Franja

dvigálnik m dizalica, stroj, mašina za dizanje i prenošenje tereta: hidravlični, mehanski dvigalnik

dvójnik m
1. dvojnik, čovjek (-vek) koji je u svemu sličan drugom čovjeku, sušti on, slika i prilika
2. zamjenik (-men-) koji zamjenjuje glumca, sportaša i sl. gdje se traže specijalne sposobnosti
3. duplikat, drugi primjerak (-mer-): dvojnik listine, ključa; poročilo v -u
izvještaj (-vešt-) u duplikatu
4. dvostruki "kozolec", v. doplar

dvókólnica ž
1. laka kola na dva točka
2. kolica na dva točka i koja gura čovjek pred sobom

dysentericus 3 (gr. δυσεντερικός) grižen, pri griži: passio Pall.; subst. dysentericus -ī, m grižavec: Plin.

ebenus (hebenus) -ī, f (gr. ἔβενος) eben, črni dob: Mel., Plin.; met.: ebeno in atra V. na stojalu iz ebenovine. Od tod: ebenum -ī, n ebenovina: Pers., Lucan., Ap., India nigrum fert ebenum V., torus ebeno sublimis O.

ebulum -ī, n pozneje tudi ebulus -ī, f habat, (Sambucus ebulus) neprijetno dišeča, pritlična rastl. z rdečimi jagodami: Ca., Col., Plin., sanguineis ebuli bacis V.

Ecetra -ae, f Ecetra, glav. mesto Volskov: L. Od tod adj. Ecetrānus 3 ecetrski; subst. Ecetrānus -ī, m Ecetran, in Ecetrānī -ōrum, m Ecetrani, preb. mesta Ecetre: L.

ēiciō -ere -iēcī -iectum (ē in iacĕre)

I.

1. ven vreči, vreči iz česa: foras aedibus me eieci Pl., eicere aliquem hinc Ter. eicere domo Pl. ali domu sua Ci., P. Clodii cruentum cadaver eiecisti domo Ci., od tod: ne corpus eiciatur Ci. da se vrže ven in ne pusti vnemar, nepokopano, tako tudi: cadaver eiectum Ci.; eicere navigantem in alto de navi Ci., vestimenta in ignem N., cadavera cellis H.

2. occ.
a) izvreči, izmetati: magnos fluctus Lucr., undam O., spumas aëno O. (o ognju), eiectum Polydori in litore corpus O., eicere χολήν Ci. ali sanguinem Plin. (iz)pljuvati, semen suis sedibus Lucr., elleboro accepto quidquid in visceribus haerebit eiecturum deiecturumque se Sen. ph., eicere calculos per urinam Suet., partum Suet. splaviti, v tem pomenu tudi samo eicere: Ulp. (Dig.); pren.: o fortunatam rem publicam, si quidem hanc sentinam huius urbis eiecerit Ci.
b) navem (naves) eicere (hitro) pristati, (hitro) pritisniti k bregu: naves eo C., navem eicere in terram C., naves ad Chium L.; pogosto v pass. = ob breg trčiti, na plitvem obtičati, na peščini obsedeti, nasesti: eici in litore C., O., navis expulsa atque eiecta fluctu Ci., classis in litus eiecta C. na obalo vrženo, eiecta ratis O.; od tod naufragorum eiecta manus Ci. in subst. masc.: commune est litus eiectis Ci. potopljencem, eiectum … excepi V.
c) (ude) izviniti, izpahniti: (equus) eiecto incumbit cernuus armo V., eicere coxas Hyg., cervicem, membrum P. Veg.; od tod subst. pt. pf. eiecta -ōrum, n izpahi: P. Veg.

— II. pren.

1. izgnati, pregnati, zagnati, iztirati, spoditi, prepoditi, zapoditi, pahniti, odriniti, izpodriniti: filium eius Ci., sororem tuam eiecisti Ci., damnato et eiecto (Sex. Roscio) Ci. ko bi bil obsojen in pregnan s svojega posestva, eicere cohortes C., uxorem Ci. zavreči, odsloviti. Od kod? s samim abl.: aliquem domo Pl., Ci., C., uxorem domo Ci., te domu sua eiecit Ci., C., Mevulanum … Capuā praecipitem eiecit Ci., eicere multos sedibus ac fortunis Ci., sessores veteres urbe insulāque N., aliquem civitate, finibus S., senatu Plin. iun. pahniti, izključiti; s praep.: Heracliensem de civitate eiciemus? Ci., eicere aliquem a suis diis penatibus Ci., Hannibale ex Africa eiecto Ci., L. Opimius eiectus e patria Ci., eicere aliquem e senatu Ci., L. ali de senata L., aliquem de collegio Ci., aliquem e civitate, e re publica N., aliquem de balneo Petr., hominem de paradiso Lact.; pren.: eicere ex animo curam Pl., mollitiem animi Ter., amorem ex corde Ter. ali ex animo Ci., horum memoriam ex animis suis L.; eicere superstitiones omnes Ci. iztrebiti, izkoreniniti; pesn.: eiectus die Stat. rešen vida, ob vid spravljen. Kam?: a me in exsilium eiectum esse Catilinam Ci. pregnan, partem interfecerant, alios in exsilium eiecerant N.

2. occ.
a) glas od sebe dati, oglasiti se: vocem Ci., vocem pectore ab imo Lucr.
b) igralca ali gledalca v gledališču izžvižga(va)ti, izsika(va)ti: derisus … eicitur citharoedus Corn., a multitudine … ipsi singuli (actores) discrepantes eiciuntur Ci., cantorum ipsorum vocibus ecicebatur Ci., eicere et actorem et carmen Sen. ph.; pren. = zavreči: quod tamen non eicio Ci., eoque magis id (ta podatek) eiectum est, quod … Ci., Cynicorum ratio tota est eicienda Ci., quod tum explosum et eiectum est Ci.
c) medic. izdreti (izdirati): dentes, totum os Cels., quo facilius eiciatur infans (mortuus) Cels.
č) iztegniti, pomoliti (pomaljati): eiecta lingua Ci., Stat.; subst. pt. pf. ēiectum -ī, n pomol: Plin. iun.
d) pognati (poganjati): vitem ex se eic. Varr.

3. refl. zagnati se iz … , prodreti (prodirati), na dan udariti, planiti, hiteti: eicere sese in terram e navi Ci., se ex oppido C., subito se ex silvis eiciunt C., armis abiectis se ex castris eiecerunt C., eicere se in agros L., se foras.

Opomba: Eicit dvozložno: Lucr.

Ēlectryōn -ōnis, m (Ἠλεκτρυών) Elektrion, Alkmenin oče: Hyg. V lat. obl. Ēlectrus -ī, m Elekter: Pl.

elementárec (-rca) | -ka (-e) m, f žarg. šol. maestro (-a) di I elementare

elephās, -antis, m f, (gr. ἐλέφας) in polatinjeno (poseb. v odvisnih sklonih) elephantus -ī, m

1. slon: Kom., L. idr., elephas albus H., elephantus gravida Pl., elephanto beluarum nulla prudentior Ci., elephantus ornatus N. oborožen, dum in elephantis auxilium putant S.; preg.: elephanti corio circumtentus Pl. = topoumen. — Soobl. elephāns -antis, m: Auct. b. Afr., Plin.

2. met.
a) slonova kost: in foribus pugnam ex auro solidoque elephanto faciam V., porta perfecta elephanto V.
b) = elephantiasis: Lucr. (VI, 1114).

3. pren. slon, neka morska riba: Plin.

ēligō -ere -lēgī -lēctum (ē in legere)

1. izb(i)rati = izpuliti, populiti, pleti: Varr., nisi herbae manu eliguntur Col., steriles herbas eligere Cu.; pren.: stirpes aegritudinis eligendae sunt Ci.

2. pren.: izb(i)rati, odb(i)rati, izvoliti: difficile ad eligendum Ci.; z obj.: utrum libet elige Ci., isti a Rullo electi coloni Ci., qui fortissimum quemque elegit Ci., electa sexaginta milia C. 60000 izbranih (izvrstnih) vojakov, ut idoneum tempus eligerent Ci., ille legatus a civibus suis electus est Ci. je bil izbran, izvoljen za … Od kod? z abl.: quemvis mediā elige turbā H., equos omni numero equorum V.; s praep.: myoparonem de decem navibus Ci., unum de eius factis Ci., iudices ex civitatibus electi Ci., eligere suorum e numero adulescentes N. Čemu?: eligere oleam ad cibum Varr., locum ad pugnam Ci., electus facienda ad sacra Cithaeron O., eligere spatiosas ad hoc silvas Cu.; z dat.: hunc urbi condendae locum L., urbi locum, condendae urbi sedem, morti locum Cu.; s finalnim relativnim stavkom: vestra urbs electa est, ad quam … crucem viderent Ci., quae colat, elegit contraria flumina flammis O.; z odvisnim vprašanjem: eligas, utrum velis necne Ci., eligas, utrum facias O.; z inf.: Ambr., Aug.; z NCI: Aug.; z ut: Aug. — Adj. pt. pf. ēlēctus 3, adv. -ē, izbran, izvrsten: ferae O., manus (moštvo) T., electissima multitudo Auct. b. Alx., electissimi pugiles Suet., viri electissimi Veg.; subst. ēlēctus -ī, m izbranec : Illyrici exercitūs electi T., electus dei Eccl.; (o stvareh): electa robora (hrastovci) Cypr., verbum electius Corn., electior sententia Aug., verba electissima Ci., electissima pessimi poëtae scripta Cat.; subst.
a) ēlēcta -ōrum, n izpiski: Plin. iun.
b) ēlēctiōra -um, n boljše: iuvenis ad electiora tendens Symm.

Elōrus (Helōrus) -ī, m (Ἔλωρος, Ἕλωρος, zdaj Tellaro) Elor (Helor), reka na vzhodni obali Sicilije: V., Sil.; ob njenem ustju mesto Elōrus (Helōrus) -ī, f (Ἔλωρος, Ἕλωρος) Elor (Helor): L., Plin. Od tod adj. Elōrius (Helōrius) 3 elorski (helorski): Helloria Tempe O. helorska dolina; subst. Elōrīnī (Helōrīnī) -ōrum, m Elorijci (Helorijci), preb. (h)elorskega mesta: Ci.

ēmereō -ēre -meruī -meritum in med.: ēmereor -ērī -ītus sum

1. zaslužiti, zasluge si pridobi(va)ti: quid ego emerui mali? Pl., emerui … honores Pr., Ennius emeruit … contiguus poni … tibi O. Enij je zaslužil, da se njegov kip postavi poleg tvojega; emerere aliquem zasluge si pridobiti za koga: emeruit virum O., admoniti este aequantem superos emeruisse virum O., plures emeruisse viros Tib.; kot subst. pt. pf.: emeritis referenda est gratia O. zaslužnim možem.

2. doslužiti: nemini spes emerendi stipendia adempta L., homines emeritis stipendiis S.; pogosto pt. pf. ēmeritus 3
a) act. ki je doslužil, doslužen: emeritus miles T., enako tudi samo emeritus kot subst. masc. dosluženi vojak: Lucan., T., Suet; pren.: emeritum aratrum, emeriti equi O.
b) pass. odslužen: emerita stipendia Ci., S., L., Iust., emeritus tempus Ci., emeriti anni O., emerita militia Suet.; subst. ēmeritum -ī, n plačilo dosluženim vojakom: Icti.

ênainpólkrat (u̯k) pril. jedan i po puta

encaustus (encautus) 3 (gr. ἔγκαυστος)

1. vžgan, enkavstičen (prim. encausticus): Mart., encausto ali encausta pingere Plin. enkavstično slikati.

2. encaustum ali encautum -ī, n (gr. τὸ ἔγκαυστον) škrlatno rdečilo, s katerim so se podpisovali poznejši cesarji: Aug., Cod. Th., Cod. I.

entaticus 3 (gr. ἐντατικός)

1. napenjajoč, krepčilen: emplastron Fulg.

2. subst. entaticus -ī, m bot. = satyrion: Ap. h.

Ēōs, pesn. Ĕōs, le v nom., f (gr. ἠώς, ἕως)

1. Zora, jutranja zarja (lat. Aurōra): Sen. tr., tres ubi Luciferos veniens praemiserit Eos O., proxima victricem cum Romam inspexerit Eos O.

2. met. jutro(vo), vzhod: Lucan. — Od tod adj. Ēōus, pesn. Ĕōus 3 (gr. ἠῷος, ἑῷος)

1. jutranji, zoren: Eoae Atlantides V.

2. jutranji = vzhoden, na vzhodu (bivajoč, vzhajajoč, stoječ, ležeč): Val. Fl., Col., Amm., acies V., Eoae domus Arabum V., domus Aurorae Pr., fluctus, partes H., unda Cat., mare Tib., Plin., Arabes Tib., Indi, caelum O., sidus Prud. danica. Subst. Ēōus -ī, m

1. Eoj, ime sončnega konja: O.

2. jutrovec: Pr., Gallus et Hesperiis et Gallus notus Eois O.

3. danica: primo Eoo V. ob vzhajanju danice, o prvem svitu, cum … terras … inrorat Eous V.

Epidauros -ī, f (Ἐπίδαυρος) Epidaver,

1. mesto v Argolidi ob Saronskem zalivu z znanim Asklepijevim svetiščem: Ci., L., Mel., Plin.; znamenito tudi po konjereji: domitrix Epidaurus equorum V.

2. mesto v Dalmaciji (zdaj Dubrovnik): Auct. b. Alx. — Soobl. Epidaurum -ī, n: Plin.

3. Epidauros Limēra Lačni Epidaver (po drugih Epidaver z dobrimi pristanišči), trdnjava v Lakoniji: Plin. — Od tod adj. (k 1.) Epidaurius 3 epidavrijski: litora, tellus O., deus Pr., serpens H., tudi Epidauricus 3: Mel.; subst. Epidaurius -iī, m Epidavrijec, t.j. Asklepij: O.; pl. Epidauriī -ōrum, m Epidavrijci: Mel., isti tudi Epidauritānī -ōrum, m: Hier., epidavrijski preb.

epulae -ārum, f, heterocl. pl. subst. epulum -ī, n

1. jedi, jedila: mensae epulis exstruebantur Ci., vino epulisque dediti N., vino et epulis onerati S., postquam exempta fames epulis mensaeque remotae V., non illis epulae nocuere repostae V., vestis blattarum epulae H., inamarescunt epulae sine fine petitae H., vina toris epulasque reponunt Val. Fl.; pesn. = piča: voltur … viscera rimatur epulis V.

2. met. obed, kosilo: in amplissimis epulis C., poseb. sijajen obed: inter epulas L., S., iis apud me hodie epulae instructae sunt L. je kosilo pripravljeno.

3. occ. pojedina, gostija, pir: carmina in epulis cantata Ci., senectus caret epulis Ci., quibus illa epulis iocundiora sunt S., tu das epulis accumbere divom V., adhibete penatīs et patrios epulis et quos colit hospes Acestes V. = k sedmini (pogrebščini), somnus et vinum et epulae et scorta L., neu desint epulis rosae H., in epulis epulas quaerit O. pri pojedini že povprašuje po drugi, epulae liberales, prodigae T., familiares Suet., veterum Romanorum epulis fides ac tibias adhibere moris fuit Q.; pren.: užitek (paša) za oči, dušna paša: oculis epulas dare Pl., animus saturatus bonarum cogitationum epulis Ci. — Sg. epula -ae, f: epulum antiqui etiam singulariter posuere P. F.