Franja

džȉdnuti -nēm
1. spodbosti: ljutito pojašem konja, džidnuh ga nemilosrdno u slabinu
2. suniti, brcniti: odvezao cipele, džidnuo ih nogom

đȉknuti -nēm, đíknuti đȋknēm
1. poskočiti: kad mu to saopštih, điknuo je kao ždrebe
2. naglo zrasti: zmajevima mjesto jedne odrubljene glave điknu tri; ona je điknula, to jest poizrasla da se ne zna ni kako ni kad
3. pasti, zrušiti se, zgruditi se
4. udariti: kad ga stigne, u pleći ga đikne
5. ekspr. suniti, ukrasti

đȉpiti -īm
1. skočiti, planiti kvišku: dipi Marko na noge lagane
2. začeti utripati: srce moje živo đipi
3. suniti, ukrasti

empujar suniti, poriniti; priganjati, spodbujati

¡empujar! rini! (vrata)

encorner [-kɔrne] verbe transitif nabosti na rogé, suniti, raniti z rogovi; opremiti z rogovi

feriō -ire (—) (—) (prim. gr. φάρω cepim, φάρος brazda, φαρόω orjem, φάραγξ globel, lat. forāre, forus)

1. udariti, biti koga, kaj, na (ob, v) koga, kaj, tolči, suniti, prebosti: femur Pl. po stegnu fores Pl., parietem saepe feriens Ci., murum ariete f. S. razmajati, undae feriunt litora V., socii feriunt mare V. (namreč z vesli =) veslajo, stricto retinacula ferro f. V. presekati, latus ense ferit V. prebode, cum ense ferit Progne (= Procne) O. conclamat seque ferit V. pectoraque ipsa ferit O., f. pede terram O., saxa tridente O., aquas ferioque trahoque (pri plavanju namreč) O., f. subtemen O. zabiti, cornu ferit ille (caper) O., bode, calce feritur aselli O., tabulae laterum feriuntur ab undis O., venti aquas feriunt Lucan., f. pede uvas grozdje mastiti, tlačiti, asses Plin. kovati, f. malleo tabulam Cels., pugno vel calce Q., f. hastis scuta Amm.; abs. contra f. S., caesim, punctim f. Veg.; pren. feriunt summos fulgura montes H. strele udarjajo v najvišje gore, clamor ferit aethera V. sega do neba, sublimi feriam sidera vertice H. dotikal se bom zvezd, zadeval bom ob zvezde (preg. izraz samozavesti), balba feris annoso verba palato H. jecljaš z jezikom, zadevajočim ob … dum ferit carmina O. poje (pesmi) brenkajoč na plunko, sonat vox ut feritur Q. ko se zaglasi; occ. (za)klati, poraziti: Diespiter populum Romanum sic ferito, ut ego hunc porcum hic hodie feriam L. f. vaccam ense V., agnam H.; od tod pogosto s prolept. obj. (z aliteracijo) foedus ferire skleniti zvezo (s klanjem darilnega živinčeta): Varr, Fl., Amm., foedera feriebantur provinciarum (s provincami) Ci., Tarchon iungit opus foedusque ferit V., inbesne me, rex, cum patre patrato populi Albani foedus ferire? L.; pren.: ut tu urmorum turpissimorum cotidie foedera ferires? Ci.

2. ubiti, ustreliti, usmrtiti: Val. Fl., Q., Lamp. hostem qui feriet, mihi erit Carthaginiensis Enn., f. hostem, leonem aliquem cuspide, ense, telo V.; occ. securi ferire (po obsodbi) obglaviti, usmrtiti: Hirt., cum securi cines Rom. ferirentur Ci. ut ille archipirata securi feriretur Ci.,

3. zadeti: tendit arcus pendentemque ferit (sc. sagitta) O., iuvenis (illius) ferit ora sarissā O.; metaf.: medium f. Ci. držati se srednje poti, sensum Ci. prizadeti, učinkovati, multa patent … , quae fortuna (udarci usode) feriat Ci., his spectris si oculi possent feriri Ci., res feriunt aciem oculorum ali oculos Lucr., acre ferit frigus Lucr. je občuten, f. aliquem Pl., Amm. ali aliquem munere Ter. ali arte viros Pr. opehariti koga (za kaj), prekaniti -, varati -, prevarati ga; f. aliquem condemnatione centum librarum auri Cod. I. kaznovati.

Opomba: Klas. so le iz prezentovega debla tvorjene oblike; obl. pf. in sup. se nadomeščajo z ustreznimi obl. glag. īcere in percutere. Neklas.: pf. feriī Char., pt. fut.. ferītūrus Serv. — Sinkop. impf. ferībant O., fut. act. peribō Char.

fȅtiti -īm žarg. ukrasti, suniti: fetiti barku s ribom

filch [filč] prehodni glagol
zmakniti, ukrasti, suniti

fregare

A) v. tr. (pres. frego)

1. drgniti; masirati; natreti, natirati; meti:
fregare il pavimento ribati pod
fregare le gambe con pomate natirati noge z mazili
fregarsi le mani in segno di soddisfazione zadovoljno si meti roke
fregarsi gli occhi meti si oči

2. pog. prevarati, ogoljufati; ukrasti, suniti:
mi hanno fregato l'orologio sunili so mi uro

B) ➞ fregarsi v. rifl. (pres. mi frego)

1. drgniti se:
fregarsi intorno a qcn. prilizovati se komu, smoliti se okrog koga

2. pog. požvižgati se, ne se brigati, ne šmirglati:
fregarsene di qcn., di qcs. požvižgati se na koga, na kaj
e chi se ne frega! kaj me briga!, kaj mi mar!

gȅpiti -īm žarg. suniti, izmakniti, ukrasti: kad su svi otišli iz sobe, on je gepio tuđi sat

golpear udariti, suniti; trkati

¡te golpearán los dedos! jih boš dobil po prstih

graffiare

A) v. tr. (pres. graffio)

1. praskati, opraskati, popraskati, spraskati:
graffiare il viso opraskati obraz
graffiare il muro con un coltello spraskati zid z nožem, praskati z nožem po zidu

2. pren. užaliti, raniti, prizadeti:
quella frase graffia il suo orgoglio te besede žalijo njegov ponos

3. pog. krasti, suniti:
riuscì a graffiare dal cassetto una forte somma iz predala mu je uspelo suniti precejšnjo vsoto

B) ➞ graffiarsi v. rifl. (pres. mi graffio)

1. praskati se, popraskati se, opraskati se; močno se drgniti

2. pren.:
si graffiavano con insulti e offese obmetavala sta se z žaljivkami

grattare

A) v. tr. (pres. gratto)

1. praskati, čohati:
grattarsi la testa praskati se po glavi
grattarsi la pancia pren. vulg. praskati se po jajcih, lenariti
grattare la rogna, la scabbia pren. zadeti v živo
grattare dove prude pren. praskati, kjer srbi
grattare gli orecchi a qcn. laskati komu

2. ekst. drgniti, ribati, strgati:
grattare il formaggio strgati sir
grattare uno strumento šalj. praskati, brenkati po instrumentu

3. pren. pog. ukrasti, suniti:
si è fatto grattare il portafoglio sunili so mu listnico

B) v. intr. avto pog. slabo prestaviti, zahreščati s prestavami

gȕrnuti gȕrnēm
I.
1. pahniti, suniti, odriniti: gurnuti koga od sebe
2. poriniti: gurnuti kazaljku od sata naprijed
3. dregniti, spodbosti: gurnuti ata
II. gurnuti se
1. dregniti se: ljudi se gurnu i namignu jedan na drugoga
2. pomakniti se naprej: on pokušava da se gurne naprijed

hinaustreten^* brcniti, suniti; figurativ izstopati

hustle² [hʌsl]

1. prehodni glagol
suniti, suvati, dregniti
figurativno siliti, ščuvati koga (into k)
odvrniti koga (out of od)

2. neprehodni glagol
prerivati se, preriniti se (through skozi)
hiteti
ameriško, pogovorno prizadevno delati
ameriško, sleng goljufati, prosjačiti, pehati se za denarjem

ome on now! hustle! ne zapravljaj časa! pohiti!
to hustle s.th. through izvesti kaj

*īcō ali *īciō -ere, īcī, ictum (sor. z gr. ἴκταρ vkup zadevajoč, dotikajoč se, blizu, ἵπτομαι poškodujem, ἴξ ali ἴψ trti škodljiv črv, ἰκμαμένος ranjen)

1. zade(va)ti, udariti (udarjati), biti, suniti; v prozi večinoma le v obl. pf. pass., poseb. v pt. pf.: Pl., Val. Max., Gell., Lact. idr. (anima) corpus propellit et īcit Lucr. (gl. opombo spodaj), cum Ptolemaeus … telo venenato ictus esset Ci., lapide ictus C., ilex icta securibus V., ictus fundā, pugno, tragulā, umbone L., corruit icta L., aether ululatibus ictus O. pretresen, vix icto aëre O. ob skoraj negibnem zraku, v skoraj popolni tišini, puppis latus icta O. na boku poškodovana; tudi: gravi vulnere ictus L. hudo ranjen, ali samo ictus ranjen: in illo tumultu … ictus ipse Ci., in turba ictus Remus cecidit L., ictus aper, icta hostia O.; o streli: fulmine ictus L. = e caelo ictus Ci., cum fulmine icta sunt (animalia) Sen. ph., fulmen lauri fruticem non icit Plin., laurus sola fulmine non icitur Plin.; tudi brez abl.: ictae (sc. fulmine) dapes T.; od tod pren.: ictae limen adire domūs O. uničene.

2. occ. s prolept. obj.: foedus icere (zaklati daritveno živino in s tem) skleniti zvezo: cum Tito Tatio foedus icit Ci., cum Gaditanis foedus icisse dicitur Ci., foedus, quod meo sanguine … iceras Ci., icto foedere Ph.

3. metaf. ictus 3 neprijetno zadet, vznemirjen, razburjen, pretresen, prešinjen: ictus conscientiā, nova re, rebellione L., metu icta L., haud secus quam pestifero sidere icti L. prav tako, kakor da je kužni puh pogubnega ozvezdja šinil vanje, desideriis icta … patria H., ictum (vino) caput H. omotična, omračena, domestico volnere ictus T.

Opomba: Lucr. ima napačno tudi v sedanjiku īcit. Obl. ico in icio se ne moreta dokazati, čeprav ju Gell. in Prisc. ločita (brez dokazov).

il-līdō (in-līdō) -ere -līsī -līsum (in, laedere)

1. (v)bi(ja)ti, udariti (udarjati), suniti —, dregniti —, pahniti —, poriniti —, zagnati v kaj: scopulum super … illidit corticem Ph. udarja želvovino. Kam? z dat.: Cu., V., Lucr., fragili inlidere dentem H., tela arbustis inlisa T. ali s praep.: caestus inlisit in ossa V., navis inliditur in vadum Cu. = vadis V.

2. udariti —, butniti —, trčiti —, zadeti ob kaj: Sen. ph., Suet., Vell., ad vulnus manum ill. Ci., scopulis inlisa aequora V., linum illisum in silice Plin., quorum faucibus in febre illiditur spiritus Cels. ki hropejo ob vročici.

3. pesn. metaf. kam suniti, pahniti, pognati: aliquem pelago Val. Fl. prisiliti k (morski) vožnji, avidos cursus in aliquem Stat. nameriti.

4. meton. razbiti, razdrobiti, raztreščiti: Varr., serpens compressa et illisa morietur Ci.

impeler (proč) suniti, odriniti; vzpodbuditi, priganjati, pregovoriti, pripraviti (a k)

impelido de la necesidad prisiljen zaradi stiske

incornare

A) v. tr. (pres. incorno)

1. suniti, suvati z rogmi

2. pren. pog. natakniti roge (zakoncu)

B) ➞ incornarsi v. rifl. (pres. mi incorno) pren. pog. trmasto vztrajati, zganjati trmo, trmoglaviti