Franja

Zadetki iskanja

  • nȍkat -kta m, mest. na nòktu, mn. nȍkti rod. nokátā in nòktijū
    1. noht: nokti na ruci, na nozi; boriti se noktima i zubima, noktima i mislima; gori mu pod noktima; nema ni toliko koliko je crno ispod noktiju; sad mu je dogorjelo do nokata; držati se koga, uz koga kao -uz meso; paziti se s kim kao nokat i meso živeti s kom v lepi slogi; imati dugačke nokte imeti dolge prste, krasti; zakopati nokte u ledinu pobegniti
    2. krempelj
    3. lemeževa konica
    4. voj. zob: istaknuti dio, deo na obarači puške zove se nokat
  • odont- predpona
    zob
  • ôves ovsa m ovas, zob: sejati, žeti, zobati oves
  • púa ženski spol bodica, trn; rog; zob (glavnika); cepič; notranja žalost; nadležen človek, »stenica«

    ser una buena púa (pop) biti pravi ptiček
    alambre de púas bodeča žica
  • rebbio m (pl. -bi) rogelj, zob
  • tine [táin] samostalnik
    zob (vil, grabelj itd.); parožek (pri jelenu); ost, konica

    a stag of ten tines jelen z 10 parožki
  • tooth1 [tu:ɵ, ti:ɵ] samostalnik (množina teeth)
    zob; tech zob (žage, glavnika itd.); zob kolesa; konica; kavelj; parožek
    figurativno nagnjenje, posebna ljubezen (do)

    tooth and nail figurativno z vso močjo; neizprosno
    by the skin of one's teeth figurativno za las, komaj še (uiti)
    in the teeth of kljub, navzlic; proti
    the tooth of time zob časa
    armed to the teeth oborožen do zob
    long in the tooth star
    a good set of teeth dobro zobovje
    from the teeth outward figurativno površno
    artificial tooth, false tooth umeten zob
    corner (dog, eye, laniary) tooth podočnik
    decayed tooth gnil zob
    incisor (incision, cutting) tooth sekalec (zob)
    loose tooth majav zob
    milk (shedding) tooth mlečnik
    molar (grinding) tooth kočnik
    to clean one's teeth (o)čistiti si zobe
    to clench one's teeth stisniti zobe
    to cast s.th. in s.o.'s teeth komu kaj v zobe (v obraz) vreči; očitati
    to cut one's (first) teeth dobi(va)ti (prve) zobe
    to cut one's eye-teeth figurativno začeti spoznavati življenje
    to draw s.o.'s teeth figurativno pristriči komu krila, napraviti koga neškodljivega
    to escape by the skin of one's teeth za las uiti
    to fight (to struggle) tooth and nail boriti se z vsemi močmi (zagrizeno, nepopustljivo)
    to get one's teeth into s.th. zagristi se v kaj; trmasto (nepopustljivo) se česa lotiti
    to grind one's teeth škripati z zobmi
    to have a great tooth for fruit zelo rad imeti sadje
    to have a sweet tooth biti sladkosneden, rad imeti sladkarije
    to lie in one's teeth v obraz lagati; nesramno, predrzno lagati
    to sail in the teeth of the wind pluti proti vetru
    to set one's teeth stisniti zobe
    this set my teeth on edge zaskominalo me je ob tem; to me je razburilo (ozlovoljilo)
    to show ons's teeth pokazati zobe
    to take the bit between one's teeth figurativno postati trmoglav; upreti se; osamosvojiti se
  • tusk [təsk]

    1. samostalnik
    okel, čekan (slona, mroža itd.); (zob) derač
    tehnično zob

    2. prehodni glagol
    prebosti, raniti, raztrgati (z oklom, čekanom, deračem)
  • whelp [welp]

    1. samostalnik
    kužek, cucek; mladič (leva, tigra, medveda itd.)
    pogovorno nevzgojen otrok, potepušček, pobalinček
    tehnično zob (kolesa za verigo)

    2. prehodni glagol
    imeti mlade, skotiti, povreči
    figurativno (za)snovati, skovati (načrt)
    slabšalno roditi (otroke)
  • Zacke, die, (-, -n) konica; bei Kämmen, Sägeblättern, Eggen, Rechen: zob; bei Kronen, Gabeln: rogelj; bei Sternen: krak; bei Geweihen: parožek, odrastek; Pflanzenkunde bei Blättern: zobec
  • Zahn, der, (-/e/s, Zähne) zob; Technik zob, zobec; bei Briefmarken: zobec; einen Zahn ziehen izpuliti zob; figurativ jemandem den Zahn ziehen vzeti iluzije; figurativ der Zahn der Zeit zob časa; figurativ lange Zähne machen z odporom jesti; die Zähne zusammenbeißen figurativ stisniti zobe; die Zähne zeigen figurativ pokazati zobe; figurativ einen Zahn draufhaben drveti (z avtom); einen Zahn zulegen povečati tempo; sich an etwas einen Zahn ausbeißen zlomiti si zob; sich die Zähne ausbeißen figurativ polomiti si zobe; jemandem an den Zahn fühlen figurativ otipati/potipati (koga); bis an die Zähne do zob; durch die Zähne ziehen figurativ vlačiti po zobeh; mit den Zähnen klappern šklepetati z zobmi; etwas mit Zähnen und Klauen verteidigen braniti s kremplji in zobmi; zwischen den Zähnen skozi zobe
  • zanna f

    1. okel, čekan (slona, merjasca)

    2. zob (pri mesojedih živalih); strupnik

    3. ekst. šalj. (človeški) zob, čekan:
    affondare le zanne lakomno zgrabiti z zobmi
    levare le zanne a qcn. pren. komu izbiti strupnike, narediti ga neškodljivega
    mostrare le zanne a qcn. komu pokazati zobe

    4. (dentaruolo) obroček za grizenje

    5. obrt knjigoveško, zlatarsko gladilce (iz kosti)
  • Zinke, die, (-, -n) rogelj; bei Kämmen, Eggen, Technik zob; beim Holz: rogelj; lastovičji rep
  • zûb m, mest. u zúbu, mn. zûbi rod. zúbā
    1. zob: zub mliječnjak, sjekutić, kutnjak; klimav zub; šupalj zub; zub mudrosti; dobiti, pokazati -e; izvaditi zub; jezik za -e
    2. imati zub na koga imeti koga na piki; uzeti koga na zub vzeti koga na piko; škripnuti -ima zaškripati z zobmi, razjeziti se; sabiti, satjerati komu -e u grlo pretepsti, premlatiti koga (predvsem po obrazu, po glavi); oko za oko, zub za zub
  • zùbac zùpca m, zúbac zúpca m
    1. zob, zobec: zubac na češlju, na testeri, na pili, na grabuljama, na točku
    2. dial. špica, naperek: zubac točka
  • zùbina ž slabš. zob
  • зуб m zob pl.
    зубы zobje v ustih;
    зубья zobje na orodju;
    положить зубы на полку stradati;
    это мне не по зубам to je zame pretrd oreh;
    в зубах навязло zagabilo se mi je;
    он на этом зубы съел to dobro pozna iz dolgoletne skušnje; na tem si je polomil zobe;
    глядеть в зубы кому (lj.) biti obziren do koga;
    вырвать из зубов mukoma doseči;
    точить зубы на кого jeziti se na koga, prežati na koga;
    точить зубы на что prizadevati si zajeti kaj;
    ни в з. толкнуть pojma ne imeti o čem;
    зуб на зуб не попадает zobje šklepetajo od mraza;
    зубы чесать žlobudrati;
    он с ним з. за з. v ničemer mu ne popusti;
    вставной з. umetni zob;
    коренной з. kočnik;
    глазной з. podočnik
  • зуб ч., zób -a m.
    • корінни́й зуб kóčnik
  • зубец m zob, zobec
  • зубе́ць -бця́ ч., zób |pri žagi, grabljah| -a m., zobník -a m.