ci., poëmata N.; (o gledaliških igralcih) obnašati se, gibati (premikati) se, ob kretnjah (gestah) recitirati, gestikulirati: Varr., Plin. idr.
b) po naglasu izgovarjati (izrekati), naglaš(ev)ati: syllabam productius latiusque Gell., litteram i tractim Gell. —

II.

1. javno oznaniti (oznanjati), naznaniti (naznanjati), objaviti (objavljati), oklic(ev)ati, razglasiti (razglašati), proglasiti (proglašati): praecones victorum nomina magna voce pronuntiant Ci., pronuntiari iubent praeconibus circummissis C., praeco te illo honore affici pronuntiavit Ci., leges Ci. da so zakonski predlogi sprejeti, sprejetje zakonskih predlogov, per praeconem senatus consultum Suet. dati prebrati; z dvojnim acc.: aliquem praetorem L. proglasiti (razglasiti) za pretorja.

2. occ.
a) kot voj. t.t. izdati ukaz (povelje), (za)ukazati, veleti, napovedati (napovedovati); s finalnim stavkom: Ambiorix pronuntiari iubet, ut procul tela coniciant C., duces pronuntiari iusserunt, ne quis ab loco discederet C., pronuntiatum, ne quis violaretur L.; z ACI: pronuntiatur prima luce ituros C.; z acc. rei: iter L., proelium in posterum diem L., signum Hirt. naznaniti.
b) javno obljubiti (obljubljati), javno obetati: pecuniam pro reo Ci., populo munus Suet., nummos in tribus Ci. ali tribubus vocatis Sen. ph., nummos de suo per centurias Suet., praedam Cu., vocatis ad contionem (sc. militibus) certa praemia L., militibus donativum Suet.
c) (o konzulu) v senatu izrečena mnenja in imena tistih, ki so jih izrekli, pred glasovanjem povzemajoč (povzemaje) naznaniti (naznanjati), ponoviti (ponavljati): Lentulus (sc. consul) sententiam Calidii pronuntiaturum se omnino negavit C., cum sententia prima Bibuli pronuntiata esset, ut … , secunda Hortensii, ut … Ci.
d) kot jur. t.t. α) (o sodniku) izreči (izrekati) (raz)sodbo (razsodilo), razsoditi (razsojati), odločiti (odloč(ev)ati): Plin. iun., Q., Sen. rh., Gell., Icti. idr., graviorem sententiam C., rex cognitā causā pronuntiavit (z ACI) Cu., de sella ac tribunali pronuntiat sese nomen recepturum Ci., pronuntiari ad bestias Tert. biti obsojen na borbo z zvermi, protectores pronuntiati vertere solum exsilio Amm. obsojeni na pregnanstvo (izgnanstvo). β) s sodniškim izrekom proglasiti (proglašati), razglasiti (razglašati) koga ali kaj za kaj: uxorem ingenuam et civem Romanam recuperatorio iudicio pronuntiatam Suet., si quis praeiudicio pronuntietur esse libertus Icti., testamentum pronuntiatum falsum Icti. γ) kaj po pogodbi ali oporoki izreči (izrekati), določiti (določ(ev)ati), postaviti (postavljati): conditionem Icti., plures heredes Icti. imenovati. δ) pri prodaji povedati ali naznaniti napake (hibe), ki jih ima v prodajo postavljena stvar, ali služnosti, ki jim je podvržena: cum in vendendo rem eam scisset et non pronuntiasset Ci., qui mancipia vendunt, certiores faciant emptores, quid morbi vitiique cuique sit … ; eaque omnia, cum mancipia veneunt, palam recte pronuntianto Edictum aedile ap. Ulp. (Dig.). — Od tod subst. pt. pf. prōnūntiātum -ī, n

1. kot log. t.t. rek, (osnovno) načelo, princip, aksiom = gr. ἀξίωμα: omne pronuntiatum (sic enim mihi in praesentia occurrit ut appellarem ἀξίωμα utar post alio, si invenero melius) — id ergo est pronuntiatum, quod est verum aut falsum Ci.

2. kot jur. t.t. sodniški izrek, razsodba, razsodilo: G.

prō-patulus 3 (prō in patulus) naprej (navzpred) odprt, širok, prost, plan, raven: aestivo tempore in loco propatulo (sc. cenitabant) Varr. ap. Non., in aperto et propatulo loco signa duo sunt Ci. Od tod subst.

1. prōpatulum -ī, n odprto(st), odprt prostor

1. in propatulo
a) na odprtem prostoru, na prostem, na prostini, na čistini, na planem, pod milim nebom, zunaj: Plin. iun., Val. Max., in propatulo epulari L.; s samim abl.: Mossyni propatulo nascuntur Mel.; occ. preddvor, preddverje, pridvor(je), predhišje: apparata convivia omnibus in propatulo aedium fuerant L., statuas in propatulo domi (gen.) abiecit N.
b) metaf. javno, očitno, ob navzočnosti (prisotnosti) koga: Ap., in propatulo esse Gell. biti vidno (očitno), pudicitiam in propatulo habere S. javno izpostavljati = javno prodajati, javno ponujati (postaviti) naprodaj, servitium in propatulo spectare T. očitno (jasno) pred seboj imeti.

2. prōpatula -ōrum, n očitne (vidne) stvari (naspr. secreta): Aug.

pȑporuša ž etn. dekle, ki ob suši s plesom in pesmijo koleduje od hiše do hiše, proseč za dež, gl. dodola