Franja

mulch [mʌlč]

1. samostalnik
nastelja (slama, zemlja, listje za zaščito mladih nasadov)

2. prehodni glagol
prekriti, osuti (korenine)

mūniō (stlat. moeniō) -īre -īvī (-iī) -ītum (moene, moenia)

1. (z)graditi, (se)zidati: magna moenis moenia Pl., oppida H. trdna mesta, trdnjave graditi, Albam V.; abs. (se)zidati zidove, (s)kopati okope, narediti (delati) nasipe: undique, quod idoneum ad muniendum putarent, congererent N., milites, qui muniendi gratiā vallum petierant Auct. b. Afr.; subst. mūnientēs -ium, m okopniki, kopači (graditelji) okopov, zidarji: L.

2. occ. pot (stezo, cesto) narediti (delati), utrditi (utrjevati), (z)graditi, utreti (utirati), (iz)krčiti: itinera muniit N., Appius Caecus viam munivit Ci., rupem L. pečino narediti prehodno; abs.: muniendo fessi homines L.; metaf.: haec omnia tibi recusandi viam muniebant Ci., m. sibi viam ad stuprum Ci., munita ad consulatum via Ci., aditum sibi aliis sceleribus ante munivit Ci.

3. utrditi (utrjevati), ograditi (ograjevati), obda(ja)ti z okopi, zagraditi (zagrajevati), vkopa(va)ti, (za)varovati: arcem, palatium N., locum castellis N., castra vallo fossāque C., vallo hiberna C., locum muro C., omnia maceriā muniuntur Plin. iun., turris festa et munita ab (zoper) omni hostium ictu C.; metaf. zavarovati, obvarovati, ohraniti (ohranjati), pokri(va)ti, prekri(va)ti, (za)ščititi, zakloniti (zaklanjati), zasloniti (zaslanjati), braniti: domum praesidiis Ci., se ligneis moenibus N., Alpibus Italiam munierat natura Ci., naturā loci muniebatur oppidum C., munito agmine incedere S., hortum ab (pred) incursu hominum m. Cu., quae (sc. herbescens viriditas) contra avium minorum morsus munitur vallo aristarum Ci., hieme quaternis tunicis et tibialibus muniebatur (med.) Suet. se je odeval, se je oblačil, hunc locum munio Pl. zavarujem se s te strani, m. latus a domesticis hostibus Cu., imperium N., multorum se benevolentiā tueri et munire Ci., m. se contra perfidum Ci., munio me ad haec tempora Ci., muniri adversus fraudes Plin., nullius pudicia contra tuam cupiditatem munita est Ci., suam meretriculis muniendis rem cogere Pl. za oskrbo vlačug. — Od tod adj. pt. pf. mūnītus (stlat. moenītus) 3, adv. komp. mūnītius (Varr.)

1. utrjen: latera munitiora Cu., castella altiora ac munitiora L., et loci naturā et manu munitissima castra C.; subst. n. pl.: per munita exercitum ducere L. po utrjenih (izkrčenih) poteh, munita viaï Lucr. ograja zob (kot gr. ἕρκος ὀδόντων) ustnice.

2. metaf. zavarovan, obvarovan, zaščiten, varen: bonorum praesidio munitus Ci., nihil tam munitum (sc. est) Ci., se munitiorem ad vitam tuendum fore Ci.

Opomba: Sinkop. impf. munibat: Ps.-V. (Moret.), munibant: Ap.; fut. I munibis: Veg.

nàjahati -šēm
I.
1. jahajoč naleteti na, zadeti ob: najahali su na vuka
2. prekriti: sante najašu jedna na drugu
3. pognati: najahati konja
4. napasti, vztrajno zahtevati kaj od koga
5. najahati kome za vrat sesti komu za vrat
II. najahati se najahati se, najezditi se

natkríliti nàtkrīlīm
1. prekositi, preseči, posekati: uspjeh je natkrilio naša očekivanja
2. pokriti, prekriti: natkriliti postelju
3. prerasti, biti višji: agin čador je ine natkrilio

nàtkriti nȁtkrijēm
1. zakriti: oblak je natkrio sunce
2. pokriti, prekriti: daskama natkriti jamu
3. zasenčiti: rukom natkriti oči

obàstrijeti òbastrēm (ek.), obàstrēti òbastrēm (ek.) (se) prekriti (se), zastreti (se): obastrijeti svjetlošću; vrata su obastrta svilom; zemlja je obastrta proljećem

obdáti -am
1. opkoliti, opkružiti: po govoru so ga obdali novinarji; minister se je obdal z najsposobnejšimi sodelavci
2. opasati, opkopati: obdati mesto z nasipi
3. obložiti, prekriti, pokriti: obdati stene z opažem; oblaki so obdali nebo; obdati se z molkom
uroniti u ćutanje

ob-ruō -ere -ruī -rutum (toda obruitūrus) (ob in ruere)

1. obsuti, obsipa(va)ti, zasuti, zasipa(va)ti, prekri(va)ti, pokri(va)ti, zakri(va)ti, zagrniti (zagrinjati): o. se arenā Ci., aegros veste Plin., miles nivibus pruinisque obrutus L., campi alto sabulo obruti Cu.; pesn.: terram nox obruit umbris Lucr. pokrije, zagrne, tellus obruta ponto O. oblita; occ.
a) vkopa(va)ti, zakopa(va)ti, zagrebsti (zagrebati): mortuorum corpora terrā Iust., aliquem vivum S., thesaurum Ci., gladios N., semina sulcis O., milium, lupinum Col. sejati z vkopavanjem, quod superest, tuā obrue dextrā O. trešči v brezno, hunc phalarica obruat Lucan. zmečka s svojo težo.
b) pokriti (pokrivati), zakri(va)ti, prekri(va)ti, pogrezniti (pogrezati), potopiti (potapljati): classis obruta aquis O., Orontem obruit auster V., submersas obrue puppes (s prolept. pt.) V.

2. metaf.
a) zagrniti (zagrinjati), zakri(va)ti, pokri(va)ti, prekri(va)ti: malum parum sapientiā Ci., nisi Ilias illa exstitisset, idem tumulus, qui corpus eius contexerat, nomen etiam obruisset Ci., aliquid oblivione Ci.; occ. pren. (po)temniti, zatemniti (zatemnjevati), pokopa(va)ti: Val. Max., Vell., virtutibus eluxit, vitiis est obrutus N., Marius … sex suos obruit consulatus Ci. slavo šestih konzulatov; (za)temniti = prekositi (prekašati), preseči (presegati), nadkriliti (nadkriljevati): successoris curam famamque T., Venus nymphas obruit Stat.
b) preobložiti (preoblagati), prenapolniti (prenapolnjevati), preobilno da(ja)ti komu kaj, obsuti (obsipati), zasuti (zasipa(va)ti) koga s čim: obrui vino epulisque N. prenapiti in prenajesti se, ipse se obruit vino Ci. sam se je prenapojil z vinom, telis obruimur V., obrutus criminibus Ci., obrui opprobriis Aug., obrui aere alieno Ci. zakopa(va)ti se v dolgove, zadolžiti (zadolževati) se, deus me obruit Pr. me obsiplje z nesrečo, tot malis obrutus homo Cels. zasut; occ. (po)tlačiti, zatreti (zatirati), uničiti (uničevati), posiliti (posiljevati), prisiliti (prisiljevati), premag(ov)ati: Lucr., invictum animum curae non obruunt Cu., testem omnium risus obruit Ci. potlači = uniči ali zmede, ne verbis te obruat Ci. da te ne zasuje (zatre, dotolče) z besedami, obruimur numero V.

obstréti obstrem, obstri -ite, obstrl -a
1. obastrijeti, obastreti: obstreti s svetlobo
2. prekriti, pokriti: obstreti posteljo
3. obasjati: sonce jih je obstrlo

ob-umbrō -āre -āvī -ātum (ob in umbrāre)

1. senčiti, obsenčiti (obsenčevati), zasenčiti (zasenčevati): V., Cu., Iust. idr., coma plurima umeros, ut lucus, obumbrat O., o. sibi Plin. senco si delati; occ. (po)temniti, zatemniti (zatemnjevati): obumbrant aethera telis V., nubes solem obumbrant Plin.

2. metaf.
a) (po)temniti, zatemniti (zatemnjevati): sensus Q., honestissimis sensibus res turpes Arn., numquam obscura (nepomembna, neimenitna) nomina, etiam si aliquando obumbrentur T.; preg.: sapientia vino obumbratur Plin. vino zamegli razum.
b) na lahno pokri(va)ti, prekri(va)ti, zakri(va)ti: non obumbrato vel obtecto calvitio Ap., obumbrata germina Pall.
c) prikri(va)ti, skri(va)ti, pritajiti (pritajevati), (o)lepotičiti, olepš(ev)ati, izgovarjati: Amm., erroris sub imagine crimen obumbres O., nec ullus error, qui facti crimen obumbret, erit O., simulationem lacrimis Petr.
d) braniti, ščititi: (sc. Turnum) magnum reginae nomen obumbrat V.

occult² [ɔkʌ́lt]

1. prehodni glagol
skriti, prikriti
astronomija prekriti, zamračiti (nebesno telo)

2. neprehodni glagol
skriti se, prikriti se

occulting light utripajoča luč v svetilniku

ocultar skri(va)ti, prekri(va)ti (de, a pred); zamolčati

ocultarse a la vista odtegniti se pogledu

of-ficiō -ere -fēcī -fectum (ob in facere)

1. na(s)proti stopiti (stopati) komu, na(s)proti se postaviti (postavljati), na pot stopiti (stopati), pot zastaviti (zastavljati), pot zapreti (zapirati) komu, postaviti (postavljati) se po robu, upreti (upirati) se, zadel(ov)ati, zazid(av)ati, zastaviti (zastavljati) kaj: Varr., V., Lucr. idr., offecerat (sc. Alexander) apricanti (sc. Diogeni) Ci. je stal napoti, je bil v napoto, o. itineri hostium S., cum alii in angustiis ipsi sibi officerent S. so bili drug drugemu v napoto, umbra terrae soli officiens Ci. na pot stopajoča, o. auspiciis Ci. ali omnium prospectu (= prospectui) Auct. b. Afr. napoti (v napoto) biti, o. luminibus alicuius Ci., Icti. zazidati (zastreti) komu svetlobo; z acc.: o. adversariorum iter Auct. b. Afr.; pren.: mentis tuae quasi luminibus officit altitudo fortunae meae Ci. jemlje vid tvojim duševnim očem.

2. metaf. biti v napoto, prizade(va)ti, (o)krniti, škoditi (škodovati), (pre)kršiti, (pri)kratiti komu kaj, zmanjš(ev)ati, ovreti (ovirati), zavreti (zavirati), ugonobiti (ugonabljati): libertati, nomini L., eius gloria iam imperatoris famae officiebat L. je s svojim bliščem zatemnjevala, o. commodis alicuius S., officiunt frugibus herbae (plevel) V., lactucae officiunt claritati oculorum Plin., ei pecuniae vita Sex. Roscii obstare atque officere videtur Ci., offecti corporis sensūs Lucr.; v besedni igri: simulatio officio meis commodis officis et obstas Ci.; alicui non officere s quominus: Plin. iun.

3. narediti kaj čez kaj, prevleči, prekriti kaj s čim: proprio colori novum P. F.

operiō -īre -eruī -ertum (prim. ob in aperiō)

1. prekri(va)ti, pokri(va)ti, pregrniti (pregrinjati): Lucr., Tib., summas amphoras auro N., brachia plumis O., classem … lapidum saxorumque nimbo L., mons opertus nubibus O., umbris nox operit terras V.; metaf. aliquem loris usque ad necem Ter. pokriti koga z udarci z bičem skoraj do smrti = (pre)bičati koga skoraj do smrti; occ.
a) ogrniti (ogrinjati), zagrniti (zagrinjati): corpus chlamyde Ci., caput Pl., Petr., caput pallio Petr., capite operto esse Ci., o. aliquem paludamento T., veste T., Cels., opertus tunicā Pr.
b) z zemljo pokri(va)ti, pokopa(va)ti: reliquias pugnae T.
c) zapreti (zapirati): ostium Ter., operta tectica Ci., domum Cat., oculos Petr. ali oculos alicuius Plin., Sen. rh. zatisniti svoje oči ali oči kakega umrlega.

2. metaf.
a) (le pt. pf.) obkladan s čim, zakopan v kaj, zasut s čim: iudicia operta dedecore Ci., opertus infamiā T.
b) skri(va)ti, zakri(va)ti, prikri(va)ti, tajiti, zatajiti (zatajevati): luctum Plin. iun., res opertae Ci., opera bella V. skrivna nesloga. — Od tod

1. subst. pt. pf. opertum -ī, n
a) skriven (zaprt) kraj: o. Bonae Deae Ci., telluris operta subire V. v zemeljsko globino = v podzemlje.
b) skrivnost, tajnost: operta Apollinis Ci. skrivni izreki, preroštva, qui divinarum litterarum operta aperuerunt Aug., opertum hoc litterarum Gell. pisemska skrivnost.

2. adv. pt. pf. opertē skrito, olepšano, obzirno, ocvetličeno, „v rožicah“ (prim. „kot bi rožice sadil“): Gell.

Opomba: Sinkop. impf. operibat: Pr., operibantur: Varr.; star. fut. operibo: Pomp.

overlap² [ouvəlǽp]

1. prehodni glagol
prekrivati, prekriti, pokrivati, štrleti prek česa

2. neprehodni glagol
prekrivati se, sovpasti, sovpadati

overlay^*3 [ouvəléi] prehodni glagol
pokriti, prekriti, obložiti, prevleči (with s, z)
tisk izravnati

overspread^* [ouvəspréd] prehodni glagol
prekriti, zastreti, pokriti (with s)

paraffinare v. tr. (pres. paraffino) parafinirati; prekriti, prepojiti s parafinom

per-dūcō -ere -dūxī -ductum (per in dūcere)

I.

1. (do cilja ali srečno) pripeljati, privesti, dovesti, spraviti: aliquem Romam L., legionem in Allobrogas perduxit C., aliquem ad Caesarem C., omnes naves incolumes C., bovem ad stabula V.

2. occ.
a) napelj(ev)ati, navrniti (navračati), spelj(ev)ati: aquam Claudiam L. epit., aquam in coloniam Traianus ap. Plin. iun.
b) (zid, jarek, pot, zgradbo, gradnjo) izpeljati, speljati, narediti, napraviti, postaviti, sezidati, zgraditi itd. od … do: a lucu ad montem murum fossamque perducit C., munitiones ex castellis in proxima castella C., viam a Bononiā Arretium L., porticum a portā ad … L.
c) (po)spremiti (spremljati): Dionem Syracusas N.
d) (kot zvodnik komu žensko) privesti, pripeljati, zvoditi, (zvodniško) spraviti skupaj, zapeljati: O., Suet., Lact. idr., Tertia perducta a tibicine Ci., perduci poterat tam pudica? H.
e) (koga kot jetnika v tujo deželo) odvesti, odpeljati: is (sc. Paulus) in Britanniam missus, ut militares quosdam perduceret ausos conspirasse Magnentio Amm.

3. metaf.
a) pripeljati (privesti prignati, dotirati, pritirati) koga, kaj do česa, dognati kaj do česa, pripeljati (privesti, dovesti) koga do česa, spraviti koga do česa, privesti koga k čemu: Varr., Cu. idr., eo rem perduxit N., hominem ad summam dignitatem C. ali ad honores amplissimos Ci. povzdigniti, aliquem ad furorem, ad exitum, ad mortem Ci.
b) spraviti koga k čemu, pripraviti koga do česa, premakniti koga v (na) kaj, k čemu, nagniti (nagibati) koga k čemu, usmeriti (usmerjati) koga k čemu: cum perducere eum non posset N., eo est perductus N. pustil se je nagniti k temu, aliquem ad (in C.) suam sententiam Ci., eos pollicitationibus ad se C. pridobiti si, ad studium sui S., aliquem ad societatem periculi N. da se soudeleži nevarnosti, si dictis nequis perduci, ut vera haec credas Pl.
c) nadaljevati do … , v pass. tudi = trajati do … : (sc. agri colendi studia) ad centesimum annum Ci., orationibus in noctem perductis L., a primā pueritiā usque ad ultimum eius diem familiarem amicitiam Sen. rh., altercationem in serum L.; occ. zavleči (zavlačevati), zatezati, odlašati do (v) … : rem disputationibus ad mediam noctem C. —

II. (po)srkati, vpi(ja)ti, (iz)piti: totum liquorem Arn. poet., poculum continuo haustu Ap. —

III.

1. prevleči, prekriti, (na)maziliti: hinc illud subiit, auro sacras quod ovato perducis facies (sc. deorum) Pers., corpus odore ambrosiae V. z dišečo ambrozijo.

2. s premazom izbrisati, prečrtati: nomen Icti.

Opomba: Sinkop. pf. perduxti (= perduxisti): Mart.

placá -chéz vt. oblagati, obložiti, oblepiti, prevleči, prekriti