navèzāljka ž navezani okrasek na obleki
nāvigō -āre -āvī -ātum (iz *nāv-agos: nāvis in agere; prim. gr. ναυαγός, jon. ναυηγός ladjevodja, kapitan)
I. intr.
1.
a) (o osebah) voziti se na ladji (z ladjo), ladjati, pluti, jadrati: Cels., Sen. rh., Sen. ph., Mel., Q., Icti., Lact. idr., n. caute, non temere, periculose Ci., decem navibus Ci., plenissimis velis (z razpetimi jadri, pren.) Ci., in alto, in fero mari, incerto cursu, hieme maximā Ci., in Asiam navigare Ci., nactus idoneum tempus ad navigandum C., qui in navigando se, quam navim, mavult incolumem Corn., naviget Anticyram H.; preg.: in portu navigo Ter. na varnem sem; pass. impers.: iis ventis istinc navigatur Ci., in provincia … navigandum fuisse Ci., ratibus adhuc navigatur Q.
b) (o ladjah) (od)pluti: Dig., decrevimus, ut classis in Italiam navigaret Ci., in portu Syracusano piraticus myoparo navigavit Ci., mediis tua pinus in undis navigat Q., naviget hinc aliā iam mihi linter aquā (pren.) O.
c) (o blagu) voziti se = biti prevažan (po morju, po rekah): ipsae merces periculo creditoris navigent Dig.
2. occ.
a) spustiti (spuščati) se v (na) morje, odpraviti (odpravljati) se z ladjevjem, odpluti, odriniti, odjadrati: eo tempore praetores navigare consuerant Ci., idonea ad navigandum tempestas C.
b) ladjariti, ukvarjati se s pomorsko trgovino: Vop. (Probus 23, 3).
3. metaf.
a) (o vojni na morju): celeriter Pompeio duce tanti belli impetus navigavit Ci. hitro je tako močno ladjevje odrinilo na morje v spopad, Regulo duce iam in Africam navigabat bellum Fl. vojna na morju se je pod Regulovim poveljstvom že pomikala proti Afriki.
b) plavati: „iam certe navigat,“ inquam, „lentaque dimotis bracchia iactat aquis“ O. —
II. trans.
1. pluti, jadrati, voziti se čez kaj, prepluti kaj, prejadrati kaj, ládjati: terram Ci., Tyrrhenum aequor V., aequor Ionium O., Atlanticum mare Sen. ph., Oceanum Sen. rh., Oceanum septemtrionalem Suet.; v pass.: totus hodie navigatur Occidens Plin., urbs pensilis subterque navigata Plin. viseče mesto, pod katerim je mogoče pluti, Nilus non statim navigari facilis Mel., non navigata maria transgressus est Mel. še ne prepluta, lacūs Romanis classibus navigati T.
2. s plovbo si pridobi(va)ti, priskrbeti (priskrbovati) si, oskrbeti (oskrbovati) se s čim: quidquid homines arant, navigant, aedificant, virtuti omnia parent S. kar koli si človek pridobi z oranjem, plovbo, gradnjo, je odvisno od njegove vrlosti.
nȁvijeke (ijek.), nȁvēke (ek.) prisl. za vedno, za vekomaj, na vekomaj: nije čovjek navijeke dijete
nàvīljčiti -īm
1. devati v kupe, navlje
2. nabosti na vile: naviljčio vuka i podigao ga na držalici rogulja
navíti -víjem
1. namotati: naviti nit, prejo, žico na tuljavo
2. naviti: naviti pero, uro
3. nabiti, dignuti: naviti cene, davke
4. primorati koga na što, iznuditi od koga što: končno ga je navil, da mu je izročil ključe; naviti od koga denar; moža si je navila okoli prsta
muž je ropski sluša; naviti komu ušesa
ugrijati, ugrejati komu uši
navláčiti nàvlāčīm
I.
1. vlačiti na
2. oblačiti: navlačiti navlaku na jastuk, rukavice na ruku
3. privlačiti
4. brusiti: navlačiti nož, brijački nož
5. prevlačiti: navlačiti magnet
6. preoblačiti: navlačiti postelju
7. nakopavati si: navlačiti bolesti
II. navlačiti se
1. oblačiti se
2. zbirati se: oblaci se navlače
3. ekspr. dajati se, trgati se: navlačiti se s djecom
nȁvlaka ž, nâvlaka ž
1. prevleka, oblačilo: navlaka za jastuk, za putni sanduk, za gitaru, za pokućstvo
2. med. mrena: navlaka na oku
3. nategač, psica: -om navući obruč na bačvu, na bure
4. priprava za natezanje opanka na kopito
5. gl. nazuvak
nȁvlās prisl. natanko, na las natanko: navlas ispuniti nečiju želju
navòdniti nàvodnīm
I. napeljati vodo na: navodniti livadu; navodnjene površine iznose stotine hektara
II. navodniti se zasolziti se: oči joj se navodniše
navodnjávānje s napeljevanje vode na, namakanje
navodnjávati -vòdnjāvām napeljevati vodo na, namakati: navodnjavati livade
navòziti nàvozīm
I. navoziti: cesta se mora navoziti
II. navoziti se odpluti na morje, na vodo, odriniti: navoziti se na tihi Dunav
nàvraćati -ām
I.
1. kazati pravo pot, napeljevati na pravo pot: navraćati koga na pravi put
2. napeljevati: navraćati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu
3. spotoma se ustavljati: navraćati u usputne gostione
4. nagovarjati, napeljevati: navraćati koga da ne ide na put
II. navraćati se spotoma se ustavljati
navrátiti nàvrātīm
I.
1. pokazati pravo pot, napeljati na: da ove ljude navratiš na pravi put
2. napeljati: navratiti vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu
3. spotoma se ustaviti, oglasiti se: reče sinu da navrati kod prijatelja, u školu
4. nagovoriti, napeljati: navratiti koga da otkaže službu
5. nacepiti: navratiti voćke, kruške
II. navratiti se
1. spotoma se ustaviti, oglasiti se: on će se uveće kod nas navratiti
2. vrniti se
3. dobiti: roditelji se navratilo mlijeko
4. planiti na: bio je gladan pa se navratio na meso
nȁvrāt-nȁnōs prisl. na vrat na nos, na pete na glavo, v največji naglici: narod poče bježati navrat-nanos
nàvrgnuti -nēm
I. navreči: da su još navrgli štogod, i to bi premalo bilo
II. navrgnuti se ekspr. spraviti se na koga z jezo v srcu: tad mu se na mene gnjev navrgao
navrh predl. z rod.
1. vrh: navrh glave, planine
2. na gornjem koncu: navrh stola, dvorišta
navr̀nčati -ām naplesti jermenje na opanek
navŕsti se navŕzēm se, nàvr̄sti se navŕzēm se
1. spraviti se na koga: navrzao se nekakav inspektor na mene
2. umakniti se: on je nekud otišao, navrzao se na selo
3. napasti; navrzla se neka bolest na mene; navrzao se kašalj na ženu žena je začela kašljati
4. navezati se na: pa se na to navrzoše strahovite misli
nàvršak -ška m kovinski obroček na spodnjem koncu palice