Franja

Zadetki iskanja

  • comparsa f

    1. pojav:
    fare la propria comparsa pojaviti se

    2. gled., film statist, statistka:
    fare da comparsa pren. samo statirati

    3. pravo pisna vloga
  • cōnspectus -ūs, m (cōnspicere)

    I. act.

    1. gledanje, pogled na kaj, zagledanje, videz, obzorje; abs. s subjektnim ali objektnim gen.: Pl., Lucr., Col., Suet. idr., ne qui conspectus fieret Ci. ep. da ne vzbudim pozornosti, conspectum perferre C., conspectum fugere O., c. oculorum Varr., Cu., conspectum alicuius fugere Ci., C. ali vitare Q., c. tanti viri (objektni gen.) Val. Max., quoad longissime oculi conspectum ferebant L. do koder se je dalo najdalje videti, do koder so nesle oči, conspectum oculorum adimere L., Cu. zakrivati razgled, nebula adimit conspectum terrae L. zakriva pogled na zemljo, densus nimbus conspectum regis contioni aufert L., c. est in Capitolium L. vidi se na Kapitolij; pogosto (v zvezi s praep.) met. = oči, navzočnost, bližina: abducere aliquem e conspectu Pl. izpred oči, amittere aliquem e conspectu suo Ter. izgubiti izpred oči, a conspectu alicuius recedere N. umakniti se komu izpred oči, ex conspectu abire C., S., Val. Max. iti izpred oči, removere ex conspectu C. spraviti izpred oči, flamma copias a conspectu texit Romanorum Hirt. je zakril očem Rimljanov, ire ad conspectum alicuius V., exercitum in conspectum hostium adducere C. pripeljati sovražnikom pred oči, venire in conspectum Ci. idr. javno se pokazati, priti na spregled, priti blizu, in conspectum alicuius venire Ci. idr. komu pred oči priti ali stopiti, cadere in conspectum Ci. v oči biti = viden biti, dare sese in conspectum Enn. ap. Ci. ali dare se (dari Ter.) in conspectum alicui Ci. pokazati se (komu), insequens dies hostem in conspectum dedit L. ali (Dareus) universas vires in conspectum dedit Cu. je postavil na ogled, dare regiam sellam in conspectum vulgi Cu. javno izpostaviti, liberos in conspectum proferre C. pred oči, ponere beneficium extra conspectum suum Sen. ph., esse in conspectu civium Ci. biti pred očmi sodržavljanov, esse in conspectu N. viden biti, ut primum rex in conspectu fuit Cu. brž ko jim je kralj pred očmi stal, brž ko so kralja zagledali, ponere poculum in conspectu L. pred oči, consistere in medio conspectu V. v krogu gledalcev, in conspectu uxoris, populi Ci. ali in conspectu patris C. pred očmi, vpričo, navem in conspectu nullam V. nobene ladje ni na obzorju; pren.: velut e conspectu tolleretur libertas T., bellum aliud erat in conspectu L. je bila na dogledu, nadejati se je bilo druge vojne; pren. celeriter e conspectu terrae ablati sunt L. izginili so z obzorja zemlje, in conspectu oppidi Varr. ali fundi villaeque Ci. ali locorum L., hae (urbes), quae procul erant a conspectu imperii Ci. ki so bile daleč izven obzorja države, in conspectu deorum penatium Ci., in conspectu legum libertatisque mori Ci. vpričo zakonov in …

    2. pren. duhovni pogled, opazovanje, motrenje: Q., conspectus et cognitio naturae Ci., haec ne in conspectu quidem relinquuntur Ci. ne prihaja nikakor v poštev, explicatis ordinibus temporum uno in conspectu omnia videre Ci. vse na en pogled pregledati, aliquid ponere paene in conspectu animi Ci. jasno pred duševne oči postaviti; konkr. = pregled v kakem spisu: Gell. —

    II. pass.

    1. pojav, prikaz: conspectu suo proelium restituit L. s tem da se je prikazal = ko se je pokazal, primo statim conspectu omnia, quam disparia essent, ostendit L. brž ko se je prvič javno pokazal, elephantorum aciem conspectu ipso debellaturum L.

    2. met. pogled na koga ali kaj: scio eis meum conspectum invisum fore hodie Ter., animi partes, quarum est conspectus illustrior Ci., vester conspectus … recreat mentem meam Ci., frequens c. vester Ci. mnogoštevilni zbor pred mojimi očmi, c. vester venerabilis Cu.
  • Erscheinung, die, (-, -en) pojav (tudi Physik), (Anzeichen) znak, znamenje; (Gestalt) pojava, (Vision) prikazen; (Vorkommen) nastopanje; Philosophie pojav, kaznost, prikazen; in Erscheinung treten pojaviti/pojavljati se, biti opazen; zur Erscheinung kommen priti/prihajati do izraza
  • fenòmēn -éna m (gr. phainomenon) fenomen, pojav: prirodni, fizički fenomen; ovaj učenik pravi je fenomen među drugovima
  • fenomén -e f pojav, fenomen
  • fenōmeno

    A) m

    1. pojav, fenomen:
    il fenomeno dell'emigrazione pojav izseljevanja

    2. pog. nekaj izjemnega:
    quel medico è un fenomeno ta zdravnik je nekaj izjemnega

    B) agg. pog. fenomenalen, izreden:
    un ragazzo fenomeno fenomenalen fant
  • fenómeno moški spol (naraven) pojav, znamenitost; simptom, znak; čudežen otrok
  • figūra -ae, f (fingere), pravzaprav „tvorba“, „oblikovanje“, od tod

    1.
    a) lik, oblika, slika: formae figure Ci. oblikovanje, forma nostra ceteraque figura Ci. formāī servare figuram Lucr. tellus … partim figuras rettulit antiquas, partim nova monstra creavit O.
    b) lik (kot geom. t. t.): f. triquetra, quadrangula, f. rotunditatas aut proceritatis Plin.; metaf.
    a) način, vrsta, kakovost, značaj: f. negotii Ci., pereundi (smrti) mille figurae O. capiendi figurae G. (Dig.) pridobitni načini, f. eius loci Amm.
    b) kot ret. t. t. α) svojstvo: vocis Corn. servatque (vox) figuram Lucr. β) oblika govora, izraževanja: quasi figura dicendi Ci. hac tres figurae (orationis) Ci. Graeca f. Q. γ) govorna podoba, umetni obrat (= gr. τρόπος, σχῆμα): sententiis iisdem … tamquam figuris (converti orationem) Ci. dicta … per omnes figuras exponere Sen. rh. figuras dicendi captare Sen. ph. figuras variare Q., figurae orationis Q., Plin. iun., figurae liberiores Q., figurarum commenta Amm.; poseb. po(d)smeh, ironija: vir … , cuius per figuras sermo procederet Sen. ph.; prilika, alegorija: Macr. (Somn. Scip. 1, 2, 18); Sen. ph. (De benef. 2, 11, 3) cikanje, figuras in filium facere Q. meriti na, causidicorum figurae Suet. omemba; kot gram. t. t. (besedna) oblika: f. verbi, vocabulorum figurae Varr., figura verborum Q.

    2. meton. zunanjost (vnanjost), podoba, postava: f. hominis Ci., portentum humanā figurā Ci. v človeški podobi, in muliebrem figuram formata Ci., homo venustā figurā N., bos figurā cervi C. jelenu podobno, f. alitis V., virginea Tib., gemina tauri iuvenisque f. O., se mentitis superos celasse figuris O.; f. oris Ter., corporis, signorum, caeli, mundi Ci., navium C., lapidis O., litterae X f. Cels., f. membrorum Amm.; occ. lepa zunanjost (vnanjost), lepa podoba (postava), lepota: f. fallax O., confisa figurae O., inque figurā capta dei nymphe est O.

    3. podoba, kip(ec): f. fictilis Ci. glinena podoba, novis facile signatur cera figuris O., aliquot figuras exprimere Petr., figurae impressae Suet., ligneolae hominum figurae Ap.; occ.
    a) prikazen, pojav, senca (umrlih): cum saepe figuras contuimur miras simulacraque luce carentum Lucr., morte obitā qualis fama est volitare figuras V.
    b) (v pl.) atomske oblike, atomska telesca: tenues figurae, volubiles parvaeque figurae Lucr., effingere … illas Epicuri figuras Q.
    c) kot fil. t. t. (= gr. ἰδέα) (pra)vzor: Sen. ph. (Ep. 67, 7).
  • Geschehen, das, (-s, -) dogajanje; Physik pojav; Schauplatz des internationalen Geschehens mednarodno prizorišče
  • guise [gaiz] samostalnik
    pojav, zunanjost, videz; moda; obleka; krinka, pretveza; maškarada

    in the guise of preoblečen, našemljen v
    under the guise of pod krinko, pod pretvezo
  • illūstrātiō -ōnis, f (illūstrāre)

    1. kot ret. t. t. = gr. ἐνάργεια, čisto lat. perspicuitas, nazorno slikanje, nazornost, jasnost: Ci. ap. Q.

    2. pojav, pojavljanje, prikaz(ovanje): adventus sui Vulg.
  • imāgō -inis, f (sor. z imitārī, aemulus)

    1. podoba, portret: Plin., Plin. iun., Val. Max., barbam in statuis atque imaginibus antiquis videmus Ci., neque picta neque ficta imago (Agesilai) Ci. niti slika niti (doprsni) kip, Epicuri imaginem in anulo habere Ci. v bunkici prstana, imagines deûm T. kipi, i. solis Cu., cerea i. H. voščen kipec za čaranje; od tod tudi stavbni načrt: Stat.

    2. occ. voščena krinka (naličnica), pradedova podoba (iz voska). Potomci ali sorodniki so smeli tako upodabljati le tiste, ki so bili kurulski dostojanstveniki. Te podobe so stale v omarah (armaria) v atriju, ovenčane z lovorom in med seboj povezane s pletivom iz listja. Pri slovesnih pogrebnih sprevodih so jih najeti ljudje, oblečeni po dostojanstvu posameznega pradeda, dajali na obraz in tako korakali v sprevodu: H., T. (Dig.), Prop., Suet., Plin., Sen. ph., Clodius sine imaginibus amburebatur Ci., obrepsisti ad honores commendatione fumosarum (zakajenih, ker so se hranile v atriju) imaginum Ci., imagines Aeliorum, familiae Ci., imagines maiorum Ci.

    3. metaf.
    a) slika, podoba, par k nečemu, izraz (npr. obraza): Pl., L., Fl., unus aliquis ex barbatis illis, imago antiquitatis Ci., expressa imago vitae cotidianae Ci., hic qui adest imago animi et corporis tui Ci., imago animi voltus est Ci., meorum temporum imaginem video in rebus tuis Ci., facies eloquentiae, non imago T., exprimere imaginem vitae alicuius N. podati natančno sliko življenja, nobis imagines virorum expressas scriptores reliquerunt Ci., imago solis, lunae Lucr., V. odblesk, odsvit.
    b) natančen prepis, posnetek: explicate imaginem tabularum Ci.

    4. occ.
    a) senca —, podoba (mrtvega), prikazen: H., Pr., umbra Creusae … noto maior imago V., in somnis … inhumati venit imago coniugis V., imagines mortuorum Ci.
    b) sanjska podoba, prikazen v snu (sanjah): Tib., (an me) ludit imago vana, quae portā fugiens eburnā somnium ducit? H., decipier imagine somni O., nocturnae quietis imago T.; tudi prikazen (kot strah), bojazen: Plin. iun.
    c) odmev (kot podoba glasu): Varr., vocis resultat imago V., recinit nomen imago H., laus bonorum virtuti resonat tamquam imago Ci.
    č) podoba, prilika, primera (v izrazu), prispodoba, metafora: Sen. ph. hac ego si compellor imagine H., haec imago ad te adludit (non a te abludit) H. meri nate.

    5. (s postranskim pomenom nepomembnega) navidezna podoba, mamilo, slepilo, senca, videz: L., Q., Plin. iun., docebo in iis testibus non esse imaginem testium Ci., imago nulla liberae civitatis relinquetur Ci., Pompeium imagine pacis (s prazno obljubo) decipere T., imagine cognitionis (z navideznim … ) biduum absumere T., umbra et imago equitis Romani Ci.

    6. meton. pogled, prizor, pojav: imago venientis Turni V., exercitus imagine insepultorum tardatus T.; od tod pesn.: plurima mortis imago V. vsakovrstne podobe (oblike) smrti; od tod omni imagine mortium T.; metaf. predstava, predočba, misel na kaj, domišljija: tua, pater Druse, imago T. misel na tebe, imagines extrinsecus in animos nostros per corpus inrumpunt Ci.; (fil.) t. t. epikurejcev za duševne podobe videnega predmeta; pesn.: cum subit … illius noctis imago O. misel na ono noč, i. caedis O., tantae pietatis imago V.
  • incidence [ínsidəns] samostalnik
    nastop, pojav, vpad; učinek; pogostnost, razširjenost, obseg
    fizika vpadanje, padanje (upon na)

    fizika angle of incidence vpadni kot
    ekonomija incidence of taxation davčna obremenitev
  • ivíre -i f pojav, nastanek
  • phénomène [fenɔmɛn] masculin (naravni) pojav; izredna stvar, čudo; posebnež, čudak
  • phenomenon [finɔ́minən] samostalnik (množina phenomena)
    fenomen, pojav, čudež
    filozofija pojav, predmet zaznavanja

    infant phenomenon čudežni otrok
  • pȍjava ž
    1. pojav: pojava ovoga čovjeka nikako nas ne iznenaduje
    2. prikazen: ova je djevojka vrlo ljupka pojava; prirodne -e
    3. prizor: pojava u pozorišnom, kazališnom komadu
  • polysémie [-semi] féminin polisemija, pojav, da ima neka beseda več pomenov, npr. acte
  • prōditiō2 -ōnis, m (prōdīre) prikaz, pojav, pojavitev: Sid., coloris Macr.
  • proud1 [práud] pridevnik (proudly prislov)
    ponosen (of na)
    domišljav, ošaben (as kot)
    s čimer se lahko ponaša; sijajen, krasen (npr. ladja); samozavesten
    biologija bujen, bohoten, ki divje raste; narasel (voda)
    poetično isker, ognjevit (konj)
    zoologija pojav

    that is nothing to be proud of s tem se res ni treba ponašati
    medicina proud flesh divje meso