Franja

ponàmjestiti -īm (ijek.), ponàmestiti -īm (ek.)
1. po vrsti postaviti: ponamjestiti stolice u dvorani
2. nastaviti: ponamjestiti ljude na radna mjesta
3. postlati: ponamjestiti krevete
4. pospraviti: ponamjestiti sve sobe
5. pogrniti: ponamjestiti sve stolove

poprijèčiti pòpriječīm (ijek.), popréčiti pòprēčīm (ek.) postaviti počez: na vratima konja popriječio te nikome u mehanu ne da

posfechar postaviti poznejši datum, postdatirati

post⁴ [póust] prehodni glagol
vojska postaviti stražo; naložiti dolžnost, naložiti delo
navtika postaviti za kapitana

postposer [pɔstpoze] verbe transitif, grammaire postaviti za kako drugo besedo

postròjiti pòstrojīm
1. urediti, postaviti v vrsto: postrojiti vojnike u dva reda
2. instalirati

posture² [pɔ́sčə] prehodni glagol & neprehodni glagol
postaviti (se) v pozo
figurativno pozirati, nastopati (as)

posturize [pɔ́sčəraiz] neprehodni glagol
postaviti se v pozo, pozirati

potr̀kljati -ām
1. postaviti natičje: potrkljati grah
2. pokoliti: potrkljati vinograd

povr̀stati -ām postaviti v vrsto, postrojiti: povrstati vojsku; vojske su jedna prema drugoj povrstane za boj

prae-iaciō -ere (-iēcī) -iactum (prae in iacere)

1. pred kaj ali spredaj vreči (metati), pred (spredaj) položiti (polagati), pred (spredaj) postaviti (postavljati): moles Col.

2. raztres(a)ti (pren.): dolorum semina Serv.

prae-scrībō -ere -scrīpsī -scrīptum (prae in scrībere)

1. spredaj napisati (zapisati), postaviti (postavljati) na začetek, (pis(me)no) postaviti (postavljati) na začetek, na(d)pisati: sibi quae Vari praescripsit pagina nomen V. ki ima spredaj zapisano, spredaj nosi ime, diplomatibus nullum principium praescribere T., nomen libro, epistulae titulum Gell., auctoritates praescriptae Ci. v pooblastilo (poverilo senatnega sklepa) napisana imena (prisotnih senatorjev); abs.: ut praescripsimus Vell. kakor smo prej (zapisali =) omenili; occ.
a) uporabiti za (kot) pretvezo: frustra aliquem T.
b) (kot jur. t.t.) uporabiti ugovor za pretvezo, nasproti postaviti ugovor, ugovarjati: Q., Icti.

2. metaf.
a) predpis(ov)ati, vele(va)ti, ukaz(ov)ati, odrediti (odrejati): ut ipse praescripserat N., munia H., iura civibus Ci., senatui, quae sunt agenda Ci.; s finalnim stavkom: N., in foedere praescriptum est, ut navem dare necesse sit Ci.; z inf.: T., mos praescribit praetores in parentum loco esse oportere Ci.; z odvisnim vprašalnim stavkom: senatui, quae bella sint gerenda, praescribo Ci., quid fieri oporteret, non minus commode ipsi sibi praescribere quam ab aliis doceri poterant C.
b) načrta(va)ti, (na)risati: lineamenta Plin.; pren.: formam futuri principatus T. pred oči (po)staviti podobo … — Subst. pt. pf. praescriptum -ī, n

1. predpis za pisanje ali učenje na pamet: Sen. ph., Q.

2. predpisana (naznačena, označena, določena) meja, predpisano (naznačeno, označeno, določeno) področje, območje: intra praescriptum equitare H.

3. metaf. predpis, pravilo, smernica, vodilo, ravnilo: alterius praescriptum C., ad praescriptum consulis L., omnia legum praescripto fieri videbitis Ci., praescripta calcis (= meta) Lucr.

Opomba: Sinkop. pf. praescripsti: Ter.

prae-sēminō -āre -āvī -ātum (prae in sēmināre)

1. prej vsejati ali vsaditi: vis naturalis et quasi praeseminata Aug., non nati sunt homines tamquam ex draconis dentibus praeseminati Lact.

2. pren.
a) razsejati, raztrositi: quaedam quaestio huius lumina Aug.
b) položiti (polagati), postaviti (postavljati) temelj(e) čemu, pripraviti (pripravljati) kaj: Ambr., Cass., nostri exercitus alacritate formidinem maiora sibi praeseminans Amm.

prèdmetnuti -nēm postaviti pred

prefiggere^*

A) v. tr. (pres. prefiggo) vnaprej postaviti, postavljati; vnaprej določiti, določati

B) ➞ prefiggersi v. rifl. (pres. mi prefiggo) postaviti si; zastavljati si:
prefiggersi uno scopo zastaviti si cilj, skleniti

prefix² [pri:fíks] prehodni glagol
postaviti pred kaj
slovnica dati besedi predpono; dodati odlomek, poglavje (v knjigi)

prelatize [prélətaiz] prehodni glagol
postaviti pod prelatovo oblast

preponer* (glej poner) postaviti pred ali na čelo; prednost da(ja)ti, bolj ceniti

preporre^* v. tr. (pres. prepongo)

1. dati spredaj, pred

2. imenovati, postaviti na čelo

3. pren. dati prednost, rajši imeti

préposer [prepoze] verbe transitif postaviti za nadzornika, upravnika; poveriti (quelqu'un à koga z)