Franja

Zadetki iskanja

  • mancare

    A) v. intr. (pres. manco)

    1. manjkati, primanjkovati:
    mancava poco che cadesse malo je manjkalo, pa bi padel, skoraj bi bil padel
    non manca nulla ničesar ne primanjkuje, vsega je
    gli manca un giovedì pren. manjka mu eno kolesce v glavi
    non ci mancherebbe altro! še tega bi se manjkalo! bogvaruj!

    2. (difettare) ne imeti, pogrešati:
    mancare di mezzi ne imeti sredstev, denarja
    non mancare di coraggio biti pogumen

    3. umreti:
    è mancata all'improvviso nenadoma je umrla

    4. biti odsoten, daleč:
    sono vent'anni che manca da casa že dvajset let je zdoma

    5. opustiti, opuščati:
    non mancare di salutarlo ne pozabi ga pozdraviti

    6. (venir meno) ne držati, ne spoštovati:
    mancare alla parola besedo snesti
    mancare di rispetto a qcn. koga užaliti

    7. zmotiti se, pogrešiti

    B) v. tr. zgrešiti:
    mancare il treno pog. zamuditi vlak
    PREGOVORI: a buona lavandaia non manca pietra preg. pridnemu mojstru ne odpove orodje
    a chi vuole non mancano i modi preg. če je volja, se najde tudi pot
  • méprendre*, se [meprɑ̃drə] zmotiti se, varati se (à v, sur glede); napačno razumeti (sur quelqu'un, quelque chose koga, kaj)

    vous vous méprenez sur mes paroles, sur ce que le dis napačno razumete moje besede
    ils se ressemblent que c'est à s'y méprendre podobna(i) sta (so) si, da bi ju (jih) človek zamenjal
  • miscount [miskáunt]

    1. samostalnik
    napaka v računu

    2. prehodni glagol & neprehodni glagol
    zmotiti se v računu, ušteti se, uračunati se
  • pobŕkati pòbr̄kām
    I. zmešati, zmesti: pobrkati račune, pojmove, koga
    II. pobrkati se
    1. zmešati se, zmesti se, zmotiti se: nešto sam se pobrkao u računu
    2. ekspr. spreti se: nešto su se pobrkali
  • pogrijèšiti pògriješīm (ijek.), pogréšiti pògrēšīm (ek.)
    1. narediti napako, narediti narobe, zmotiti se: pogriješiti u računu; svako može pogriješiti, i pop u molitvi
    2. zgrešiti: pogriješiti put
  • prečìtati -ām
    I.
    1. prebrati: onda dak uzme časlovac, a kad njega izuči i prečita, onda je naučio svu knjigu
    2. prebiti pri branju: sav dan je prečitao
    II. prečitati se zmotiti se pri branju
  • sbagliare

    A) v. tr. (pres. sbaglio)

    1. motiti se, zgrešiti:
    sbagliare il colpo zgrešiti strel
    sbagliare i conti zmotiti se pri računu
    sbagliare mestiere zgrešiti poklic
    sbagliare un selvatico lovstvo žarg. zgrešiti strel

    2. narediti napako, zamenjati:
    sbagliare indirizzo, numero zmotiti se v naslovu, zavrteti napačno telefonsko številko

    B) v. intr. zmotiti se; zamenjati; narediti napako, zagrešiti kaznivo dejanje:
    il cuore non sbaglia mai srce se nikoli ne moti
    se ha sbagliato, è giusto che paghi če je naredil napako, je prav, da za to plača

    C) sbagliarsi v. rifl. (pres. mi sbaglio) motiti se:
    se non sbaglio če se ne motim
  • sballare1

    A) v. tr. (pres. sballo) razmotati, razpakirati

    B) v. intr. udariti mimo, zmotiti se
  • sȅfiti -īm (gl. sef)
    1. zmotiti se
    2. pozabiti
  • stravedere* v. tr., v. intr. (pres. stravēdo) slabo videti, zmotiti se:
    stravedere per qcn. biti v koga noro zagledan
  • travedēre* v. intr. (pres. travedo)

    1. zmotiti se

    2. pren. motiti se; biti zaslepljen:
    travedere per l'ira biti zaslepljen od jeze
    travedere per l'amore biti slep zaradi ljubezni
  • trébucher [trebüše] verbe intransitif spotakniti se; opotekati se; figuré zatajiti, odpovedati; nagniti se na eno stran (tehtnica); ustaviti se pred težavo, zmotiti se

    trébucher contre, sur une pierre, une marche spotakniti se ob kamnu, stopnici
    trébucher à chaque difficulté ustaviti se ob vsaki težavi
    (verbe transitif) trébucher des pièces d'or tehtati zlatnike
  • versprechen* obljubiti, obljubljati; (erwarten lassen) obetati; beim Reden: zmotiti se, zagovoriti se; sich versprechen von obetati si od
  • zadijèliti se zàdijelīm se (ijek.), zadéliti se zàdēlīm (se) zmotiti se, všteti se pri delitvi, pri deljenju
  • zàmjeriti -īm (ijek.), zàmeriti -īm (ek.)
    I.
    1. zameriti: ja mu to nisam zamjerio
    2. pripomniti, oponesti, očitati: tu nema šta da ti zamjerimo
    II. zamjeriti se
    1. zameriti se: grdno sam mu se zamjerio
    2. zmotiti se pri merjenju
  • zapísati zàpīšēm
    I.
    1. zapisati: biti dobro zapisan kod svoga starješine; zapisati crnom kredom u odžak
    2. zapisati, voliti: zapisati komu imanje u nasljedstvo; zapisati krvlju z žrtvijo potrditi, dokazati; zapisati dušu vragu; zapiši to sebi za uho; zapisati u pamet zapomniti si
    II. zapisati se
    1. zapisati se
    2. zapisati se, zmotiti se pri pisanju
  • помили́тися -милю́ся док., zmotíti se zmótim se dov.
  • пробрасывать, пробрoсить metati, vreči skozi; presejati; uračunati se, zmotiti se pri računanju; zgrešiti (pri igri, pri merjenju v tarčo
  • промеривать/промерять, промерить premerjati, (pre)meriti; zmotiti se pri merjenju
  • abbaglio m (pl. -gli) pomota, napaka:
    prendere un abbaglio zmotiti se