napŕsnica ž metalna pločica kao ukras na grudnom dijelu (de-) oklopa ili odjeće (-de-)
nȁprste prisl. na prste: brojiti naprste
napŕtiti -im
1. naprtiti, natovariti, staviti na leđa: naprtiti komu vrečo na hrbet, komu vse dolžnosti
2. naturiti, nametnuti: naprtiti komu težko predavanje
nàpūnditi -īm redko zviti kito v svitek na zatilju
narámen -mna -o koji se nosi na leđima; na ramenima: -i koš
korpa s uprtama, -i našitki
naranjáviti -rànjāvīm raniti, načeti na več mestih: kod voćaka naranjaviti žile položnice, koje će biti pod zemljom
nȁrijetko (ijek.), nȁrētko (ek.) prisl. na redko, poredko, naredkoma
narokávec -vca m, narokávnik m navlaka koja se navlači na rukav radi zaštite
nārrō -āre -āvī -ātum (pravzaprav gnārō (= gnarum facio) iz gnārus, gl. gnārus)
1. da(ja)ti vedeti, na znanje da(ja)ti, obvestiti (obveščati), naznaniti (naznanjati), sporočiti (sporočati), (ustno ali pis(me)no) opis(ov)ati, pripovedovati: z obj. v acc.: quid istaec tabellae narrant? Pl., narrare alicui somnium Pl., virtutes narro tuas Ter., ego tibi ea narro, quae tu melius scis quam ipse, qui narro Ci. ep., n. aliorum benefacta (bene facta) S., Catonem narrabis (o Katonu mi boš pripovedoval). Quidni ego narrem ultimā illā nocte Platonis librum legentem posito ad caput gladio? Sen. ph. kaj bi ti ne pripovedoval, kako je tisto zadnjo noč z mečem ob glavi bral Platonovo knjigo (sc. dialog Fajdon)?, narrabimus homini cibos suos Plin., n. alicui Romanos et Caesarem Plin. pripovedovati komu o Rimljanih in Cezarju, duos Gordianos Lamp. opisovati (življenje in značaj); preg.: narrare asello fabellam surdo H. (prim. gr. ὄνῳ τις ἔλεγε μῦϑον· ὁ δὲ τὰ ὦτα ἐκίνει) = „bob metati v steno“; v pass.: in narrandis Siciliae rebus N. pripovedujoč zgodovino Sicilije, Agricola posteritati narratus et traditus superstes erit T., ne res per quemquam narraretur Iust. da ne bi kdo tega povedal; s samim dat.: narrare medicis H. zdravnike vprašati za nasvet; abs. (z adv.): narras probe Ter. dobro vest prinašaš, non interrupte n. Q.; kot vrinjeni stavek: ita narrat Plin. iun. Skladi: z de: male narras de Nepotis filio Ci. ep. slabo vest mi prinašaš o Nepotovem sinu, ut mores eius, de quo narres, exprimantur Ci., si quae admirationes inciderint, de quibus non narrabimus Corn.; z ACI: Plin., narrat omnibus emisse se Ci.; v pass. z NCI: Pl., Plin., Mart., ea, quae procul ab oculis facta (sc. esse) narrabuntur L., fabula, qua Paridis propter narratur amorem Graecia barbariae lento collisa duello H., narratur venisse venefica O., egredienti nave eadem figura occurisse narratur Plin. iun.; narror, narraris itd. o meni, o tebi itd. se pripoveduje, opisujejo me, da itd.: rideor ubique, narror, ostendor Ps.-Q., dulcis in Elysio narraris fabula campi Mart., sed operis modus paucis eum (sc. virum) narrari iubet Vell. na kratko ga opisati; poklas. za glag. v pass. tudi ACI: eoque terrore aves tum siluisse narratur Plin., nunc Chamavos et Angrivarios immigrasse narratur T.; s quod: Othonem quod speras posse vinci, sane bene narras Ci. ep. prav ljubo mi je slišati (prav rad slišim), da upaš; z odvisnim vprašalnim stavkom: ut res gesta sit, narrabo ordine Ter., narrat Naevio, quo in loco viderit Quinctium Ci., si res publica tibi narrare posset, quomodo sese haberet Ci. ep.; z (adv.) ut: ut ita narrentur, ut gestae res erunt Ci. — Od tod subst. pt. pf. nārrāta -ōrum, n pripoved(ovano), povest: praeter narrata petenti responde H.
2. pripovedovati = povedati, praviti, reči, govoriti (o kom, o čem), omeniti (omenjati), imenovati: narra, quid est, quid ait? Pl., quid narrat? quid narras? nihil narras Ter., ego quid narres nescio Ter., filium narras mihi? Ter. ali mi govoriš o mojem sinu?, „opinor“ narras Ter., narra mihi Ci. povej mi vendar, Catulum et illa tempora narrare Ci., libertate Decembri … utere; narra H. govori, navita de ventis, de tauris narrat arator Pr.; poseb. kot zatrjevalno besedilo: narro tibi to ti pravim, to ti moram reči, ti povem, zagotavljam ti, zares, resnično, misli si!: narro tibi, haec loca venusta sunt Ci., narro tibi, plane relegatus mihi videor Ci., narro tibi, pater exsultat laetitiā Ci. ep., narro tibi, Quintus cras Ci. ep.
3. posvetiti (posvečati): librum alicui Plin.
náručnīk m manipel, liturg. oblačilo za na roko (katol!)
nȁrūku prisl. na roko: ići nekome naruku
násad m
1. nasad: nasad voćaka, kukuruza
2. nasad, park: gradski nasad
3. nasad: kvočka na -u
4. nasad, snopje na gumnu
5. ročaj: kosijer na kratkom -u
nasàd -áda m
1. nasad, sad: nasad vinske trte; oljčni nasad
2. sađenje, usjev, usev: nasad je začel roditi
3. nasad, jaja na kojima leži kvočka
4. javni nasad park; nasad bakterij
kultura bakterija
nasáditi nàsādīm
I.
1. nasaditi: nasaditi drveće, voćke, svakojakoga voća
2. nasaditi: nasaditi kvočku na jaja
3. nasaditi, natakniti: nasaditi motiku, sjekiru na držalje
4. natakniti: nasaditi šešir na glavu, grivnu na ruku
5. posaditi: nasaditi koga na stolicu, na konja
6. obesiti: nasaditi kotao na verige
7. postaviti: razboj bješe nasaden u kutu sobe
8. zasaditi: nasaditi vinograd
9. nasaditi: nasaditi gumno snopljem; nasaditi ribe u ribnjak
10. nastaniti, naseliti: udes vas je nasadio u ovoj kući
11. ekspr. nasaditi, na led speljati: nasaditi koga
II. nasaditi se ekspr.
1. nasesti, iti komu na led
2. biti kratko nasaden biti nataknjen
nasadíti -im, nasadil
1. nasaditi: nasaditi drevje, veliko krompirja
2. nasaditi: nasaditi kokljo na jajca
3. nasaditi, nataknuti: nasaditi bajonet na puško, vrata na tečaje
4. nasaditi, naglaviti na držalje: nasaditi sekiro, motiko na držaj
5. nabosti: nasaditi pečenko na vilice; nasaditi na kol
nabiti, udariti na kblac
6. nasaditi, namjestiti (-mes-): nasaditi kapo, klobuk na glavo
7. žena mu je nasadila roge
žena mu je nabila rogove
nasájati -am
1. saditi: nasajati sadno drevje
2. nasađivati: nasajati kokljo na jajca
3. nasađivati, naticati: nasajati vrata na tečaje
4. naglavljivati: nasajati sekiro
5. nabijati, udarati na kolac: nasajati na kol
6. namještati (-mešt-): nasajati kapo naglavo
nasamáriti -sàmārīm
I.
1. osedlati s tovornim sedlom: nasamariti mazgu, magarca
2. ekspr. speljati koga na led, potegniti koga: nasamariti koga
II. nasamariti se ekspr. nasesti, urezati se, nasankati se: dobro sam se nasamario
nȁsāmo, nȁsāmu prisl. na samem: razgovarati s kim nasamo; naći koga nasamo
nàsaticē, nàsatkē prisl.
1. po strani, na bok: neki polijegali nasatke, neki potrbuške
2. z ostro stranjo, z ožjo površino: zlatne šipke čelenke pale na ramena te Ivana, pobro, kuckaju nasatice medu lopatice
náselskī -ā -ō, náseoskī -ā -ō vaški, podeželski, ki živi na podeželju: naselski čovjek