Franja

hvali|ti (-m) pohvaliti loben; rühmen, (slaviti) preisen, lobpreisen
hvaliti Boga Gott loben
na vse pretege hvaliti des Lobes voll sein über (etwas), (etwas) über den grünen Klee loben
blago ipd.: (priporočati) anpreisen
hvaliti se sich loben
hvaliti se s čim sich rühmen mit, (bahati se) protzen mit
ne hvali dneva pred večerom Man soll nicht den Tag vor dem Abend loben

hváliti hvâlīm, vel. hváli, hvâljāh, hválio, hválēći, hvâljen -a
I.
1. hvaliti: hvaliti koga za što, zbog čega, što na komu
2. slaviti: mnogi pjesniei hvale ljepotu naših djevojaka
3. zahvaljevati se: hvaliti koga, komu; hvalim boga što živ dočekah kraj rata
4. hvali more, drž' se kraja ne izpostavljaj se nevarnosti
II. hvaliti se hvaliti se, bahati se: tko se hvali, sam se kvari lastna hvala, cena mala

hvalíti to praise; to laud; to commend

čez mero hvalíti (slaviti) to extol
sam sebe hvalíti pogovorno to blow one's own trumpet, humoristično to toot one's own horn
hvalíti se s čim to pride oneself on something, to boast of something
hvali se, da je dober šahist he prides himself on being a good chess player
hvali se s svojim znanjem kemije he prides himself on his knowledge of chemistry
dobro blago se samo hvali good wine needs no bush
ne hvali dneva pred nočjo! there's many a slip 'twixt cup and lip
on se rad samo hvali he loves to brag (ali pogovorno to swank)
pretirano hvalíti (figurativno) to gild the lily

hvalíti louer, faire l'éloge de, louanger, approuver, priser, célébrer, glorifier, préconiser, prôner , (pretirano) porter aux nues

hvaliti se se louer, se vanter, se glorifier, se faire gloire, se piquer de, tirer vanité de quelque chose
ne da bi se hvalil sans vouloir m'en vanter (ali glorifier), (soit dit) sans vanité

hvalíti elogiar; hacer elogios de (alg) ; ensalzar; alabar a alg por a/c

hvaliti se alabarse (z de)
ne hvali dneva pred nočjo antes que acabe, nadie se alabe; no se debe cantar victoria hasta el final
do neba hvaliti poner en las nubes; levantar hasta las nubes

hváliti (-im)

A) imperf. ➞ pohvaliti

1. lodare, elogiare; esaltare:
gostje hvalijo dobro kuhinjo i clienti lodano la buona cucina
pren. hvaliti koga na vsa usta lodare qcn. a più non posso

2. (v medmetni rabi izraža zadovoljstvo)
hvali Boga, da smo končali grazie al Cielo abbiamo finito
rel. hvaliti Boga lodare, celebrare il Signore
PREGOVORI:
delo mojstra hvali l'opera loda il maestro
ne hvali dneva pred večerom loda il giorno alla sera e il giovane quando avrà la barba
vsak berač svojo malho hvali ogni prete loda le sue reliquie

B) hvalíti se (-im se) imperf. refl. ➞ pohvaliti se lodarsi, vantarsi;
ne da bi se hvalil, jaz bi to bolje naredil modestia a parte, io avrei fatto meglio
PREGOVORI:
dobro blago se samo hvali il buon vino non ha bisogno di frasca

hvalospev samostalnik
1. religija (molitev) ▸ dicshimnusz, hálaadó ének, magasztaló énekSlavilni in zahvalni značaj imajo zlasti evharistične molitve z uvodnimi hvalospevi in spevom Svet. ▸ Különösen az eucharisztikus imáknak a nyitó dicshimnuszokkal és a szenténeknek van ünnepi és hálaadó jellege.
Po pokoncilski liturgični reformi je mnogo več hvalospevov, kakor jih je bilo prej. ▸ A zsinatot követő liturgikus reform után sokkal több a dicshimnusz, mint korábban.

2. (o hvaljenju) ▸ dicshimnuszKo te bodo hvalili, ko te bodo občudovali, ko ti bodo peli hvalospeve, vedi, da ne mislijo resno. ▸ Tudd, hogy amikor dicsérnek, csodálnak és dicshimnuszokat zengenek rólad, nem gondolják komolyan.V Nemčiji pišejo svojim nogometašem hvalospeve in zanje uporabljajo same superlative. ▸ Németországban dicshimnuszokat írnak a saját labdarúgóikhoz, csak szuperlatívuszokat használva.Spoštovane goste iz vladne palače so govorniki obsipavali s hvalospevi in jim izrekali neskončne dobrodošlice. ▸ A kormánypalotából érkezett előkelő vendégeket dicsihimnuszokkal és végtelen gratulációkkal halmozták el a szónokok.

3. (pesem) ▸ dicshimnusz
V metrično dovršenih verzih je pisal budnice, religiozne refleksije in hvalospeve. ▸ Ébresztőbeszédeket, vallásos elmélkedéseket és dicshimnuszokat írt kifinomult időmértékes verselésben.

hyacinthus -ī, m (gr. ὑάκινϑος)

1. hiacint starodavnikov (ne naš), čisto lat. vaccinium, perunika (Iris germanica Linn.) ali vrtni ostrožnik, — svaljnik (Delphinium aiacis Linn.) ali (po drugih) sabljan (Gladiolus segetum): Col., Plin., Pall., suave rubens hyacinthus V., latus molli fultus hyacintho V. Kot nom. prop. Hyacinthus (-os) -ī, m (Ὑάκινϑος) Hiakínt, v grški mitologiji lep mladenič, sin špartanskega kralja Ojbala (Oebalus), ki ga je Apolon ljubil, a ga usmrtil z nesrečnim metom diska; iz mladeničeve krvi je Apolon dal prikliti cvetki hiacintu, na katere listih so starodavniki čitali črko Υ (začetnico imena Ὑάκινϑος), ali ΑΙ tudi ΑΙ ΑΙ (tarnajoči Apolonov glas): Hyg., O., Plin. Od tod Hyacinthia -ōrum, n (sc. sacra; Ὑακίνϑια) Hiakintova slovesnost, tridnevni praznik, ki so ga Špartanci obhajali na čast Hiakintu vsako leto julija: O., Macr., Hier.

2. metaf.
a) hiacint, dragulj hiacintove barve, nekakšen temni ametist: Plin., Cl., Vulg.
b) svila hiacintove barve, višnjeva (vijolična) svila: Vulg.

hydra (Hydra) -ae, f (gr. ὕδρα)

1. (po)vodna kača, hidra
a) petdeseteroglava pošast v podzemlju: V., Val. Fl.
b) poseb. Lernaea hydra lernajska hidra ali samo hydra, mnogoglava kača v Lernajskem jezeru (Lerna), ki so ji glave, ki jih je bil Herkul sekal, ponovno zrasle, dokler ji ni s pomočjo svojega voznika Jolaja (Iolaus) izžgal krvavečih ran z živimi ogorki; imeli so jo za Kerberovo mater: Var. ap. Non., Ci. poet., Lucr., H., O., Hyg., Sen. tr.; od tod pren.: videto, ne hydra tibi sit et pellis, Hercules autem et alia opera maiora … relinquantur Ci., Lernaeas pugnet ad hydras Pr. = naj se spusti v največje nevarnosti.

2. Vodna kača, Hidra kot ozvezdje: Ci. (Arat.), Hyg.

hyperboréen, ne [-bɔreɛ̃, ɛn] adjectif bivajoč, ležeč na skrajnem severu

iaceō -ēre, iacuī, (iacitūrus Stat.) (intr. k trans. iacĕre, prim. pendēre in pendĕre)

I. (tja) vržen biti, v ležečem položaju biti, ležati (naspr. stare): plerique ut fusi sine mente iacebant Ci. Kje?: iacere humi … ad facinus abendum Ci.; pesn. s samim abl.: saxo iacens O., silvis agrisque viisque corpora iacent O.; sicer nav. s praep.: patres hi … iacebant in limine Ci., mater mihi ad pedes iacuit Ci., iacere sub arbore V., in antro Silenum somno videre iacentem V., sub alta platano iacentem potare H., iacere super corpus alicuius, per vias O., in carcere Sen. rh.; supina iacendi positio Cael. ležanje vznak; o živalih: vacca iacet et … ruminat herbas O., pisces iacentes (namreč v globini vodovja) Col.; (o stvareh): pernam … facito in aqua iaceat Pl., iacent sub arbore poma V., raro umquam nix minus quattuor pedes alta iacuit L., lora iacentia O. viseči, nenategnjeni, odpadli, iz rok padli, iacere collo, in collo, per colla O.; (o laseh): capilli naturā vel arte iacentes Sen. ph., iacere in litore Sen. rh. (o ladji) stati, venti, quidquid sabuli in campis iacet, converrunt Cu.; pesn.: iacentes vix oculos tollens O. zaspane oči, ki lezejo skupaj, vultus attolle iacentes O. povešen obraz; pren.: iacerent in tenebris omnia, nisi litterarum lumen accederet Ci., cur tam diu iacet hoc nomen in adversariis? Ci. ostaja v priročniku? ne pride v glavno knjigo? iacet res in controversiis Ci. je med spornimi rečmi, invidia infra tuam magnitudinem iacet T. je pod tvojo velikostjo.

II. occ.

1. v postelji ležati: Curio maerens iacebat in lecto Ci.; pesn.: iacere lecto, viduo cubili O.; pogosto abs.: ad quartam iaceo H. do desetih ležim, pransus iaceo Cat.

2. ob mizi (za mizo) ležati, obedovati: Sen. ph., Sid., tu in litore conviviisque iacuisti Ci., tametsi in acta cum mulierculis iacebat ebrius Ci., Tyrio iaceat sublimis in ostro O.

3. bolan ležati: cura, ut valeas, ne ego te iacente bona tua comedim Ci. ep., cum tristi morbo defessa iaceres Tib., hic cum iaceret morbo confectus gravi rex Ph., sine spe iacere Sen. ph., tamquam in eodem valetudinario iacere Sen. ph. tako rekoč v isti bolnišnici ležati = za isto boleznijo bolehati, graviter iacere Plin. iun.

4. mrtev ležati: quicumque nefas ausi morte iacent merita O., rana rupto iacuit corpore Ph., et causa litis regibus Chryse iacet Sen. tr., vetito nudus iaciture sepulcro Stat., tu nisi caves, iacebis Q. fr. bo po tebi, boš izgubljen; poseb. o takih, ki so padli v boju: neminem iacentem veste spoliavit N., ut … proximi iacentibus insisterent C. na padle, tot fortissimi viri, qui circa eum cumulati iacent L., qui (fratres) bene pro patria … iacent O.; o udih mrličev: artus morte iacent Lucr. ležijo iztegnjeni v smrti.

5. o mrličih = brezbrižno (vnemar) puščen (nepokopan) ležati: istic nunc, metuende, iace! V., tu iaces et in cadaveris similitudinem usque resoluta es Ps.-Q.

6. premagan (ranjen, onemogel, nezavesten) na tleh ležati: cum illi nihilo minus iacenti latera tunderent Ci., Aeacidae telo iacet Hector V., per me iacet inclitus Hector O., Arge, iaces O.; pren.: adversarium extollere iacentem Ci., mihi primus adflicto et iacenti … dextram porrexit Ci., urgere iacentīs aut praecipitantīs impellere inhumanum est Ci., victa iacet pietas O.

7. (o zgradbah in mestih) v razvalinah (v prahu) ležati: cui … arae … fractae et disiectae iacent Enn. fr., iacens regia H., iacet Ilion ingens O.; klas. le pren.: domus iacens Ci. fr.

8. (o obleki) na tleh ležati, vleči se po tleh: praeverrunt latas veste iacente vias O., nimium demissa iacent tibi pallia terrae O.

9. (o potnikih) kje osta(ja)ti, — (po)muditi se: senator populi Romani … in vestro oppido iacuit et pernoctavit in publico Ci., Brundisii iacere in omnes partes molestum est Ci. ep.

III.

1. (o krajih) ležati, v sl. pogosto bolje stati (poseb. o mestih, gorah), tudi biti, razprostirati se, raztezati se, meton. (o narodih) kje (pre)bivati: Pl., Plin., Sen. ph., Iust., Asia iacet ad meridiem et austrum Varr., ea pars Asiae, quae iacet inter Taurum atque Hellespontum N., quae gens iacet supra Ciliciam N., tristior ista terra sub ambobus non iacet ulla polis O.

2. occ.
a) plosko ležati: iacet inter eos (saltūs) campus L., in vertice montis planities ignota iacet V., aethere summo despiciens mare velivolum terrasque iacentīs V., ut … summo despexit ab aethere terras … penitus penitusque iacentes O.
b) nizko (globoko) ležati, — stati: loca iacentia (naspr. loca edita) Sen. ph., iacentia et plana urbis loca T.; pren.: pretia praediorum iacent Ci. so nizke, so se znižale, omnia iacere puto propter nummorum caritatem Ci. da vse izgublja ceno, da se vse cení, agri iacent Petr. so poceni.
c) (o vodovju) mirno —, tiho ležati (stati): iacet sine murmure pontus Lucan., stagna iacentis aquae Lucan., stagna iacentia Sil.

IV. (v kakem stanju) biti, v kaj pogreznjen —, utopljen (raztopljen) biti: iacere in maerore Ci. ep., in oblivione Ci., quod tu in sordibus, lamentis luctuque iacuisti Ci., hic … helluo … iacebat in suorum Graecorum foetore et caeno Ci., in eodem silentio multa alia oratorum officia iacuerunt Ci. so ležale pokopane, iacere in amore Lucr., vita in tenebris et maerore iacet Lucr.

V. metaf.

1. na tleh ležati, premagan biti (prim. zgoraj II. 6.): qui tamen, ut opinor, iacent victi Ci., iacent suis testibus (= suorum testium dictis), qui Clodium negant … fuisse rediturum Ci., me civem non modo stantem non defenderunt, sed ne iacentem quidem protexerunt Ci.; o rečeh = podreti (podirati) se, uničen —, na tleh biti, neha(va)ti, zastajati: iacet igitur tota conclusio Ci., iacet omnis ratio Peripateticorum Ci., iudicia iacebant, omnis hic delectus iacet, virtutem iacere Ci., philosophia iacuit usque ad hanc aetatem Ci., ars tua, Phoebe, iacet O., iacebit opera fabrilis Sen. ph.; occ. pobit —, potrt —, malosrčen —, brez upa biti: amici est … efficere, ut amici iacentem animum excitet Ci., videsne tu illum tristem (sc. candidatum)? iacet, diffidit, abiecit hastas Ci., Marius cum iam septimum annum post praeturam iaceret Ci., militum iacere animos L.

2. brezmočen —, brez moči —, brez vpliva biti: in pace iacere quam in bello vigere maluit Ci., iacere Caesarem offensione populari Ci., iustitia vacillat vel iacet potius Ci., (invidia) dominetur in contionibus, iaceat in iudiciis Ci., ille potens, alii, sordida turba, iacent O., dat census honores, census amicitias, pauper ubique iacet O. je povsod zaničevan, si magnus vir cecīdit, magnus iacuit Sen. ph.; occ.:
a) brezbrižno puščen —, zanemarjen —, neupoštevan —, ne(upo)rabljen biti, (o denarju) mrtev (brezobresten) ležati (biti): vestrum studium totum iacet Ci., quo modo tibi tanta pecunia extraordinaria iacet? Ci., pecuniae vereor ne otiosae iaceant Plin. iun.
b) (o besedah) v prosti uporabi (pri rokah) biti: ea (verba) nos … iacentia sustulimus e medio Ci.
c) brez lastnika —, nikogaršnji biti: hereditas iacet Icti., ne bona iaceant Icti.

3. medel —, mlahav —, zaspan biti: probus (puer) ab illo segni et iacente plurimum aberit Q., nervorum sine sensu iacentium torpor Sen. ph. brezčutnih in omrtvičenih živcev, iacens auris Gell., demissa iacensque oratio Gell. slabotni in razvlečeni govorni naglas.

iactō -āre -āvī -ātum (frequ. in intens. glag. iacĕre)

I.

1. venomer —, na raznih krajih metati, znova (večkrat) vreči, z vso silo (na vso moč) vreči, — metati: saxa Enn., aliquem de muro Enn. fr., ardentīs faces in vicinorum tecta Ci., de muro vestem argentumque C., flammas ad culmina V., ignem ali ardentes taedas ad fastigia V., Deucalion … lapides iactavit in orbem V., iactare cinerem immundum per agros V., odorem V. ali suam propriam de corpore lucem Lucr. na vse strani razširjati, in consulis domum quadrantes L., faces, incendia dextrā, ossa post tergum O., Iuppiter fulmina iactat O., iactare lumina in alicuius vultum O. oči obračati v … , semen Varr. ali semina O. sejati, undique iactato flore O., iactat basia tibicen Ph. na vse strani meče poljubčke z roko (prim.: qui … blanda devexae iactaret basia raedae Iuv.), frusta iactat familia (cani) Ph. ima navado grižljaje (kot) hrano metati, iactare (cani) candidum panem Petr., intestina canibus Ap., e muris semel ipsos cum coniugibus ac liberis in praeceps iactaverunt Cu.

2. occ.
a) vreči, metati kot kockarski t. t.: basilicum Pl. (gl. basilicus), numeros eburnos O., talos Suet.; abs.: tu male iactato O. glej, da vselej slabo vržeš.
b) proč (stran) vreči, — metati, odvreči, odmetati: merces Pl., arma multa passim L., iugum Iuv.

3. metaf. venomer (znova) govoriti —, govor napeljevati (napeljati) o čem, kaj za snov razgovora jemati, pretresavati, po ustih imeti, razpravljati, (iz)bruhati, izustiti: iactata res erat in contione Ci., ea in senatu saepe (saepius L.) iactata sunt Ci., accusatores libidines, amores, adulteria, Baias, actas, convivia iactant Ci., minae iactantur Ci., neque erit iusta causa … , quare suum terrorem falso iactari … patiatur Ci., maledictio, si petulantius iactatur, convicium nominatur Ci., pluribus praesentibus eas res iactari noluit C., ausus … voces iactare per umbram implevi clamore vias V. glas gnati, iactamus … omnīs te Roma beatum H. vsi v Rimu te blagrujemo, ves Rim te blagruje, iactare versus L., iocosa dicta in adversarios L., probra in aliquem L., cum multae querimoniae ultro citroque iactatae essent L., fabula iactaris in urbe O. vse mesto govori o tebi, iactare preces O., multa digna et vera verba in aliquem Aug.

4. occ. bahati in bahati se —, ponašati se —, šopiriti se s čim, hlastati, širokoustiti (se), razkazovati; z obj. v acc.: urbanam gratiam et dignitatem C., quamvis … iactes et genus et nomen inutile H., iactare verbis gloriam Ph., ingenium Q., vires regni Cu., haec … vero maiora iactabant Cu. so pretiravali; z ACI: Romam vos expugnaturos … fortes linguā iactabatis L., quo te iactas, Alcmenā nate, creatum? O., victoriam sui operis fuisse iactavit Cu., immodice iactans suum militem in obsequio duravisse T.; pogosto refl., redko med.: quam se iactare, quam ostentare solebat! Ci., si intolerantius se iactant Ci., quem ad finem sese effrenata iactabit audacia? Ci., ne quis sit lucus, quo se plus iactet Apollo V. s katerim bi se mogel Apolon bolj ponašati, se formosum iactare Ph. bahati se s svojo lepoto, exsultare in somno immoderateque iactari Ci.; v gerundivu: non iactandi mei causā Ps.-Q.; z nakazanim vzrokom: iactavit, quod non laqueo strangulata … foret T., in S. Roscii bonis se iactare Ci., qui ita se in populari ratione iactarat Ci., coloni, qui se in insperatis … pecuniis sumptuosius … iactarunt Ci. ki so se … prebahato vedli, iactare se de Calidio Ci. ali de genere Hier. glede na … , zaradi … , se iustitiae (gen.) Hier. s pravičnostjo; proti komu? z dat.: Iliae dum se … iactat ultorem H., stultae dum te iactare maritae quaeris O. Od tod adj. pt. pr. iactāns -antis, adv. iactanter

1. v slabem pomenu = bahajoč se, bahat, bahav, širokousten: insolens, arrogans, iactans Ci. fr., epistulae iactantes et gloriosae Plin. iun.; z gen.: sui iactans Q. samohvalen; komp. iactantior preveč ponašajoč se s svojo imenitnostjo: V., Plin. iun. idr. iactantior hic paulo est H.; kot adv.: Amm., Aug., v komp.: Prud., iactantius litteras ad aliquem componere T. preveč samohvalno, nulli iactantius maerent T. bolj očitno.

2. v dobrem pomenu = visokomiseln, vzvišen: iactantior Roma Stat., iactantior aula Cl.

II.

1. sem in tja metati, — (pre)gibati, premetavati, tresti, stresati, vihteti, mahati s čim: se iactare (namreč od bolečine) Ci., in hoc crimine cerviculam iactare Ci. z glavo stresati (zmajevati), cum (homines aegri) aestu febrique iactantur Ci. kadar trese (bolnike) vročica in mrzlica, diu iactato bracchio C., iactatur aër motu Lucr., iactare oculos Lucr. sem in tja obračati, bidentes V. kopačo (kramp) vihteti, sistra manu, caestūs, bracchia, colla, togas, in suo sanguine corpus O., saxa saxis (ob kamne) et … materiem O., iactata per orbem fax O., iactatae comae, iactatus crinis per auram, iactatae pennae O., boreas iactatis insonat alis O. s perutmi plahutajoč, (equi) iactant cervicem et calces Cu.

2. sem in tja gnati, — goniti, — dreviti, — pehati, preganjati: iactari adversa tempestate in alto Ci., — pelago omnia circum litora V., — fluctibus in Ionio (mari) O., — saevitiā maris Vell., multum ille et terris iactatus et alto V., dum … ventis dubius iactabar et undis O., iactata flamine navis O.; metaf.: qui in hac tempestate populi iactemur et fluctibus Ci., multis iniuriis iactatus Ci., multos per labores iactari V., prebijati (prerivati) se skozi … , ipsa velut navis iactor O., iactari varietate fortunae Cu., — variis casibus Vell., Q., — per varia bella Iust.; pesn.: curas pectore iactare V. skrbem v prsih valovati pustiti; med. = kolebati, omahovati: iactabatur nummus Ci. denarna vrednost je kolebala, — je bila nestanovitna, inter spem metumque iactari T., Amm.; refl.: opiniones se iactantes Ci. nasprotujoča si; (o osebah) refl.: iactare se ali pass.: iactari gnati se, pehati se, truditi se, ukvarjati se —, baviti se —, pečati se s čim: se in causis centumviralibus Ci., se in re publica (za državo) non valde Ci., se tribuniciis actionibus L., forensi labore iactari Ci., utrum is … in hoc declamatorio sit opere iactatus Ci.

3. occ. (ritmično) premikati, (pre)gibati: bracchia in numerum iactare et cetera membra Lucr., iactare manūs O. in Pr. (o plesalcu), Q. (o govorniku); refl.: se iactare Ci. (o govorniku).

4. mučiti, trapiti, nadlegovati, privijati: iactor, crucior, agitor Pl., clamore convicioque iactatus est Ci. ep., te vero … quam omni ratione (sit) iactaturus, videre iam videor Ci., iactatur domi suae vir primarius Ci. grdo ga zdelujejo, hudo mu napletajo, haec … tantis ubi morbis corpore in ipso iactentur Lucr.

ibī-dem, adv. (ibī in dem; prim. dē in ī-dem)

1. krajevno prav tu, prav tam, na istem mestu: Ca. cum occiditur Roscius, ibidem fuerunt Ci., ne hic ibidem … trucidetur Ci. tu na istem mestu, prav na tem mestu, quod ibidem custodire poterunt, id ibidem custodiant Ci., cum ibi diem et ibidem diem posterum commoraretur Ci.; z gen.: ibidem loci Pl. prav na istem mestu; nanašajoč se na druge adv.: ubi … ibidem Pl., ibidem … ubi Pl., Iust.; (redko) pri glag. premikanja = prav tja: ibidem una traho Pl.

2. metaf. prav v (pri) tem, ob (pri) isti priložnosti: laesit in eo Caecinam, sublevavit ibidem Ci., demissae aures, incertus ibidem sudor V.

Opomba: Pl., Iuvenc. in Paul. Nol. imajo ĭbĭdĕm.

ībis, gen. ībis in ībidis, acc. sg. ībim in ībin, gen. pl. ībium, f (gr. ἶβις) ibis, ptica močvirnica v Egiptu, posvečena Izidi: Mel., Plin., Iuv., ne fando quidem auditum est crocodilum aut ibin aut faelem violatum ab Aegyptio Ci., ibes maximam vim serpentium conficiunt Ci. — Ibis tudi naslov sramotilne Ovidijeve pesnitve.

ice¹ [áis] samostalnik
led; sladoled; sladkorni obliv
figurativno hlad (obnašanje)
ameriško, sleng diamant, podkupnina

artificial ice umetni led
floating (ali drift, loose) ice plavajoči led
figurativno to break the ice prebiti led, začeti
it cuts no ice with me ne vpliva, ne učinkuje, ne deluje name
to have one's brains on ice obvladati se
figurativno on thin ice na tenkem ledu, v nevarnosti
to skate on thin ice načeti kočljivo vprašanje
ameriško, sleng to put on ice figurativno postaviti na hladno
straight off the ice popolnoma sveže

ici [isi] adverbe tu, tukaj; sem, semkaj

d'ici od tu, od tod
par ici tod, tu skozi
ici-bas tu doli, na tem svetu
d'ici-bas zemeljski
jusqu'ici do tu, do sedaj, doslej
d'ici là dotlej; medtem
d'ici peu v kratkem
d'ici en huit čez teden dni
d'ici à ce que (subj) dokler ne
d'ici (à) demain do jutri (zjutraj); še dolgo
d'ici un an čez leto dni
d'ici trois jours čez tri dni
d'ici près čisto blizu
à partir d'ici od tu, odslej, od sedaj naprej
j'en ai jusqu'ici (familier) sit sem tega, čez glavo imam že tega
il n'en est pas question d'ici longtemps o tem še dolgo ne more biti govora

*īcō ali *īciō -ere, īcī, ictum (sor. z gr. ἴκταρ vkup zadevajoč, dotikajoč se, blizu, ἵπτομαι poškodujem, ἴξ ali ἴψ trti škodljiv črv, ἰκμαμένος ranjen)

1. zade(va)ti, udariti (udarjati), biti, suniti; v prozi večinoma le v obl. pf. pass., poseb. v pt. pf.: Pl., Val. Max., Gell., Lact. idr. (anima) corpus propellit et īcit Lucr. (gl. opombo spodaj), cum Ptolemaeus … telo venenato ictus esset Ci., lapide ictus C., ilex icta securibus V., ictus fundā, pugno, tragulā, umbone L., corruit icta L., aether ululatibus ictus O. pretresen, vix icto aëre O. ob skoraj negibnem zraku, v skoraj popolni tišini, puppis latus icta O. na boku poškodovana; tudi: gravi vulnere ictus L. hudo ranjen, ali samo ictus ranjen: in illo tumultu … ictus ipse Ci., in turba ictus Remus cecidit L., ictus aper, icta hostia O.; o streli: fulmine ictus L. = e caelo ictus Ci., cum fulmine icta sunt (animalia) Sen. ph., fulmen lauri fruticem non icit Plin., laurus sola fulmine non icitur Plin.; tudi brez abl.: ictae (sc. fulmine) dapes T.; od tod pren.: ictae limen adire domūs O. uničene.

2. occ. s prolept. obj.: foedus icere (zaklati daritveno živino in s tem) skleniti zvezo: cum Tito Tatio foedus icit Ci., cum Gaditanis foedus icisse dicitur Ci., foedus, quod meo sanguine … iceras Ci., icto foedere Ph.

3. metaf. ictus 3 neprijetno zadet, vznemirjen, razburjen, pretresen, prešinjen: ictus conscientiā, nova re, rebellione L., metu icta L., haud secus quam pestifero sidere icti L. prav tako, kakor da je kužni puh pogubnega ozvezdja šinil vanje, desideriis icta … patria H., ictum (vino) caput H. omotična, omračena, domestico volnere ictus T.

Opomba: Lucr. ima napačno tudi v sedanjiku īcit. Obl. ico in icio se ne moreta dokazati, čeprav ju Gell. in Prisc. ločita (brez dokazov).

ìći ìdēm, oni ìdū, vel. ìdi, aor. ìdoh ìde ìdoše, impf. ȉdāh ȉdaše, del. ìšao ìšla
1. iti: ići pješke, peške; sada idemo kući; kada idete u grad?; skoro će ići vlak, voz; sat ide polagano; poslovi idu slabo; to ide na tvoj trošak; to joj ne ide u glavu; ići u nekoj stvari suviše daleko; ići čijim stopama, čijim tragom iti po stopinjah nekoga; ići s duhom vremena; ići u korak s modom; ići kome uz nos kljubovati komu; ići kome na živce; ići od sebe iti na stran; ići trbuhom za kruhom; idi mi s očiju! izgubi se mi spred oči!; to mi ne ide iz glave; ide mu karta ima srečo v igri, pri kartanju; ide joj san na oči drema se ji; ići dokraja gnati zadevo do konca; ići za svojim očima, za svojom glavom samostojno se odločati; to mu je išlo za rukom to se mu je posrečilo; ići kome na lijepak iti komu na limanice; to mu ne ide od ruke to mu ne gre od rok; ići na tanak led lotevati se negotove stvari; ići svojim putem brigati se za svoje zadeve; ta idi, molim te! beži no, beži!; što ne ide, ne ide kar ne gre, ne gre
2. potovati, peljati se: ići vozom, vlakom na more; ići parobrodom, avionom
3. iti, padati: čitav dan ide kiša
4. prihajati, približevati se: već ide proljeće, proleće
5. vreti na dan: suze joj idu na oči
6. prodajati se: ova roba dobro ide (na pijaci)
7. prizadevati si: on ide za tim da se okoristi situacijom
8. voditi: ova ulica ide kroz čitavu varoš
9. biti: odmah iza mosta, iza kuće ide željeznička pruga
10. hoditi, družiti se: kaži s kim ideš i ja ću ti kazati ko si
11. tikati se: ove riječi tebe idu
12. iti, biti: koliko puta ide pet u deset?
13. nanašati se: na težak zločin ide težak zakon
14. iti, pripadati: sve ćeš dobiti što te ide
15. spadati: Mažuranić ide u red najvećih pjesnika naših
16. dogajati se: sve to ide i dan-danas
17. idi u peršun! pojdi k vragu!; idi u bestragiju! izgini, da ne slišim več o tebi!

id-circō (iccircō), adv. (id in kot praep. rabljen abl. subst. circus „okrog tega“ =) zato, zaradi tega, (ob to)

1. abs.: idcirco moneo vos ego haec Pl., idc. huic nostro tradita est provincia Ter., neque enim idc. Cu., Pompei memoriam amisimus Ci., hostes copias suas ex castris producunt neque idc. Caesar opus intermisit C., idcircone vager scribamque licenter? H.

2. ki se nanaša na subsekutivne (redk. na antecesivne) kavzalne, finalne in kondicionalne stavke: idc. arcessor, nuptias quod mihi apparari sensit Ter., negant sapientem idc. virum bonum esse, quod eum sua sponte bonitas delectet Ci., haec non idc. dico, quod inutilem horum locorum … cognitionem puto Q., tacetis idc., quia periculum vitatis Ci., quia natura mutari non potest, idc. verae amicitiae sempiternae sunt Ci., nec enim, quia movetur qui ingreditur, idc. qui movetur ingreditur Q., non solum idc. quia … , verum etiam quia … Lact., idc. nemo superiorum attigit, ut ipse tolleret Ci., legibus idc. servimus, ut liberi esse possimus Ci., cum prooemium idc. comparatum sit, ut index fiat conciliatior Q., me idc. haec tanta facinora promittere, qui vos oblectem Pl., sese idc. ab suis discedere noluisse, quo facilius civitatem in officio contineret C., pactionem fecerat, ne condemnaretur Ci., neque enim, si multitudo litium … dat locum vel vitiosissimis oratoribus, idc. nos hic quod quaerimus omittemus Ci., non si Opimium defendisti, … idc. te isti bonum civem putabunt Ci., nec, si te validus iactaverit Auster in alto, idc. navem … vendas H., nec, si pugnent inter se, qui idem didicerunt, idc. ars … non erit Q.

idea [aidíə] samostalnik
ideja, misel, duševna predstava, pojem; zamisel, zasnova, načrt; smoter, namen; mnenje
glasba tema
filozofija prapodoba

the Idea absolutna ideja, absolutnost
in idea v duhu, v mislih
the idea of such a thing!; ali the (very) idea!; ali what an idea! pomisli, kaj takega!, kakšna neumnost!
what's the (big) idea? kaj naj to pomeni?, kakšna neumnost je spet to?
it is my idea that moje mnenje je, da
the idea is namen stvari je
that's the idea! tako je!, za to gre!
the young idea otroška pamet
the idea entered my mind prišlo mi je na misel
to form an idea of ustvariti si mnenje o, predstavljati si kaj
to get ideas into one's head vtepsti si kaj v glavo
to get the idea of razumeti kaj
to have no idea of ne imeti pojma o čem
to strike a new idea skreniti na drugo pot