-
tirée [tire] féminin, familier dolga razdalja, ki jo s težavo prehodimo
-
tissue [tísju:, tíšu(:)]
1. samostalnik
tanka, fina tkanina, koprenasta tkanina, flor; zlata, srebrna tkanina
anatomija tkivo
figurativno splet, niz, vrsta, mreža (laži, zločinov itd.); phot ogleni papir
a tissue of lies kup, niz laži
connective tissue medicina vezno tkivo
tissue paper svilen papir
2. prehodni glagol
(pre)tkati, preplesti; oviti s tankim blagom
-
Tītānomachia -ae, f (Τιτανομαχία) titanomahíja = boj s Titani: Hyg.
-
title2 [táitl] prehodni glagol
dati naslov; nasloviti, titulirati; opremiti (knjigo) z naslovom
film opremiti s podnaslovi
-
titolare2
A) v. tr. (pres. titolo)
1. ekst. šalj. obkladati:
titolare qcn. di stupido koga obkladati, zmerjati s tepcem
2. kem. titrirati
3. nasloviti, naslavljati (knjigo, film itd.)
B) v. intr. publ. iziti z naslovom, s člankom, prispevkom:
tutti i quotidiani oggi titolano sulla guerra del golfo vsi dnevniki so danes izšli z naslovi o zalivski vojni
-
titolato m (f -ta) oseba s plemiškim naslovom
-
tȉtrati -ām
I.
1. tresti se, nihati, vibrirati: kad god titra neko tijelo, nastaje zvuk
2. ekspr. igrati: osmijeh, osmeh mu je titrao na tvrdom licu
3. plapolati: plamen titra
II. titrati se
1. dva kamenčka, dve jabolki ali kaka druga predmeta metati kvišku in ju izmenoma prestrezati v roke: djevojke se titraju jabukama
2. ekspr. poigravati se, šale uganjati s kom, norčevati se iz koga: ja je uvredio, titrao se s njom kao sa svakom iz sela
3. tresti se: njeno telo se titralo i brektalo u samom odelu
-
titubō -āre -āvī -ātum (verjetno iz indoev. kor. *(s)teu-p- oz. *(s)teub(h)-)
1. zibati se, majati se, netrdno stati, opotekati se, omahovati, spotakniti (spotikati) se, klecniti (klecati), sklecniti (sklecavati), poklecavati, noge se mesti komu: Corn., Sen. tr. idr., mero somnoque gravis titubare videtur O., Silenus titubans annisque meroque O., reversus titubanti pede Ph. z opotekajočim korakom, klecavih nog, lingua titubat Sen. ph. jezik se zapleta; pesn.: vestigia haud tenuit titubata (= titubantia) V.; occ. spotakniti (spotikati) se: cave, ne titubes mandataque frangas H.
2. metaf.
a) (o jeziku) spotikati se, zatikati se, zapletati se, bebljati, jecljati, mesti se komu: lingua titubat O., Sen. ph., linguā titubante Ci., Licinius titubans Ci.
b) omahovati, nihati, kolebati, obotavljati se, biti negotov, mencati, biti zmeden, biti osupel, biti v zadregi, biti v stiski, starejše omecevati: Pl., Sen. tr. idr., omnibus titubantibus et de rebus summis desperantibus N.
c) spotakniti (spotikati) se = zgrešiti kaj, (z)motiti se v čem, pri čem: si verbo titubarint (sc. testes), quo revertantur non habebunt Ci., si tantulum offensum titubatumque sit Ci., ne quid titubet Kom., si quid titubatum est Ci. = če se je kaj nesrečno izteklo. — Od tod adv. pt. pr. titubanter
1. opotekaje se, omahovaje, klecaje, spotikaje: Amm.
2. metaf. s spotikajočim se jezikom, zatikujoče se, omahljivo, omahovaje, neodločno, starejše svepavo: Aug., loqui de aliquā re Corn., posuistis, atque id tamen titubanter strictim Ci.
-
tiznar s sajami umazati, počrniti; figurativno očrniti; barvo izgubiti
tiznarse umazati se
-
tizzonato agg. s temnimi, rdečkastimi lisami (konjska dlaka)
-
tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi
-
tjȅtan -a -o, tjȅstav -a -o (ijek.), tȅstan -a -o, tȅstav -a -o (ek.) umazan s testom: -e ruke
-
tlàk m dial. presevek iz plev, s katerim pozimi krmijo svinje, pse
-
toadstool [tóudstu:l] samostalnik
botanika goba s klobukom
pogovorno strupena goba, mušnica
-
toast1 [tóust]
1. samostalnik
pražena, popečena rezina (belega) kruha, popečenec; toast; s tekočino (vinom, mlekom) polit toast
a toast rezina popečenega kruha, namočena v vinu
as warm as toast prijetno topel
toast and water v vodi namočen popecenec
to have s.o. on toast britanska angleščina, sleng imeti koga v svojih rokah (v pesteh, v oblasti)
2. prehodni glagol & neprehodni glagol
popeči (se), pražiti (se) (o rezinah kruha)
figurativno ogreti (se), greti (noge itd.) pri ognju
to toast one's feet (one's toes) temeljito si ogreti noge (prste na nogah)
-
tobaccoism [təbǽkouizəm] samostalnik
medicina zastrupljenje s tobakom
-
tobogganing [təbɔ́gəniŋ] samostalnik
vožnja s toboganom; sankanje
tobogganing slide šport sankaška proga
-
toby [toubi] samostalnik (tudi Toby)
(lončen) vrč ali bokal (za pivo) v obliki debelušastega starčka s trirogim, klobukom
ameriško, sleng tanka, manj vredna cigara
toby collar britanska angleščina vratna nabornica
-
Todesdrohung, die, grožnja s smrtjo
-
toed [tóud] pridevnik
opremljen s prsti, ki ima prste
two-toed dvoprsten
square-toed s topim koncem (o čevlju)