Franja

deprimá deprím vt. potreti, pobiti, deprimirati

déprimer [-me] verbe transitif utreti; potreti, pobiti, duševno potlačiti, vzeti pogum ali voljo do česa, deprimirati; znižati

front masculin déprimé utrto čelo
cette nouvelle m'a déprimé ta novica me je potrla

dishearten [dishá:tən] prehodni glagol
vzeti, jemati komu pogum, (o)plašiti, potlačiti, pobiti, v obup spraviti

dissolvō -ere -solvī -solūtum

1. narazen spraviti (spravljati), kar je bilo zvezano (spojeno), razvez(ov)ati, odvez(ov)ati, razstaviti (razstavljati): scopas (gl. scōpae) Ci., clipeum Ci., arborum radices Varr., contextum, nodos omnes Lucr., animam Lucr. umreti, pontem N. podreti, navigium Ci. ep., navem Ph., stamnina Tib., monumenta Sen. tr. ali ilia risu Petr. razgnati, pinūs lamnā Val. Fl. razpiliti = razžagati, simulacrum Iovis Suet. s podstavka sneti, dissolutis membris insistere non potuit T. ker je imela ude spahnjene; pesn. z vokalnim u: (puppes) né temere ín mediís dissoluántur aquís O. da ne razpadejo; occ.
a) razstaviti = raztopiti (raztapljati), topiti: nubes, nubila solis calore, aes Lucr., resinam oleo Plin., fel aquā dissolutum Plin., stomachum d. Plin. povzročiti drisko.
b) kaj hudega pregnati, razbliniti: inflationes, dolorem capitis Plin.; pren.
a) ret. (periode, sestavke, verze idr.) razvez(ov)ati, razstaviti (razstavljati), brez zveze pustiti (puščati): orationem Ci., bene structum collocationem permutatione verborum Ci., versum H., argumenta Q.
b) (kako vprašanje, problem idr.) (raz)rešiti: captiosas interrogationes Ci., non poterit ratio dissolvere causam, cur … Lucr.

2. pren.
a) oprostiti, rešiti (opravkov, sitnosti): dissolvi me Ter., dissolve me Pl. odpravi me = povej mi, dissolvere pro sua parte (sc. se) Ci. pobotati (spraviti) se.
b) odpraviti (odpravljati), razveljaviti (razveljavljati), ukiniti (ukinjati), uničiti (uničevati), ugonobiti (ugonabljati): d. iura, iudicia, acta Caesaris, interdictum Ci., omnes leges Caesaris hac lege dissolvuntur Ci., d. amicitiam Ci. ali societatem N. razdreti, in dissolvenda severitate Ci., d. disciplinam severitatemque Auct. b. Alx., regia potestate dissoluta N., aetas … disturbans dissolvensque Lucr., eam (sc. mortem) cuncta mortalium mala dissolvere S., d. religiones, rem publicam L., imperium L. konzulsko oblast, neque … dissoluta quae Augustus voluisset T., d. leges, corpus Achaeorum Iust.; z acc. personae: senectus plerosque dissolvit T. oslabi.
c) ovreči, izpodbi(ja)ti, pobi(ja)ti: Erucii criminatio dissoluta est Ci., criminibus omnibus dissolutis Ci., utrumque dissolvitur Ci. se da ovreči, d. controversiam controversiā Corn., contra dicta d., dissolvitur varie, interim per partes dissolvitur Q., d. obiecta T.
č) occ. (po)plačati ([po]plačevati), izplač(ev)ati: qui dissolverem, quae debeo Ter., d. aes alienum Ci., neque quicquam (pecuniae publicae) ulli d. civitati Ci., ceteris … hoc nomen (dolg), quod urget, … dissolvere Ci., d. poenam, damna Ci., pecuniam pro his rebus dissolvit C., pristina vota novo munere dissolvo Cat.; abs.: non d., d. pro sua parte Ci., Scapulis difficiliore condicione dissolvit Ci.; med. (dvoumno): qui magno in aere alieno maiores etiam possessiones habent, quarum amore adducti dissolvi nullo modo possunt Ci. se nikakor ne morejo ločiti od posestev (= z njimi dolgove poplačati). — Adj. pt. pf. dissolūtus 3, adv. -ē

I. nezvezan, razpadel: Pl., navigium Ci. razpokano, stomachus Plin. oslabel, mlahav. — Sicer

II. le pren. „nezvezan“ =

1. ret. nepravilno zvezan: alterum nimis est vinctum, … alterum nimis dissolutum Ci., dissoluta oratio Q., nimis dissolutum genus orationis Ci., cum demptis coniunctionibus dissolute plura dicuntur Ci. brezvezno; od tod subst. dissolūtum -ī, n kot govorna podoba = ἀσύνδετον, brezvezje: Corn., contrarium et dissolutum Ci., Q.

2. nemaren, malomaren, brezbrižen, neskrben, nesamozavesten: animus, iudicium Ci., pater tam neglegens et dissolutus Ci., cupio in tantis rei publicae periculis me non dissolutum videri Ci., maluit crudelis quam dissolutus esse Ci., exstant libelli multo dissolutiores ipsis actionibus Sen. rh., dissolute factum Ci., minus severe (res confecta est) quam decuit, non tamen omnio dissolute Ci., dissolute decumas vendidisti (si dal v zakup) Ci.

3. lahkomiseln, nepremišljen, zanikrn, malopriden, prešeren, razuzdan, nesramen, razpuščen: filius, consilia Ci., liberalitas dissolutior, omnium hominum dissolutissimus Ci., (Alcibiades) luxuriosus, dissolutus … reperiebatur N., dissoluti mores Ph., dissoluta comitas Q., reprehensio dissoluti Q., dissoluta luxu mens T., non dissoluta clementia Plin. iun. ne lahkomiselna, adeo dissoluti Amm., dissolute scribere Ci. ep., dissolute hilaris Aug. prešerno; est dissoluti z inf. = lastnost lahkomiselneža (znamenje popolne lahkomiselnosti) je: Ci. (De offic. I, 28, 99).

écraser [ekraze] verbe transitif streti, zmeti, zdrobiti, zmečkati; pogaziti, povoziti; uničiti; potlačiti, pobiti; skrušiti; zasenčiti

s'écraser raztreščiti se; škripati (o snegu); prerivati se, gnesti se (ljudje); populaire, figuré postati čisto majhen
écraser avec le pied poteptati
écraser un grain (familier) izpiti kozarec vina
écraser dans l'œuf v kali zatreti
écraser l'ennemi, l'insurrection streti sovražnika, zatreti vstajo
il s'est fait écraser par une voiture avto ga je povozil
en écraser (familier) spati kot ubit, ko klada
les impôts nous écrasent davki nas tarejo
les détails écrasent l'essentiel podrobnosti zasenčijo bistvo
l'avion s'est écrasé sur le sol letalo se je raztreščilo na tleh
je suis écrasé de travail, de fatigue ves zbit sem od dela, od utrujenosti
il n'était pas de taille pour discuter, il s'est écrasé ni bil

ēlevō -āre -āvī -ātum

1. dvigniti (dvigati), (pri)vzdigniti ([pri]vzdigovati): Ap., summam contabulationem C., quantum storearum demissio patiebatur, tantum elevabant C., oculos elevare Vulg.; pesn.: elevat hunc pluma Cl.; occ. vzdigajoč odvze(ma)ti: fructum Col. brati, nabirati, pobirati; pesn.: neve … meas elevet aura preces Pr. in ne odnesi mojih želja.

2. (o)lajšati, (o)slabiti, zmanjše(va)ti, tudi pobi(ja)ti, ovreči: nihil est, quod tam elevet aegritudinem Ci., suspiciones offensionesque el. Ci., perspicuitas argumentatione elevatur Ci., vos elevatis vestram auctoritatem L., elevabatur index L. ni bil dosti verjeten.

3. manjšati = v nič devati: Tib., Q., Suet., eius facta L., res gestas L., famam captae urbis verbis elevare L.

erschlagen^* ubiti; figurativ pobiti, izničiti

estourbir [ɛsturbir] verbe transitif, familier pobiti, ubiti; figuré osupiti

étriper [etripe] verbe transitif drob ven vzeti (un veau teletu); razparati trebuh; figuré, familier raniti, pobiti

s'étriper stepsti se, pobiti se (z noži ipd.)
étriper un ennemi (vulgairement) razparati trebuh sovražniku

fīgō -ere, fīxī, fīxum (prim. gr. θήγω brusim, ostrim).

I.

1. pribiti, zabiti, pripeti, pritrditi, obesiti, v pass. tudi = tičati, sprijeti se, držati se česa: imbrices elavulis f. Ca., f. arma V., spoliis decorata est regia fixis O., piscis … nullos nisi fixus sentiat hamos O. če ne visi (ob trnku); pren.: illud maneat atque fixum sit Ci. bodi „pribito“ = naj drži kot pribito, malum se fixit Sen. ph. se je ukoreninilo. Kje? z abl. loci: saxis fixus asperis Enn., f. humo plantas V., arma thalamo fixa V., (naris) medio fixa palato O., arbor fixa cacumine montis O. ukoreninjeno; s praep.: aliquem in cruce Ci. (poklas. aliquem ali corpus alicuius cruci Plin., Q., Suet. ali in crucem Iust.) cuspidem in terra L., ramum in limine V., mentum ad guttura V., linguā ad mentum fixā O. ker se je jezik prijel brade, figitur in prato ancora O. tiči, alto sub aethere fixae stellae O., f. nummum in luto Pers.; pesn.: f. palum in parietem Pl. zabiti; metaf.: vestigia f. V. trdno korakati, stopati, toda: (Io) primo vestigia visu figit Val. Fl. obstane, fixus manebat V. obstal je (kakor pribit, kakor vkopan), ni se ganil z mesta, oscula f. poljube pritiskati na, poljubljati: Val. Fl., oscula dulcia figet V., gelidis in vultibus oscula figens O.; pesn. z dat.: peregrinae oscula terrae figit O., pedibus oscula f. Sil.; (o očeh) upreti v kaj: foculos (vultūs) in virgine zagledati se V., O., oculos in corpore Sil., lumen in humo O., lumina fixa tenere in vultu O.; s samim abl.: f. oculos solo V., lumina terrā O.; pesn. z dat.: prim.: fixus in silentium T. v molk zatopljen; pupulas cibo f. H.; poklas.: oculos in terram f. L., Sen. ph.; (o duhu)
a) vtisniti si (v srce), zapomniti si: f. aliquid perpetuo (adv.) animo Ci., illud fixum in animis vestris tenetote, vos … iudicaturos esse Ci. memoria vestris fixa mentibus Ci., mea dicta figite animis V., aliquid penitus animo f. T.;
b) svoje misli idr. obrniti na kaj: mentem … omnem in Milonis consulatu fixi Ci. ep.

2. occ.
a) javno pribiti, nabiti: f. tabulam immunitatis, tabulas, decretum, leges in Capitolio, caput legis in poste curiae, tabula fixa in Thermis Ci., fixum est in publicis monumentis testimonium dignitatis (meae) Ci., nec verba minacia fixo aere legebantur O., senatus consultum aere publico f. T.
b) (kot posvetilo ali znamenje zmage) obesiti, natakniti: arma in parietibus Ci., arma V., arma ad postem Herculis H., clipeum postibus adversis, sacra ad fastigia dona, dona Laurenti divo V., spolia O., spolia in postibus L., qui spolia ex hoste fixa domi haberent L.
c) (po)staviti, (z)graditi, (se)zidati, ustanoviti: alicui crucem, crucem in illo loco Ci., moenia O., sedem Cumis Iuv. ali domos T. trdno naseliti se, , revolubile saxum Sil., tropaca Fl., munimenta, praesidia Amm.; metaf.: nequitiae fige modum tuae H. = nekaj od …

II.

1. zabiti: dictator clavi figendi causā L. (najvišji oblastnik je vsako leto dne 13. 9. zabil letni žebelj v Jupitrovo kapelo (Iovis cella) na Kapitolu), f. in acumine dentes, ungues cervicibus, robora rostro O. aquilam humo T. caligas auro Iust. z zlatimi žeblji okovati.

2. zabosti, vbosti: mucrones in cive an in hoste figantur Ci. f. sub pectore taedas V. spiculum inter aures equi L. hoc (plumbum) dens in nympha Peneide fixit O. f. sagittam in medio crure Cu.; v pass.: harundo fixa sub aure O. tiči, lamina in gutture fixa est O. rezilo se je zabodlo v … , fixa sagitta, fixum telum V.; s samim abl.: figere mucronem tempore, iaculum tellure O.

3. prebosti, zadeti, ustreliti, streljati, raniti, pobiti, ubiti: viscera veribus, aliquem telo; cuspide, iaculo, cervam telis V. pectora telo O. hostes telis Auct. b. Alx. aliquem sagitta O., T. figar a sagitta O. capita ferarum sagittis Suet.; brez abl. instrumenti: f. cervas V. streljati, sub nube columbam, aliquem latus inter et ilia V. arcus figit omnia O. Gryneus figitur in lumina O. f. suem Mart.; occ.: f. mortem Sen. tr. ali vulnera Mart. zadati; pren. α) koga s čim zadeti, — zbosti: aliquem f. maledictis Ci. adversarios f. Ci. β) kaj z očmi prebosti, oči upreti v kaj: lumine terram Pers. torvo lumine domum Stat.

4. metaf. pridejati, vzdeti: nomen titulis Sil.

hinmorden pobijati, pobiti

hinschlachten moriti, pomoriti, pobijati, pobiti, klati, poklati

hostiō¹ -īre (sor. s haurīre [prim. latus gladio haurire V., Cu.], hostia) biti (bijem), pobi(ja)ti, zade(va)ti, (u)žaliti: hostia dicta est ab eo, quod est hostire ferire P. F.; metaf.
a) pobijati = dušiti, krotiti: hostio ferociam Pac. ap. Fest. (prim. hostiō²).
b) žaliti: voluntatem tuam Laevius ap. Non.

immoler [-le] verbe transitif žrtvovati; pogubiti, pobiti, poklati; religion darovati

immoler son amour à son devoir svojo ljubezen žrtvovati svoji dolžnosti
il est immolé aux intérêts de sa famille on je žrtev interesov svoje družine
s'immoler žrtvovati se, žrtvovati svoje življenje, svoje interese

inter-ficiō -ere -fēcī -fectum (inter, facere)

1. (o osebah) pobi(ja)ti, poraziti, posekati, umoriti, usmrtiti: P. Scipio Ti. Gracchum privatus interfecit Ci., M. Flaccus ex senatūs sentēntiā est interfectus Ci., interfecto Clodio haec adsequebatur Ci., i. exercitum N., Eutr., doletis trīs exercitūs interfectos Ci., equitem C., hostes, duces N., se Cu., Petrum cruci affixit et Paulum interfecit Lact. je dal ubiti z mečem, je dal obglaviti, feras Lucr.; z abl. instrumenti: suā manu sororem interfecit Ci., aliquem veneno i. S. fr., fame L., anum siti fameque i. Pl., Crassum suapte interfectum manu Ci., eum insidiis Ci., N. (tudi per insidias Cu., Sen. ph., Val. Max.), aliquem igni atque omnibus tormentis excruciatum L., dolo, naufragio interfici N. ob življenje priti, smrt storiti, umreti, poginiti, i. aliquem paene vitā et lumine Pl. spraviti koga ob kaj, vzeti mu kaj, virum et filium eodem tempore venenis clam datis vitā i. Gell. ob življenje spraviti, ugonobiti.

2. metaf. o stvareh: uničiti (uničevati), pokonč(ev)ati: fer … ignem atque interfice messīs V., herbas Ci., usum, fructum Pl., salubritatem Aug., virginitatem Ap., fragmenta panis, piscium magnam vim Luc. fr. (po)užiti, ubi ille torrus (torris) esset interfectus flameus Acc. fr. požgan; occ. prekiniti (prekinjati), pretrgati, ustaviti (ustavljati): sermonem Ap., negotium pozni Icti.

internecō -āre (-āvī) -ātum

1. (po)moriti, (po)klati, pobi(ja)ti: hostes Pl.

2. metaf. uničiti (uničevati), ugonobiti (ugonabljati), pokonč(ev)ati: culmum Prud., glebae macie internecante sementes Amm.

Opomba: Pt. pf. internectus: Prisc.

invalidare v. tr. (pres. invalido)

1. razveljaviti, razveljavljati:
invalidare un contratto razveljaviti pogodbo

2. ekst. zavrniti, zavračati (kot neutemeljeno); pobiti, zanikati, ovreči:
invalidare la tesi dell'avversario zavrniti nasprotnikovo trditev

ìsjeći isijèćēm (ijek.), ìseći iséčēm (ek.)
1. izsekati: isjeći šumu
2. izrezati: duboko isječena haljina
3. razrezati: isjeći knjigu, tortu
4. razsekati vola na komade
5. sklesati: isjeći lik u kamenu
6. posekati, pobiti: dahije isjekoše sve videnije ljude po pašaluku; neprijateljski rafali isjeko še našu izvidnicu
7. isjeći koga pogledom grdo pogledati koga

iskòsiti ìskosīm
I.
1. pokositi: kosom iskositi sve do kraja
2. pokositi, pobiti: mitraljezom iskositi neprijateljsku patrolu
II. iskositi se pokositi se, pobiti se: na Kosovu se iskosile srpska i turska vojska

isposijècati ispòsijecām (ijek.), isposécati ispòsēcām (ek.) posekati, pobiti: isposijecati neprijatelje