Franja

nerodno² [ó] unangenehm, peinlich
Xu je nerodno X geniert sich
naj ti (pred njim) ne bo nerodno du brauchst dich (vor ihm) nicht zu genieren

ne-sciō -īre -īvī in -iī -ītum (ixpt. ne in sciō)

I.

1. ne vedeti; abs: nesciit videlicet Ci.; z obj. v acc.: nomen Ter., tutores hoc nesciunt Ci., si quid nescierat Ci., nec me pudet fateri nescire, quod nesciam Ci., haec nunc quaero, quae causa fuerit — de Oropo, opinor, sed certum nescio; et, si ita est, quae controversiae Ci. ep. toda ne vem zagotovo; z de (redko): hunc nescire sat scio de illa amica Pl.; z ACI: nesciebam id dicere illam Ter., qui nesciat te stetisse in comitio cum telo? Ci.; po gr. skladu: uxor Iovis esse nescis (nam. te uxorem Iovis esse nescis) H.; z odvisnim vprašalnim stavkom: nescio, quid narres ali ego, quid narres, nescio Ter. ne vem, kaj hočeš, quid dicam, nescio Ci., nescis, inquit, quanta cum exspectatione, Cotta, sim te auditurus Ci., animae sit (sc. illa vis) ignisne, nescio Ci., cum, quemadmodum sedaret, nesciret N., nescis, quem fugias O.; pass. impers.: utrum consistere uspiam velit an mare transire, nescitur Ci. ep. se ne ve. Iz zveze z odvisnimi vprašalnimi stavki se je razvila skrajšana obl. razstavnega vprašanja nescis an (gl. an), ki se uporablja za izražanje previdne potrditve ali skromno izrečenega subjektivnega prepričanja: constantiam dico? nescio, an melius patientiam possim dicere Ci. ne vem, ali naj bo tako ali bolje, da jo imenujem potrpežljivost = menda bi mogel to bolje imenovati potrpežljivost. — Pomni rekli
a) si nescis O. če morda ne veš, če hočeš (želiš) vedeti.
b) illud (id) quod scis (scies), nescis (nesciveris) Enn., Kom. obnašaš (obnašaj) se, kakor da ne bi vedel (formuli iz pogovornega jezika, s katerima se komu kaj zaupanega zabiča kot skrivnost). — Pt. pr. nesciēns -entis ne vedoč, nevede, nevedoma: ut sentiant te nescientem id dare Ter.; adv. nescienter nevede, po nevednosti: Aug.

2. ne (po)znati: illa illum nescit Pl., n. deos Ter., caeli numina Lucan., litteras Sen. ph., arma Fl., vinum toto nescire Decembri Iuv. ne piti vina, vzdržati se vina, puellae nescivere hiemem V. zime niso spoznale, zaznale; tako tudi nescire sua pericula Lucan. Od tod
a) pt. pr. nesciēns -entis ne poznavajoč: n. sui Ap. ne zavedajoč se, nezaveden.
b) pt. pf. nescītus 3 ne(po)znan: litem intra Gallias antea nescitam primus edidit Sid.

3. ne moči, ne znati = ne ume(va)ti česa, nevešč biti česa, ne biti kos česa, čemu, ne spoznati se na kaj: versus nescire H. ne znati tvoriti verzov, ne spoznati se na verzifikacijo, utram tandem linguam nescio? Ci., qui Graece nesciunt Ci., non tam praeclarum est scire Latine quam turpe nescire Ci.; z inf.: Stoici irasci nesciunt Ci., nisi malo coactus recte facere nescis Ci., stare loco nescit V., nescit equo rudis haerere ingenuus (sc. puer) H., n. quiescere L., n. hoc imitari Cu.; včasih (pesn.) = ne hoteti: nescit vox missu reverti H., virtus capi nescit Val. Max. —

II. Brez vpliva na glagolski naklon se nescio z zaimki povezuje v en pojem; pri tem dobi pronominalen oz. adverbialen pomen in izraža tisto, česar nočemo ali ne moremo zaznamovati s pravim imenom, in sicer

1.
a) kot nepomembno, neznatno, pogosto s stranskim pomenom brezbrižnosti ali prezirljivosti: prope me nescio quis loquitur Pl. ne vem kdo = nekdo, misit ad Caecilium nescio quem Ci. ne vem koga = nekoga, in oppidum nescio quod Ci. v neko meni neznano mesto, nescio qua permotus divinatione Ci. po neki, ne vem kaki slutnji = po neki meni neznani slutnji, nescio quid dissentiens Ci. malo, nekoliko, nescio quid illud factum Ci. čez mero nemožato, me nescio quando venisse Ci. kdaj, enkrat, sententiae nescio unde ex abdito erutae Ci. bog si ga vedi od kod, nescio quid esse putant O., paulum nescio quid Plin. slepa cena, nescio quid frivoli Suet. prava malenkost.
b) kot izvrstno, izredno, izjemno: tum illud nescio quid praeclarum ac singulare solet exsistere Ci. tisti vzor dovršenosti, ki nima sebi enakega, imena katerega pa ne vem, a nescio qua dignitate Ci.

2. zlasti pogosto v zvezah nescio quo modo (casu, pacto), s katerimi želimo naznačiti, da kaj ni gotovo, nedvomno, da se ne zdi hoteno ali da je nedoumno, v sl. = tako rekoč, (tako) nekako, bog ve kako, nehote, nedoumno, nedoumljivo, čudovito: boni nescio quo modo tardiores sunt Ci. nedoumljivo, pecunia nescio quo modo quaesita Ci. bog ve kako, sed nescio quo pacto iam de manibus elabitur Ci.; včasih za izražanje obžalovanja = žal, na žalost, žalibog: nescio quo pacto omnium scelerum … maturitas in nostri consulatus tempus erupit Ci., fit enim nescio quo modo, ut magis in aliis cernamus quam nobismet ipsis, si quid delinquitur Ci. — Pomni: v sklopih nescioquis idr. je o (glagola nescio) vselej kratek: nĕscioquīd maiūs nāscitur īliade Pr.

Opomba: Nenavaden fut. nescībō: Pl.; sinkop. impf. nescibam: Ter., nescibas: Pl., Sen. ph.

nezakonit priseljenec stalna zveza
(o statusu posameznika) ▸ illegális bevándorló
Po različnih ocenah naj bi bilo v EU od 4,5 do osem milijonov nezakonitih priseljencev. ▸ Különböző becslések szerint az EU-ban 4,5–8 millió illegális bevándorló él.
Sopomenke: ilegalen priseljenec

nī, stlat. nei, adv. in conj.

I.

1. star. soobl. za nē v velelnih in finalnih stavkih = ne, da ne (bi): nei quis Bacanal habuisse velit Vetus Ictus., ni quid tibi hinc in spem referas Pl., ni mala, ni stulta sis, ni indomita imposque animi Pl., caveto, ni quam materiem doles Ca. fr., vinum aliudque quid ni laudato Varr. ap. Non., Numa constituit, ut pisces qui squamosi non essent, ni pollucerent, parsimonia commentus, ut convivia publica et privata cenaeque ad pulvinaria facilius compararentur, ni qui ad polluctum emerent Cassius Hemina ap. Plin., iussa monent Heleni … ni teneant cursus V., qua (sc. lege) quondam edicta flemus uterque diu, ni nos divideret Pr.

2. v zvezah nīmīrum (= ne id mirum … videatur) ni čudno, nič čudnega, seveda, kajpada in quidnī (tudi v tmezi quid … nī Ter., Cat.) zakaj ne, kako (ne) bi a) v odgovorih ali b) v podkrepitev kake trditve ali c) iron. = kaj še, kajpada; poklas. tudi v zvezi z nōn: quidni non timeat Sen. ph. = gotovo se boji; gl. nīmīrum in quidnī. —

II. = sī non (ne = nisi) nikalni veznik v kondicionalnih stavkih z ind. in cj. če ne, ko ne, ko ne (bi): ni metus ulla tenet virtutem, rite quiescunt Enn. ap. Non., ni offerumentas habebis pluris in tergo tuo quam ulla navis longa clavos, tum ego ero mendacissumus Pl., dicerem, ni vererer, ne ex eventis fingere viderer Ci. ep., sponsionem fecisset, ni vir bonus esset Ci., timebat iram senati, ni paruisset S., omina ni repetant Argis numenque reducant V., ni tua custodis, avidus haec auferet heres H., plures cecidissem, ni nox proelia intervenisset L., caduceatorem praemisit (sc. Alexander), qui denuntiaret, ni dederent, ipsos ultima esse passuros Cu. Poseb.

1. pri krepkejših trditvah, pri prepričevanju, grožnjah in rotenju: perii hercle hodie, ni hunc a te abigo Pl., quod ni ita se haberet, nec iustitiae ullus esset nec bonitati locus Ci., moriar, ni puto te malle a Caesare consuli Ci. ep., regna ipsa Latini, ni fatentur, eruam V., excidium minitans, ni causam suam dissociarent T.; dalje v reklih
a) mirum ni čudno bi bilo, ko ne bi: mirum, ni domi est Ter. čudno bi bilo, ko bi ne bil doma = gotovo je doma, mirum ni cantem Nov. ap. Ci. naj mar še pojem.
b) (kot vrinjeni stavek) ni fallor če se ne motim: O., Sen. ph. in pozni pisci.

2. Kot jur. izraz pri pogodbah, ukrepih, stavah, obljubah, toda le, če se navajajo v odvisnem govoru: sponsionem facere cum lictore, ni furtis quaestum faceret Ci., sic se iterum ac saepius iudicem illi ferre, ni vindicias ab libertate in servitutem dederit L.; tako tudi: ni … nīve (gl. nīve) Pl., si … nive … nive Pl., tum illud „sive nive“ inrident Ci.; kot fil. t. t. sīve (gl. sīve) nīve: per istud philosophiae „sive nive“ Sen. ph. — Nī (nenavadno) = nisi quod le da: poterantque miserandi homines ad crudele supplicium ducti Christianorum adiumento defendi, ni Georgi odio omnes indiscrete flagrabant Amm.

njegóv (-a -o)

1. adj. (izraža svojino moškega ali srednjega spola) suo, di lui:
njegov avtomobil la sua macchina
njegova družina la sua famiglia
sadovi njegovega dela i frutti del suo lavoro

2. (izraža spoštovanje) suo: ➞ njen | njihov | njun
njegova ekscelenca Sua Eccellenza
njegovo kraljevo veličanstvo Sua Maestà
pog. plavolaske so njegov tip le bionde sono il suo tipo
otrok je čisto njegov il bambino è lui sputato
pog. te čenče so njegovo maslo sono chiacchiere che ha messo in giro lui
vse naj bi bilo po njegovo tutto dovrebbe essere a modo suo
vsi njegovi so pomrli tutti i suoi parenti sono morti
pog. njegova bo obveljala sarà come dice lui
spet ena (od) njegovih un'altra delle sue trovate
hiša stoji na njegovem la casa è sul terreno di sua proprietà

nō

A) avv.

1. ne:
anzi che no iron. precej
certamente no, proprio no seveda ne
come no, perché no seveda, kajpada
forse (che) sì, forse (che) no morda, morebiti
no certo, no di sicuro, no e poi no ne pa ne, seveda ne
più no che sì verjetno ne
se no sicer
accennare, dire, fare di no odbiti, zavrniti
pare di no zdi se, da ni res
speriamo di no upajmo, da ni res, da se to ne zgodi

2. ne:
ma no! kaj res? ali res? (izraža začudenje, nejevero)

3. ne (v holofrastični funkciji):
sì e no morda, kvečjemu
sì o no? da ali ne?
vogliamo andare o no? ali gremo?

4. kajne? (v vprašalnih stavkih):
te l'ho detto, no?, di non preoccuparti kajne, da sem ti rekel, naj te ne skrbi?

B) m

1. ne; zavrnitev, odklonitev:
dire un no chiaro e tondo odločno zavrniti
essere, stare tra il sì e il no omahovati, biti neodločen

2. glas proti:
ci sono stati duecento sì e cento no dvesto glasov je bilo za, sto proti

nò

A) inter.

1. (izraža spodbudo) su; allora; bene:
no, reci kaj su, di' qualcosa
no, naj slišim, kaj mi imaš povedati bene, sentiamo cos'hai da dirmi

2. (izraža zadovoljnost pri ugotovitvi) ecco, allora:
no, to je urejeno ecco, questo è a posto

3. (izraža privolitev) be':
no, pa naj bo po vašem be', vada per la vostra

4. (izraža nejevoljo) beh, ecco:
no, pa imam che bel pasticcio, eccoci in un bel pasticcio

5. (izraža podkrepitev trditve) già, ecco:
no, seveda già, appunto

6. (v vezniški rabi) allora:
če bo tako, no, potem bo žalostno se andrà così, (allora) saranno guai

B) nò adv.

1. (izraža nejevoljo) su, suvvia, e:
daj mi no mir e lasciami in pace; suvvia, piantala

2. (izraža presenečenje) to':
glej ga no, si že tu to', sei già qui

noi pron. m, f

1. (v funkciji subjekta, zlasti poudarjeno) mi, me:
noi siamo democratici mi smo demokrati
siamo noi che dobbiamo ringraziare mi se moramo zahvaliti

2. (v funkciji poudarjenega direktnega in indirektnega objekta) nas, nam:
a noi! živeli!
torniamo a noi vrnimo se k stvari

3. (skupaj z raznimi predlogi)
da noi pri nas (doma, v našem kraju)
parlano di noi govorijo o nas
vieni con noi pojdi z nami
ci siamo messi d'accordo fra noi dogovorili smo se med sabo
non sta in noi decidere nismo mi tisti, ki naj odločijo

4. pog. toskansko mi (z glagolom v ednini):
noi si va al mare in giugno mi gremo na morje v juniju

5. (v funkciji subjekta z brezosebno vrednostjo) mi:
quando noi vediamo quanta gente non ha da mangiare ko vidimo, koliko ljudi nima kaj jesti

6. mi (v funkciji plurala maiestatis ali modestiae):
noi Carlo, re, decretiamo... mi, kralj Karel, ukazujemo...
gli autori da noi citati avtorji, ki jih navajamo

nòsiti nȍsīm, oni nòsē, nòsi, nȍšāh nȍšāše, nòsih nòsi, nòsio nòsila, nȍšen -a
I.
1. nositi: nositi teret, bolesnika, ranjenika, robu na trg; nositi na glavi, na ledima, na srcu; nositi novo odijelo, očevo ime; voda nosi čamac; konj nosi jahača; vjetar nosi prašinu; žena nosi devet mjeseci
2. prinašati, nositi: vjetar nosi kišu
3. prenašati, raznašati, prinašati: nositi vijesti, glasove
4. opravljati: nositi funkciju urednika
5. prinašati: koja vas sreća nosi na Mokrice
6. nesti: kokoš nosi jaja; tko je srećan, njemu i pijetlovi nose jaja
7. roditi: vinograd lijepo nosi
8. prinašati (dobiček): znanje uvijek korist nosi
9. nesti: puška daleko nosi
10. nositi glavu u torbi biti, živeti v veliki nevarnosti; vikati koliko ga grlo nosi vpiti na vse grlo; davo da te nosi naj te hudič vzame; nositi kožu na pazar nositi kožo na prodaj, podajati se v nevarnost; neka te mutna voda nosi naj bo po tvojem; to nosi on na duši to leži na njegovi duši
II. nositi se
1. nositi se: ona se lijepo nosi; teret se težko nosi
2. ekspr. ubadati se, ubijati se: nositi se dramskim režijama
3. širiti se: o tome se nose čudnovati glasovi
4. nositi se mišlju ukvarjati se z mislijo, imeti v mislih, nameravati; nositi se nadom upati, gojiti upanje
5. nòsi se! izgubi se!

noviciat samostalnik
religija (redovniško pripravništvo) ▸ noviciátusSamostan naj bi postal noviciat, zato so potrebovali nove prostore. ▸ A kolostorból noviciátust terveztek kialakítani, ezért új helyiségekre volt szükségük.

nȕditi -īm
I.
1. nuditi, ponujati: nuditi kome novac, piće, jelo, pomoć
2. streči: nuditi bolesnika
3. nagovarjati, spodbujati: kmetovi se stanu predavati i narod nuditi da se predaje ljudski predstavniki so se začeli vdajati in nagovarjati množice, naj se vdajo
4. ekspr. snubiti: nuditi ruku
5. postreči: nuditi gosta rakijom = nuditi gostu rakiju
II. nuditi se
1. nuditi si, ponujati si: nuditi se rakijom i lubenicama
2. ponujati se: nuditi se kao radnik, kao pratilac, kao saveznik
3. nuditi se: nudi ti se rijetka prilika

numerus -ī, m (< *nomeros < *nomesos, indoev. kor. *nem- šteti, urejati; prim. gr. νέμω delim, νομή razdelitev, νομός okraj, νόμος zakon, νόμισμα običaj, šega, odredba, običajna denarna valuta, lat. nummus, lit. núoma, nuõmas = let. nuõma obresti)

I.

1. del kake celote, člen, ud: perque suos intus numeros componitur infans O., animalia trunca suis numeris O., deese numeris suis O. pomanjkljiv, nepopoln biti, officium omnes numeros habet Ci. ima vse, kar je treba za popolnost, je dovršena, elegans omni fere numero poëma Ci. v vsakem oziru, v vseh ozirih; tako tudi: quid omnibus numeris praestantius? Q.; expletus omnibus suis numeris et partibus Ci. ali numeris omnibus absolutus Plin. iun. v vseh svojih delih polnokrven = popoln, dovršen, omnibus oratoriis numeris absolutus Q. v vsakem govorniškem oziru (= v vseh pogledih govorništva) dovršen, numerorum esse omnium Petr. popoln, dovršen biti.

2. occ. del kake enakomerno razdeljene celote
a) kakega meseca = razdobje, obdobje, dan: luna alternis mensibus XXX implebit numeros, alternis vere detrahet singulos Plin.
b) kake glasbe = glasbena razdelitev, glasbena razčlenitev, udarec, takt, mera, ritem, glas, ton, napev, melodija: histrio si paulum se movit extra numerum … exsibilatur Ci. če je prišel (padel) malo iz takta, extra numerum procedere Lucr., in numerum exsultare Lucr. ali brachia tollunt in numerum V. ali ad numerum motis pedibus O. po udarcih, po taktu, tris tantum ad numeros satyrum moveare Bathylli Pers., numeros memini, si verba tenerem V. napev, abloquitur numeris septem discrimina vocum V. = zaigra na svojo sedemstrunsko liro k taktu in napevu (plesalcev in pevcev), numeros intendere nervis V.; pl. numeri tudi o gibanju borcev, usklajenem po taktu: gibi, okreti, obrati, premiki, hod (hoja) po udarcih, po taktu: athleta, qui omnes iam perdidicerit a praeceptore numeros Q., numeri nexusque Sen. ph.; metaf. takt = red, pravilo: haec laudatio tibi procedat in numerum Ci. po taktu = v pravem redu, po volji, po godu, digerere in numerum (sc. carmina) V. v red spraviti, urediti, omnia sint paribus numeris dimensa viarum V. = razmik (presledek) med vrstami naj bo povsod enak, in numerum ali numero V. praviloma, redoma, ad numeros suos quidque exigere O. uravna(va)ti, urediti (urejati) vse po svojem pravilu, ibant aequati numero O. stopali so v enakem taktu, v enak korak, nil extra numerum fecisse H. ničesar netaktnega, ničesar nespodobnega.
c) v pesništvu člen verza, mera, ritem, verzna stopica, verzna mera, metrum, stih, verz: numeri ac modi Ci., bella quo scribi possent numero, monstravit Homerus H., (sc. Pindarus) numeris fertur lege solutis H. v pravil prostih ritmih, ritmih, ki so nevezani na pravila, anapaestus procerior quidam numerus Q., arma gravi numero ēdere O. v resnem metru, v šestomerih, v heksametrih; impares numeri O. elegijski verzi, elegijska dvostišja, elegični distihi, sex mihi surgat opus numeris, in quinque residat O.
d) v govorništvu umerjenost, mera, ritem, ubranost, skladnost, blagoglasje, harmoníja, harmóničnost: n. orationis (naspr. poëticus) Ci., ipsa membra sunt numeris vincienda Ci. se morajo vezati na ritem; (prim. še Ci. De oratore 3, 48). —

II.

1. število, številka nasploh: duo hi numeri Ci., n. minimus L., impar V., numero comprehendere res V. šteti, numerum inire C. prešte(va)ti, preračuna(va)ti, numerum interfectorum inire L. ali numerum copiarum inire Cu., numerum deferre C. ali exsequi L. število povedati, neque quam multae species nec nomina quae sint, est numerus V. ne da se (ni mogoče) prešteti, numerum subducere Cat.

2. (določeno) število: piratarum Ci., exercitūs numerus XII milium fuit N., supplevere ceteri numerum L., si suum numerum naves haberent Ci. svoje, tj. pravšnje število moštva; tako tudi: flecte ratem! numerum non habet illa suum O., ad numerum esse, mitti Ci. v polnem številu, polnoštevilen, obsides ad numerum miserunt C., ad eorum numerum Ci. v enakem številu, alios in numerum relinquere Sen. ph. da se izpolni (dopolni) število; pogosto v abl. limitationis numero po številu, po štetju, v vsem, vsega (vseh) skupaj: haec sunt tria numero Ci., oppida numero ad XII C., totidem numero C., numero quadraginta S., numero trecenti S., saepe numero C. često, pogosto.

3. konkr.
a) število, vrsta, množica, tolpa, krdelo: certus numerus nautarum Ci., maximus n. aratorum Ci. tolpa, numero copiarum fretus N., in hoc numero fuit N. med njimi, referre (sc. habere) in deorum numero Ci. šteti med bogove, navesti (navajati), omeniti (omenjati) med bogovi, bogovom prište(va)ti; toda: referre in deorum numerum Suet. uvrstiti med bogove, pobožiti, pobožanstviti, haberi in numero disertorum Ci. ali in septem sapientum numero N. biti prištevan komu, med koga, aliquem ducere in numero hostium C. šteti koga med sovražnike, qui in amicorum erant numero N. ki so bili izmed prijateljev, hunc ad tuum (= tuorum) numerum adscribito Ci. ep., adscribe me talem (= talium) in numerum Ci., legati ex suo (suorum) numero S. izmed svojcev, nec fuit in numero (sc. hominum) Lucr. ni nikdar živel, Phrahaten … numero beatorum eximit Virtus H.; (o snovnih, neštevnih stvareh) množina, obilica, (obilna) zaloga, kup, kopica: dico te … magnum numerum frumenti … Syracusis exportasse Ci., frumenti magnum numerum coëgit C., maximus vini numerus fuit Ci.
b) v cesarski dobi = vojaški oddelek (kot splošen izraz), oddelek vojske, krdelo, četa, večinoma v pl.: sparsi per provinciam numeri, multi numeri e Germania, numeri legionum T., distributi per numeros ali nondum distributi per numeros erant Plin. iun., revocare ad officium numeros Suet., multi numeri militum Ulp. (Dig.), militares numeri Amm. kohorte, milites, qui communem causam omnis sui numeri suscipit Amm.; pozneje numeri = cohortes: cohortes, quae nunc numeri nuncupantur Cass.

4. zgolj število (naspr. pravo bistvo, vrednost): nos numerus sumus H. „ničle“.

5. kot gram. t. t. število (ednina, dvojina, množina): Varr. in slovničarji, numeros, in quibus nos, singularem ac pluralem habemus, Graeci et δυικόν Q., est figura et in numero vel eum singulari pluralis subiugitur … vel ex diverso Q.

6. meton. večinoma v pl.
a) oštevilčene kocke: tres iactet numeros O., seu ludet numerosque manu iactabit eburnos O.
b) = gr. κατάλογος α) popis, spisek, imenik, seznam vojakov: nomen in numeros referre Plin. iun. vpisati v imenik vojakov, in numeris esse Icti. vpisan biti v vojaški imenik (v vojaško evidenco), in numeris esse desinere Dig. ne več biti vojak; extra numerum es mihi Pl. zame predstavljaš presežek, in metaf. = ti si zame postranska oseba (postranskega pomena), nate se ne oziram. β) zapis(ek), matična knjiga (matica, matrika), seznam, imenik civilnih in vojaških uradnikov: Cod. I.
c) matematika, astrologija: Sid. (Epist. 15, 79), Amm. (22, 16), cur Plato Aegyptum peragravit, ut a sacerdotibus barbaris numeros et caelestia acciperet? Ci., numeris sequentibus astra Stat.; pesn. tudi v sg.: Cl. (Mall. 130).
d) v sg. koledar: diei, quem quintum Iduum Augustarum numerus ostendit annalis Amm.
e) v sg. vrednost, ugled, veljava, sloves, položaj, mesto (ki ga kdo zavzema v kaki družbi): obtinere aliquem numerum Ci., nullo in oratorum numero Ci. neimeniten govornik, tuae coniugis pater homo nullo numero, nihil illo contemptius Ci., numero aliquo putare Ci. ceniti, čislati, hunc in numerum non repono Ci. ne jemljem v poštev, ne upoštevam, in aliquo numero et honore esse C. imeti nekaj ugleda in veljave (vpliva), nec fuit in numero Lucr.; v pl.: insignium numerorum tribuni Amm. z odličnimi (vojaškimi) čini; dvoumno: extra numerum es nihil Pl. (gl. zgoraj II., 6. b) α)); od tod abl. numero ali in numero z gen. = namesto koga, kot, za kaj: is tibi patris numero fuit Ci., in deorum numero venerandus Ci., privati militis numero N. kot navaden vojak (prostak), obsidum numero C. za talce, missis legatorum numero centurionibus C., deorum numero eos solos ducunt C. štejejo za bogove; occ. v sg. in pl. = dolžnost, služba, čast, dostojanstvo: verae vitae numeros modosque ediscere H., numeros sustinuisse novem O. (o telesni združitvi), ut suum munus numerum haberet O., quid iuvat … studia exercere Dianae et Veneri numeros eripuisse suos? O.
f) v pl. = tehtni vzroki, tehtni nagibi: alii quidam minores, sed tamen numeri Plin. iun. — Od tod adv. abl. numerō = po taktu, od tod

1. zdajci, takoj, prav, ravno, začasa, pravočasno, ob pravem času, zgodaj, hitro, urno: Caecil. fr., numero mihi in mentem venit Pl., neminem vidi, qui n. sciret Naev. ap. Fest., nimis n. Afr. fr., apes n. reducunt in locum unum Varr.

2. prezgodaj, prerano, prehitro: Acc. fr., Afr. fr., cur n. estis mortui? Pl., n. huc advenis ad prandium Pl.

nūntiātiō -ōnis, f (nūntiāre)

1. kot relig. t. t. naznanilo, oznanilo, objava, obvestilo avgurja o njegovem opazovanju: nos enim nuntiationem solum habemus, consules et reliqui magistratus etiam spectationem Ci.

2. kot jur. t. t. ovadba, navedba posestev brez gospodarja, ki naj pripadejo državni zakladnici (državnemu skladu): Icti.; poseb. ovadba, naznanitev, prijava zaradi kake nove stavbe, ki jo je kdo gradil v našo škodo, od tod tudi ugovor proti njej: Icti.

nūntiō (stlat. nōntiō) -āre -āvī -ātum (nūntius)

1. ustno kaj novega prinesti (prinašati), naznaniti (naznanjati), oznaniti (oznanjati), na znanje da(ja)ti, oglasiti (oglašati), razglasiti (razglašati), javiti (javljati), najaviti (najavljati), navesti (navajati), vest (novico, sporočilo) prinesti (prinašati), sporočiti (sporočati) (nikdar o poročilih kakega zgodovinopisca); abs.: bene nuntias Ter. dobro vest prinašaš. V raznih skladih: ea res per fugitivos hostibus nuntiatur C. Smer se izraža z acc. ali z in z acc.: haec nuntiant domum Albani L., ocisso Sex. Roscio quis primus Ameriam nuntiat? Ci., Pompeio in hortos nuntiavit Ci., eadem et in Asiam Antigono per epistolas nuntiat Iust.; z ad: quae nuntiare hinc te volo in patriam ad patrem Pl. Dopolnilo
a) v acc.: multam salutem Pl., eius verbis salutem tibi nuntio Ci. ep. pozdravljam te v njegovem imenu, sensus vera nuntiat Ci., n. victoriam L., alicui bellum L. napovedati, horas Mart.; v pass.: prodigia quoque alia visa eo anno Romae sunt, alia nuntiata L., initia vigilarum per centurionem nuntiari T.; v abs. abl.: hac pugnā nuntiatā, hoc proelio nuntiato C.
b) z de: libertus de morte uxoris nuntiavit Ci., n. de exitu, de futura victoria Suet.
c) stavek z ACI: S., L. idr., qui ei nuntiaret eius filium vivere Ci., equites … ad Caesarem venerunt, qui nuntiarent … coorta tempestate prope omnes naves afflictas … esse C., de servis suis, quem habuit fidelissimum, ad regem misit, ut nuntiaret suis verbis adversarios eius in fuga esse N., nuntians centurio factum esse, quod imperasset T.; v pass. z NCI: adesse eius equites falso nuntiabantur C., oppugnata domus C. Caesaris per multas noctis horas nuntiabatur Ci., modo nuntiatus est Silius Italicus in Neapolitano suo inedia finisse vitam Plin. iun.; v pass. z ACI (brezos.): nuntiatur piratarum naves esse in portu Ci. ep., Romam erat nuntiatum fugisse Antonium Ci. ep., nuntiatum est vim mihi parari S., nuntiatum est murum portasque de caelo tactas L.; le poklas. z inf.: nuntiat patri abicere spem et uti necessitate T.
d) z zahtevnim stavkom: nuntiavit Pisoni, Romam ad dicendam causam veniret T. da naj pride, iubet nuntiari miserae, dicendam ad causam postero die adesset T., nuntiate, ut prodeat foras Pl., ferunt nuntiatum Simonidi, ut prodiret Ci., nuntiant decemviris, ut omni ope ab seditione milites contineant L., qui nuntiarent, ne hostes proelio lacesserent C.
e) z odvisnim vprašalnim stavkom: abi nunciam intro atque illa si iam laverit, mihi nuntia Ter., propere sibi nuntiaret, num … undique obsideretur N. — V abs. abl.: quo mortuo nuntiato Ci.; tudi samo nuntiato: ne ibi quidem nuntiato, quo pergerent L.; z ACI: nuntiato regem Artaxiam Armeniis a Germanico datum T. ob novici, ko je prišla vest.

2. oblastem naznaniti (naznanjati), ovaditi (ovajati), prijaviti (prijavljati) npr. posestva brez gospodarjev, ki naj pripadejo državni zakladnici (državnemu skladu): causam pecuniae fisco, bona Icti. ali v našo škodo zgrajeno novo stavbo, od tod tudi = ugovarjati, oporekati: opus novum n. Icti.

obesi|ti [é] (-m) obešati

1. sliko na zid, kaj na kavelj: aufhängen, -hängen (pred kaj [davorhängen] davor hängen, nazaj zurückhängen, tja hinhängen, v omaro hineinhängen, weghängen, čez ramo überhängen …); vrata na tečaje: einheben; obešanko/žabico: vorhängen, vorlegen
figurativno obesiti na klin študij ipd.: an den Nagel hängen
obesiti na veliki zvon (etwas) an die große Glocke hängen
figurativno obesiti na nos auf die Nase binden

2. koga: erhängen (se sich); pravo henken
figurativno obesili me zato ne bodo den Kopf wird's nicht kosten
figurativno naj se pes obesi koste, was es wolle

3. komu kaj: (jemandem etwas) anhängen, kaznivo dejanje: unterschieben, in die Schuhe schieben, grdo lastnost: andichten, slabo/nepotrebno blago: anhängen, aufdrehen, z dolgim prepričevanjem: (jemandem etwas) aufschwatzen
dati si obesiti sich (etwas) aufschwatzen lassen

4.
obesiti se na koga sich an (jemanden) hängen
obesiti se komu na pete sich (jemanden) an die Fersen heften

obésiti to hang (up); (človeka) to hang, to gibbet

obésiti na steno to hang up on the wall
obésiti se to hang oneself
morilca so obesili the murderer was hanged
obésiti na kavelj to hang (up) on a hook
obésiti svetilko na strop to suspend a lamp from the ceiling
za pete koga obésiti to hang someone by his heels
obésiti medicino na klin (figurativno) to give up (ali žargon to pack in) medicine
obésiti službo na klin (figurativno) to throw up one's job
naj me obesijo, če... I'll be hanged if...
za to bo obešen he'll swing for that
obésiti komu kaj na vrat (naložiti mu, obremeniti ga) to burden, to saddle someone with something
obésiti komu umor (figurativno) to pin the murder on someone
prej se dam obésiti (figurativno) I'll be hanged first!

ob-sequor -sequī -secūtus (-sequūtus) sum (ob in sequī)

1. „ubogati“, poslušati, ravnati se po kom, popustiti (popuščati), ugoditi (ugajati), streči, ustreči (ustrezati) komu: Ca., Ter., Gell. idr., studio tuo sum obsecutus Ci., o. voluntati Ci.; s splošnim acc.: id (v tem) percupio obsequi Pl., quaedam o. Gell. v nekaterih primerih; z zahtevnim stavkom: Aug., neque uti de M. Pompilio referrent, senatui obsequebantur L.; occ.
a) komu višjemu, nadrejenemu pokoriti (pokoravati) se, pokoren, poslušen biti: dum sanctis patriae legibus obsequimur Ci., o. dictatori Eutr., optant, ne miles centurioni obsequatur T.
b) kakemu vladarju pokloniti (poklanjati) se, (po)častiti koga: multi reges … venerunt, ut ei obsequerentur Eutr.

2. vda(ja)ti se, prepustiti (prepuščati) se, (u)streči, zadostiti (zadoščati) čemu, zadovoljiti (zadovoljevati): Pl., Q., tempus studiis suis obsequendi N., malo gloriae quam irae obsequi Cu., cum huic (sc. cupiditati) obsecutus sis, illi est repugnandum Ci., animo Ter. po svoji volji živeti; (o stvareh) poda(ja)ti, vda(ja)ti se, popustiti (popuščati), prožen (gibčen, gibek, voljan) postati (biti): aes malleis obsequitur Plin. popusti, če se kuje, caput manibus ac lateribus obsequatur Q. naj se ravna po rokah in bokih. Od tod adj. pt. pr. obsequēns -entis, adv. obsequenter ustrežljiv, ugodljiv, popustljiv, voljan: Pl., Col., Sen. ph. idr., patri sum obsequens Ter., Persas obsequentiores fore Cu., nurus obsequentissima Q., obsequenter parēre Plin. iun., haec collegae obsequenter facta L. iz popustljivosti do stanovskega kolega, in contubernio aviae obsequentissime vixit Plin. iun. se je v vsem ravnal po babici; (o božanstvih) ustrežljiv = milostljiv, milosten, dobrotljiv: Pl. (o Fortuni in Veneri).

ob-ses -sidis, m (ob in sedēre)

1. talec: Iust., Suet., Aur., Eutr., Pl. idr., interea se obsidem (za talca) retinerent N., obsides dare, accipere C., obsides dare inter se C., Cloeliam obsidem reposcere L., obsides alicui imperare Ci. ukazati komu, naj da talce; occ. f talka: me obside accepta O.

2. porok, jamčevalec: Sen. rh., Sen. tr., Suet., Amm. idr., coniugii sponsor et obses O., negavit esse periculum seque eius rei obsidem fore N. da jamči (daje poroštvo) za to, obsides non dedit; z ACI: Ci.

3. metaf. zastava, zastavek, jamstvo, poroštvo, zagotovilo: obsidem se eius animum habere L., habemus a Caesare sententiam tamquam obsidem voluntatis Ci.

Opomba: Gen. pl. obsidum, v rokopisih tudi obsidium.

ob-tineō -ēre -tinuī -tentum (ob in teneō)

1. trdno držati: obtine aures (meas) Pl. drži me za ušesa.

2. zavze(ma)ti, imeti v svoji oblasti (v rokah, posesti), posedovati, imeti: Lucr., pars Galliae, quam Galli obtinent C., spatium, quod acies obtinet Cu., o. loca C. prebivati v krajih, suam domum Ci. imeti svoje domovanje, Lyciam obtinet Antigonus Cu.; od tod v političnem pomenu: praetor provinciam obtinuit Sardiniam N. je upravljal; kot voj. t.t. zasedeno imeti, v obleganju ali zasedbi držati: ripam armis L., castra, vada custodiis C., tecta Cu.; metaf.: perpetuum imperium N., multos annos regnum C., summum magistratum C. ali legati locum N. vršiti, opravljati, imeti, principatum in civitate N. ali gradum in amicitiā Cu. zavzemati, principem locum C. zavzemati prvo mesto = najimenitnejši (najvplivnejši, najveljavnejši) biti, proverbii locum Ci. veljati za pregovor, biti pregovoren, veri vicem Cu. za resnično (resnico) veljati, numerum deorum obtinent stellae Ci. veljajo (se štejejo) za božanstva, fama, quae plerosque obtinet S. ki ji pritrjuje večina, ki ima največ pristašev, caseus medicamenti vim obtinet Plin. rabi (se uporablja) kot zdravilo; occ. dobi(va)ti, preje(ma)ti, zadobi(va)ti: Iust., T., Suet., pacem facere talibus condicionibus: Siciliam Dion obtineret N., spes per Helvetios regni obtinendi C., ius suum contra aliquem Ci., iniuriam L. nepravično pridobljeno, rem C. zmagati.

2. obdržati, pridržati, udržati, zadrž(ev)ati, (trdno) držati se česa, držati, ohraniti (ohranjati): Plin., equestrem obtinuit dignitatem N., lex, quae in Graecorum conviviis obtinebatur Ci., o. auctoritatem in perpetuum Ci., imperium T., regnum C., hereditatem Ci., pontem L., collaudavi milites, quod provinciam obtinuissent L. ker (da) so držali, quod plures auctores edidere et fama obtinuit L. je pridržala; z inf.: earumque artem et disciplinam obtineat colere Pl. naj se vztrajno drži njih lastnosti ...; occ.
a) (svojo pravico, stvar) držati, vzdrževati, obdržati, dognati, veljavo pridobi(va)ti čemu, dobiti: rem obtinuit Caesar C. Cezar je vzdržal (zmogel), o. ius suum contra aliquem Ci., ne hoc quidem iuris obtinuit Ci., non tribunus ultra ius obtinuit T., o. apud Caesarem causam C., res facile obtinebatur Ci. je zlahka obveljala; abs. obtinere (dognati, zmoči, da … , da ne … ) z zahtevnim stavkom: T., Val. Max., Suet., obtinuit, ut accusaret L.; obtinere non potuit, quin ... Suet.; z inf.: cum admitti magnā ambitione aegre obtinuisset Iust.; popolnoma abs.: nec obtinuit Suet. pa ni zmogel, obtinuisset adeo, nisi … Suet.
b) trditi kaj, vztrajati pri kaki trditvi, dokaz(ov)ati kaj: duas contrarias sententias Ci., non dicam id, quod debeam forsitan obtinere Ci., si minus id poteris obtinere Ci.
c) imeti (šteti, smatrati) za kaj: certus equidem eram et pro vero obtinebam Ap.

3. intr. (refl.) držati se, obdržati se, trajati, veljati: Eutr., sequentem noctem caligo obtinuit L., nulla pro sociā obtinet S. ne velja za zaveznico, pro vero antea obtinebat S.; tudi (ob)držati se pred čim, prednost imeti: plurium sententia obtinet Icti., quod et honestius est et merito obtinuit Icti.

occuper [ɔküpe] verbe transitif zasesti, okupirati; zavze(ma)ti; zaposliti

occuper un pays zasesti, okupirati deželo
cette table occupe trop de place ta miza zavzema preveč prostora
occuper un appartement stanovati
nous occupons le rez-de-chaussée stanujemo v pritličju
occuper 100 ouvriers zaposliti 100 delavcev, dati delo 100 delavcem
ce travail m'occupe beaucoup to delo me zelo zaposluje, mi jemlje mnogo časa
encore 3 heures à occuper še 3 ure je treba napolniti s kakim delom
à quoi peut-on occuper le temps? s čim lahko ubijemo čas?
occuper le poste de directeur zavzemati direktorsko mesto
s'occuper de ukvarjati se z, baviti se z, brigati se za, biti zaposlen z
s'occuper de chimie baviti se s kemijo
ne pas s'occuper de politique ne se ukvarjati s politiko
personne ne s'occupe du pauvre vieillard nihče se ne briga za ubogega starčka
je ne sais à quoi m'occuper ne vem, s čim naj se zaposlim, kaj naj počenjam
histoire de s'occuper da se kaj dela, da nismo brez dela