Franja

nāvigō -āre -āvī -ātum (iz *nāv-agos: nāvis in agere; prim. gr. ναυαγός, jon. ναυηγός ladjevodja, kapitan)

I. intr.

1.
a) (o osebah) voziti se na ladji (z ladjo), ladjati, pluti, jadrati: Cels., Sen. rh., Sen. ph., Mel., Q., Icti., Lact. idr., n. caute, non temere, periculose Ci., decem navibus Ci., plenissimis velis (z razpetimi jadri, pren.) Ci., in alto, in fero mari, incerto cursu, hieme maximā Ci., in Asiam navigare Ci., nactus idoneum tempus ad navigandum C., qui in navigando se, quam navim, mavult incolumem Corn., naviget Anticyram H.; preg.: in portu navigo Ter. na varnem sem; pass. impers.: iis ventis istinc navigatur Ci., in provincia … navigandum fuisse Ci., ratibus adhuc navigatur Q.
b) (o ladjah) (od)pluti: Dig., decrevimus, ut classis in Italiam navigaret Ci., in portu Syracusano piraticus myoparo navigavit Ci., mediis tua pinus in undis navigat Q., naviget hinc aliā iam mihi linter aquā (pren.) O.
c) (o blagu) voziti se = biti prevažan (po morju, po rekah): ipsae merces periculo creditoris navigent Dig.

2. occ.
a) spustiti (spuščati) se v (na) morje, odpraviti (odpravljati) se z ladjevjem, odpluti, odriniti, odjadrati: eo tempore praetores navigare consuerant Ci., idonea ad navigandum tempestas C.
b) ladjariti, ukvarjati se s pomorsko trgovino: Vop. (Probus 23, 3).

3. metaf.
a) (o vojni na morju): celeriter Pompeio duce tanti belli impetus navigavit Ci. hitro je tako močno ladjevje odrinilo na morje v spopad, Regulo duce iam in Africam navigabat bellum Fl. vojna na morju se je pod Regulovim poveljstvom že pomikala proti Afriki.
b) plavati: „iam certe navigat,“ inquam, „lentaque dimotis bracchia iactat aquis“ O. —

II. trans.

1. pluti, jadrati, voziti se čez kaj, prepluti kaj, prejadrati kaj, ládjati: terram Ci., Tyrrhenum aequor V., aequor Ionium O., Atlanticum mare Sen. ph., Oceanum Sen. rh., Oceanum septemtrionalem Suet.; v pass.: totus hodie navigatur Occidens Plin., urbs pensilis subterque navigata Plin. viseče mesto, pod katerim je mogoče pluti, Nilus non statim navigari facilis Mel., non navigata maria transgressus est Mel. še ne prepluta, lacūs Romanis classibus navigati T.

2. s plovbo si pridobi(va)ti, priskrbeti (priskrbovati) si, oskrbeti (oskrbovati) se s čim: quidquid homines arant, navigant, aedificant, virtuti omnia parent S. kar koli si človek pridobi z oranjem, plovbo, gradnjo, je odvisno od njegove vrlosti.

navíjati nàvījām
I.
1. navijati: navijati predu, konac, sat, časovnik
2. šport. navijati: navijati kod utakmice
3. ekspr. govoriti v svoj prid, navijati: navijati na svoju ruku; navijati riječima
4. zavzemati se, navijati: Ćaja-paša je mnogo navijao da Miloš ostane u Beogradu
5. ekspr. napeljevati: navijati vodu na svoj mlin
II. navijati se
1. navijati se
2. nagibati se, sklanjati se: navijati se s konja
3. motati se

nàvīljčiti -īm
1. devati v kupe, navlje
2. nabosti na vile: naviljčio vuka i podigao ga na držalici rogulja

návodnica ž
1. v platno vdeta nit, gl. navesti navedem
2. lingv. navednica: riječ pod -ama

nȁvrāt-nȁnōs prisl. na vrat na nos, na pete na glavo, v največji naglici: narod poče bježati navrat-nanos

nàvrgnuti -nēm
I. navreči: da su još navrgli štogod, i to bi premalo bilo
II. navrgnuti se ekspr. spraviti se na koga z jezo v srcu: tad mu se na mene gnjev navrgao

nàvrijeti nȁvrēm (ijek.), nàvrēti nàvrēm (ek.)
1. ekspr. pritisniti: navru uskoci; navru iz sela seljaci; navrli su ljudi iz bioskopa
2. v velikih množinah priti: kad navru skakavci, najprije panu na kupus
3. privreti: suze joj navrle na oči
4. ekspr. kud si navro? kam tako naglo

navr̀stati -ām
1. nadomestiti, pristoriti: navrstati ono što je ranije bilo propušteno
2. postaviti v vrsto, zložiti v vrsto: kuvari navrstali komade mesa na poklopcima od kazana

nawab [nəwá:b] samostalnik
navab, indijski plemič; v Indiji obogatel Anglež

Nāzara -ae, f: Iuvenc. in (nav.) Nazareth, f, indecl.: Vulg. (Ναζαρέϑ, Ναζαρέτ, Ναζαρά) Názara, Názaret, mesto v Palestini (zdaj Nassara, Nassere ali Nasirah) Od tod

1. adj. Nāzarēnus 3
a) názarski, nazarénski, nazaréški, iz Názare, iz Názareta; subst. Nāzarēnus -ī, m Nazarénec, Nazaréjec, Nazaréčan (= Christus): Prud., Vulg.
b) apel. = krščanski: disciplina Prud. Nāzareus 3 = Nazarenus 3: viri Prud. = kristjani. Nāzarus 3 názarski, nazarénski, v Názari, nazaréški, v Názaretu: plebes Iuvenc.

2. subst. Nāzaraeus -ī, m Nazarénec, Nazaréjec, Nazaréčan, preb. Nazare(ta): Vulg.

nazify [ná:cifai] prehodni glagol
spremeniti v nacista

nazim [néizim] samostalnik
višji policijski uradnik v Indiji

nazòviprijatelj m prijatelj samo po imenu, v besedah

nazòvisocijalističkī -ā -ō socialistični v besedah

nȁžīvo prisl. v življenju: zaslužio bi prokletstvo kod svih svojih žrtava i mučenja naživo

near¹ [níə] prislov
blizu, v bližini, bližje
pogovorno skoraj, málodane
figurativno varčno; (z negacijo) niti približno

near by blizu
to draw near približevati se
far and near od blizu in daleč, povsod
to go (ali come) near to doing s.th. skoraj kaj narediti
near at hand pri roki, blizu
not near so bad še zdaleč ne tako slabo
it is nowhere near enough še zdaleč ni dovolj
near upon kmalu nato
to live near varčno ali borno živeti
near to blizu (do česa)

nebelverhangen odet v meglo

neben poleg, zraven; razen; v primeri z

Nebenbeteiligte, der, (ein -r, -n, -n) Recht udeleženec v postopku, intervenient

necessārius 3 (necesse; necessarium ait esse Opillus Aurelius, in quo non sit cessandum, aut sine quo vivi non possit: aut sine quo non bene vivatur: aut quod non possit prohibere, quin fiat Fest., P. F.)

1. ne(iz)ogiben, neizbežen, neogiben, neobhoden, nujen, nepogrešljiv, potreben, ne(iz)ogibno (nujno) potreben: leges Ci., rogationes Ci. prisiljeni, po sili razmer, necessariam mortem exspectare Ci. neizogibno = naravno smrt, id, quod imperatur, necessarium, illud, quod permittitur, voluntarium est Ci., necessariis rebus imperatis C. le najpotrebnejše; z ad: quae sint ad vivendum necessaria Ci., quorum etsi necessariae partes sunt ad ministerium Front.; z dat.: haec eloquendi praecepta cogitationi sunt necessaria Q.; z inf.: hoc quod est id necessarius perpeti Pl., nam quid est ineptius quam de dicendo dicere, cum ipsum dicere numquam sit non ineptum, nisi cum est necessarium? Ci., difficile est omnia persequi et non necessarium N. (non necessarium = nepotrebno), necessarium est admoneri et habere aliquem advocatum bonae mentis Sen. ph., quam (sc. rationem inveniendi) … penitus cognoscere ad summam scientiae necessarium est Q., loco castra ponere necessarium visum est L.; z dat. personae in inf.: est senatori necessarium nosse rem publicam Ci., haec necessarium fuit praeloqui dicturo de tonitru Sen. ph.; z ACI: Plin., necessarium esse existimavit de repentino adventu Caesaris Pompeium fieri certiorem C.; redko z ut: nam ut dilucide probabiliterque narremus necessarium est Ci.; evfem.: necessariae partes G. spolovila. Poznejši komp. necessārior -ius: necessarior medela, sententia Tert., necessarius aliquid afferre Tert., membra corporis necessariora Ambr. Adv.
a) necessāriē α) ne(iz)ogibno, prisil(je)no, v sili, po sili: n. comparato cibo Val. Max. β) neovrgljivo, neizpodbitno: n. demonstrantur ea, quae aliter ac dicuntur nec fieri nec probari possunt Ci., argumentatio videtur esse inventum aliquo ex genere rem aliquam aut probabiliter ostendens aut necessarie demonstrans Ci.
b) adv. abl. sg. n. necessāriō po ne(iz)ogibni potrebi, po sili, ne(iz)ogibno, prisil(je)no: Corn., Q., multa mihi n. praetermittenda sunt Ci., quod invitus ac n. facio Ci., quibuscum vivo n. Ci. ep. sem prisiljen živeti, n. copias eduxerunt C., n. copias parare S., coactus n. Ter., C. ali coactus ac n. Ci. proti svoji volji, nerad. Subst.
a) necessāriī -ōrum, m glavni udeleženci: quasi aliquis ex necessariis quaestioni adesset Suet.
b) necessāria -ōrum, n α) potrebno, potrebne stvari, potrebščine: ut anteponantur … necessaria non necessariis Ci. β) telesne, življenjske potrebe, živila, živež: ut quum diu necessaria defuerunt Cels., idem pecora secunda aqua demisit, quae excepta sustentaverunt necessariorum inopiam Front., uti … sua necessaria post illius (sc. Marii) honorem ducerent S., iamque nox adpetebat, cum Persae more solito armis positis ad necessaria ex proximo vico ferenda discurrunt Cu.

2. nujen, (pri)silen: casus Ci., res Ci., C. nujnost, nuja, sila, (pri)sila okoliščin, quod mihi maxime necessarium Ci. kar mi je najbolj pri srcu, tempus Ci., tam necessario tempore C. v tako silnem (hudem) položaju, maxime necessario tempore C. v največji sili (nevarnosti), ea, quae aliter ac dicuntur nec fieri nec probari possunt Ci.

3. (po rodu, zaščitništvu, patronatu, prijateljstvu, poslih ali po kakem drugem odnosu) tesno povezan s kom, torej soroden, blizu, v rodu s kom, spoprijateljen: Dig., pepercit homini amico et necessario Ci. prijatelju in sorodniku, mortem hominis necessarii graviter fero Matius in Ci. ep. prijatelja, prijateljevo, rex tot hominum salute tam sibi necessariorum magnopere gavisus N. tako bližnjega sorodstva, n. heres Icti. dedič po rojstvu. Od tod subst. necessārius -iī, m sorodnik, rojak, prijatelj, necessāria -ae, f sorodnica, rojakinja, prijateljica: meus familiaris ac necessarius Ci., necessarii et consanguinei Haeduorum C., virgo Vestalis huius propinqua et necessaria Ci.; prim.: necessarii, qui ob ius affinitatis familiaritatisne coniuncti sunt Gell., necessarii dicuntur cognati aut affines, in quos necessaria officia conferuntur P. F.; pl. necessāriī -ōrum, m svojci, tudi klienti, varovanci, stranke, zaščitniki, patroni: C., Bocchus ex omni copia necessariorum quinque delegit S. varovancev, n. provinciae Ci. zaščitniki.

4. metaf. (o rečeh) v stiku, v tesni zvezi, povezan s čim: restat locus huic disputationi vel maxime necessarius de amicitia Ci.