Franja

iranien, ne [-njɛ̃, ɛn] adjectif iranski

īrāscor -āscī pf. īratus fuī ali suscēnsuī (incoh. iz īra) pravzaprav razjeziti se, razsrditi se, pa tudi jeziti se, srditi se, gneven biti, jezen biti, razburjati se: sapiens numquam irascitur Ci., pueri dicunt eum furenter irasci Ci., desinere irasci Petr., i. de nihilo Pl.; z dat. (na koga, nad kom): ego Metello non irascor Ci., irasci amicis non temere soleo Ci., sibi i. Sen. ph., Q., hominibus irasci et succensere Ci., terrae, montibus i. O. besneti proti … , patriae N., votis O.; z notranjim obj.: ne nostram vicem (namesto nas) irascaris L., idne (zaradi tega) irascimini, siquis superbior est quam nos Cat., nihil irascuntur Gell.; z in: an et in hunc fratrem irascitur? Sen. ph.; s pro: irascuntur boni viri pro suorum iniuriis Sen. ph.; s kavzalnim stavkom: irasci, quod … O.; z ACI: irascitur natum esse quemquam, qui Don.; pesn.: nec cuiquam irasci virtus V. drzno mu nasproti stopiti, taurus irasci in cornua temptat V. z rogovi besno bosti. — Od tod adj. pt. pf. īrātus 3, adv. -ē razsrjen, jezen: iratus iste vehementer Sthenio hospitium renuntiat Ci., bos Petr., iratis diis propitiisque Sen. ph., iratos deos invocare L. božjo jezo izzivati, pauci ei deos propitios, pauci iratos putabunt Ci., alicui iratos deos precari L., iratum principem comprecari Plin. iun.; z dat. (biti na koga jezen): mihi C. Caesar semper fuit iratus Ci., sum tibi iratus Ter., iratior, iratissimus alicui Ci.; na vprašanje zakaj? z de: quam iratus (homo) de iudicio et de villico Ci.; z ob: consules ob ea irati senatui L., ob eam rem iratus gnatus est Ter.; s propter: num quid iratus es mihi propter has res Pl.; enalaga: iratā fronte Ci., eos irato animo ac litteris insequitur Ci., i. preces H. kletvice; adv.: ne te irate (v jezi) dimissum sentiant Ph.; metaf.: horret iratum mare H. viharno, venter H. kruleč (od lakote), fluctus Petr., Plin. iun., sitis, ventus, manus Pr., impetus Sen. tr.

iron² [áiən] samostalnik
železo; železen predmet (npr. vžigalo znamenja v kožo), likalnik, rezilo orodja, harpuna
množina okovi
poetično meč, orožje
množina, medicina železna opora za nogo

cast iron lito železo
pig iron surovo železo
sheet iron pločevina
scrap iron staro železo
wrought iron kovno železo
sleng shooting iron revolver
navtika in(to) irons v vetru, ki se ne da obrniti
a will of iron železna volja
a man of iron človek železne volje; trd, nepopustljiv človek
a heart of iron trdo srce
the iron entered into his soul strlo ga je (bolečina)
to put in irons vkovati v železje
to have too many irons in the fire imeti preveč železa v ognju, delati preveč stvari hkrati
he is made of iron je trdnega zdravja
to rule with a rod of iron (ali with an iron hand) vladati z železno roko
to strike while the iron is hot kovati železo dokler je vroče

irredeemable [iridí:məbl] pridevnik (irredeemably prislov)
neizplačljiv, neodkupljiv, neunovčljiv
figurativno nepopravljiv, brezupen

ekonomija irredeemable paper money papirnat denar, ki ne sloni na zlati valuti
irredeemable bond neodpovedljiva zadolžnica

irréductible [-düktibl] adjectif neskrčljiv, nezmanjšljiv; figuré nepopustljiv, neupogljiv, neizprosen; (médecine)

fracture féminin irréductible zlom, ki se ne da zopet uravnati
ennemi masculin irréductible neizprosen sovražnik
fraction féminin irréductible ulomek, ki se ne da več okrajšati

irregardless [irigá:dlis] pridevnik

ameriško, pogovorno irregardless of ne glede na

irremediable neozdravljiv; neizogiben

es irremediable temu se ne da pomagati

irrespective [irispéktiv] pridevnik (irrespectively prislov)
neupoštevajoč; neodvisen

irrespective of ne glede na, neodvisno od, neupoštevajoč

irresponsive [irispɔ́nsiv] pridevnik (irresponsively prislov)
brez smisla (to za)
zadržan, nepristopen (to)
vase zaprt

to be irresponsive to s.th. ne odzvati se na kaj, ne reagirati

ir-rīdeō (in-rīdeō) -ēre -rīsī -rīsum

1. intr. smejati se (čemu, komu, ob čem), šaliti se pri (ob) čem, rogati se: ne quem inridendi nobis daret et iocandi locum Ci., omnes, cum loqui coepit, inrident Ci., tum illa irridens Ph., (Lemnii) irridentes responderunt N., in re tantā irrides Ter.

2. trans. zasmehovati, zasramovati, (po)rogati se (komu): N., Lucr., Suet., Cl., legatos nostros ab Antonio despectos et inrisos esse Ci., irrisit squalorem vestrum Ci., irridebatur haec reconciliatio Ci., rursus procos irrisa priores experiar V., vana et toties irrisa T., aliquem irrisum habere Pl. koga za norca (bebca) imeti, rogati se mu. — Od tod adv. pt. pr. irrīdenter zasmehljivo, porogljivo: Aug. — Soobl. irrīdō (inrido) -ere: Caecil. ap. Fest.

ir-rogō (in-rogō) -āre -āvī -ātum

1. ljudstvu proti komu predložiti (predlagati), nasvetovati: vetant XII tabulae leges privatis hominibus inrogari Ci. zakone proti … , ne cui privilegium inrogari liceret Ci.; od tod: me exturbasti privilegiis inrogatis Ci. s posebnimi zakoni.

2. occ. (kazni s privoljenjem ljudstva) naložiti (nalagati): ante quam multam inroget aut iudicet magistratus Ci., inrogare supplicium T., exitium Cu.

3. metaf. naložiti (nalagati), odmeriti (odmerjati), prisoditi, usoditi (usojati): poenas peccatis H., poenam delictis Lact., mala Lact., tributum Plin. iun., imperium in aliquem Plin. izvrševati, plus labori Q. porabiti za … , sibimet mortem T. (evfem. za samomor).

ir-rōrō (in-rōrō) -āre -āvī -ātum „(p)orositi“: flores Col., noctibus vas tegendum erit, ne irroretur Col.; abs.: Africus irrorat Col. prinaša roso; pesn.: inrorat Aquarius V. lije svoj dež; metaf. (po)škropiti, omočiti (omakati), namočiti (namakati), pokapati: Cl., Aug., ter crinem irroravit aquis O.; z dat.: liquores vestibus irrorare O. škropiti po … , lacrimae irrorant foliis O. padajo kakor rosne kaplje na … , liquorem mensis i. Sil., sacrum patinae piper Pers.; metaf.: oculis quietem i. Sil.

ir-rumpō -ere -rūpī -ruptum (-ruptūrus)

1. dreti v kaj, vdreti (vdirati), planiti, bukniti (buhniti) kam, udariti (udarjati) v (na) kaj, vlomiti (vlamljati) v kaj, napasti (napadati), lotiti se; redko abs.: cognoscit hostes inrupturos T., cum tot uno tempore inruperint Ci., ne bestiola conaretur inrumpere Ci. (v uho), irrumpentibus ad primum gemitum Suet., irrumpentibus adversariis Suet., irruperant iam agminis antecessores Suet.; nav. s kakim določilom kraja: cum latronum manu in Galliam i. Ci., X viri inrumpant in aerarium Ci., legio inrumpit in aciem hostium Ci., in aedes S., in castra Ci., in medios hostes, in partem hostium C., in forum ex altera parte L., flumen irrumpit in mare Cu., in hac parte in terras Plin. (o morju), e Scythico oceano in aversa Asiae Plin. (o morju), per Babyloniorum fines in Rubrum mare Cu., quā irrumpens oceanus Atlanticus Plin., Cethegus orabat, ut ad sese inrumperent S., intra moenia Sen. tr., intro Ter.; pesn. z dat.: thalamo V. v sobo, templo, tectis Sil., foribus Val. Fl.; tudi trans.: oppidum domum C., portam S., domūs limina V., stationes, Italiam T., cubiculum Plin. iun., Carthaginem Plin., arcem, moenia Romae, globos Sil., fores Lucan., collimitia Romana Amm.

2. metaf.
a) vdreti (vdirati), prodreti (prodirati), pritepsti (pritepati) se, vriniti (vrivati) se, vsiliti (vsiljevati) se, zavlad(ov)ati; abs.: irrumpit cura O., adulatio T. se razširja, non vides fore, ut irrumpant vitia cum virtutibus Lact., irrumpunt optimi nonnumquam sensūs Q. včasih se vsiljujejo najboljše misli; z določilom kraja: atrocitas in Academiam inrupit Ci., in nostrum fletum inrumpes Ci. se hočeš vsiliti, irrupit in aevum nefas O., quomodo istas calamitates removeam, quae ad me irruperunt, quomodo illas, ad quas ego irrupi Sen. ph., luxuries quam in domum irrupit Ci., imagines in animos per corpus irrumpunt Ci., in pedes, hoc est in radices, irrumpit vis morbi Plin., grammatici ad suasorias i. Q.; trans. = obvlad(ov)ati, prevze(ma)ti, polotiti (polotevati) se, polastiti (polaščati) se: i. deos Stat. bogove nadlegovati z vprašanji, deinde irrumpit animum aliorum admiratio Sen. ph., animos populi fama irrupit Lucan.
b) silo storiti, (pre)kršiti, prelomiti (prelamljati): foedus, institutum Lact., legem Tert., pacem Cass.

ir-ruō (in-ruō) -ere -ruī (-ruitūrus)

I. dreti v kaj, vdreti (vdirati), prodreti (prodirati), (za)dreviti se proti komu, zagnati (zaganjati) se v koga, iti, planiti na(d) koga, bukniti nad koga, navaliti na koga, napasti (napadati) ga; abs.: inruimus ferro V. z mečem v roki, si tu repente inruisses Ci., quam mox irruimus? Ter.; refl.: vide, ne ille huc prorsus se irruat Ter.; z določilom kraja: omni impetu furoris in eum civem inruit Ci., vi in tectum inruunt Ci., in Casinam Pl., in aedes Ter., in aciem hostium L.; z dat.: flammis Cl., convivio Aug., Sodomis Aug. (o sovražniku); z acc.: proximos agros Front., Rhodopen, Alpes Cl.; pren.: aequabiliter in rem publ., in privatos inruebat Ci., quod in telum non inruit (Milo)? Ci., in odium populi i. Ci. kakor slep dreti v … , na vso moč nakopati si, ne quo inruas Ci. da ne „naletiš“, in alienum locum i. (naspr. immigrasse in suum locum) Ci. ali in alienas possessiones i. Ci. vriniti (vrivati) se, irruat in miseros cognata potentia cives Cl. —

II. trans.

1. narediti, da kaj prodre (prodira), vzbuditi (vzbujati): inibi inruunt cachinnos ioca dicta risantes Lucr. ap. Non.

2. podreti: irruiturum domum maiorem minoremque testatur Hier.

iskri|ti se (-m se)

1. tehnika Funken sprühen (tudi figurativno)
ki se ne iskri funkenfrei

2. figurativno zvezde, zlato, srebro, dragulji, odlikovanja, vino: funkeln, oči: funkeln, leuchten, sprühen

Īsocratēs -is (-ī: Ci. ep.), acc. -em in -ēn, m (Ἰσοκράτης) Izókrat, rojen l. 436, Gorgijev, Prodikov in Sokratov učenec, sloveč retor v Atenah; sam zaradi prirojene plašnosti in ne dovolj pronicavega glasu ni nastopal javno kot govornik, temveč je le pisal govore in druge poučeval o govorništvu. Od l. 392—388 je živel na Hiosu, po bitki pri Hajroneji l. 338 se je sam izstradal do smrti, ker ni maral preživeti propada atenske države: Ci., Q. — Od tod adj. Īsocratēus ali -īus 3 (Ἰσοκράτειος), Izokratov: Q., mos, ratio Ci., quod ἄτεχνον et Eisocratium est Luc. ap. Gell.; subst. pl. Īsocratiī -ōrum, m izokratovci, Izokratovi učenci ali posnemovalci: Gell.

isolable [izɔlabl] adjectif osamljiv, ki se da izolirati

non isolable ki se ne da izolirati

isoloir [-lwar] masculin, électricité izolator, samilo; politique volilna kabina, celica

il se met sur l'isoloir (familier) on ne mara o nikomer več nič vedeti

ìsprsnuti -nēm
1. razpočiti se: da isprsne od muke! - kaže se za onoga koji se jedi; oči mu isprsle! naj mu iztečejo oči!
2. privreti: suze joj isprsle na oči; da me bog sačuva od toga da ti ta namera još jednom ne isprsne u pameti da ti ta naklep še enkrat ne pride na misel

ìspružiti -īm
I.
1. iztegniti: ispružiti jezik, noge od sebe
2. ispružiti papke ekspr. stegniti se, stegniti pete, umreti, poginiti
II. ispružiti se iztegniti se: ne mogu se ja toliko ispružiti ne morem toliko izdati, zapraviti