Franja

mantile m

1. grob prt; groba brisača

2. ruta (v južni Italiji)

màrama ž (t. mahrama, ar.) ruta, robec: marama za glavu; džepna marama

pañuelo moški spol (ovratna, naramna) ruta

pañuelo de bolsillo (žepni) robec
pañuelo para la cabeza, pañuelo de cabeza naglavna ruta
pañuelo de seda svilen robec, svilena žepna rutica

pèškīr -íra m (t. peškir, perz.)
1. brisača: otrti -om lice, ruke
2. prt, ruta, ki jo muslimani ponekod ovijajo okrog fesa

pezzuōla f ruta

podvèzača ž etn. ruta, ki jo nosijo dekleta kot znamenje, da so za možitev

pòdvežnjāk m ruta, ki z njo podvežejo mrliču brado

pót

I. -í ž
1. cale, drum
2. cărare
□ gorska pot plai
3. traseu, rută
□ turistična pot itinerar
4. parcurs; traiect, traiectorie

II. -ú m sudoare, transpiraţie

próga -e ž
1. dungă, striu
2. traseu, rută, linie; parcurs, traiect
□ avtobusna proga cursă
3. pistă

rīca -ae, f zavijača, (naglavna) ruta rimskih žena: P. F., supparum aut subminiam, ricam, basilicum aut exoticum Pl., molucium crocotam chiridotam ricam ricinum Nov. fr., chirodytoe aurati, ricae, toracia, mitrae Luc., sic rica ab ritu, quod Romano ritu sacrificium feminae cum faciunt, capita velant Varr., pallio versicolore amictus et caput rica velatus e domo sua Megaris Athenas ad Socratem commeabat Gell., venenato operitur, et quod in rica surculum de arbore Gell., ricae et riculae vocantur parva ricinia, ut palliola ad usum capitis facta Fest.

rída ž (t. rida, ar.)
1. ruta, robec: -om otirati suze
2. ženski nakit na glavi

rotta² f

1. navt., aero smer; kurz; ruta:
rotta aerea, marittima letalska, pomorska pot
dare la rotta določiti kurz
cambiare rotta menjati smer, kurz (tudi pren.);
essere in rotta per leteti, pluti proti
rotta di collisione pren. linija frontalnega spopada

2. ekst. obnašanje, ravnanje

Route, die, (-, -n) ruta, pot, smer poti, pot

rúbac rúpca m, mn. rúpci rûbācā robec, ruta

rue¹ [ru:] samostalnik
botanika rutica, ruta

rútica ž bot. ruta, rutvica, Ruta; vinska rutica
sadef

rútica |rastlina| -e ž., ру́та -и ж.

rȕtva ž bot. rutica, Ruta

rȕtvica ž bot. rutica, Ruta

sàrgija ž (t. sargy)
1. povoj
2. ruta, žepni robec
3. vrečevina
4. nožnica: povući sablju iz -e