Franja

congressus -ūs, m (congredī)

1. shod, sestanek, srečanje: Val. Max., Q., T., Suet., in Antoni congressum colloquiumque veniendum est Ci. na sestanek z Antonijem, si quis congressus fuerit mihi cum Caesare Ci., congressus quaerere ad colloquia L., simulat sibi cum dea Egeria congressus nocturnos esse L., congressus pete meos V. poišči me; evfem. = dotik, dotikanje, poseb. telesna združitev, spolni odnos: nec ullo congressu feminarum funerumque pollui Plin., illos mulierum congressibus inquinavit Lact.; pren.: esse alios alibi congressus materiai Lucr. telesni stik(i), vitatur duriorum consonantium inter se congressus Q. stikanje.

2. occ.
a) prijateljski sestanek, družabno razmerje, družba: neminem a congressu meo ianitor absterruit Ci., omnes aditum, sermonem, congressum tuum fugiunt Ci., aliquem congressu aequalium prohibere L.; pogosto v pl.: primi congressus copulationesque Ci., congressus hominum fugere atque odisse Ci., Caesar … congressus abnuit T.; (o živalih): congressu aliquo inter se aut naturā ipsā congregari Ci.
b) sovražni sestanek = napad, spoprijem: nostri in primo congressu circiter septuaginta cecĭderunt C., cum his navibus nostrae classi eiusmodi congressus erat, ut … C., primo congressu pelli fugarique S., primo congressu fusus reparat vires T., Neci … tris uno congressu, et maestum mittit Oniten V.; pren.: primus causae congressus Q.

congruō -ere -gruī (—) (prim. ruō)

1. steči (stekati) se, sniti se, shajati se, sesta(ja)ti se: guttae in vas aquae converruntur et ibi inter se congruunt Vitr., ut vicesimo anno ad metam eandem solis, unde orsi essent, dies congruerent L., Zenon congruere iudicat stellas et radios inter se committere Sen. ph.; o osebah: arcem nata petit, quo iam manus horrida matrum congruerat Val. Fl.

2. pren.
a) hkrati (obenem) primeriti se, pripetiti se, zgoditi se, nastopiti (nastopati), časovno uje(ma)ti se, strinjati se, znajti se: Q., Suet., quoi tam subito tot congruerint commoda Ter. ki me je hkrati doletelo toliko …; brezos.: forte congruerat, ut Clodii Macri et Fontei Capitonis caedes nuntiarentur T. se je bilo obenem znašlo; večinoma s praep.: tempus … ad id ipsum congruere L.; (Siculi ceterique Graeci) suos dies mensesque congruere volunt cum solis lunaeque ratione Ci.
b) po bistvu skladati se, strinjati se, ujemati se, zlagati se, prikladen (primeren) biti: Ter., Q., Plin. iun., sensus nostri ut in pace semper, sic etiam in bello congruebant Ci., de re una solum dissident, de ceteris mirifice congruunt Ci., congruere artes honestas T.; s praep.: pars legis, quae cum iudicio senatus congruebat Ci., cum virtute c. semper Ci., si aliquem nacti sumus, cuius cum moribus et natura congruamus Ci., cum … dicta cum factis congruerent L.; illi inter se congruunt concorditer Pl., ut re nos inter nos congruere sentiant Ter., nulla parte corporis inter se non congruenti Varr., in quo scelere … multae causae … inter se congruere videntur Ci., quod sermo inter omnes congruebat L., initia inter se et exitus congruant Sen. ph.; omnium in unum congruerunt sententiae L. so vsa na eno merila, Bruttii congruentes in eum morem L. ki se ujemajo v tem običaju; z dat.: non omni causae nec auditori neque personae neque tempori congruere orationis unum genus Ci. ne pristoji, animi corporis doloribus congruentes Ci. sočutne, oratio ita scripta, ut deorum videretur congruere sententiae N., ubi responsa haruspicum … tacitae religioni congruerunt L., cuius abditis adhuc vitiis per avaritiam … mire congruebat T.; brezos.: Canidius timidius decessit quam professioni ei … congruebat Vell. — Od tod adj. pt. pr. congruēns -entis, adv. congruenter,

1. ujemajoč se s čim, s kom, prikladen, primeren: oratio verbis discrepans, sententiis congruens Ci., haec duo pro congruentibus sumere tam vehementer repugnantia Ci., saturas motu congruenti peragebant L., ad aliquid apte congruenterque dicere Ci., congruenter numeros dividere Lact.; s praep.: congruens cum ea disciplina, quam colebat Ci., cum illis re congruentes, genere docendi differentes Ci.; ex prodigiis congruens ars Acc. fr.; z dat.: orationĭ vita admodum congruens Ci., actiones virtutibus congruentes Ci., mors minime congruens vitae Suet., quid congruentius deo? Lact., congruenter naturae convenienterque vivere Ci.; congruens est (videtur) z inf. primerno je (se zdi), umestno je (se zdi): congruens crediderim recensere videtur primordia eius (urbis) aperire T.; v istem pomenu tudi z ACI: Plin. iun. ali z ut: Gell., Ulp. (Dig.); tako tudi congruentius videtur z inf.: Cod. I. in congruentissimum est z ACI: Tert. Subst. congruentia -ium, n kar se ujema, ujemajoče se stvari: congruentia ad consulem referre L.; z dat.: congruentia his disserere T. Adv. v komp. congruentius: Fr., Min., v superl. congruentissimē: Eccl.

2. sam s seboj ujemajoč se, skladen, soglasen, someren, enoličen: is concentus ex dissimillimarum vocum moderatione concors tamen efficitur et congruens Ci., congruens (soglasno) clamor a Romanis, … dissonae illis voces L., vox congruentissima Ap., exta laeta et congruentia T.; o osebi: ceteris membris usque ad imos pedes aequalis et c. Suet. somerne in skladne rasti.

coniciō (v najboljših rok. in izdajah tudi coiciō) -ere -iēcī -iectum (cum in iaciō)

I. (z ohranjenim pomenom predloga)

1. skupaj vreči (metati), zmeta(va)ti, skupaj spraviti (spravljati), znositi (znašati): O., Lucr., Quinti fratris domus … inflammata iussu Clodii … coniectis ignibus Ci. ep., quae (tecta) coniectis celeriter stramentis … erant inaedificata Hirt., frondem ac virgulta facesque coniciunt V., ligna celeriter exstruunt facesque virgultorum coniciunt L. Kje? (redk. z in in abl.): sarcinas in medio c. L.; nav. kam? s praep.: c. pallium (palliolum) in collum Pl. vreči si prek pleč, sortes in hydriam (tudi le conicere sortes) Ci., c. nomina in urnam L., Plin. iun., imperavit serpentes vivas in vasa fictilia conici N., repente in naves vasa fictilia conici coepta sunt N., c. vim lignorum ardentem in flumen V., purpureas super (sc. membra) vestes … coniciunt V., in medium … conice saxa V., c. sarcinas in medium ali in unum (na kup) L.; prolept.: c. sarcinas utrimque in acervum ali arma lecta in acervum L. na kup zmetati, aggerem in munitionem C. nasuti; pesn. z dat.: igni galeas c. V.

2. occ. (kopja, puščice idr.) zmeta(va)ti, lučati, spustiti (spuščati): tela undique in unum hostem L., milia sagittarum circiter triginta in castellum C., iacula plurima in equos virosque L., tela in regem Cu., tela intra vallum C.

3. pren. (iz zbranih znakov, podatkov skupaj spraviti) = domnevati, uganiti, ugibati, posne(ma)ti, soditi, sklepati: conicito cetera, quid ego ex hac inopia nunc capiam Ter., quae tempestas impendeat, vates melius coniciet Ci., de futuris callidissime coniciebat N., ex quo omnes coniecerant eum regnum ei commisisse N., belle coniecta, male coniecta Ci., N. pristojne, nepristojne domneve; occ. razložiti (razlagati), prerokovati, vedeževati: somnium Pl., o praeclare coniectum … omen! Ci., bene qui coniciet, vatem hunc perhibebo optimum Ci. poet. —

II.

1. (z oslabljenim pomenom predloga in prevladujočim pomenom smeri) vreči (metati) kam, na kaj, v kaj, proti komu ali čemu, tja, komu ali čemu: aliquem in ignem Pl., aliquem vivum in flammam Auct. b. Afr., interfectum in plaustrum Ci., ignem in obiectam saepem L., funereum torrem medios coniecit in ignes O., c. in sortem provincias L. žrebati za province, nomen in urnam Sen. ph.; redk. z in in abl.: in Caesaris piscinis … coniectum piscem … expirasse scribit Annaeus Seneca Plin.; brez določene smeri: c. sortem Ci. žrebati; od tod: c. aliquem in sortem = c. alicuius sortem Ci. dati komu žrebati (za kaj); pren.: cum in me flamma illorum temporum coniciebatur Ci., tantam pecuniam c. in propylaea Ci. potrošiti za …, tako tudi: HS millies in culinam c. Sen. ph.; pesn. z dat.: huic dea unum anguem conicit V., spolia occisis derepta Latinis coniciunt igni (v ogenj) V., coniecta vincula collo O.

2. (metala) kam metati, zagnati, zadegati, zalučati, spustiti (spuščati): tela in eos (insidiatores) coniecit N., c. lapides telaque in nostros C., pila in hostes C., trabem in hostem O., iaculum inter ilia coniectum O.; brez določene smeri: c. eminus hastam V., hastas V., Val. Fl., telum sine ictu, iaculum, sagittam V., venabula manibus coniecta Cymeli O.; occ. (kako bodalo) kam zasaditi, zabosti: interfectus est … gladio in os adversum coniecto C., cultrosque in guttura velleris atri conicit O., coniectum in gutture ferrum O., saniem coniecto emittite ferro O.; pren. obrniti (obračati), nameriti (namerjati) kaj na koga, naperiti (naperjati) kaj zoper koga, vreči, zvrniti (zvračati) kaj na koga: c. oculos in aliquem Ci., coniectis oculis Ci. ali coniectis in eum oculis T. z vanj uprtimi očmi, quotiens oculos coniecit in hostem V., petitiones ita coniectae, ut vitari non possint Ci., c. maledicta in eius vitam Ci., omnia crimina in alicuius nimiam diligentiam Ci., eius rei culpam in multitudinem coniecerunt C., in unum vigilem culpam c. L.; pesn. z dat.: querelas absenti c. Tib.

3.
a) koga ali kaj kam vreči, spraviti (spravljati), vzeti, jemati, da(ja)ti, vtakniti (vtikati), postaviti (postavljati), peljati, odvesti, odvesti dati, pognati (poganjati), (za)poditi; z množinskimi in kolekt. obj. (v takih zvezah se še kaže moč predloga cum — con): Lucr., mulieres in eum locum coniecisse C. da so skupaj spravili, auxiliis in mediam aciem coniectis C. skupaj postavivši, hostem (hostes, auxilia regis) in fugam c. C. v beg zapoditi, exercitum in angustias Cu.; z edninskimi obj.: parricidam in culleum Ci. vtakniti, aliquem in catenas C. v spone dati, aliquem in vincula Ci., N., C. ali in carcerem Ci., Suet., Iust. ali in lautumias Ci. ali in custodiam N. v ječo pahniti, servos in arcas Ci. v celice zapreti, aliquem in eculeum Ci. na natezalnico dati, aliquem in medium Ci. koga (pri hoji) v sredo vzeti, novercam in alteram navem Sen. rh.; cum haec navis … vi tempestatis in portum coniecta sit Ci. je bila vržena (zanesena), toda: naves in noctem coniectae C. ki so prišle v noč, ki jih je prehitela noč, ki so zakasnile; pren.: id sub legis superbissime vincula conicitis L. — Pogosto refl. = hitro kam spraviti (spravljati) se, poda(ja)ti se, planiti, udariti, ubežati, zbežati, zateči se: quin, pedes, in curriculum vos conicitis? Pl., c. se intro Ter., se in pedes Ter. pobrati jo, odriniti, se in scalas tabernae librariae Ci., se in mirificam latebram (pri razgovoru) Ci., se in fugam Ci. spustiti se v beg, se in signa manipulosque C. krdeloma ubežati, cum regis filiā se in sacrarium coniecit N., plerique ex fuga se in templum Minervae coniecerant N., se in paludem c. L., huc sese trepida Aeneae fugientis imago conicit in latebras V.; pren.: c. se mente ac voluntate in versum Ci. posvetiti se pesništvu.
b) kaj kam vtakniti (vtikati), da(ja)ti, vde(va)ti, nali(va)ti, vli(va)ti: libellus in epistulam coniectus Ci. ep. priložena pismu, fasciculus, quo illam epistulam conieceram Ci. ep., c. digitos pollices linteolis involutos in os aegri, medicamentum in calamum scriptorum, linamentum ardens in aëneam cucurbitulam, acum in ignem, filum in acum, super eminentem carnem exedentia medicamenta Cels., laureum oleum coniecisse (sc. in aurem) abunde est Cels.; z dat.: c. cinerem dentibus exesis, lupinum frutectoso solo Plin.

4. pren.
a) koga ali kaj v kako stanje, v kak položaj, čas, oddelek spraviti (spravljati), postaviti (postavljati): aliquem ex tranquilissima re in nuptias Ter. spraviti v zakonski jarem, aliquem in laetitiam frustra Ter., in quod me malum conieci? Ter., c. rem publicam in perturbationes Ci. ep., aliquem ex occultis insidiis ad apertum latrocinium Ci. prisiliti, hostes in metum, in terrorem L. ali animos in terrorem Auct. b. Afr. v strah spraviti, animus … ad alias animalium formas coniectus Sen. ph. prestavljen v …; aliquem in breve tempus Ter. omejiti na kratek čas, se in noctem Ci. = ob zavetju noči urno odpotovati, proelium in noctem Auct. b. Afr. v noč raztegniti, haec tempora, on quae testis crimen conicit L. postavi; nulli conicientur in ullum ordinem (iudicum), nulli eximentur Ci., c. forensem turbam in quattuor tribus L., in unam tribum omnes qui … L.
b) α) pismeno kaj kam spraviti (spravljati), spreje(ma)ti, kje namestiti (nameščati): legem in decimam tabulam, haec verba in interdictum Ci., plura in eandem epistulam Ci. ep. β) ustno kaj razložiti (razlagati), kaj izustiti, obravnavati, razpravljati: causam in comitio aut in foro ante meridiem Tab. XII ap. Corn., causam ad aliquem, verba inter se acrius Afr. ap. Non., is cum filio coiecerat nescio quid de ratiuncula Afr. ap. Non., c. aliquid Luc. ap. Non.

Opomba: Star. coniēxit = coniecerit: Pl.

coniectō -āre -āvī -ātum (frequ. glag. conicere)

I.

1. znašati, zbirati: c. ad cenulam non cuppedias ciborum, sed argutias quaestionum Gell.

2. pren.
a) ugibati, domnevati, soditi, sklepati, zaključevati: neque scio, quid dicam aut quid coniectem Ter., c. iter L. ugibati, katera pot je prava = po dozdevno pravi poti korakati, docet cetera, quae audierat aut coniectaverat T., quantum coniectare licet Suet.; z abl.: rem eventu coniectantes L.; tudi s praep.: valetudinem ex eo, quod … T., ne ceteri ex Peligno coniectarentur T.; socii de imperio coniectabant T., nihil de aetate Galbae c. Suet.; z ACI: Cu., Suet. idr., Caesar coniectans cum Aegyptum iter habere C.; z odvisnim vprašanjem: si ex eo coniectandum sit, quid sentiant L., e quibus (ignibus) coniectare poterat, quanta hominum multitudo esset Cu., c., utrum sit in re Q.
b) iz znamenj sklepati = razlagati, prerokovati: de genitura eius multa et formidolosa c. Suet., c. altero ostento periculum portendi Suet. —

II. koga na silo kam vreči, pahniti, dati: aliquem in carcerem Vetus decretum ap. Gell. — Dep. soobl. coniector -ārī -ātus sum razlagati, tolmačiti; z dvojnim acc.: eum procreatorem coniectantur Tert.

coniectūra -ae, f (conicere)

1. domneva, domnevanje, dozdevek, dozdevanje, domneven sklep (zaključek): Pl., Ter., Varr., C., Corn., Q. idr., neque id coniecturā prospiciebamus, sed iam experti videbamus Ci., cum res non coniecturā, sed oculis ac manibus teneretur Ci., aliquid coniecturā adsequi Ci. ali consequi Ci. ep. kaj uganiti, si qua coniectura sit mentis divinae L. če se sme izreči kaka domneva o …; poseb.: ex quibus coniecturam facere de omnibus rebus potestis Ci. o vsem sklepati, ex lucri magnitudine coniecturam capio furti atque praedae Ci. po veliki razsipnosti lahko sklepam o tatvini; z ACI: ex diei tempore coniecturam capere in castra perventum C.; pogosto z odvisnim vprašanjem: coniecturam facere, quantum quisque animi … habere videatur Ci.

2.
a) razlaganje sanj, tolmačenje sanj ali znamenj, uganjevanje, vedeževanje; absol.: coniecturam (sc. somnii) postulans Enn. fr., numquam hodie quivi ad coniecturam (sc. somnii) evadere Pl., haec ostentorum genera ad coniecturam aliquā interpretatione revocantur Ci.; z objektnim gen.: facilis c. huius somnii Ci., si iam fieri possit vera c. somniorum Ci., fiunt certae divinationum coniecturae a peritis Ci., augurium ratio est et coniectura futuri O.; s subjektnim gen.: non fefellit c. eorum, qui … Suet.
b) ret. tisti del dokazovanja, ki sloni na domnevanju, domneva, dozdeva, pridomislek: Q., in his omnibus coniecturam inducere Ci. obliko domneve.

coniectus -ūs, m (conicere)

1.
a) metanje, zmeta(va)nje na eno mesto, met: c. materiai Lucr., voraginem coniectu terrae explere L., herbae coniectu siccari amnes ac stagna Plin.
b) dotek, prival: coniectus partim animai altior, atque foras eiectus largior eius Lucr., coniectus eorum (elementorum) confluit Lucr.

2.
a) met, metanje, lučaj, lučanje, zadeganje, streljanje (metal): Front., telorum coniectu confossus N. ker se je nanj usula toča kopij, ne primum quidem coniectum telorum ferre L., sine coniectu teli T. ne da bi se bilo zalučalo kako kopje, cum undique ex altioribus locis in cavam vallem coniectus esset L. ker se je moglo streljati, domus fracta coniectu lapidum ex area nostra Ci. ep.; poseb. (o razdalji) telī coniectus lučaj, streljaj: ad teli coniectum venire L. priti na lučaj, intra teli coniectum L., extra teli coniectum consistere Petr.
b) pehanje, suvanje, porivanje: pugno brachiique coniectu trudere aliquid Lucr.

3. pren.
a) (o pogledu, očeh) obračanje, upiranje: facit enim vester iste in me animorum oculorumque coniectus, ut … Ci., non modo telorum tuorum, sed etiam oculorum coniectus Plin. iun. streljanje ne le s puščicami, temveč tudi s grozečimi očmi.
b) sklepanje: coniectura dicta est a coniectu, id est directione quadam rationis ad veritatem Q.; od tod na sklepanju sloneče domnevanje, domneva, dozdevanje, dozdevek: progredi coniectu longius Aur.

cōnītor, slabše connītor, -nītī -nīsus in -nīxus sum

1. z vso silo opreti (opirati) se s čim, na kaj: Pl., Lucr., Icti., valido conixus corpore Taurus Ci. poet., conixus corpore, dextrā, umeris V., adversis hastis conixi V., conixi resistunt L., totis conisus viribus Val. Fl., conisus in hastam Sil.; occ.
a) (opirajoč) povzpe(nja)ti se, pokonci postaviti se, pob(i)rati se, vzdigniti (vzdigovati) se: prolapsa iumenta … in conitendo ungulis … perfringebant (glaciem) L., postquam ad conitendum nihil supererat virium Cu.
b) povzpe(nja)ti se, navzgor truditi se, (s)plezati: equitatus autem noster … in summum iugum virtute conititur C., ferunt Vettium Valentem lasciviā in praealtam arborem conisum T.
c) (napenjajoč se, naprezajoč se) (po)roditi, (s)kotiti: (capella) gemellos silice in nuda conixa reliquit V.

2. pren. nape(nja)ti se, naprezati se, (po)truditi se, upirati se = ubadati se, prizadevati si: Val. Max., omnibus mihi nervis conitendum est Ci. vse žile napeti, quantum coniti animo potes Ci. kolikor moreš svoje duševne moči napeti, undique omnes conisi hostem avertunt L., omnibus copiis conisus Ancus acie primum vincit L. tako, da je uporabil vse sile, omni multitudine in unum locum conixi L. tako, da je bila vsa množica osredotočena na eno mesto, omnibus imperii nervis c. ad revocandam pristinae disciplinam militiae Val. Max., ad convincendum eum conisi T. ki so se trudili, da bi ga premagali; z inf.: Dig., cornibus conitier (= coniti) in me arietare Acc. ap. Ci., coniterentur modo uno animo omnes invadere hostem L., primores classiariorum Misenensium labefacere … conisa est T.; z ut: (infantes) conituntur, sese ut erigant Ci.

coniūnctiō -ōnis, f (coniungere)

1. krajevna zveza, združitev, stik: Cels., coniunctione portuum insula (urbi) adiungitur Ci., c. tectorum Ci. skupek, skupina.

2. pren.
a) zveza, spoj: Varr., coniunctio confusioque naturae Ci., ad coniunctionem hominum nati sumus Ci. druženje z ljudmi, c. mentis cum externis mentibus Ci. soglasnost, simpatija, c. secundae dubiaeque fortunae Ci., nostra municipia coniunctione vicinitatis moventur Ci. kot najbližji sosedje, c. sortis Ci., criminum Cu., litterarum inter se c. Q.
b) occ. α) zveza po rojstvu ali poroki, sorodnost, svaštvo: Varr., c. sanguinis Ci., coniunctiones fratrum Ci., pro paterna necessitudine et coniunctione Ci., c. adfinitatis Ci., quae coniunctio necessitudinem eorum sanxit N., coniunctione Caesaris (s Cezarjem) dignum credi T. β) prijateljstvo: me Cn. Pompeius semper sua coniunctione dignum putavit Ci., c. benevolentiae, gratiae Ci., novae coniunctiones Ci. γ) politična zveza, stranka: vestram equitumque Romanorum coniunctionem confringere Ci., Pompeium a Caesaris coniunctione avocare Ci.
c) α) log. pojmovna zveza, spajanje pojmov, zveza (združevanje) misli: quae coniunctio, quae diiunctio vera est Ci., haec quoque c. est ex repugnantibus Ci., deinde addunt coniunctionum negantiam Ci., c. syllogismi Gell. β) ret. zveza v govoru: suave autem erit genus dicendi … coniunctione, quae neque asperos habet concursus neque diiunctos atque hiantīs Ci.; govorna podoba = zevgma: Corn. γ) gram. veznik, konjunkcija: Corn., Sen. ph., Serv., cum demptis coniunctionibus plura dissolute dicuntur Ci., sequitur c. Q., quae (figura) quia coniunctionibus caret, dissolutio vocatur Q., neque coniunctiones saepe iterare dubitavit Suet.

coniūrātiō -ōnis, f (coniūrāre)

I. skupno priseganje, skupna prisega: adversarios coniuratione confirmat N. z vzajemno prisego, coniuratio fit in tumultu, quando urbis periculum singulos iurare non patitur Serv. —

II. met.

1. pod prisego sklenjena z(a)veza v kak namen: quae haec est coniuratio (mulierum) Ter., c. urbana Plin. iun. meščanska stranka; is (Orgetorix) … coniurationem nobilitatis fecit C., principum … coniurationem de bello … factam L., c. Acarnanica L.

2. occ. zarota, naklep, naplet, kovarstvo: c. Catilinae S., servorum L., vindex coniurationis Ci. ep., auctores coniurationis Vell., conscius coniurationis S., in coniuratione esse S. soudeležen v zaroti biti, sozarotnik biti, extra coniurationem esse S. ne udeležiti se zarote, coniurationem facere contra Caesarem Hirt., c. contra rem publicam facta est Ci., coniurationem aperire, patefacere S., mea virtute perditorum hominum coniurationem patefactam esse Ci., c. coepta simul et aucta T., manifestus coniurationis T., coniurationem prodere alicui T., coniurationem detegere Suet., quod nefas … ad coniurationem pertinere existimabatur N., c. nefanda in omne facinus L., coniuratio deserendae Italiae ad Cannas facta L., convicti adversum se coniurationis Eutr.

3. met. (so)zarotniki, zbor („klub“) zarotnikov, zarotniška drhal: hac in coniuratione quid tam coniunctum, quam ille cum Catilina? Ci., nemo est extra istam coniurationem perditorum hominum Ci., princeps (principes S.) coniurationis Ci., capita (caput Cu.) coniurationis L., Cethegus aliique ex coniuratione S., si c. valuisset S.

coniūrō -āre -āvī -ātum

I.

1. skupaj (z drugim, z drugimi) priseči (prisegati): quae iurat mens est, nil coniuravimus illā O.

2. voj. (skupaj) na zastavo priseči (prisegati), prisego da(ja)ti: ut omnes Italiae iuniores coniurarent Ci.; od tod pt. pf. masc.: ut consul, quos coniuratos haberet, dimitteret L. na zastavo zaprisežene = vso sklicano vojsko.

— II.

1. v kak namen s prisego zavez(ov)ati se, zapriseči (zaprisegati) se k čemu, zarotiti se: barbari coniurare … coeperunt C., simul omne tumultu coniurat trepido Latium V.; cum tota Italia c. pro partibus alicuius Suet.; c. in (zoper) Troiam Mel., si ab omnibus in (k) legem dei coniuraretur Lact. ko bi se vsi iskreno zavezali, da se bodo držali božje zapovedi; z ACI fut.: per suos principes inter se coniurant nihil nisi communi consilio acturos C., pedites coniurabant sese non abituros esse L.; s finalnim stavkom: inter nos coniuravimus, … neuter stupri causā caput limaret Pl., equites Romanos coniurasse omnes, ut transitionem facerent Auct. b. Hisp.; pesn. pren.: alterius sic altera poscit opem res et coniurat amice H. se prijateljsko ujema, arena coniurans Cl.

2. occ. v zle namene zarotiti se, skleniti (sklepati) tajno zvezo: me scito tantum habere aeris alieni, ut cupiam coniurare Ci. ep., coniurasse supra septem milia virorum ac mulierum L.; principes inter se coniurant S., servos Milonis se interficiendo Pompeio coniurasse Ci., ii, quibuscum coniurasti Ci. tvoji sozarotniki, Catilina contra rem publicam coniuravit Ci., c. adversus rem publicam, adversus patriam L., adversus cives suos patriamque Lact., in Philippi caedem Cu., in mortem patris Q., cum aliquo ad delendam patriam Eutr.; brezos.: spes Campanae defectionis, in quam coniuratum est L., nondum sic contra virtutes coniurabitur Sen. ph., coniuratum est in eum (Caesarem) a sexaginta … senatoribus equitibusque Romanis Eutr.; z inf.: coniuravere nobilissumi cives patriam incendere S., haec (tecta) … omnia incendere centum septuaginta Campani … coniuraverunt L.; s finalnim stavkom: servitia urbem et incenderent … coniurarunt L.; z odvisnim vprašanjem: qui coierint coniurarintve, quo stuprum flagitiumve inferretur L. — Od tod pt. pf. coniurātus 3

1. s prisego zavezan, zavezen, zaprisežen: coniuratae mille rates V. ladjevje zaveznih Grkov, c. Hister V., c. agmina O., coniurati veniunt ad classem venti Cl.; pesn. z inf.: Graecia …, coniurata tuas rumpere nuptias H.

2. zarotivši se (= potem ko se je kdo zarotil, zavezal): exsules, testes c. Ci., homines coniuratos deduci a Catilina sciebam Ci., in proditionem urbium suarum coniurati L. da izdajo svoja mesta, tum partu Terra … creat … coniuratos caelum rescindere fratres V.; pesn.: arma coniurata O. orožje zarotnikov. Pogosto subst. coniurātus -ī, m zarotnik; residebit in re publica reliqua coniuratorum manus Ci., cum consul bellum gesserim cum coniuratis Ci., de omnibus coniuratis decernere S., consilia coniuratorum detegere Suet., duos de coniuratis interficere Iust.

cōnīveō, slabše connīveō -ēre (-nīvī ali -nīxī), (—) (cum in nīvēre; prim. nictāre, nītī)

1. „skupaj nagniti (nagibati) se“, okleniti (oklepati) se, zapreti (zapirati) se, strniti (strinjati) se: claustra mobilia coniventia vicissim et resurgentia Gell., quae (cava intus ventris ac stomachi vacua et hiantia) ubi aut cibo complentur aut inanitate diutinā contrahuntur et conivent Gell., coniventibus ad regulam lineis Ap.

2. occ.
a) oči zatisniti (zatiskati), (za)mižati, mežikati: Pl., Plin., Sil., coniventem somno consopiri sempiterno Ci., tamquam somno coniveret T., ad (ob) minima tonitrua et fulgura c. Suet., c. paululum Ap.; z abl.: altero oculo c. Ci., ciliis alterna conivens Ap. izmenoma mežikajoč; pesn. (o soncu in luni, kadar mrkneta): cum quasi conivent Lucr.; pren.: certa sunt pleraque et, nisi coniveamus, in oculos incurrunt Q. če le ne dremljemo, iura interquiescere paululum et conivere Gell. dremljejo.
b) (o očeh) zaprt (zatisnjen) biti: oculis somno coniventibus Ci., coniventes illi oculi abavi tui Ci. oslepele.
c) pren. „eno oko zatisniti“, skozi prste (po)gledati, spregledati, oprostiti (oproščati) komu kaj: consulibus si non adiuvantibus, at coniventibus certe Ci., vae, nisi conives Pers.; sed haec ipsa concedo, quibusdam etiam in rebus coniveo Ci., dii interdum in hominum sceleribus conivent Ci., desertorum … punitor acerrimus, conivebat in ceteris (delictis) Suet.

Opomba: Inf. pf. cōnīvĕre: Calvus ap. Prisc.

cōnor -ārī -ātus sum

1. zagnati (zaganjati) se, telesno truditi se, ubadati se, upirati se: dum (mulieres) moliuntur, dum conantur, annus est Ter., conari manibus pedibus noctes diesque Ter., c. alicui obviam Ter. komu nasproti iti hoteti; preg.: c. contra fluminis tractum ali contra ictum fluvii Aug., Vulg. proti toku reke plavati = zaman truditi se.

2. pren. (pogumno in samozavestno) kaj zače(nja)ti, poskusiti (poskušati), drzniti (upati) si kaj storiti; abs.: qui … prius cogitare quam conari consuesset N., conantibus, priusquam id effici posset, adesse Romanos nuntiatur C., Atheniensium populum celerem et supra vires audacem esse ad conandum L.; z obj.: Ter., Vell., magnum opus omnino et arduum … conamur Ci., desperent se id, quod conantur (svoje namere), consequi posse Ci., quo facilius ea, quae conabatur, efficeret Ci., vides profecto illum (Demosthenem) multa perficere, nos multa conari Ci., Dumnorigi Aeduo, … ut idem conaretur, persuadet C., quem etsi multa stulte conari videbat, tamen nulla deseruit in re N., id ne fieret, omnia et conanda et audenda Magnetibus esse L., rapit … conantem plurima frustra V.; z inf.: Lucr., V., Cat., quod planum facere non modo non possis, verum ne coneris quidem Ci., Helvetii id, quod constituerant, facere conantur C., cum Lacedaemonii quererentur … eum in ea re conari fallere N., mihi res, non me rebus subiungere conor H.; z odvisnim vprašanjem: saepius noctu, si (ali) perrumpere possent, conati C. — Od tod subst. pt. pf.: (s pass. pomenom) cōnātum -ī, n početje, podjetje, poskus, drzno dejanje: cuius ego non modo factum, sed inceptum ullum conatumve contra patriam deprehendero Ci., conatum simulare Q., conatum efficere Auct. b. Hisp.; pogosteje v pl.: Pl., Lucr., Q., Iuv., Suet. idr., conata efficere Ci. ali perficere C., N., Carthaginiensium conata exposuit L., Persei conatis obviam ire L.

conqueror -querī -questus sum tožiti o čem, zaradi česa, jadikovati, tarnati, potožiti komu kaj, pritožiti (pritoževati) se nad čim, zaradi česa; abs.: cum conqueri coeperit Ci., conquerar an sileam? O.; z dopolnili: his de rebus satis graviter c. Ci., nihil de aliqua re cum aliquo (proti komu) c. Ci. ep., de eadem re apud aliquem per epistulam c. Suet., apud aliquem de collegarum suorum iudicio c. Aug., c. in senatu Suet., sed quid ego ignaris nequiquam conqueror auris? Cat., c. alicui Sil.; z obj. v acc.: Corn., Tib., T. idr., conqueri fortunam adversam, non lamentari decet Pac. ap. Ci., c. fortunas suas cum aliquo Pl., si … ad saxa et ad scopulos haec conqueri … vellem Ci., nihil ab eo praetermissum est, quod pro re publica conquerendum fuit Ci., c. patris in se saevitiam intolerabilem L., apud patres vim atque iniuriam dictatoris L.; z ACI: se deseri c. Suet., pretia in immensum exarsisse conquestus Suet.; s cur ali quod: ut viseret conquereturque, cur Pisonem aditu arceret T., Seneca missum ad se Natalem conquestumque nomine Pisonis, quod ab eo visendo prohiberetur, … respondit T.

conquestiō -ōnis, f (conquerī)

1.
a) toženje, tožba, tarnanje ljudi: aliqua exclamatio vel admirationis vel conquestionis Ci., longa de bellis civilibus c. Q.; z objektnim gen. (o čem, zaradi česa): praeteritorum dolorum conquestiones Sen. ph.; ret. toženje = tarnanje, tisti del govora, ki naj v poslušalcu vzbudi usmiljenje: me non minus Sulpicii conquestio quam Catonis accusatio commovebat Ci., conquestio est oratio auditorum misericordiam captans Ci., conquestio est oratio, quae incommodorum amplificatione animum auditoris ad misericordiam perducit Corn.
b) tožeč glas živali: c. coturnicum volantium labore expressa Plin.

2. pritožba: ubi nullum auxilium est, nulla c. (zoper oblastnike) Ci., conquestiones in senatu habitae Ci., c. adversus omnes Q.

conquiēscō -ere -quiēvī -quiētūrus

I.

1. umiriti se, upokojiti se: videmus, ut conquiescere ne infantes quidem possint Ci., oportet conquiescere, cubare molliter Cels.

2. occ.
a) ležé počivati, mirno ležati: Varr., c. in lecto Cels., necessarium autem est, donec cicatrix sit, conquiescere Cels.
b) spati in tako počivati, (za)spati, (za)dremati: ut meridie conquieverat C., interdiu vigilare, noctu conquiescere Cels., post cibum meridianum paulisper c. Suet.; preg.: de hac re in oculum utrumvis conquiescito Pl. spi, bodi čisto brez skrbi.
c) voj. odpoči(va)ti se, počiti, počivati, imeti dan počitka: haec (impedimenta) conquiescere ante iter confectum vetuit C., ibi sub armis proxima nocte conquiescit C., consul respirare et conquiescere paulisper milites iubet L. —

II. pren.

1. umiriti se, upokojiti se, odpoči(va)ti si, počivati: pergunt turbare usque ut ne quid possit conquiescere Pl., ita postremo eiciuntur, ut ne ad saxa quidem mortui conquiescant Ci.; s praep.: si … urbs ab armis sine clade Milonis numquam esset conquietura Ci., c. a continuis bellis et victoriis Ci., a diuturnis dissensionibus conquiescamus Ci., nullum esse tempus, quo funestorum principum manes a posterorum exsecrationibus conquiescant Plin. iun., nos ex omnibus molestiis et labo-ribus uno illo in loco conquiescimus Ci. ep., quoniam tu nisi perfectā re de me non conquiesti (gl. opombo) Ci. ep.; ubi … aures convicio fessae conquiescant Ci., postquam satiatus caede animus conquevit Iust.; negativno non (nec) conquiescere ne (in ne) mirovati, ne (in ne) pri miru biti, tudi ne (in ne) miru (pokoja) najti: nec conquiescere ipsa (Tullia) potest L., non manes, non stirpem eius conquiescere viri L., numquam conquiescam … ante, quam illorum ancipites vias … percepero Ci., nec conquiescere socios posse, quoad regia Pergami sit L., nec illam furiam pestemque conquiesse (gl. opombo), donec ipsa manibus suis nefaria sibi arma adversus hospitem atque amicum induceret L.

2. occ.
a) α) duševno umiriti (umirjati) se, utešiti se, negativno = ne najti utehe in miru: habebam, quo confugerem, ubi conquiescerem Ci. ep., in nostris studiis libentissime conquiescimus Ci. ep., qui potest esse vita vitalis, ut ait Ennius, quae non in amici mutua benevolentia conquiescat Ci., nec nocte nec interdiu virum conquiescere pati L. pri miru pustiti. β) s čim zadovoljiti (zadovoljevati) se, zadovoljen biti: ambitio non patitur quemquam in eadem mensura honorum conquiescere, quā … Sen. ph.
b) (o stvareh) umiriti se, mirovati, poneha(va)ti, preneha(va)ti, odleči (odlegati), zasta(ja)ti, izosta(ja)ti: ne umquam possit conquiescere fletus bonorum Ci., conquiescent litterae (dopisovanje), nisi quid novi exstiterit Ci. ep., mercatorum navigatio conquiescit Ci., quando illius postea sica illa … conquievit? Ci., imbre conquiescente L., ubi febris conquieverit, antequam sudor et calor domi conquierint (gl. opombo), ubi bene sanguis conquievit, cum iam bene venae conquieverunt Cels., plurimis dolor cito conquiescit Cael. poneha, fluctūs … conquiescere iussit Lact. poleči se.

Opomba: Sinkop. obl. iz perfektove osnove: conquiēstī (= conquievisti) Ci., conquiēsse (= conquievisse) L., conquiērint (= conquieverint) Cels.

conquīrō -ere -quīsīvī -quīsītum (cum in quaerere)

1. (po)iskati, nab(i)rati, zb(i)rati, skupaj spraviti (spravljati): Apronii tabulas cum conquirerem, eas non inveni Ci., c. pecuniam Ci. ep., scuta conquiruntur a privatis in bello Ci., ex omnibus castellis quod esset frumenti conquiri iussit C., c. naves toto flumine C., iumenta undique C., urorum cornua studiose conquisita C., c. ex agris quam plurimum domiti pecoris S., impedimenta T.

2. occ.
a) (povsod) (po)iskati, izslediti (izsledovati): Ceres, cum (Liberam) … conquirere vellet Ci., conquiri Diodorum totā provinciā iubet Ci., consulem quoque Romanum conquisitum (namreč na bojišču) sepultumque quidam auctores sunt L., c. desertores de exercitu volonum, perfugas L., misit, qui conquirerent alios (duces) Cu., roganti tempus ad conquirendum non dedit Sen. ph., c. aliquem ad mortem, ad necem Vell., centum autem et viginti … conquiri … imperavit Suet., c. dona ac pecunias per omnia municipia T. povsod nabirati.
b) osebe, poseb. naselnike in vojake od vsepovsod nab(i)rati, zb(i)rati, skupaj spraviti (spravljati), zgrniti (zgrinjati): undique nequissimos homines conquisivit Ci., isti a Rullo conquisiti coloni Ci., conquisivit, quos potuit, primum Siculos, dein Corintho arcessivit colonos N., c. socios ad eum interficiendum N., sagittarios omnes C., magnum numerum eorum, qui equo merere deberent L., quieti animi cives per nomenclatorem Val. Max., pueros minutos undique Suet., virgines alicui undique Suet.

3. pren. poiskati, razisk(ov)ati, zaslediti (zasledovati), zb(i)rati: undique suavitates Ci., voluptatem Ci., voluptates C., vetera exempla Ci., omnium factorum historiam Ci., naturae primas causas Ci., quas (causas) mecum ipse plerumque conquiro T., c. aliquid sceleris et flagitii Ci. poskušati storiti, omnia studiose contra sensus Ci., si quid ex litteris Syracusanorum conquirerem Ci., omnes acerbitates suppliciorum ex annalium monumentis c. Ci., verba ficta conquisitaque Ci., carmina conquisita diu Lucr., figurae conquisitae Q. po katere se je daleč seglo, conquirere piacula irae deûm L., solacia T., argumenta c. in eo, quod sapientioribus deliberatum est T., qui (Nero) infensus Senecae omnes ad eum opprimendum artes conquirebat T. — Od tod adj. pt. pf. conquīsītus 3 izbran, imeniten, izvrsten, odličen: mensae conquisitissimis epulis exstruebantur Ci., conquisita et composita medicamina Cels., conquisiti omnis generis honores Val. Max. — Adv. conquīsītē strogo izbiraje, po strogi izbiri: c. commercatis edulibus Afr. ap. Non., c. haec conscripsisse de aliqua re Gell.

Opomba: Kontr. obl. cj. pf. conquisierit (= conquisiverit) Ci.

cōnscendō -ere -scendī -scēnsum (cum in scandere)

1. skupaj stopiti (stopati) kam, skupaj iti kam, skupaj (z)lesti kam: nostri celeriter ad arma concurrunt, vallum conscendunt C., bis denis conscendi navibus aequor V. z 20 ladjami sem odjadral na odprto morje; occ.
a) (z)lesti na konja, zajahati ga: equos conscendendi equitibus spatium non erat L., cum prima in proelia iunctos conscendebat equos V., conscendunt in equos O.
b) stopiti (stopati) na ladjo, vkrca(va)ti se: mercatores e navi egressos terrere, conscendentes morari Ci. ko so se izkrcali …, vkrcavajoče se, equites conscendere in naves iubet C., c. in ratem Hyg., classem sub vesperum conscendit Auct. b. Afr., classem conscendit iussis gens Lydia divûm V., Pompeius navem frumentariam conscendit C., Ostiis navem c. Iust.

2. (od množice preneseno na posameznika) (z)lesti, povzpe(nja)ti se, stopiti (stopati) na kaj, (pr)iti kam: c. currum Lucr., Pr., Cu., currūs O., montes Cat., Pr., sol medium caeli conscenderat igneus orbem V. sonce se je bilo povzpelo do polovice svoje krožne poti = odbilo je poldan, c. aethera O., caelum O., Val. Max., scopulum V., tribunal Suet., c. in montem Petr., in aedem Gell. — Krajevno določilo je ali v loc. ali v abl.: c. Thessalonicae L., Epheso Ci., Pisis Ci. ep., tudi: c. a Brundisio Ci.; redk. na vprašanje kam? z adv.: anguis eo conscendit, ubi … Val. Max.

3. pren.
a) povzpe(nja)ti se do česa: miro gradu ad consulatum Val. Max., usque ad praefecturae praetorianae potentiam Aur., ad summa fastigia dignitatum Cod. Th.; s samim acc.: laudis c. culmen Pr. povzpeti se do višine hvalnice.
b) (v slabem pomenu) popeti se, zaiti v kaj: c. ad ultimum nefas Ps.-Q.

cōnscientia -ae, f (cōnscīre)

I. sovednost, soznanje, hkratna vednost: ad quos conscientiae contagio pertinebit Ci., se conscientiae scelere devinxit Ci., obligantur communi inter se conscientia Ci., simul adsumptis in conscientiam Othone et Senecione T., simulatā conscientiā T. kakor da bi se bili sporazumeli, purgare publicam conscientiam Iust. državni sporazum; s subjektnim gen.: constrictam iam horum omnium conscientiā teneri coniurationem tuam non vides? Ci., unius liberti conscientiā uti T. edinega osvobojenca imeti za sovedca; z objektnim gen.: Q., propter conscientiam mei sceleris Ci., c. coniurationis, facti, facinoris T. —

II.

1. svest, zavest, zavedanje, zavednost, trdno prepričanje, popolna vednost, spomin, čut: ut nostram stabilem conscientiam contemnamus Ci. samozavest, in gravi fortuna conscientiā suā niti Ci., illud se tacere conscientiam suam non pati L. njegovo prepričanje, ex nulla conscientia de culpa S. ker si nisem v svesti nobene krivde, in veris quoque sufficit conscientia Q. samoobčutje, salvā conscientiā Sen. ph. brez škode za moje prepričanje, ne krateč mojega prepričanja; z objektnim gen.: Hirt., Vell., T. idr., erectus pulcherrimi facti conscientiā Ci., c. bene actae vitae, recentis maleficii, scelerum tuorum, mediocrium delictorum Ci., contracti culpā periculi L., virium nostrarum et suarum L., infirmitatis suae Q.; tudi v pl.: te conscientiae stimulant maleficiorum tuorum Ci.; redk. z odvisnim vprašanjem ali ACI: conscientiā, quid abesset virium L., inerat conscientia triumphum derisui fuisse T. bil si je v svesti, da je bilo zmagoslavje v zasmeh; po skladu glag. timendi: ex conscientia, ne, quod vetuerat, videretur emisse T. v bojazljivi zavesti, da bi se utegnilo zdeti.

2. vednost, da je kdo kaj prav ali napak storil, vest (dobra ali slaba): Front., Lact., maximi aestimare conscientiam mentis suae, quae optimorum consiliorum testis nobis erit Ci., c. praeclara Ci., recta Ci. ep., egregia L., bona, optima Cu., Sen. ph., Q., Plin. iun. idr., mala S., Q.; occ.
a) dobra vest: magna vis est conscientiae Ci., conscientiā fretus Cu.; preg.: conscientia mille testes Q.
b) slaba vest: Corn., Auct. b. Afr., Ph., nulla conscientia exanimatus Romam venit Ci., conscientiā morderi Ci., suae quemque conscientiae animi terrent Ci. pečejo slabe vesti, conscientiā ictus aperit litteras L. ker ga je vznemirjala slaba vest, conscientia mentem vexat S., ex conscientia diffidens rebus suis S., modestiam in conscientiam ducere S. za znamenje slabe vesti jemati, aliquae conscientiae notae Cu., stimulante conscientiā Cu., conscientiā flagellari Sen. ph., conscientiā impulsus Q.

cōnsecrō -āre -āvī -ātum (cum in sacrāre: sacer)

1. (božanstvu) posvetiti (posvečevati): Val. Max., Mel., non dubitavit Martis manubias Musis consecrare Ci., tua domus certe et quicquid habes aliud Cereri est consecratum Ci., domum Manibus c. Ci., candelabrum dare, donare, dicare, consecrare Iovi Ci., Menti delubra et Virtuti et Fidei consecremus Ci., delubra sanctissimis religionibus consecrata Ci., quam (veterem Carthaginem) P. Africanus … consecravit Ci. je razglasil za sveto zemljišče (kjer se ni smelo več zidati), bona alicuius c. Ci., L., in templo Victoriae, ubi Caesaris statuam consecraverant C., hunc lucum tibi dedico consecroque, Priape Cat., lucos et nemora consecrant T., c. sedem deo Cu., aedem tonanti Iovi Suet.; pren.: in patria nostra omnia ponere et quasi consecrare debemus Ci. vse moramo položiti tako rekoč na žrtvenik svoje domovine, qui certis quibusdam destinatisque sententiis (dat.) quasi addicti et consecrati sunt Ci. tako rekoč hlapčevsko privrženi in v last predani. Pogosto adj. pt. pf. cōnsecrātus 3 posvečen, svet: insulam totam Cereri et Liberae consecratam Ci., hunc Cupidinem (Kupidov kip), quod erat consecratus, non attigit Ci., c. termini L., consecratis (verbis) utendum est Q.

2. occ. podzemeljskim bogovom posvetiti = prekleti (preklinjati), zakleti (zaklinjati) koga, preklic(ev)ati: cum caput eius, qui contra fecerit, consecratur Ci., te tuumque caput sanguine hoc consecro L., quibus (verbis) caput suum, domum suam, si scienter fefellisset, deorum irae consecraret Plin. iun.; pri vojnih napovedih: Dis pater Veiovis manes … uti vos eas urbes agrosque capita aetatesque eorum devotas consecratasque habeatis Formula vetus ap. Macr.; pren.: esse (se) iam consecratum Miloni Ci. je že izročen Milonovemu maščevanju.

3. (osebe, živali) pobožiti (poboževati), za božanstvo (boga, bogove) razglasiti (razglašati), med bogove spreje(ma)ti, uvrstiti (uvrščati), kot božanstvo prideliti (prideljevati) čemu: Liberum cum Libera et Cerere maiores nostri consecraverunt Ci., ex hominum genere consecratos, ut Herculem, coli lex iubet Ci., omne fere genus bestiarum Aegyptii consecraverunt Ci., apud Memphim bovem Apim c. Suet.; poseb. o poboženju članov cesarske hiše: Claudium c. T., defunctam mortem prohibuit consecrari Suet.; consecratae immortalitatis exempla Cu., matrem immortalitati c. Cu. narediti jo nesmrtno; occ.
a) koga za svetega spozna(va)ti, posvetíti: sit deus nobis non in templis, sed in corde consecratus Lact., nonne deus melius … in nostro immo consecrandus est pectore? Min.
b) (stvari) posvetiti (posvečevati), svete narediti: honor hominis deorum religione consecratus Ci., ars … deorum immortalium inventioni consecrata Ci. s tem posvečena, da se pripisuje božji iznajdbi, c. origines suas et ad deos auctores referre L.

4. pren. narediti koga nesmrtnega, na veke proslaviti (proslavljati), ovekovečiti: ei viri prope ad immortalitatis religionem consecrantur Ci., hanc opinionem in illo sanctissimo Hercule consecratam videmus Ci., (Socratis) ratio disputandi Platonis litteris consecrata Ci. v Platonovih spisih na veke ohranjena, reges maximi in memoriam sunt consecrati Ci.; pren.: beneficium elegantissimo carmine aeternitati c. Val. Max. ovekovečiti. — Dep. soobl. cōnsecror -ārī -ātus sum posvetiti (posvečevati), pobožiti (poboževati): quos (Antonius) sapientia bonitas pietas consecrata sit Lamp.

cōnsenēscō -ere -senuī (—)

1.
a) (o dveh osebah ali o paru) skupno s kom (po)starati se: Suet., illā consenuere casā (Philemon et Baucis) O., filia in fratris gremio consenescebat Ci. se je starala, je ginila, ibi per quattuordecim annos cum uxore c. Eutr.
b) (o množici) skupno (po)starati se, (o)stareti, (o)siveti, (o)slabeti: Varr., Vell., Sen. rh., Q., milesne Crassi … consenuit socerorum in armis H. je osivel(o), Alexandro alieno in agro bellanti exercitus consenuisset L., iuventus ad Veios consenescit L.; occ. (o posamezniku) (po)starati se, (o)stareti, (o)siveti, (o)slabeti: c. circa Casilinum Cumasque L. (o Hanibalu), insontem, indemnatum in exsilio c. L.; (tudi o stvareh): haud ulla carina consenuit Pr., nemus consenuit Cl.

2. pren. (o osebah, abstr. in stvareh) skupno (hkrati) s kom ali s čim (po)starati se in (o)topeti, onemoči, omagati, omrtveti, (o)pešati, (o)slabeti, pojemati, giniti, ponehati, iznakaziti se: Pl., Fl., Cod. Th., otio et tranquillitate rei publicae consenescebat Ci. je pešal hkrati z državo, consenescunt vires atque deficiunt Ci., falsa invidia … interposito spatio et cognitā causā consenescit Ci., viget aetas, animus valet (sc. nobis); contra illis annis atque divitiis omnia consenuerunt S., animum quoque patris consenuisse in adfecto corpore L., consenuisse iam secum et rogationes et vim omnem tribuniciae potestatis L., oratio, quae ferri debet et fluere, dimetiendis pedibus … consenescit Q., tumor consenuit militum Amm. je polegel, utihnil, quam ob rem ova aut inaequaliter maturescunt aut consenescunt Varr., consenuit vitis vitio soli Col., consenuit haec tabula carie Plin.; occ. politično veljavo (politični ugled) izgubiti (izgubljati): omnes illius partis auctores … nullo adversario consenescere Ci. ep.